Izvještaj: suhozidni kongres na Kefaloniji

sps drugi

Tekst i foto: Filip Šrajer

Grad Argostoli na najvećem grčkom jonskom otoku Kefaloniji ovog je rujna bio domaćin 15. međunarodnog suhozidnog kongresa SPS-a (Société scientifique internationale pour l’étude pluridisciplinaire de la Pierre Sèche) i radnog sastanka vezanog za izradu nominacijskog dokumenta za uvrštenje umijeća gradnje suhozida na UNESCO popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.


konf02Foto: Ambijent grada Argostoli – glavnog grada Kefalonije. Apartmanska arhitektura ne razlikuje se puno od naše, a u slikovitijim lukama na otoku vlada ista gužva nautičara kao i kod nas, samo umjesto talijanskih, njemačkih i austrijskih, prevladavaju francuske i britanske zastave

Kongresi SPS-a se od 1987. održavaju u otprilike bijenalnom ritmu, svaki put u drugoj zemlji (do sada po četiri puta u Španjolskoj i Italiji, tri puta u Grčkoj, te po jednom u Francuskoj, Italiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji). Sam SPS je iznenađujuće mala organizacija, bez zaposlenih i sa svega nekoliko tisuća eura godišnjeg proračuna, koliko skupi iz članarina i kotizacija. Njihova tajna je očito u pogođenoj temi oko koje se uspio mobilizirati međunarodni krug stručnjaka, koji su istodobno povezani s jakim suhozidnim i baštinskim organizacijama u svojim zemljama, kao što su DSWA, ABPS, SVSTM , Fundació El Solà, SUS  i drugima. Istodobno, uvijek se nađe po netko zainteresiran da bude domaćin kongresa radi afirmacije vlastitih baštinskih tema, i taj onda zapravo preuzme svu logistiku i kongres bude organiziran u partnerstvu SPS-a i domaćina.

konf01
Foto: Ambijent kongresa – Knjižnica Korgialenio

Ove je godine organizacija domaćin bila IKI (Zaklada Kefalonije i Itake) , odnosno njen karizmatični dopredsjednik profesor Elias Beriatos, urbanist i prostorni planer, uz potporu grčkog Ministarstva kulture i lokalnih vlasti. Kongres se održao u inspirativnom ambijentu Knjižnice Korgialenios (gradske knjižnice podignute privatnom ostavštinom), a trajao je dva dana, s programom od skoro 30 dvadesetminutnih izlaganja, koja su se temom kretala od znanstvenih i stručnih obrada pojedinih lokaliteta (kao npr. suhozidne baštine grčke regije Zagori) ili tema (egejski terasirani krajobrazi, nepravo svođene sakralne građevine), do prikaza obnove pojedinih lokaliteta o čemu su pričali sami zidari, odnosno građevinski majstori.

konf07
Lijevo: Elias Beriatos (u sredini), a pokraj njega Ada Acovitsióti-Hameau (GR-FR) i Michelangelo Dragone (IT), voditelji SPS-a,
desno: Ada Acovitsióti-Hameau predstavlja članice grčko-ciparskog tima iz stručnog tijela kongresa (Ioulia Papaeftychiou, Antonia Theodosiou, Maro Apostolou, Anastasia Pitta)

konf03
Kolaž “screen-shotova” s predavanja: prvi red – egejske terase (T. Pétanidou), drugi red lijevo – obnova podzida ceste u Francuskoj (T. Bourceau – lijevo), desno – suhozidi Novog Zelanda (R. Tufnell), treći red lijevo – “Profano, sveto i suhozid” (P. Hameau), desno – suhozidne građevine Kefalonije (G. Thomas)

Dio smo predavanja održanih drugi dan kongresa morali propustiti, jer je u prostorima obližnjeg kazališta održan radni sastanak međunarodne inicijative za uvrštenje gradnje u suho na UNESCO listu,  na kojemu smo davali komentare na zajednički tekst kojega su koordinatorice prijave, Stavroula (Villy) Fotopoulou, direktorica grčkih Muzeja moderne kulturne baštine i Angel Nikolaou Konnari sa Ciparskog sveučilišta, sastavile od tekstova koje smo im iz svih uključenih zemalja (abecedno: Bugarska, Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Slovenija, Španjolska, Švicarska) poslali u lipnju, nakon čega smo dogovarali program rada za dalje. Za koordinatora audiovizualnih materijala izabran je Španjolac Joan Reguant, koji je taj posao radio i za potrebe zajedničke prijave mediteranske prehrane na listu prije dvije godine.  Sastanku nisu prisustvavali predstavnici Bugarske, jer imaju neke probleme oko njihove nacionalne zaštite,  a zbog nekog nepredviđenog događaja slučajno i Francuske – što gotovo nismo ni osjetili, jer je kongres bio izrazito frankofon i pun Francuza od kojih su neki došli i iz vlastitog interesa, reklo bi se – turistički. Nakon sastanka, u kongresnoj je dvorani održan okrugli stol na kojemu smo skupu ukratko predstavili stanje zaštite suhozida i ostalih nematerijalnih kulturnih dobara u svojim zemljama, te odgovarali na pitanja o ciljevima i očekivanim rezultatima upisa na UNESCO listu; u ime Hrvatske na skupu su sudjelovali autor članka (arhitekt) i Marko Pejić (etnolog) iz udruge Dragodid.

konf04
Foto: sastanak i nakon njega okrugli stol vezan za prijavu suhozida na UNESCO listu

konf06
Živa diskusija: koordinatorica Villy Fotopoulou i švicarska predstavnica Julia Dao (na slici se vide i švicarski suhozidni profesionalac Urs Lippert i slovenska konzervatorica Eda Belingar iz Nove Gorice)

Treći dan proveli smo na cjelodnevnoj turi po kulturnom i prirodnim baštinskim atrakcijama Kefalonije (venecijanska tvrđava, veliki samostan, geološki fenomen ponora i izvora morske vode, suhozidne terase na sjevernom dijelu otoka, seoce Fiskardo, plaža Myrtos…). Otok je po mnogočemu (krajolik, građevine, glazba) puno sličniji Dalmaciji, nego onome kako se obično zamišlja (i reklamira) Grčka, što je rezultat venecijanskog naslijeđa, odnosno pripadnosti istom kulturnom kontekstu istočne obale jadransko-jonskog bazena. Izlet je bio prigoda i za rezimiranje dojmova, dodatno upoznavanje i razmjenu kontakata i iskustava sa kolegama. Sljedeći suhozidni kongres SPS-a bit će na Menorci, gdje je trenutno najaktualnija suhozidna tema kampanja da se fenomenalni suhozidni suhozidni krajolik Punta Nati očuva od izgradnje planirane solarne elektrane.

konf05
Foto: prizori s izleta

Sljedeći formalni korak aktivnosti “za UNESCO” je ispunjavanje drugog dijela prijavnice koji se tiče opisa dosadašnjih i budućih mjera zaštite, te navođenja zainteresiranih zajednica i pojedinaca praktikanata, bez čije privole, odnosno podrške, “element” uopće ne može ući na listu. Ugodan, ali ne i lak posao bit će izbor po 5 fotografija i 5 minuta video materijala po zemlji sudionici (s naglaskom na zidanju i zidarima, ne na krajolicima!), od čega će se onda odabrati konačnih “zajedničkih” 10 fotografija i složiti 10 minuta videa. Sve bi trebalo biti zapakirano za službenu ratifikaciju po zemljama negdje u siječnju, da bi se onda u ožujku stiglo na redovni godišnji poziv za podnošenje nominacija.

Djelomično kroz materijale poslane za UNESCO prijavnicu, djelomično kroz predavanja i razgovore sa strane, polako se ocrtava domet zaštite i valorizacije suhozidne gradnje po pojedinim zemljama. Negdje kroz poljoprivredne poticaje, negdje kroz profesionalna udruženja, negdje kroz aktivizam, negdje kroz istraživanja. Primjerice, u Italiji za kulturni krajolik, pa tako i uvrštenje suhozida na UNESCO listu, formacijski nije nadležno Ministarstvo kulture, već Ministarstvo poljoprivrede – pa je tako i njihova nacionalna predstavnica dolazi iz tog ministarstva. Ili, Švicarska je na sastanku bila zabrinuta oko tvrdnje u UNESCO prijavnici da su “nositelji tog umijeća prvenstveno ruralne zajednice” – jer su u Švicarskoj to profesionalci, zaštita okoliša i civilni sektor (primjerice tamo se na taj način može odslužiti civilni vojni rok)! Iz Francuske smo vidjeli primjer gdje je popravak podzida jedne ceste dobila suhozidne firma, između ostalog i jer je bila jeftinija od beton-varijanti koje su nudili drugi! Cipar izgleda daje i do 50 EUR poljoprivrednih poticaja za metar kvadratni suhozida na poljoprivrednoj površini, pod uvjetom da lokacija uđe u registar kulturnih dobara! Jedno istraživanje na Cipru dalo je podatak da uređene suhozidne terase zadržavaju 13 puta više vlage od porušenih… I tako dalje, a ova UNESCO inicijativa je prilika da se ta razna iskustva evidentiraju i sistematiziraju, te eventualno nešto i primijeni kod nas.

 

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

2 Comments

  1. Posted September 19, 2016 at 17:18 | Permalink

    Čestitam na postignutom i predlažem da za slijedeće takvo okupljanje (nakon Menorce) ponudite Hrvatsku, što bi Dragodid (pretpostavljam) mogao organizirati uz pomoć dragovoljaca i uz potporu Ministarstva kulture.

  2. Filip Šrajer
    Posted September 19, 2016 at 20:41 | Permalink

    Hvala Tihana! Ako nekoga zanima neko konkretno predavanje, mogu ukratku ovdje reći dojam i kratak sadržaj … inače čekamo da nam iz organizacije pošalju službene fotke i sažetke, pa će biti još informacija koje ćemo proslijediti ovdje.
    Ideja o organizaciji suhozidnog kongresa u Hrvatskoj 2020. i nama je pala na pamet, a i neki drugi su izravno ili neizravno tako nešto predložili. Međutim nismo htjeli izlijetati s kandidaturom prije negoli malo ispitamo gdje i kako.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

*
*

 atts
0

Planet Brusnik

Piše: Ana Burić

Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić

Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.

Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala  smješteni na samom vrhu otoka.

Sl 1. Brusnik iz zraka s mikrolokacijama ribarske arhitekture

Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.

Sl 2. Jastožere
Sl 3. Žalo s nastambama 
Sl 4. Žalo s nastambama

Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.

Sl 5. Predavanja u prostorijama Geoparka

Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.

Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.

Sl 6. Dio tima na falkuši
Sl 7. Dio tima na gliseru
Sl 8. Istraživanje otoka

Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.

Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.

Sl 9. Valutice dijabaze

Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.

Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.

Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.

Sl 10./11. Početak rada  na ruševnim ostatcima
Sl 12./13. Nastambe nakon obnove

Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).

Sl 14. Povratak falkušom za Komižu

I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.

Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.

Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]

Read More »

 atts
0

Još pet dana za prijavu na travanjski znanstveni skup o suhozidima koji će se održati – u bunji

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Read More »

 atts
0

Obnova zlarinske lokve

Tekst: Duje Mikelić

Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko

Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje).

Iako smo u petak bili ograničeni s vremenom, pošto je akcija krenula poslijepodne, odrađen je veliki posao. Udruženi s lokalnim snagama i pridošlicama sa Cipra i iz Kalifornije očistili smo južni dio lokve od urušenog zida. Preko tri kubika kamena je izvučeno, sortirano i pripremljeno za daljnje vikend-slaganje.

Slika 1: Izvlačenje i sortiranje kamena iz lokve
Slika 2: Dio sudionika sa dijelom izvađenog materijala

Subota je krenula radno od ranoga jutra i pod direktivom stučnjaka za obnovu lokve, a ujedno i našega člana, Alena Čikade gradilište je podijeljeno na tri dijela.  To su redom: dovršavanje i nastavak gradnje obzida lokve kao centralni i najvažniji dio ovog terena, zatim gradnja okolnog zida u svrhu estetskog uokviravanja cijelog lokaliteta te postava  tri klupice u formi gabiona. Redom rada, redom smijeha, redom pizze odrađeno je i više nego što je planirano za taj dan. Već prethodno sagrađeni obzid je popravljen i podignut na predviđenu razinu na koju ide (nažalost, ali u službi funkcionalnosti) betonska deka. Impresivni „kantun“ je vješto napravljen od strane Alena i dodatno je ojačan radi potencijalnog šetanja posjetitelja po njemu. Niski zidić na sjevernoj strani je napravljen i zanimljivo izveden s prijelazom u improviziranu klupčicu. Gabioni postavljeni i napunjeni. Sve od navedenog testirano je od našeg dragog prijatelja Safeta.

Slika 3: Red rada na obzidu lokve
Slika 4: Red rada na okolnom zidu
Slika 5: Red rada kod postavljanja gideona
Slika 6: Red rada kod popunjavanja obzida
Slika 7: Red rada na obzidu
Slika 8: Red pizze
Slika 9 : Nadzornik Safet

Nedjeljni plan uključivao je vizualno dovršavanje napravljenih zadataka, čišćenje terena i u slučaju ostatka vremena odrađivanjem nekog brzog radnog zadataka. No nažalost, s jutrom nam je došla i genovska ciklona s obilnim padalinama. Pošto su dogovoreni planovi pali u vodu, neki su to iskoristili za povratak privatnim obavezama na kopnu, a drugi za detaljnije upoznavanje s otokom i njegovom baštinom. Nekoliko dokumentaraca, misa sa lokalcima, posjet starom selu Borovici i maloj špilji, potraga za bunjama, ručak – sve nam je to uspjelo prije katamarana u 15:30. Pogled s mora na otok u kretnji prema Šibeniku ostavlja mali žal za nedovršenim poslom, ali i blagi osmjeh znajući da ćemo se uskoro vratiti dovršiti započeto kod ovih zlatnih ljudi.

Slika 10: Završni rezultat
Slika 11: Završnji rezultat okolnog zida
Slika 12: Dio ekipe sa dijelom rezultata

Tekst: Duje Mikelić Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje). Iako smo […]

Read More »

 atts
0

Kamik i gromači 3

Tekst: Miše Renić

Foto: Mario Zaccaria

U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je što se točno zna da je prije 150 godina gospodin Anton Plašimuha sagradio te suhozidne terase, koje su impresivne dimenzijama, kako širinom, tako i visinom.

Kao i obično, najviše vremena je otišlo na čišćenje urušenih dijelova suhozida, sortiranje kamena i popravak posteljice za zid, nakon čega je zid brzo dosegnuo svoju nekadašnju visinu, a stečene vještine će sudionici veselo primijeniti u svom dvorištu. Dio volontera spavao je na otvorenom u kampu, gdje se uz prekrasne vizure na Kvarner miješaju zvuci domaćih i divljih životinja, a strani turisti su se uz plažne aktivnosti mogli okušati i u suhozidnim.

Tekst: Miše Renić Foto: Mario Zaccaria U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je […]

Read More »

 atts
0

Logorun ili Veliki škoj

Tekst i foto: Fran Polan

Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini napušteni objekti i strukture vrlo jasno sugeriraju da se otok nekoć povremeno i privremeno koristio; što za potrebe vojske, što u svrhu rezervata za magarce. Najprije austro-ugarska mornarica za sobom ostavlja sklop raštrkanih vojnih objekata, danas skrivenih i vegetacijom obraslih podzemnih i nadzemnih bunkera, povezanih tunela te topovskih gnijezda. Zatim 1990-ih godina skupina Tribunjaca osniva udrugu za zaštitu dalmatinskih tovara te otočić Lukovnik (Mali škoj) postaje prvi svjetski rezervat za zaštitu magaraca. Otok ubrzo postaje premalen pa im se novo utočište pronalazi upravo u Velom Škoju. Za te potrebe revitalizirane su poneke postojeće vojne strukture te su izgrađeni obalno pristanište, gusterna, veći ugostiteljski objekt i nekoliko sad već porušenih servisnih objekata poput štala za magarce i spremišta za alat. Upravo te uglavnom suhozidne strukture ukazuju na nekoć intenzivno i često korištenje otoka, kao i na potrebu njegove valorizacije i revitalizacije.

Dvodnevna radionica nastavak je interdisciplinarnog edukativnog projekta Logorun – Otočke taktike usmjerenog na razvoj potencijala demilitariziranih i slabo iskorištenih prostora šibenskog arhipelaga i okolice. U okviru projekta prošle su godine održani seminar i radionica, čiji je case study bio demilitarizirani sklop, a prilikom koje su radne grupe pod mentorstvom stručnjaka detektirale prostorne i programske potencijale te prezentirale prijedloge revitalizacije, obnove i reprogramacije pripadajuće zone otoka. Projekt nastaje zahvaljujući ranijoj neformalnoj lokalnoj inicijativi i općini Tribunj kojoj 2018. godine tadašnje Ministarstvo dodjeljuje istočnu trećinu otoka na upravljanje idućih 50 godina. Otok će uskoro udomiti Edukacijski centar dalmatinskog magarca čije idejno rješenje izrađuje arhitektonski ured Prostorne taktike, a obnovljeni suhozidi postat će integralni dio budućeg projekta koji će otoku vratiti nekoć izgubljeni identitet.

Prvi dan započinje s lokacije kolokvijalnog naziva tovar; male luke i pristaništa s kojeg su početkom stoljeća prevozili magarce do Velog i Malog škoja, a gdje je danas u zahvalnost toj životinji podignut spomenik kao simbol rada, radinosti i predanosti. Laganom vožnjom stižemo na jedini logorunski mol te započinjemo obilazak otoka i potragu za potencijalnim lokacijama obnove. Nasuprot pristaništa uočljiv je kompleks nekadašnjih gospodarskih objekata, magarećih štala i jedan veći napušteni ugostiteljski objekt, jedini s još neurušenim krovom. U blizini se nalazi gusterna obzidana suhozidom koji samo što se nije rasuo; ideju za njegovom obnovom iz sigurnosnih razloga ubrzo odbacujemo. Primjećujemo nekoliko duljih podzida, mjestimično urušenih najvjerojatnije uslijed vodenih bujica, a uz probijene staze vidljive su linijske strukture suhozida ili nanizanih rubnih kamena koji diktiraju put. Na samoj granici zone pod upravom općine, u čijoj blizini započinju bizarno izduljene privatne parcele od jedne do druge strane otoka, stižemo do blage padine uz obalu uz koju se nalazi urušeni armiranobetonski objekt gdje detektiramo nekoliko jedva vidljivih ostataka nekadašnjih suhozidnih podzida. Uz informaciju da je na toj lokaciji u sklopu projekata prošlogodišnjeg seminara zamišljena zona za kampiranje i boravak na otvorenom, pada odluka da će se radionica održati upravo ovdje. Svjesni obima posla, dogovaramo se da će se u iduća dva dana izgraditi dva podzida s dvije zemljane terase na kojoj će se smjestiti budući šatori. Lokacija na kojoj će se raditi nalazi se blizu obale, zahvaćena je gustom šumom alepskog bora i makije te je puna vapnenačke stijene.

Kasnije popodne stižemo u nedavno obnovljeno potkrovlje zgrade Općine gdje uz načelnika općine i Luke i Antonije iz Prostornih taktika zainteresiranim sudionicima predstavljamo projekt i program. Nakon uvodnih riječi načelnika i predstavljanja publikacije prošlogodišnje radionice, održali smo predavanje o povijesti i tehnikama gradnje i obnove suhozida, kao i o radu same udruge. Predavanje se pokazalo uspješnim; uz prijavljene sudionike pridružuje nam se još dvoje zainteresiranih volontera!

Prvi dan radionice započinje dolaskom na otok, pripremom terena te osiguravanjem dovoljne količine tekućine i hrane za 15ak sudionika. Uskoro pristižu polaznici radionice kojima nakon jučerašnjeg teorijskog dijela predavanja, prezentiramo ključne informacije i demonstriramo praktične tehnike gradnje potrebne za svladavanje znanja o obnovi suhozida. Teren je najprije bilo potrebno raščistiti od površinskog zemljanog sloja te raskopati zemlju do temelja postojeće strukture nekadašnjeg suhozida. Kao baza za alat, hranu i ostale potrepštine poslužile su gromade urušenog betonskog zida obližnje štale. Do pauze za ručak postavljen je spomenuti temeljni sloj zida, a zbog nedostatka većih stijena, bilo ih je potrebno pronaći u okolici lokacije. Nakon osmosatnog rada zid je gotovo u potpunosti završen; potrebno je dodati posljednji sloj kamenih ploča (koje su tamo rijetke), nasuti i nabiti zemlju koji sagrađeni podzid zadržava te isti proces ponoviti i za drugi, niži podzid podno prvog.

Sutradan, umor je vidno prisutan, ali entuzijazam prevladava. Promjena sata uslijed zimskog računanja vremena dodaje nam sat vremena sna više, pa spremni nastavljamo s radom. S nešto izmijenjenim timom sudionika (neki su otišli, drugi su stigli) dovršavamo započeto i podzid je ubrzo podignut. Efektnim nasipavanjem i nabijanjem zemlje za izravnavanje gornje terase zid proglašavamo izgrađenim. Nakon kratke pauze i rasprave o potencijalnom manjku vremena za završetak donjeg podzida, bacamo se na posao i u nekoliko sati, s već uhodanom ekipom, sličnim postupkom dovršavamo i drugi, nešto niži podzid. Time nastaju dvije zaravnjene zemljane terase koje će prema slobodnim procjenama u budućnosti moći primiti do osam šatora i poneki hammock. Dan je zaključen proslavom rođendana jedne od volonterki uz pjenušac i izvornu talijansku mortadelu.

Veliko hvala organizatorima, nositeljima projekta, a osobito sudionicima i volonterima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i zajedničkim snagama obnovili strukture koje će, vjerujemo, ubrzo poslužiti svrsi!

Tekst i foto: Fran Polan Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini […]

Read More »