Knjiga "Sela i stanovi na Velebitu – svjedočanstva života od nastanka do nestanka"

Izvor: Vijenac, br. 520, 4.veljače 2014.

Ana Lemić, predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Gospiću

Velebit je raseljen pred našim očima

Razgovarao Goran Galić

Nakon Drugoga svjetskog rata Velebit je samo jedanput opustio. Naseljavao se stoljećima, a raseljen je u nekoliko godina / Stječe se dojam da se htjelo da se ti ljudi rasele / Ako se to već dogodilo, ne smije se dogoditi da se to zaboravi

Knjiga Sela i stanovi na Velebitu – svjedočanstva života od nastanka do nestankadugogodišnje predsjednice Ogranka Matice hrvatske u Gospiću i umirovljene ravnateljice gospićke gimnazije Ane Lemić objavljena je u nakladi OMH u Gospiću, Laserplusa i Hrvatske geološke ljetne škole prošle godine. Autorica je u dva desetljeća istraživanja obišla više od petsto velebitskih sela i zaselaka, fotografirala kuće i prirodu, razgovarala s preostalim mještanima, što je rezultiralo impozantnim izdanjem na gotovo 750 stranica i s oko 1500 fotografija.

Snimio Mirko Cvjetko

Gospođo Lemić, u predgovoru knjige Sela i stanovi na Velebitu zapisali ste da je prije pisanja trebalo „upoznati ćud Velebita“. Što je „ćud Velebita“?

Kako se nalazi na granici dvaju klimatskih područja, Velebit je po mnogočemu raznolik. Raznolik ne samo biološki i krajobrazno nego i klimatski. To je surova planina. Tu se klima začas promijeni. Meni se događalo ljeti da krenem po vrućem danu i odjednom se smrači i završim u olujnoj mećavi.

Zato ste napisali knjigu?

Nisam se odmah odlučila na knjigu. Prvo sam krenula planinariti. U mojoj se kući neprestano pričalo o Velebitu, gledala sam ga iz vrta, iz gimnazije u kojoj sam radila… Već me to odredilo da zakoračim u tu mističnu, najopjevaniju našu planinu. Hodajući Velebitom nailazila sam i na sela. Fotografiram, zabilježim datum i lokaciju. Spremim. To se u početku događalo stihijski. Kad se skupila kritična masa, kad sam na zemljovidima vidjela gdje su ta sela, onda sam shvatila da je Velebit bio jako naseljen. Znala sam da je čovjek Podgorac tu živio od 17. stoljeća, ali nisam imala predodžbe da je toliko sela bilo. To me iznenadilo. Shvatila sam da je sve to raseljeno, da su ostala samo sela uz morsku obalu i Jadransku magistralu. Tu i tamo u nekom zaselku, dublje u planini, pronašla sam po jedno, dvoje ili najviše troje ljudi, ali to nije ni deset posto prijašnje populacije. Zaključila sam da to netko mora obići, fotografirati i pokazati svijetu. Osjetila sam to kao svoj zadatak, kao dug domovini, da iz anonimnosti izvučem taj dio zemlje.

Koje ste sve područje obuhvatili?

Obuhvatila sam cijelo područje kojim gospodari Park prirode Velebit. Oko 160 km duljine i desetak dubine. Dakle stotine četvornih kilometara hrvatskoga teritorija koji je nekad bujao životom, a na kojem više života nema.

Sve ste to obišli?

Da, dvadesetak godina je to trajalo. Doslovno svaki slobodan trenutak bio je darovan Velebitu.

Pišete o više od 500 velebitskih sela i zaselaka. Koliko Velebit danas ima stanovnika?

Teško je reći konkretnu brojku. U selima uz more, koja su zimi također jako pusta, i u onima uz magistralu, bude do desetak ljudi. U planini su gotovo sva sela već odavno napuštena, osim njih nekoliko sa po jednim ili dvoje stanovnika.

A koliko ih je bilo prije?

Prema popisima život je na Velebitu najviše bujao potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Onda je počeo pomalo opadati oko Prvoga svjetskog rata i španjolske gripe 1918. Nakon Drugoga svjetskog rata stanovništvo je naglo otišlo. Velebit je samo jedanput opustio. Naseljavao se stoljećima, a raseljen je gotovo u nekoliko godina.

Zašto su ljudi otišli?

Najviše zbog svoje djece, da im pruže mogućnost školovanja i lakši život. Kad iz sela ode dio ljudi, ostali se osjećaju ugroženima. Tako se gasio dim po dim …

Ali nisu zaboravili svoj kamen, pišete u knjizi …

Tako je. Jer sjećanje vodi u slobodu, a zaborav u progonstvo, piše u Talmudu. Nitko s kim sam razgovarala nije je žalio na težak život, nitko nije proklinjao Velebit. Svi i danas s nostalgijom i mnogo ljubavi govore o Velebitu, o svom kamenu i Podgorju.

Zašto su otišli baš poslije Drugoga svjetskoga rata, a ne ranije ili kasnije?

Mnoga su se sela mogla spasiti da je bilo volje. Pa i politika ondašnje države vodila je tomu. Naglo se od poljoprivredne zemlje stvarala industrijska. Čak je bilo zabranjeno držanje koza od kojih je stočar živio. Zavladao je strah. Ljudi su optuživani da kriju iseljenike koji su došli rušiti Jugoslaviju. Neki su završili u zatvoru. Stječe se dojam kako se željelo da se ti ljudi rasele…

Čini se da je bilo tako. A otkud su njihovi preci došli? Zašto su naselili baš Velebit, a ne neko pitomije područje?

Pred najezdom Turaka mnogi su naši krajevi opustjeli, jer se stanovništvo sklanjalo u sigurnije krajeve. S njihovim odlaskom novo stanovništvo zaposjedalo je te puste predjele. Nakon izgona Turaka Velebit su tijekom 17. stoljeća naseljavali Bunjevci. Jedna bunjevačka rijeka krenula je odozdo, od Hercegovine, Dalmacije, pa gore od Gorskog Kotara, od Liča i Krmpota. Drugi val doseljenja zbio se od Senja i Vinodola, kao i s otoka Cresa i Lošinja. Dio doseljenika činili su stanovnici koji su naselili te krajeve po potrebi službe, osobito u vrijeme Vojne krajine. Planina s primorske padine djeluje jako negostoljubivo, no kad se uđe malo dublje, nađe se pitomih krških polja koja su davala uvjeta za život. Tu su nastala naselja.

Na vašim fotografijama Velebit izgleda kao muzej na otvorenom.

Da, tako zapravo i jest. Te kuće, kamenice, šterne, stolići pred kućom… sve je to od klesanog kamena. Sve je to čovjek radio i sve što je nekad napravio danas je spomenik. Zato sam i objavila ovu knjigu. Da se to ne zaboravi. Da to bude spomenik tim ljudima. Velebitsko zrcalo u kojima će oni, gledajući fotografije, čitajući, vidjeti svoje očeve, matere, didove, prababe, sav taj život nekoliko pokoljenja unatrag. Da im se vrate slike, da osjete svoje korijene. U razgovoru s tim ljudima doznala sam njihove životne priče, proživljavala ih, nekad se s njima i smijala, nekad plakala. Čovjek je otišao odatle u nepoznato. I ništa nije imao što bi ponio, osim bora na čelu i žuljeva na rukama. To je toliko tužno. Kad prolazite Velebitom i vidite ta sela… kuće porušene, ona gluha tišina, nigdje nikoga. Naiđete tek na trag životinje ili nekog poskoka gdje se sunča na kamenu. To je život na Velebitu danas.

Velebitski toponimi također su svojevrsni kulturni spomenik. Što suvremenom čovjeku govore imena velebitskih predjela?

Toponimi su im ponajprije služili za orijentaciju. Ta zemljopisna imena kriju opis mjesta, njegov položaj ili pak događaj koji se tu zbio i ostao zapamćen kroz to zemljopisno ime. Tako se u velebitskim ojkonimima često krije geografski pojam (Jamina, Duboko, Provalija), položaj u odnosu na drugi lokalitet (Podpogledalo, Podlokva), naziv po vrsti tla (Pisak, Kamenica), po životinjama (Volarice, Kozarica), po vrsti vegetacije (Javorovac, Hrastovac), prema atmosferskim uvjetima (Burnjak, Ledenik), po nastambama za držanje stoke (Jatare, Torine), zatim po sakralnim elementima, često i prezimenima stanovnika. Ima i sela koja su nazvana po osobnim imenima iznimnih pojedinaca.

Time ih se htjelo sačuvati od zaborava …

Tako je. Treba reći još nešto. Podgorcu nije bilo lako živjeti na velebitskim vrletima, ali nije mu bilo lako ni doći do svoga groba, jer groblja su imala samo župna sela. Ali bez obzira na to Podgorci su pamtili svoje djedove.

Gdje su onda pokapani?

Pokojnika je trebalo nositi do groblja. Oko toga razvili su se specifični pogrebni običaji vezani uz mirila ili počivala, koji su uvršteni na listu nematerijalne baštine Ministarstva kulture.

O čemu je riječ?

Put do groblja bio je dalek i težak. Trebalo se povremeno i odmoriti. Ta odmorišta obično su bila na križanju putova ili čistinama. Ali da bi se odmorilo, pokojnika je trebalo spustiti. Ne na zemlju već na unaprijed popločano i pripremljeno mjesto. Jedan kamen stavili bi uz noge, a drugi uz uzglavlje. To se smatralo njihovom mirom (mjerom). Tim je ljudima to bilo neka vrsta kenotafa. To je njima bilo sveto mjesto gdje je zadnji put počivao njihov ukućanin i tu se nije napasalo blago. Oni su to mjesto obilazili i štovali više nego sam grob.

Velebit obiluje i rijetkom florom i faunom. Koliko je u Hrvatskoj razvijena svijest o vrijednosti prirodne baštine?

O tome se dosta govori, no još nismo dovoljno osviješteni. Hrvatska je potpisnica konvencija o zaštiti okoliša, upravo smo obilježili 2. veljače, međunarodni Dan močvara, koje su najugroženije, ali pitanje je koliko se propisa držimo. Velebit je uz Biokovo najveće endemsko čvorište u ovom dijelu Europe. Posebno je bogata velebitska flora s preko 2500 biljnih, od koji su 80-ak endemične. Velebitska degenija primjerice raste samo na Velebitu i Kapeli, nigdje drugdje u svijetu. Hrvatska sibireja ima tek jednog srodnika na Čvrsnici i jednoga na Altaju. I među leptirima ima više endema, ali najugroženiji je velebitski apolon. To je naš najveći i najljepši leptir. Ne Velebitu ima još nekoliko staništa toga leptira i osobno ih svake godine obilazim i fotografiram. Strogo ih krijem jer odasvud dolaze kolekcionari.

Ima li spasa za Velebit?

Velebitom danas gospodari Park prirode, i tu su dva nacionalna parka. U institucionalnom smislu, Velebit je dakle zaštićen. No s odlaskom stočara mijenja se i velebitska flora, zarastaju pašnjaci, dolaze druge biljne vrste, a autohtone nestaju. One sa sobom povlače i životinjske. S te strane prijeti određena opasnost. Život kakav je na Velebitu bio neće se vratiti. To je svima jasno. Ne vraćaju se ni u ona sela koja su dostupna, kamo je došao asfalt i struja. No pojedinci navraćaju, uređuju kuće djedova, pokose nešto i borave tu povremeno ljeti. To treba pozdraviti. Na Velebitu stoljećima se živjelo intenzivno, organizirano i u naše vrijeme, pred našim očima, sve je najednom raseljeno. Ako se to već dogodilo, ne smije se dogoditi da se to zaboravi.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

8 Comments

  1. TOMISLAV ČANIĆ
    Posted February 21, 2014 at 22:55 | Permalink

    U najavi ste krivo napisali Marija Lemić, ali nije nego Anka Lemić.

  2. kravosas
    Posted February 22, 2014 at 18:45 | Permalink

    Hvala!

  3. nada
    Posted February 23, 2014 at 23:35 | Permalink

    Prof.Lemić zabilježila je Velebit ,njegov život,običaje ,ljude s puno ljubavi ,kako bi mo svi mi koji imamo vezu ili smo potomci tih predivnih ljudi bili ponosni na njih a svi drugi čitatelji da upoznsju sela i mjesta koja će u planinarenju obići i spoznaju svu težinu i ljepotu njihova življenja.Meni je probudila uspomenu na djetinjstvo .Uvijek se vraćam Velebitu ko majci ko ocu ko nekome tko me uvijek čeka raširenih ruku.VELEBITE PONOS SI I DIKA ,MOG DJETINJSTVA NAJLJEPŠA SI SLIKA.

  4. Milan Poljak
    Posted January 15, 2015 at 19:20 | Permalink

    Stocari iz Sibuljine su iz Velebita otisli posle 75 godine to osobno znam tako gosp. Lemic da znate a ne posle 2-og sv. rata.Neki su ostali cak do 91 kada su potjerani mavodno k moru svojim kucama ako dodete ja cu vam pokazati svjedoka koji ce vam malo vise o tome reci cak kako su zene bile nasilovane. Hvala vam na trudu lipo ste to opisali i znam da ste bili u Sibuljini.Niste nigdi spomenuli Jadovno o kojem danas svi znaju koliko naroda iz Sibuljine tamo ubito a to ste vidili i na spomeniku vjerovatno iz bojazni jasno ali to onda jeli to demokratija kojom smo otisli u Evropu.Ocekivam vas cijenjeni odgovor gosp.Lemic hvala.BOG!!!!!

  5. Tomislav
    Posted February 5, 2015 at 23:52 | Permalink

    Poštovana,

    Čitajući vašu knjigu Sela i stanovi na Velebitu (od nastanka do nestanka) uvidio sam da ste naveli sva mjesta na Velebitu, od naselja, zaseoka, mjesta i sela, što je stvarno za svaku pohvalu, jer nitko prije vas nije tako dočarao i prikazao mjesta na Velebitu kao Vi. Međutim, primjetio sam da nema naselja Rovanjska, što mi je kao mještaninu ovog prekrasnog podgorskog mjesta jako zasmetalo.
    Tko god da je prošao Velebitom i tko ga poznaje, ne može a da ne primjeti naselje Rovanjska, koja sa svojom poviješću i geografskim položajem, ne može proći neprimjećeno. Tu se nalazi spomenik nulte kategorije, crkvica Sv. Jurja iz 11 st. te špilja Modrič, koja se nalazi u Rovanjskoj. Što se tiče pozicije i geografskog položaja, jedno je od ljepših mjesta na prekrasnom Velebitu.

    S poštovanjem,

    Tomislav

  6. Nekic Branko
    Posted January 23, 2017 at 03:49 | Permalink

    Molio bi adresu prdajnog mijesta u Zadru gdje bi ovo ljeto moga kupiti kopiju knjige
    unaprijed puno hvala
    obitelj Nekic

  7. kravosas
    Posted January 23, 2017 at 09:26 | Permalink

    Poštovani Nekići,
    najbolje kontaktirajte izdavača, Ogranak Matice Hrvatske u Gospiću.
    Pozdrav
    Dragodid

  8. Nekic Branko
    Posted January 23, 2017 at 21:54 | Permalink

    Lijepa hvala
    Branko Nekic

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: Obnova suhozidne lokve u Gaćelezima

*Odgođeno zbog kiše! Traži se novi datum*

LAG More 249 u suradnji s Mjesnim odborom i mještanima naselja Gaćeleza organizira radionicu obnove suhozida lokalne lokve. Radionicu vodimo mi, a prenosimo poziv LAG-a u cijelosti:

20181124145333

*Odgođeno zbog kiše! Traži se novi datum* Dvodnevna akcija obnove suhozida održat će se 7. i 8. rujna 2019. te se ovim putem pozivaju zaintesirani mještani, volonteri i zainteresirano stanovništvo da daju doprinos obnovi nematerijalne, kulturne baštine.

Područje oko lokve je u jesen 2018. uređeno građanskom akcijom koja je financirana iz sredstava Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva. Lokva je nekada imala veliki značaj za lokalnu zajednicu. Osim što se koristila za navodnjavanje usjeva i napajanje stoka, lokva je bila mjesto okupljanja i druženja te se nakon obnove prostora, postavljanja klupa, stola, kante za otpatke i dječjih igrala, lokalno stanovništvo počelo ponovno okupljati. Kako bi cijeli prostor bio revitaliziran i obnovljen, mještani naselja su izrazili želju da se obnovi i dio urušenog suhozida oko lokve. Stoga je LAG More 249 angažirao udrugu Dragodid čije su glavne aktivnosti organizacija i vođenje suhozidnih radionica te provođenje istraživanja suhozidne baštine u suradnji s lokalnim partnerima.

U tijeku akcije, LAG More 249 zajedno s mještanima posadit će jedno stablo kako bi na taj način dali svoj doprinos građanskoj inicijativi “Dani kolektivne sadnje drveća” kojom se na simboličan način daje doprinos borbi protiv klimatskih promjena.

Izvor, foto: LAG More 249

 

*Odgođeno zbog kiše! Traži se novi datum* LAG More 249 u suradnji s Mjesnim odborom i mještanima naselja Gaćeleza organizira radionicu obnove suhozida lokalne lokve. Radionicu vodimo mi, a prenosimo poziv LAG-a u cijelosti: *Odgođeno zbog kiše! Traži se novi datum* Dvodnevna akcija obnove suhozida održat će se 7. i 8. rujna 2019. te se […]

Read More »

 atts
0

Otvorene su prijave za 3. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida – Gardun 2019

Ovogodišnje, 3. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruga 4 Grada Dragodid i GaiusLaberius – Gardun, održat će se u subotu, 5. listopada u naselju Gardun, bogatom arheološkom nalazištu nedaleko od grada Trilja.

Screenshot_1
Program počinje već u petak, 4. listopada u večernjim satima, kada je planiran okrugli stol o suhozidnim temama. Natjecanje u gradnji suhozida kreće u subotu, 5. listopada u jutarnjim satima. Na terenu će biti organiziran zajednički ručak. Nakon natjecanja slijedi prigodni zabavni program uz druženje i proglašenje pobjednika. Detaljan raspored biti će objavljen naknadno.

Natjecanje će se odigrati u malom naselju Gardun, koje je osim prirodnim ljepotama bogato i mnogim arheološkim nalazištima od kojih je zasigurno najpoznatiji Tilurij (Tilurium), rimski legijski logor, po kojem je Grad Trilj dobio ime.

Ovim putem želimo motivirati sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske kao i iz inozemstva.

Pravila:

Ekipu čini do 4 člana / članice starija od 16 godina. Cilj natjecanja je u zadanom vremenu (15 min) od raspoloživog kamena izgraditi što dulji dvostruki suhozid, unaprijed zadane visine (1m) i širine (cca 70cm).

Kotizacija po ekipi iznosi 200 kn i plaća se prilikom registracije na licu mjesta. 

Svi natjecatelji dobivaju prigodne nagrade te im je osigurana okrijepa i ručak, a pobjednička ekipa osim pehara dobiva i novčanu nagradu koja se pokriva iz kotizacija.

Prijave za natjecanje su otvorene do 25.9.2019. i  šalju se e-mailom na: info@dragodid.org Prijava mora sadržavati: ime ekipe, imena članova ekipe, adrese, kontakt telefone i e-mail adrese.

Smještaj: S obzirom na okrugli stol planiran za petak te zabavni subotnji program, eventualni smještaj za ekipe dogovorit će se po isteku prijava s domaćinima iz udruge GaiusLaberius – Gardun.

Navedeno je podložno manjim izmjenama, a bit će definirano nakon što se bude znao točan broj ekipa. U slučaju lošeg vremena natjecanje se odgađa za sljedeću subotu 12.10.2019., o čemu ćemo pravovremeno obavijestiti.

Projekt podupiru Ministarstvo kulture, Kamenolom Dolac donji, Grad Trilj…

Ovogodišnje, 3. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruga 4 Grada Dragodid i GaiusLaberius – Gardun, održat će se u subotu, 5. listopada u naselju Gardun, bogatom arheološkom nalazištu nedaleko od grada Trilja. Program počinje već u petak, 4. listopada u večernjim satima, kada je planiran okrugli stol o suhozidnim temama. Natjecanje u gradnji […]

Read More »

 atts
0

Najava: Krajolici budućnosti 2019.

Udruga Praputnjak – kulturni krajolik 29. do 31. kolovoza na Praputnjaku organizira događaj Krajolici budućnosti, a poziv prenosimo u cijelosti.

69263417_1462393537233294_1547042182022561792_o
Facebook događaj

Dragi susjedi, prijatelji i suradnici,
čast nam je i ove godine pozvati vas na program KRAJOLIKA budućnosti koji će se održati od

Uz pogovore o kulturnom krajoliku, prirodi, baštini i hrani, u toploj prijateljskoj atmosferi, upoznat ćemo se sa stručnjacima i praputnjarskim udrugrama. Zajedno ćemo sagledati vrijednosti prošlih vremena, izazove današnjice i planove za budućnost!

Program započinjemo u dvorištu Područne škole Praputnjak, a zatvaramo ga u subotu ispred Doma kulture Praputnjak!

Vidimo se!

PROGRAM DRUŽENJA, svaku večer od 20:00 sati:

29.08. – UNESCO i nematerijalna kulturna baština
(druženje uz predavanja u dvorištu ispred Područne škole Praputnjak, Praputnjak 101)

Umjeće suhozidne gradnje – nematerijalna baština čovječanstva
Grga Frangeš, dipl. etnolog / muzeolog iz Udruge 4 grada Dragodid

Kulturna i prirodna baština – osnova za regeneneraciju teritorija
Ivona Miloš, dipl. dizajner i predsjednica Udruge Praputnjak – kulturni krajolik

Uloga promocije baštinskih priča u očuvanju kulturne i prirodne baštine
Silvija Jacić, novinarka i PR stručnjakinja, specijalist za promociju interpretirane baštine, Promo&press, Zagreb

30.08. – U šetnji KRAJOLIKOM
(druženje uz predavanja u dvorištu ispred Područne
škole Praputnjak, Praputnjak 101)

U mreži putova
Tea Rosić, arheolog i kustos Muzeja Grada Crikvenice, Crikvenica
i Stjepan Špalj, povjesničar, vanjski suradnik Muzeja

Život zidina – pogled iz ptičje perspektive
Iva Šoštarić, mag. biol. mol., Udruga BIOM, Zagreb

31.08. – “Nikad sam, vavek dobro kumpanjan!”
(predavanje, druženje, igre i zabava ispred Doma kulture Praputnjak, Praputnjak 158 A)

Boje i mirisi u hrani, predavanje
Tomislav Pavlešić, dipl. ing. agr. /enolog, Sveučilište u Rijeci, Odjel za biotehnologiju

predstavljanje Praputnjarskih udruga i OPG-ova – uz gastronomske specijalitete, zabavu uz balote i muziku

Sudjeluju: Težakinje i težaki z Praputnjaka, Udruga penzionera Bakar – podružnica Praputnjak, Lovačko društvo „Tuhobić“, Mesopustari Praputnjak, Dječji pjevački zbor Praputnjarski slavići, KDU Praputnjak, PZ Dolčina, Mali muzej RATI, Udruga inovatora “ŠTERIKA” Praputnjak, Mjesni odbor Praputnjak, Udruga PRAPUTNJAK – kulturni krajolik i gosti!

Program su i ove godine podržali Grad Bakar, Primorsko-goranska županija i neizostavni Rijeka 2020, EPK.

Izvor: Praputnjak – kulturni krajolik

Udruga Praputnjak – kulturni krajolik 29. do 31. kolovoza na Praputnjaku organizira događaj Krajolici budućnosti, a poziv prenosimo u cijelosti. Facebook događaj Dragi susjedi, prijatelji i suradnici, čast nam je i ove godine pozvati vas na program KRAJOLIKA budućnosti koji će se održati od Uz pogovore o kulturnom krajoliku, prirodi, baštini i hrani, u toploj […]

Read More »

 atts
0

Najava / announcing: XVII. međunarodni suhozidni kongres / International Congress on dry stone

ENGLISH here: Save the date!
FRENCH here: Bloquez votre agenda!

Dragi kolege, prijatelji, suhozidni entuzijasti,

Udruga DRAGODID i međunarodna mreža S.P.S. za interdisciplinarno istraživanje suhozidne baštine najavljuju XVII. međunarodni suhozidni kongres koji će se održati od 2. do 4. listopada 2020. u Hrvatskoj. Domaćin je naša najjužnija općina – Općina Konavle.

Zabilježite datum!

Dry stone hut 'kućerica' built by volunteers in 2018
Suhozidno sklonište ‘kućerica’, izgradili volonteri 2018. (foto: Suhozidna baština Konavala: http://tiny.cc/Konavle)

Svrha Kongresa je povezati suhozidne praktičare, istraživače, profesionalce i entuzijaste kako bi podijelili znanje i vještine, raspravili aktualnosti i proširili mrežu suradnje između zemalja. Sudjelovati je moguće u ulozi izlagača, slušačai/ili sudionika međunarodne suhozidne radionice.

Program Kongresa:
27. 9. Dolazak sudionika
27. 9. – 1. 10. Međunarodna suhozidna radionica
1. 10. predvečer Dobrodošlica na Kongres!
2. 10. – 3. 10. Kongresna izlaganja + Skupština mreže S.P.S.
4. 10. Tematski posjet suhozidnim lokalitetima Konavala
5. 10. Odlazak sudionika

Tema ovogodišnjeg Kongresa je:
Perspektive umijeća gradnje suhozida: izazovi nakon UNESCO upisa“.

Cilj Kongresa je:
• Predstaviti i raspraviti sadašnje stanje umijeća gradnje suhozida, ispitati pravni i ekonomski okvir i ograničenja na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini
• Predstaviti lokalne, nacionalne i međunarodne strategije za zaštitu i unapređenje umijeća gradnje suhozida u suvremenoj praksi
• Razraditi potencijal suhozida i izazove s kojima se susreće u srodnim industrijama
• Istražiti mogućnosti tehnologija u pogledu istraživanja suhozidne baštine, poput upotrebe GIS softvera za mapiranje, SfM za modeliranje, prostornih baza podataka za međunarodnu suradnju i prepoznavanja AI uzorka za mapiranje i kategorizaciju suhozidnih struktura
• Ispitati ekonomski utjecaj umijeća na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini
• Istražiti stvarnosti i steći uvid u najbolje prakse kao i potencijal gradnje suhozida u suvremenim održivim primjenama u poljoprivredi, uređenju okoliša i izgradnji infrastrukture
• Ispitati umijeće gradnje suhozida kao nematerijalno kulturno dobro u okvirima turizma i kulturnog upravljanja, te osobito na izazove i mogućnosti koje donosi upis na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine.

Više informacija ove jeseni. Dobrodošli!

Dry stone pond in one of Konavle villages, 17m in diameter
Suhozidna lokva u jednom od konavoskih sela, promjer 17m (foto: Suhozidna baština Konavala: http://tiny.cc/Konavle)

Pdf verzija ovdje: Zabilježite datum!

ENGLISH here: Save the date! FRENCH here: Bloquez votre agenda! Dragi kolege, prijatelji, suhozidni entuzijasti, Udruga DRAGODID i međunarodna mreža S.P.S. za interdisciplinarno istraživanje suhozidne baštine najavljuju XVII. međunarodni suhozidni kongres koji će se održati od 2. do 4. listopada 2020. u Hrvatskoj. Domaćin je naša najjužnija općina – Općina Konavle. Zabilježite datum! Suhozidno sklonište […]

Read More »

 atts
0

Zabilježite datum: III. Prvenstvo u gradnji suhozida, Gardun

Udruge DRAGODID i Gaius Laberius – Gardun najavljuju III. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, koje će se održati u triljskom naselju, točnije na arheološkom lokalitetu Gardun, ove jeseni!

U petak, 4. listopada 2019. na programu je tematski događaj u stilu okruglog stola, dok će u subotu 5. listopada suhozidne ekipe odmjeriti snage na Prvenstvu. Pozivamo sve zainteresirane graditelje, navijače, gledatelje, znatiželjnike da zaokruže datum na kalendaru, a više informacija slijedi!

Kako je bilo prošle godine: http://www.dragodid.org/2-prvenstvo-u-gradnji-suhozida-4-66-metara-za-pobjedu/

43768533_321436741991232_5995569934837481472_n

Udruge DRAGODID i Gaius Laberius – Gardun najavljuju III. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, koje će se održati u triljskom naselju, točnije na arheološkom lokalitetu Gardun, ove jeseni! U petak, 4. listopada 2019. na programu je tematski događaj u stilu okruglog stola, dok će u subotu 5. listopada suhozidne ekipe odmjeriti snage na Prvenstvu. Pozivamo […]

Read More »