Na rubu teme: nova autentična hrvatska arhitektura

Prenosimo tekst članka sa portala Pogledaj.to …….

Koliko današnja strategija izgradnje otvara mogućnosti stvaranja nove, suvremene hrvatske obale? Divlja izgradnja je zapravo autentična “arhitektura bez arhitekata”, ista koja je oblikovala pitoreskna hrvatska mjesta, samo je suvremeni izraz nešto drugačiji od povijesnog

Piše Saša Randić


Potkraj kolovoza u Savudriji je otvoren Kempinski resort. Na otvorenju su golf, među ostalima, zaigrali i predsjednik države Stjepan Mesić, tenisač Novak Đoković, pa su pojedini mediji naveli da je u kompleksu izgrađeno i prvo golf-igralište u Hrvatskoj. Kempinski resort nema prvo golf-igralište, ali je zato prvi zatvoreni kompleks koji ima privatnu plažu, privatnu cestu, pa i privatnu crkvicu u koje je pristup dozvoljen samo gostima i vlasnicima kompleksa.  Hotel gleda na Piranski zaljev, mobiteli se u hotelu spajaju na slovenske, a ne na hrvatske mreže, na što vas zbog troškova roaminga upozori i ljubazno osoblje, pa gost stvarno nije siguran nalazi li se na hrvatskoj obali kakvu je do sada poznavao. Kempinski resort nije jedini turistički kompleks koji je otvoren ove sezone. Nešto ranije otvoren je Radisson hotel u kompleksu Vrtovi sunca u Dubrovniku, Novi resort u Novom Vinodolskom blizu je dovršenja.

Kako je riječ o značajnijim investicijama u kriznoj godini, u duhu turističkih djelatnika koji na završetku sezone zbrajaju rezultate, njihova realizacija navodi na ocjenu sadašnjeg koncepta razvoja obale, postavljenog još 2004.

Te je godine na 1. kongresu arhitekata u Zadru arhitekt Jerko Rošin, tadašnji predsjednik Savjeta za prostorno uređenje države koji je postavio osnove budućeg razvoja, pokazivao slike obale i utvrdio da je devastacija poprimila zabrinjavajuću razinu i da taj trend treba čim prije zaustaviti. Savjet je uz široku podršku javnosti i struke postavio osnovna pravila izgradnje na obali kroz Uredbu o zaštićenom obalnom pojasu, a poslije i kroz sam zakon. Ohrabrujuća je bila i činjenica da je prvi put uređenje prostora postalo jedno od prioritetnih područja rada Vlade.

U programskom smislu strategija je kao nositelje budućeg razvoja postavila organizirane turističke komplekse veličine do 15 hektara nasuprot stihijske pojedinačne izgradnje, zabranu izgradnje stambenih građevina unutar turističkih područja, kao i daljnji razvoj industrije uz obalu koja je u prošlosti bila primarni izvor devastacije.

Danas, pet godina poslije, možemo utvrditi da je stihijska izgradnja usporena, ali i da prema postavljenoj strategiji nije napravljen niti jedan novi kompleks. Projekti s početka teksta ili su započeti ranije ili su rekonstrukcija postojećih naselja. Više je razloga zašto se ništa veće na obali nije sagradilo, od precijenjene vrijednosti zemljišta do procedure ishođenja dozvola. Samozatajno doneseni Zakon o poticanju investicija, koji je prepolovio propisanu proceduru ishođenja dozvola, sramežljivo je potvrdio da je ta procedura prekomplicirana.

Koncepcijski je zanimljivije pitanje u kojoj mjeri današnja strategija izgradnje otvara mogućnosti stvaranja nove suvremene hrvatske obale.

(Turizam je najbrže rastući gospodarski sektor na globalnoj razini, najviše utječe na razvoj obale mediteranskih zemalja, rasprava o turizmu izlazi iz okvira ekonomskih debata ili uspješnosti pojedinog zakonskog koncepta, prije svega zato što je turizam postao glavni pokretač izgradnje cijele obale).

Prvi hendikep sadašnje strategije je u konceptu koji počiva na funkcionalnom razdvajanju turizma od stanovanja. Hoteli i ostale turističke građevine, prema važećoj regulativi, mogu se graditi isključivo u izdvojenim turističkim zonama, a u njima se pak ne smiju graditi zgrade za stanovanje. Takva odredba nastala je kao odgovor na eroziju postojećih hotela kroz prenamjenu soba u apartmane za tržište i vratila je postavke urbanizma na obali na početke zoninga moderne. No, time se oduzela mogućnost turističkoj izgradnji da postane jedna od okosnica razvoja, kao što je slučaj u većini mediteranskih gradova. Zvuči apsurdno, ali u centru Zadra, Rijeke ili Splita prema postojećoj regulativi ne može se graditi hotel veći od 80 soba. Doduše, u konačnici se zapravo i gradi, ali to je već pitanje za drugačiju raspravu.

Drugo, današnja strategija se u koncepcijskom smislu nastavila na postavke upravljanja obalom iz razdoblja prije 90-ih godina prošlog stoljeća, koje je objektivno bilo bitno jednostavnije i drugačije od današnjeg. Neprilagođenost prethodnih postavki današnjoj situaciji posebno je izražena u odnosu prema definiciji stanovanja, koja je neprilagođena suvremenim dinamičnim oblicima stanovanja. Današnja regulativa zgrade za povremeno stanovanje tretira kao nepoželjne, što s jedne strane stvara velike praktične probleme manjim mjestima jer im je prostor raspoloživ za razvoj konzumiran postojećim vikendicama. Tako se, primjerice, i povijesni gradovi poput Krka muče s dokazivanjem da su gradovi, a ne vikend- naselje, kako ih zakon sa svim posljedicama određuje. S druge strane, takav tretman povremenog stanovanja onemogućava istraživanje novih tipologija gradnje i modela stanovanja, kao primjerice u projektima poput Granturisma u Portugalu, koji je predstavljen u prošlom broju ČIPa.

No, najozbiljniji hendikep strategije je neprilagođenost zatečenom kontekstu.

Ako se vratimo na kritike zatečene prakse na obali, treba reći da se ne radi o nekoj devijaciji ili uvezenom nametniku koji je napao hrvatsku obalu. Kako je Jurica Pavičić nedavno primijetio, reklamni pjesmuljak Roka i Mare “Da mi je cimentati more, da moj dragi ne plaća vapore…” savršeno precizno pokazuje stanje duha samih stanovnika obale. Divlja izgradnja je zapravo autentična “arhitektura bez arhitekata”, ista koja je oblikovala pitoreskna hrvatska mjesta, samo je suvremeni izraz nešto drugačiji od povijesnog. Nove tehnologije su pružile i nove mogućnosti, tako da su današnje kuće veće, deblje i više, nisu od kamena nego od betona i imaju ploču s armaturom koja strši za dodatni kat. I koja bi doista, da je ništa ne sprečava, cimentala more.

Rješenje u takvoj situaciji teško može biti uvođenje potpuno novih modela nego pokušaj evolucije postojećih praksi. Sadašnja strategija zatečeni problem nastoji riješiti promjenom mjerila: umjesto pojedinačnih zahvata, okosnica su postali veliki projekti, koje pak nema tko graditi.

No, kao i obično, hrvatski obalni prostor pokazao je da ima vlastite obrambene mehanizme i sposobnost regeneracije.

Naznaku jedne potpuno nove prakse prepoznao je časopis More, koji je prije nekoliko godina počeo otkrivati autentične vrijednosti i nove restorane na obali pod zajedničkim naslovom “Gustoza đita”. Tekstovi su pisani čakavicom koja se u stvari nigdje ne govori, odabir restorana zbunjivao bi poznavatelje stanja na terenu, no časopis je prepoznao stvaranje nove infrastrukture nautičkog turizma.

Kako masovni turizam pretvoriti u elitni nije samo hrvatsko niti je jednostavno pitanje, a na Jadranu se ničim izazvan naznačio uspješan odgovor.

Nautički turizam, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, godišnje donosi oko 700 milijuna eura (ove su godine naznake oko 800 mil.), što je otprilike 10% ukupnog prihoda u turizmu. U brojkama to znači oko 1,200.000 noćenja, uz 50% višu prosječnu potrošnju nautičkih turista od ostalih, dakle s ekonomskog stajališta respektabilan udio u ukupnom turističkom gospodarstvu.

Sa stajališta očuvanja prostora značajnija od samih brojki je činjenica da taj vrsta turizma ne zahtijeva gotovo nikakvu izgradnju u odnosu na turistička naselja za isti broj turista. Umjesto izgradnje na kopnu, nautički turizam traži minimalnu infrastrukturu u moru, od priveza do nešto pratećih brodova.

Dok je proteklih godina s jedne strane zastala izgradnja vezova u marinama, okosnica novog razvoja bila su lučice u malim mjestima i privezišta uz postojeće lokale, na kojima je vidljiv i povratni efekt turizma na pristup gradnji. Po obali je, naravno, i prije bilo gostiona, no proteklih nekoliko godina demižone su zamijenili hladnjaci s vinom, gradele su dopunjene ambicioznijom kuhinjom, a nabacanu zemlju od iskopa oko zgrada zamijenila su uređena pristaništa. Efikasnije od bilo kojih represivnih mjera, turizam se u ovom slučaju pokazao, suprotno uobičajenim rizicima, faktorom očuvanja prirodnih vrijednosti – očuvaniji i ljepši prostor istovremeno je i ekonomski uspješniji.

Uvale od Ista, Palmižane, Opata, Lastova pružaju drugačiju sliku hrvatske obale, ali i koncepta gradnje. Na Opatu je, primjerice, arhitekt Nikola Bašić u neformalnoj savjetodavnoj ulozi pomogao stvoriti izuzetno uspješan ambijent.

Naravno, ni jedno od tih mjesta koja su dala novu kvalitetu nautičkom turizmu ne bi bilo moguće urediti prema današnjem zakonu: niti se može graditi izvan turističkih zona, niti se smije graditi bliže od 100 metara od mora, niti se smiju postavljati bove za privez brodova izvan turističkih naselja i lučica, bez obzira na to što se u svim tim uvalama već sada sidre brodovi i uništava podmorje. Ti su lokali nastali na rudimentima postojećih kuća i manje ili više uspješno obranili svoj položaj, ako bi ih netko pitao.

Nautički turizam sam, naravno, ne može promijeniti strukturu obale, kao što ne bi mogli ni resorti sve kada bi i bili uspješni, nekoliko restorana ne može dati odgovore na sva pitanja, ali ovo iskustvo pokazuje da postoji lokalna energija koje je u stanju stvoriti kvalitetnu izgradnju na obali.

Drugo, ono dosta jasno potvrđuje da je strategija razvoja obale dinamična kategorija i da je postojeću definitivno potrebno redefinirati.

Na istom kongresu prije pet godina, kada je predstavljena strategija upravljanja obalom, predstavljen je i projekt UHA-e i Berlage Instituta iz Rotterdama pod naslovom Novi svjetionici hrvatskog Jadrana, koji se bavio upravo pitanjem stvaranja nove strategije izgradnje obale bazirane na razvoju lokalne inteligencije i turizma kao pokretača transformacije na sedam kritičnih lokacija. Projekt nije uspio u cijelosti izaći iz okvira arhitektonske diskusije i dovesti lokacije do fizičke realizacije, no njegova vrijednost je prije svega u tome da je otvorio prostor diskusiji o drugačijim oblicima izgradnje, i to u malim sredinama gdje su projekti bili locirani.

Model koji je doveo do sadašnjeg stanja ne može odjednom stvoriti novu kvalitetu, jedino se istraživanjem novih oblika gradnje temeljenih na lokalnom iskustvu može postaviti koncept koji iskorištava sve potencijale hrvatske obale. Da od “Mediterana kakav je nekad bio” postane “Mediteran kakav bi mogao biti”.

Pogledaj.to

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

2 Comments

  1. Posted December 2, 2012 at 18:01 | Permalink

    konačno članak koji se i iz antropološkog kuta osvrće na aktualnu temu gradnje na obali i otocima!

  2. Filip Š
    Posted December 2, 2012 at 18:50 | Permalink

    neke od Pavičićevih kolumni u JL isto dobro pogađaju bit

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Brošura za korisnike mjere održavanja suhozida

Objavljena je brošura o tzv. IAKS mjerama Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020., među kojima je i operacija 10.1.10. Održavanje suhozida. Brošura je dostupna ovdje.

Screenshot_6
Utjecaj poljoprivrede na okoliš i ruralni prostor u cjelini  je vrlo velik, te se kroz tri IAKS mjere nastoji umanjiti  ili zaustaviti negativni utjecaj poljoprivrede na prirodne resurse i bioraznolikost:

MJERA 10 Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene
MJERA 11 Ekološki uzgoj
MJERA 13 Plaćanja područjima s prirodnim i ostalim posebnim ograničenjima

Budući da se za prijavu, administrativnu kontrolu i praćenje koristi Integrirani administrativni kontrolni sustav (IAKS), ove su mjere poznate kao IAKS mjere. Potpora se može zatražiti na način da se u propisanom roku podnese jedinstveni zahtjev u nekoj od podružnica Agencije za plaćanja, te da se ispune svi uvjeti za ostvarenje potpore.

Isječci iz brošure:

Screenshot_5

Screenshot_4

Objavljena je brošura o tzv. IAKS mjerama Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020., među kojima je i operacija 10.1.10. Održavanje suhozida. Brošura je dostupna ovdje. Utjecaj poljoprivrede na okoliš i ruralni prostor u cjelini  je vrlo velik, te se kroz tri IAKS mjere nastoji umanjiti  ili zaustaviti negativni utjecaj poljoprivrede na prirodne resurse […]

Read More »

 atts
0

Suhozidari i suhozidarke u Parku prirode Vransko jezero

Treću godinu za redom, od 16. do 22. travnja, u Parku prirode Vransko jezero održava se volonterski program ”Suhozidar/suhozidarka”.  Sedam hrabrih volontera će u sedam dana obnoviti suhozid u blizini kanala Prosika, a svi zainteresirani su pozvani na jednodnevno volontiranje!

zapoceo-volonterski-program-suhozidarka-2018-660x330

Volonteri će biti smješteni u blizini radne lokacije, na morskoj strani Prosike, a svoj posao će obavljati pod stručnim vodstvom voditelja iz udruge Dragodid. PP Vransko jezero pozivamo sve zainteresirane da se pridruže programu jednodnevnim volontiranjem te ostave svoj snažan trag u kamenu. Volontirat će se svaki dan u prijepodnevnim satima (volonteri će s radom započinjati u 8:30), osim četvrtka kada će se raditi u poslijepodnevnim satima, uz obaveznu najavu.

Za sve informacije o sudjelovanju kontakt osoba je Ivana Ribić, koordinatorica volontera: ivana.ribic@pp-vransko-jezero.hr ili 091/2323-093.

Izvor: JU PP Vransko jezero

Treću godinu za redom, od 16. do 22. travnja, u Parku prirode Vransko jezero održava se volonterski program ”Suhozidar/suhozidarka”.  Sedam hrabrih volontera će u sedam dana obnoviti suhozid u blizini kanala Prosika, a svi zainteresirani su pozvani na jednodnevno volontiranje! Volonteri će biti smješteni u blizini radne lokacije, na morskoj strani Prosike, a svoj posao […]

Read More »

 atts
0

Najava: Suhozidna teorija i praksa u Trstu

Društvo Prosekar (Ita) i Partnerstvo za očuvanje i obnovu krške suhozidne baštine (Slo) pozivaju sve zainteresirane na tečaj gradnje suhozida, koji će se održati 13. i 14. travnja 2018. u Trstu. Tečaj vodi Boris Čok.

29064335_1938711859474911_8246580823721873703_o

Petak, 13.4. 20 sati, Dom Prosekar: teorijski uvod
Subota, 14.4. 9-14 sati, polazak iz Kulturnog centra u naselju Prosek: radionica obnove suhozidnih terasa

Prijave na telefon +386347 6259771 ili info@prosekar.it. U slučaju lošeg vremena, tečaj će biti prebačen na kasniji datum.

Facebook događaj

Društvo Prosekar (Ita) i Partnerstvo za očuvanje i obnovu krške suhozidne baštine (Slo) pozivaju sve zainteresirane na tečaj gradnje suhozida, koji će se održati 13. i 14. travnja 2018. u Trstu. Tečaj vodi Boris Čok. Petak, 13.4. 20 sati, Dom Prosekar: teorijski uvod Subota, 14.4. 9-14 sati, polazak iz Kulturnog centra u naselju Prosek: radionica obnove […]

Read More »

 atts
0

Press: Težački je to posao, ali gromače se neće obnoviti same

”Ala, ja ću bit’ dolje, moram delat, a vi pitajte ča vas zanima”

Prenosimo reportažu Novog lista i video KanalRi o obnovi prezida vinograda Takala koja se prošlog vikenda održala na lijepom proljetnom vremenu i zahvaljujući mnoštvu volontera:

Takala_foto
(Klikom na gornju fotografiju otvara se članak)

E-članak je dostupan ovdje.

KanalRi: Na području Bakra nastavlja se obnova prezida, vrijednog kulturnog nasljeđa cijelog Bakarskog zaljeva. Video reportažu pogledajte ovdje:

Takala_video
(Klikom na gornju fotografiju otvara se video)

”Ala, ja ću bit’ dolje, moram delat, a vi pitajte ča vas zanima” Prenosimo reportažu Novog lista i video KanalRi o obnovi prezida vinograda Takala koja se prošlog vikenda održala na lijepom proljetnom vremenu i zahvaljujući mnoštvu volontera: (Klikom na gornju fotografiju otvara se članak) E-članak je dostupan ovdje. KanalRi: Na području Bakra nastavlja se obnova […]

Read More »

 atts
0

Najava: Kamik i gromači

Kamik_i_gromaci

Općina Lovran i 4 GRADA DRAGODID organiziraju prvu radionicu obnove suhozida u Lovranu, 21. i 22. travnja 2018.  

20526269_1922807794436175_606913907071361365_n

Pozivamo sve ljubitelje kulturne baštine, sve koji vole aktivni odmor i sve zainteresirane ljude dobre volje da nam se priključe u obnovi suhozida i pritom nauče više o vještini zidanja u suho.

Obnova suhozida voditi će se pod budnim očima lokalnog majstora i dva voditelja iz udruge Dragodid na šumskoj stazi koja povezuje Liganj i Zaheje.

Ukoliko do odredišta idete autom krenite uzbrdo iznad OŠ Viktora Cara Emina, vozite 3min i parkirajte na prostoru neposredno ispred tzv. “Mrtvačke steni” koja se nalazi uz lijevi rub ceste. Zatim, pet minuta pratite šumski puteljak koji započinje cca 10m ispod mjesta za vozila.

Molimo Vas da ponesete radnu odjeću i obuću, bocu vode i rukavice, a „pun pijat“ osigurajte najavom do dana održavanja radionice na br. mob: 091 7888 087.

Radionica će se održati u vremenu od 09.00 do 16.00 sati.

Za sve koji dolaze na radionicu, a žive izvan Lovrana, PP Učka velikodušno je ustupio “Dom za mlade volontere“ u Lovranskoj Dragi gdje volonteri mogu prespavati.

Cilj ove radionice je prijenos znanja i tehnike suhozidanja te uključivanje stanovnika lokalnog područja u proces obnove dijela šumskog puta u vidu trajno raspoloživog pješačenja ruralnim područjem Lovrana.

Radionica je financirana sredstvima Općine Lovran i mjesnih odbora Lovranšćina i Medveja.

Event možete pratiti na fb

Općina Lovran i 4 GRADA DRAGODID organiziraju prvu radionicu obnove suhozida u Lovranu, 21. i 22. travnja 2018.   Pozivamo sve ljubitelje kulturne baštine, sve koji vole aktivni odmor i sve zainteresirane ljude dobre volje da nam se priključe u obnovi suhozida i pritom nauče više o vještini zidanja u suho. Obnova suhozida voditi će […]

Read More »