Na rubu teme: nova autentična hrvatska arhitektura

Prenosimo tekst članka sa portala Pogledaj.to …….

Koliko današnja strategija izgradnje otvara mogućnosti stvaranja nove, suvremene hrvatske obale? Divlja izgradnja je zapravo autentična “arhitektura bez arhitekata”, ista koja je oblikovala pitoreskna hrvatska mjesta, samo je suvremeni izraz nešto drugačiji od povijesnog

Piše Saša Randić


Potkraj kolovoza u Savudriji je otvoren Kempinski resort. Na otvorenju su golf, među ostalima, zaigrali i predsjednik države Stjepan Mesić, tenisač Novak Đoković, pa su pojedini mediji naveli da je u kompleksu izgrađeno i prvo golf-igralište u Hrvatskoj. Kempinski resort nema prvo golf-igralište, ali je zato prvi zatvoreni kompleks koji ima privatnu plažu, privatnu cestu, pa i privatnu crkvicu u koje je pristup dozvoljen samo gostima i vlasnicima kompleksa.  Hotel gleda na Piranski zaljev, mobiteli se u hotelu spajaju na slovenske, a ne na hrvatske mreže, na što vas zbog troškova roaminga upozori i ljubazno osoblje, pa gost stvarno nije siguran nalazi li se na hrvatskoj obali kakvu je do sada poznavao. Kempinski resort nije jedini turistički kompleks koji je otvoren ove sezone. Nešto ranije otvoren je Radisson hotel u kompleksu Vrtovi sunca u Dubrovniku, Novi resort u Novom Vinodolskom blizu je dovršenja.

Kako je riječ o značajnijim investicijama u kriznoj godini, u duhu turističkih djelatnika koji na završetku sezone zbrajaju rezultate, njihova realizacija navodi na ocjenu sadašnjeg koncepta razvoja obale, postavljenog još 2004.

Te je godine na 1. kongresu arhitekata u Zadru arhitekt Jerko Rošin, tadašnji predsjednik Savjeta za prostorno uređenje države koji je postavio osnove budućeg razvoja, pokazivao slike obale i utvrdio da je devastacija poprimila zabrinjavajuću razinu i da taj trend treba čim prije zaustaviti. Savjet je uz široku podršku javnosti i struke postavio osnovna pravila izgradnje na obali kroz Uredbu o zaštićenom obalnom pojasu, a poslije i kroz sam zakon. Ohrabrujuća je bila i činjenica da je prvi put uređenje prostora postalo jedno od prioritetnih područja rada Vlade.

U programskom smislu strategija je kao nositelje budućeg razvoja postavila organizirane turističke komplekse veličine do 15 hektara nasuprot stihijske pojedinačne izgradnje, zabranu izgradnje stambenih građevina unutar turističkih područja, kao i daljnji razvoj industrije uz obalu koja je u prošlosti bila primarni izvor devastacije.

Danas, pet godina poslije, možemo utvrditi da je stihijska izgradnja usporena, ali i da prema postavljenoj strategiji nije napravljen niti jedan novi kompleks. Projekti s početka teksta ili su započeti ranije ili su rekonstrukcija postojećih naselja. Više je razloga zašto se ništa veće na obali nije sagradilo, od precijenjene vrijednosti zemljišta do procedure ishođenja dozvola. Samozatajno doneseni Zakon o poticanju investicija, koji je prepolovio propisanu proceduru ishođenja dozvola, sramežljivo je potvrdio da je ta procedura prekomplicirana.

Koncepcijski je zanimljivije pitanje u kojoj mjeri današnja strategija izgradnje otvara mogućnosti stvaranja nove suvremene hrvatske obale.

(Turizam je najbrže rastući gospodarski sektor na globalnoj razini, najviše utječe na razvoj obale mediteranskih zemalja, rasprava o turizmu izlazi iz okvira ekonomskih debata ili uspješnosti pojedinog zakonskog koncepta, prije svega zato što je turizam postao glavni pokretač izgradnje cijele obale).

Prvi hendikep sadašnje strategije je u konceptu koji počiva na funkcionalnom razdvajanju turizma od stanovanja. Hoteli i ostale turističke građevine, prema važećoj regulativi, mogu se graditi isključivo u izdvojenim turističkim zonama, a u njima se pak ne smiju graditi zgrade za stanovanje. Takva odredba nastala je kao odgovor na eroziju postojećih hotela kroz prenamjenu soba u apartmane za tržište i vratila je postavke urbanizma na obali na početke zoninga moderne. No, time se oduzela mogućnost turističkoj izgradnji da postane jedna od okosnica razvoja, kao što je slučaj u većini mediteranskih gradova. Zvuči apsurdno, ali u centru Zadra, Rijeke ili Splita prema postojećoj regulativi ne može se graditi hotel veći od 80 soba. Doduše, u konačnici se zapravo i gradi, ali to je već pitanje za drugačiju raspravu.

Drugo, današnja strategija se u koncepcijskom smislu nastavila na postavke upravljanja obalom iz razdoblja prije 90-ih godina prošlog stoljeća, koje je objektivno bilo bitno jednostavnije i drugačije od današnjeg. Neprilagođenost prethodnih postavki današnjoj situaciji posebno je izražena u odnosu prema definiciji stanovanja, koja je neprilagođena suvremenim dinamičnim oblicima stanovanja. Današnja regulativa zgrade za povremeno stanovanje tretira kao nepoželjne, što s jedne strane stvara velike praktične probleme manjim mjestima jer im je prostor raspoloživ za razvoj konzumiran postojećim vikendicama. Tako se, primjerice, i povijesni gradovi poput Krka muče s dokazivanjem da su gradovi, a ne vikend- naselje, kako ih zakon sa svim posljedicama određuje. S druge strane, takav tretman povremenog stanovanja onemogućava istraživanje novih tipologija gradnje i modela stanovanja, kao primjerice u projektima poput Granturisma u Portugalu, koji je predstavljen u prošlom broju ČIPa.

No, najozbiljniji hendikep strategije je neprilagođenost zatečenom kontekstu.

Ako se vratimo na kritike zatečene prakse na obali, treba reći da se ne radi o nekoj devijaciji ili uvezenom nametniku koji je napao hrvatsku obalu. Kako je Jurica Pavičić nedavno primijetio, reklamni pjesmuljak Roka i Mare “Da mi je cimentati more, da moj dragi ne plaća vapore…” savršeno precizno pokazuje stanje duha samih stanovnika obale. Divlja izgradnja je zapravo autentična “arhitektura bez arhitekata”, ista koja je oblikovala pitoreskna hrvatska mjesta, samo je suvremeni izraz nešto drugačiji od povijesnog. Nove tehnologije su pružile i nove mogućnosti, tako da su današnje kuće veće, deblje i više, nisu od kamena nego od betona i imaju ploču s armaturom koja strši za dodatni kat. I koja bi doista, da je ništa ne sprečava, cimentala more.

Rješenje u takvoj situaciji teško može biti uvođenje potpuno novih modela nego pokušaj evolucije postojećih praksi. Sadašnja strategija zatečeni problem nastoji riješiti promjenom mjerila: umjesto pojedinačnih zahvata, okosnica su postali veliki projekti, koje pak nema tko graditi.

No, kao i obično, hrvatski obalni prostor pokazao je da ima vlastite obrambene mehanizme i sposobnost regeneracije.

Naznaku jedne potpuno nove prakse prepoznao je časopis More, koji je prije nekoliko godina počeo otkrivati autentične vrijednosti i nove restorane na obali pod zajedničkim naslovom “Gustoza đita”. Tekstovi su pisani čakavicom koja se u stvari nigdje ne govori, odabir restorana zbunjivao bi poznavatelje stanja na terenu, no časopis je prepoznao stvaranje nove infrastrukture nautičkog turizma.

Kako masovni turizam pretvoriti u elitni nije samo hrvatsko niti je jednostavno pitanje, a na Jadranu se ničim izazvan naznačio uspješan odgovor.

Nautički turizam, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, godišnje donosi oko 700 milijuna eura (ove su godine naznake oko 800 mil.), što je otprilike 10% ukupnog prihoda u turizmu. U brojkama to znači oko 1,200.000 noćenja, uz 50% višu prosječnu potrošnju nautičkih turista od ostalih, dakle s ekonomskog stajališta respektabilan udio u ukupnom turističkom gospodarstvu.

Sa stajališta očuvanja prostora značajnija od samih brojki je činjenica da taj vrsta turizma ne zahtijeva gotovo nikakvu izgradnju u odnosu na turistička naselja za isti broj turista. Umjesto izgradnje na kopnu, nautički turizam traži minimalnu infrastrukturu u moru, od priveza do nešto pratećih brodova.

Dok je proteklih godina s jedne strane zastala izgradnja vezova u marinama, okosnica novog razvoja bila su lučice u malim mjestima i privezišta uz postojeće lokale, na kojima je vidljiv i povratni efekt turizma na pristup gradnji. Po obali je, naravno, i prije bilo gostiona, no proteklih nekoliko godina demižone su zamijenili hladnjaci s vinom, gradele su dopunjene ambicioznijom kuhinjom, a nabacanu zemlju od iskopa oko zgrada zamijenila su uređena pristaništa. Efikasnije od bilo kojih represivnih mjera, turizam se u ovom slučaju pokazao, suprotno uobičajenim rizicima, faktorom očuvanja prirodnih vrijednosti – očuvaniji i ljepši prostor istovremeno je i ekonomski uspješniji.

Uvale od Ista, Palmižane, Opata, Lastova pružaju drugačiju sliku hrvatske obale, ali i koncepta gradnje. Na Opatu je, primjerice, arhitekt Nikola Bašić u neformalnoj savjetodavnoj ulozi pomogao stvoriti izuzetno uspješan ambijent.

Naravno, ni jedno od tih mjesta koja su dala novu kvalitetu nautičkom turizmu ne bi bilo moguće urediti prema današnjem zakonu: niti se može graditi izvan turističkih zona, niti se smije graditi bliže od 100 metara od mora, niti se smiju postavljati bove za privez brodova izvan turističkih naselja i lučica, bez obzira na to što se u svim tim uvalama već sada sidre brodovi i uništava podmorje. Ti su lokali nastali na rudimentima postojećih kuća i manje ili više uspješno obranili svoj položaj, ako bi ih netko pitao.

Nautički turizam sam, naravno, ne može promijeniti strukturu obale, kao što ne bi mogli ni resorti sve kada bi i bili uspješni, nekoliko restorana ne može dati odgovore na sva pitanja, ali ovo iskustvo pokazuje da postoji lokalna energija koje je u stanju stvoriti kvalitetnu izgradnju na obali.

Drugo, ono dosta jasno potvrđuje da je strategija razvoja obale dinamična kategorija i da je postojeću definitivno potrebno redefinirati.

Na istom kongresu prije pet godina, kada je predstavljena strategija upravljanja obalom, predstavljen je i projekt UHA-e i Berlage Instituta iz Rotterdama pod naslovom Novi svjetionici hrvatskog Jadrana, koji se bavio upravo pitanjem stvaranja nove strategije izgradnje obale bazirane na razvoju lokalne inteligencije i turizma kao pokretača transformacije na sedam kritičnih lokacija. Projekt nije uspio u cijelosti izaći iz okvira arhitektonske diskusije i dovesti lokacije do fizičke realizacije, no njegova vrijednost je prije svega u tome da je otvorio prostor diskusiji o drugačijim oblicima izgradnje, i to u malim sredinama gdje su projekti bili locirani.

Model koji je doveo do sadašnjeg stanja ne može odjednom stvoriti novu kvalitetu, jedino se istraživanjem novih oblika gradnje temeljenih na lokalnom iskustvu može postaviti koncept koji iskorištava sve potencijale hrvatske obale. Da od “Mediterana kakav je nekad bio” postane “Mediteran kakav bi mogao biti”.

Pogledaj.to

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

2 Comments

  1. Posted December 2, 2012 at 18:01 | Permalink

    konačno članak koji se i iz antropološkog kuta osvrće na aktualnu temu gradnje na obali i otocima!

  2. Filip Š
    Posted December 2, 2012 at 18:50 | Permalink

    neke od Pavičićevih kolumni u JL isto dobro pogađaju bit

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Video: Tradicionalni poljoprivredni pejzaži

U okviru projekta „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu – AGRISCAPE&ME” nastao je video „Tradicionalni poljoprivredni pejzaži“.

Video je edukativnog karaktera i skreće pažnju na njihove vrijednosti i značaj, predstavlja neke od najljepših poljoprivrednih pejzaža svijeta kao i međunarodne inicijative kroz koje se identificiraju i štite.

Animacija: Petar Garić, montaža: Dušan Vuleković

Cilj projekta je doprinijeti razvoju održive poljoprivrede kroz zalaganje za obnovu, očuvanje i unapređenje tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža kao dijela ukupnog kulturnog pejzaža. Projekt provode EXPEDITIO Centar za održivi prostorni razvoj, Kulturno zavičajno udruženja NAPREDAK Gornja Lastva i Maslinarsko društvo „Boka“ – Boka Kotorska uz suradnika Mrežu za ruralni razvoj Crne Gore.

U okviru projekta „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu – AGRISCAPE&ME” nastao je video „Tradicionalni poljoprivredni pejzaži“. Video je edukativnog karaktera i skreće pažnju na njihove vrijednosti i značaj, predstavlja neke od najljepših poljoprivrednih pejzaža svijeta kao i međunarodne inicijative kroz koje se identificiraju i štite. Animacija: Petar Garić, montaža: Dušan Vuleković Cilj projekta […]

Read More »

 atts
0

Obuka o suhozidnoj baštini i vještini gradnje za Savjetodavnu službu

U Kolanu na Pagu 25. svibnja 2018. održana je obuka savjetnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe, koji rade na IAKS mjerama, o osnovama izgradnje suhozida, načinima gradnje i tipovima suhozida kao i bitnim značajkama na koje treba obratiti pozornost prilikom gradnje i održavanja suhozida. Praktični dio radionice volonterski su izveli majstori suhozidari Ivo Butković, prof. i Mladen Šuljić iz kolanske udruge Suhozid.

gradnja-suhozida
Da podsjetimo, jedna od operacija IAKS mjera Programa ruralnog razvoja RH 2014.-2020. je i operacija 10.1.10. Održavanje suhozida kojom je moguće ostvariti novčanu potporu za održavanje vlastitih suhozida, uz nekoliko uvjeta i obveza. Jedna od obveza je da korisnik mora završiti izobrazbu koju provodi Savjetodavna služba, a koja je vezana uz ovu mjeru i uključuje demonstracijske aktivnosti obnove suhozida.

Izvor: HPŠSS

U Kolanu na Pagu 25. svibnja 2018. održana je obuka savjetnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe, koji rade na IAKS mjerama, o osnovama izgradnje suhozida, načinima gradnje i tipovima suhozida kao i bitnim značajkama na koje treba obratiti pozornost prilikom gradnje i održavanja suhozida. Praktični dio radionice volonterski su izveli majstori suhozidari Ivo Butković, prof. i […]

Read More »

 atts
0

Najava i poziv: 2. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida

1 2
2. PRVENSTVO HRVATSKE U GRADNJI SUHOZIDA, MURTER 2018

Pozivamo četveročlane ekipe suhozidara/ki na 2. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida koje će se održati u Murteru u subotu, 6.10.2018., u organizaciji udruga ARGONAUTA i 4 GRADA DRAGODID. Natjecanje će se održati na na prvoj hrvatskoj arheološkoj plaži na poluotoku Gradina (Colentum). 1. izdanje Prvenstva održalo se 2011. u Kolanu na otoku Pagu.

Dobrodošle su sve ekipe – iz Murtera, Betine, Jezera, Tisnog i cijele Hrvatske. Također pozivamo i ekipe ostalih zemalja sa istočnojadranskog krša (Italije (Friuli – Venezia Giulia), Slovenije, BiH, Crne Gore i Albanije) da se odazovu ovom natjecanju.

Subota, 6.10.2018. :
Program će obuhvatiti registraciju, natjecanje, zajednički ručak te prigodni program uz druženje i proglašenje pobjednika. Detaljan raspored biti će objavljen naknadno.

Pravila:
Ekipu čini do 4 člana / članice starija od 16 godina.
Cilj natjecanja je u zadanom vremenu (15 min) od raspoloživog kamena izgraditi što dulji dvostruki suhozid unaprijed zadane visine i širine.
Nagrade:
Pobjednik natjecanja dobiva prijelazni pehar, prve tri plasirane ekipe novčane nagrade (pokrivaju se iz kotizacija), svi natjecatelji dobivaju majice i plakete. Svim natjecateljima osiguran je ručak. Osobe u pratnji natjecatelja također su pozvane prisustvovati ručku uz nadoplatu.

Prijave:
Prijave za natjecanje otvorene su do 15.9.2018. Kotizacija po ekipi iznosi 200 kn i plaća se prilikom registracije na licu mjesta.
Najveći broj ekipa koje mogu sudjelovati na natjecanju je 10, a kvalificiraju se prema redoslijedu prijava.
Prijave se šalju e-mailom na adresu: mail@argonauta.hr. Prijava mora sadržavati imena članova, adrese, kontakt telefone i mail adrese
Napomena: navedeno je podložno manjim izmjenama, a bit će definirano nakon što se bude znao točan broj ekipa. U slučaju lošeg vremena natjecanje se odgađa za sljedeću subotu 13.10.2018.

2. PRVENSTVO HRVATSKE U GRADNJI SUHOZIDA, MURTER 2018 Pozivamo četveročlane ekipe suhozidara/ki na 2. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida koje će se održati u Murteru u subotu, 6.10.2018., u organizaciji udruga ARGONAUTA i 4 GRADA DRAGODID. Natjecanje će se održati na na prvoj hrvatskoj arheološkoj plaži na poluotoku Gradina (Colentum). 1. izdanje Prvenstva održalo se […]

Read More »

 atts
0

Najava: kamp za obnovu travnjaka

Udruga BIOM u suradnji s Javnom ustanovom Park prirode Učka od 12. do 24. srpnja 2018. organizira volonterski kamp za obnovu travnjaka. Kamp se održava u sklopu projekta Učka 360°.

36684833_1828933057153353_16345799420018688_o

Prenosimo poziv na sudjelovanje:

Sudjelovanje na kampu, hrana i voda besplatni su za sve sudionike. Djeca i psi su dobrodošli! Traži se jedino dobra volja, spremnost na rad i suradnju i sudjelovanje u aktivnostima krčenja zaraslih travnjaka i održavanju kampa.

Molimo sve zainteresirane da se jave za sudjelovanje na kampu!

Brdovita područja Parka Prirode Učka nekad su bila puna života i ljudi su vodili životinje na ispašu. Napuštanjem tradicionalnog stočarstva travnjaci s vremenom zarastaju i prelaze u šikare i šume. Zajedno s njima nestaju i mnogobrojne vrste leptira, ptica i guštera koje gube svoj dom. Misija Udruge Biom je pružiti utočišta divljim vrstama putem ovakvih direktnih konzervacijskih akcije te potaknuti ljude da se povežu s prirodom i sudjeluju u njenoj zaštiti.

Osnovne informacije o uvjetima života na kampu:
– Spava se u šatorima
Nekoliko je šatora postavljeno za vrijeme čitavog trajanja kampa i moguće je u njima prespavati, u dogovoru s organizatorima. One koji planiraju doći na dulje vrijeme molimo da osiguraju vlastiti šator.
– Kuha se na logorskoj vatri i plinu
Svakih se nekoliko dana kupuju zajedničke namirnice, troškove hrane pokriva organizator. Pomoć pri kuhanju, prikupljanju drveta i cijepanju vrlo je dobrodošla!
– Pitka voda iz plastične cisterne na lokaciji
Zalihu pitke vode je potrebno racionalno koristiti. S obzirom na ograničeni volumen vode nema tuša, ali moguće je korištenje javnog tuša na plaži obližnjeg mjesta u kojem se kupuju namirnice.
– WC u prirodi
Sastoji se od lopate, šume i „uradi sam“ stolice od grabovog drva.
– Struja iz solarnih panela
Samo za sitnu električnu opremu (maksimalno za punjenje mobitela i fotoaparata).
- Signal je slab
Telefonski/internet signal postoji, ali je uglavnom prilično slab. Povremeno u potpunosti nestane te je za telefoniranje potrebna kratka šetnja uzbrdo.
– Ustaljen dnevni raspored
Radne aktivnosti odvijaju se ujutro od 8:00 do 11:00 sati, te poslijepodne od 17:00 – 19:00 sati kada sunce malo padne. Tijekom stanke pripremamo hranu, učimo o prirodi oko nas i povremeno odlazimo na kupanje do Moščenićke Drage.

Informacije o lokaciji i detaljne upute za dolazak možete pronaći ovdje.

Stoga, ukoliko želite provesti dan, tjedan ili dva u kampu te:
– upoznati Park Prirode Učka
– sudjelovati u direktnoj akciji u zaštiti prirode
– pobjeći od civilizacije
– družiti se s ornitolozima i biolozima
– upoznati se sa zaštitom prirode u Hrvatskoj i Europi

Prijavite se ovdje.
I najavite se na Facebook događaju!
Poziv na kamp

Udruga BIOM u suradnji s Javnom ustanovom Park prirode Učka od 12. do 24. srpnja 2018. organizira volonterski kamp za obnovu travnjaka. Kamp se održava u sklopu projekta Učka 360°. Prenosimo poziv na sudjelovanje: Sudjelovanje na kampu, hrana i voda besplatni su za sve sudionike. Djeca i psi su dobrodošli! Traži se jedino dobra volja, spremnost na […]

Read More »

 atts
0

Ponosni smo dobitnici nagrade Vicko Andrić za doprinos kulturnoj baštini!

Sa zadovoljstvom i ponosom obavještavamo naše čitatelje i pratitelje kako smo krajem lipnja 2018. za svoj rad na zaštiti i popularizaciji suhozidne kulturne baštine dobili vrijedno priznanje Ministarstva kulture – dobitnici smo nagrade Vicko Andrić za 2017. godinu!

IMG_0007
Nagrada Vicko Andrić dodjeljuje se za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj i to za postignuća u: konzervatorsko-restauratorskim radovima na očuvanju kulturne baštine; istraživanju i dokumentiranju kulturnih dobara; razvoju konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske struke i unapređenju sustava zaštite kulturne baštine; očuvanju i obogaćenju ukupnog fundusa kulturne baštine Republike Hrvatske.
Više o nagradi

Naša je stigla kao nagrada za doprinos lokalnoj zajednici, zbog čega smo izrazito sretni jer naše su aktivnosti moguće upravo zahvaljujući suradnji s mnogim lokalnim zajednicama aktivnima na polju revitalizacije ove vrijedne vještine. Nagrada za životno djelo dodijeljena je konzervatorici dr. sc. Zoraidi Demori Staničić, danas umirovljenoj djelatnici Hrvatskoga restauratorskog zavoda, godišnja nagrada dodijeljena je Jadranki Baković, voditeljici Restauratorskog odjela Zadar pri Hrvatskom restauratorskom zavodu za konzervatorsko-restauratorske radove na zadarskom poliptihu Vittorea Carpaccia. Popis i obrazloženja svih dobitnika za 2017.

Hvala kolegama iz Hrvatskog etnološkog društva i Konzervatorskog odjela Split na nominaciji! Svečana dodjela održat će se tijekom rujna, u sklopu obilježavanja manifestacije Dani europske baštine.

Popis članova udruge (5.7.2018.):

Antun Bahat, dipl.ing.prom., Zagreb
Katarina Bačić, aps. konzervacije kulturne baštine, Rijeka
Julia Bakota, mag.ing.agr., Split/Zagreb
Siniša Bodrožić, dipl.ing.arh., Slavonski Brod/Zagreb
Filip Bubalo, prof. povijesti/muzeolog, Split
Ana Burić, mag.ing.arh., Split/Rijeka
Marko Bušić, mag.ing.aedif., Đakovo
Xavier Cartwright, dipl. antropolog, Edinburgh
Maja Flajsig, stud. etnologije i kulturne antropologije, Zagreb
Luka Forko, stud. etnologije, Zagreb
Grga Frangeš, dipl. etnolog/muzeolog, Zagreb/Lovran
Matija Fukat, dipl.ing.arh, Vrbovec
Ivan Jovanovac, dipl.ing.arh., Osijek/Zagreb
Nevena Kereša, dipl.ing.arh., Varaždin/Wien
Marta Krištofić, stud. krajobrazne arhitekture, Zagreb
Miran Križanić, mag.ing.arh., Karlovac/Zadar
Vedrana Križanić, stud. šumarstva, Karlovac/Zagreb
Mateja Kuka, mag. povijesti umjetnosti i antropologije, Karlovac/Zagreb
Jelena Kulušić, aps. etnologije, Miljevci/Zagreb
Zvonimir Malbaša, mag.ing.aedif, Sinj
Mirna Mezulić, mag.ing.arh., Zagreb
Andrija Mihelčić, magistar edukacije politehnike i informatike, Čavle
Oleg Miklić, teh. za računarstvo, Rijeka
Ivan Milanovski (Mile), magistar etnolog/bibliotekar, Zagreb
Ivona Miloš, mag. dizajna, Praputnjak/Rijeka
Maja Mrvelj, stud. arheologije i povijesti umjetnosti, Zagreb
Andro Nigoević, klesar, Nerežišća
Marko Pejić, aps. etnologije, Zagreb
Sanela Planinčević, mag.ing.geod., Zagreb
Josipa Popović, mag.ing.kraj.arh., Zagreb
Sara Popović, dipl. arheolog, Stari Grad/Zagreb
Matej Požega, mag.ing.arh., Karlovac/Zagreb
Dora Raič, mag.ing.kraj.arh., Zagreb
Mirna Ratkajec, dipl.etnolog/pov.umjetnosti, Vrbovec
Miše Renić, dipl.ing.arh., Zagreb
Nikica Renić, prof. povijesti, Zagreb/Vis
Ante Senjanović, dipl.ing.arh., Split/Zagreb
Vilma Stopfer, mag.ing.kraj.arh., Zagreb
Hrvoje Svečnjak, scenski stud., Zagreb
Ana Šepić, stud. arhitekture, Rukavac
Filip Šrajer, dipl.ing.arh., Zagreb
Mario Švencbir, mag.ing.agr., Zagreb
Romina Tominić, stud. primijenjenih umjetnosti, Lovran
Mislav Tovarac, mag. arheologije, Zagreb
Marija Tkalec, mag.inf., Bedekovčina/Zagreb
Marijana Varašanec, dipl.ing.fizike, Rijeka
Zrinka Vrkić, mag.ing.arh., Zadar
Mario Zaccaria, mag. arheologije, Rijeka

Sa zadovoljstvom i ponosom obavještavamo naše čitatelje i pratitelje kako smo krajem lipnja 2018. za svoj rad na zaštiti i popularizaciji suhozidne kulturne baštine dobili vrijedno priznanje Ministarstva kulture – dobitnici smo nagrade Vicko Andrić za 2017. godinu! Nagrada Vicko Andrić dodjeljuje se za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj i to […]

Read More »