Na rubu teme: nova autentična hrvatska arhitektura

Prenosimo tekst članka sa portala Pogledaj.to …….

Koliko današnja strategija izgradnje otvara mogućnosti stvaranja nove, suvremene hrvatske obale? Divlja izgradnja je zapravo autentična “arhitektura bez arhitekata”, ista koja je oblikovala pitoreskna hrvatska mjesta, samo je suvremeni izraz nešto drugačiji od povijesnog

Piše Saša Randić


Potkraj kolovoza u Savudriji je otvoren Kempinski resort. Na otvorenju su golf, među ostalima, zaigrali i predsjednik države Stjepan Mesić, tenisač Novak Đoković, pa su pojedini mediji naveli da je u kompleksu izgrađeno i prvo golf-igralište u Hrvatskoj. Kempinski resort nema prvo golf-igralište, ali je zato prvi zatvoreni kompleks koji ima privatnu plažu, privatnu cestu, pa i privatnu crkvicu u koje je pristup dozvoljen samo gostima i vlasnicima kompleksa.  Hotel gleda na Piranski zaljev, mobiteli se u hotelu spajaju na slovenske, a ne na hrvatske mreže, na što vas zbog troškova roaminga upozori i ljubazno osoblje, pa gost stvarno nije siguran nalazi li se na hrvatskoj obali kakvu je do sada poznavao. Kempinski resort nije jedini turistički kompleks koji je otvoren ove sezone. Nešto ranije otvoren je Radisson hotel u kompleksu Vrtovi sunca u Dubrovniku, Novi resort u Novom Vinodolskom blizu je dovršenja.

Kako je riječ o značajnijim investicijama u kriznoj godini, u duhu turističkih djelatnika koji na završetku sezone zbrajaju rezultate, njihova realizacija navodi na ocjenu sadašnjeg koncepta razvoja obale, postavljenog još 2004.

Te je godine na 1. kongresu arhitekata u Zadru arhitekt Jerko Rošin, tadašnji predsjednik Savjeta za prostorno uređenje države koji je postavio osnove budućeg razvoja, pokazivao slike obale i utvrdio da je devastacija poprimila zabrinjavajuću razinu i da taj trend treba čim prije zaustaviti. Savjet je uz široku podršku javnosti i struke postavio osnovna pravila izgradnje na obali kroz Uredbu o zaštićenom obalnom pojasu, a poslije i kroz sam zakon. Ohrabrujuća je bila i činjenica da je prvi put uređenje prostora postalo jedno od prioritetnih područja rada Vlade.

U programskom smislu strategija je kao nositelje budućeg razvoja postavila organizirane turističke komplekse veličine do 15 hektara nasuprot stihijske pojedinačne izgradnje, zabranu izgradnje stambenih građevina unutar turističkih područja, kao i daljnji razvoj industrije uz obalu koja je u prošlosti bila primarni izvor devastacije.

Danas, pet godina poslije, možemo utvrditi da je stihijska izgradnja usporena, ali i da prema postavljenoj strategiji nije napravljen niti jedan novi kompleks. Projekti s početka teksta ili su započeti ranije ili su rekonstrukcija postojećih naselja. Više je razloga zašto se ništa veće na obali nije sagradilo, od precijenjene vrijednosti zemljišta do procedure ishođenja dozvola. Samozatajno doneseni Zakon o poticanju investicija, koji je prepolovio propisanu proceduru ishođenja dozvola, sramežljivo je potvrdio da je ta procedura prekomplicirana.

Koncepcijski je zanimljivije pitanje u kojoj mjeri današnja strategija izgradnje otvara mogućnosti stvaranja nove suvremene hrvatske obale.

(Turizam je najbrže rastući gospodarski sektor na globalnoj razini, najviše utječe na razvoj obale mediteranskih zemalja, rasprava o turizmu izlazi iz okvira ekonomskih debata ili uspješnosti pojedinog zakonskog koncepta, prije svega zato što je turizam postao glavni pokretač izgradnje cijele obale).

Prvi hendikep sadašnje strategije je u konceptu koji počiva na funkcionalnom razdvajanju turizma od stanovanja. Hoteli i ostale turističke građevine, prema važećoj regulativi, mogu se graditi isključivo u izdvojenim turističkim zonama, a u njima se pak ne smiju graditi zgrade za stanovanje. Takva odredba nastala je kao odgovor na eroziju postojećih hotela kroz prenamjenu soba u apartmane za tržište i vratila je postavke urbanizma na obali na početke zoninga moderne. No, time se oduzela mogućnost turističkoj izgradnji da postane jedna od okosnica razvoja, kao što je slučaj u većini mediteranskih gradova. Zvuči apsurdno, ali u centru Zadra, Rijeke ili Splita prema postojećoj regulativi ne može se graditi hotel veći od 80 soba. Doduše, u konačnici se zapravo i gradi, ali to je već pitanje za drugačiju raspravu.

Drugo, današnja strategija se u koncepcijskom smislu nastavila na postavke upravljanja obalom iz razdoblja prije 90-ih godina prošlog stoljeća, koje je objektivno bilo bitno jednostavnije i drugačije od današnjeg. Neprilagođenost prethodnih postavki današnjoj situaciji posebno je izražena u odnosu prema definiciji stanovanja, koja je neprilagođena suvremenim dinamičnim oblicima stanovanja. Današnja regulativa zgrade za povremeno stanovanje tretira kao nepoželjne, što s jedne strane stvara velike praktične probleme manjim mjestima jer im je prostor raspoloživ za razvoj konzumiran postojećim vikendicama. Tako se, primjerice, i povijesni gradovi poput Krka muče s dokazivanjem da su gradovi, a ne vikend- naselje, kako ih zakon sa svim posljedicama određuje. S druge strane, takav tretman povremenog stanovanja onemogućava istraživanje novih tipologija gradnje i modela stanovanja, kao primjerice u projektima poput Granturisma u Portugalu, koji je predstavljen u prošlom broju ČIPa.

No, najozbiljniji hendikep strategije je neprilagođenost zatečenom kontekstu.

Ako se vratimo na kritike zatečene prakse na obali, treba reći da se ne radi o nekoj devijaciji ili uvezenom nametniku koji je napao hrvatsku obalu. Kako je Jurica Pavičić nedavno primijetio, reklamni pjesmuljak Roka i Mare “Da mi je cimentati more, da moj dragi ne plaća vapore…” savršeno precizno pokazuje stanje duha samih stanovnika obale. Divlja izgradnja je zapravo autentična “arhitektura bez arhitekata”, ista koja je oblikovala pitoreskna hrvatska mjesta, samo je suvremeni izraz nešto drugačiji od povijesnog. Nove tehnologije su pružile i nove mogućnosti, tako da su današnje kuće veće, deblje i više, nisu od kamena nego od betona i imaju ploču s armaturom koja strši za dodatni kat. I koja bi doista, da je ništa ne sprečava, cimentala more.

Rješenje u takvoj situaciji teško može biti uvođenje potpuno novih modela nego pokušaj evolucije postojećih praksi. Sadašnja strategija zatečeni problem nastoji riješiti promjenom mjerila: umjesto pojedinačnih zahvata, okosnica su postali veliki projekti, koje pak nema tko graditi.

No, kao i obično, hrvatski obalni prostor pokazao je da ima vlastite obrambene mehanizme i sposobnost regeneracije.

Naznaku jedne potpuno nove prakse prepoznao je časopis More, koji je prije nekoliko godina počeo otkrivati autentične vrijednosti i nove restorane na obali pod zajedničkim naslovom “Gustoza đita”. Tekstovi su pisani čakavicom koja se u stvari nigdje ne govori, odabir restorana zbunjivao bi poznavatelje stanja na terenu, no časopis je prepoznao stvaranje nove infrastrukture nautičkog turizma.

Kako masovni turizam pretvoriti u elitni nije samo hrvatsko niti je jednostavno pitanje, a na Jadranu se ničim izazvan naznačio uspješan odgovor.

Nautički turizam, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, godišnje donosi oko 700 milijuna eura (ove su godine naznake oko 800 mil.), što je otprilike 10% ukupnog prihoda u turizmu. U brojkama to znači oko 1,200.000 noćenja, uz 50% višu prosječnu potrošnju nautičkih turista od ostalih, dakle s ekonomskog stajališta respektabilan udio u ukupnom turističkom gospodarstvu.

Sa stajališta očuvanja prostora značajnija od samih brojki je činjenica da taj vrsta turizma ne zahtijeva gotovo nikakvu izgradnju u odnosu na turistička naselja za isti broj turista. Umjesto izgradnje na kopnu, nautički turizam traži minimalnu infrastrukturu u moru, od priveza do nešto pratećih brodova.

Dok je proteklih godina s jedne strane zastala izgradnja vezova u marinama, okosnica novog razvoja bila su lučice u malim mjestima i privezišta uz postojeće lokale, na kojima je vidljiv i povratni efekt turizma na pristup gradnji. Po obali je, naravno, i prije bilo gostiona, no proteklih nekoliko godina demižone su zamijenili hladnjaci s vinom, gradele su dopunjene ambicioznijom kuhinjom, a nabacanu zemlju od iskopa oko zgrada zamijenila su uređena pristaništa. Efikasnije od bilo kojih represivnih mjera, turizam se u ovom slučaju pokazao, suprotno uobičajenim rizicima, faktorom očuvanja prirodnih vrijednosti – očuvaniji i ljepši prostor istovremeno je i ekonomski uspješniji.

Uvale od Ista, Palmižane, Opata, Lastova pružaju drugačiju sliku hrvatske obale, ali i koncepta gradnje. Na Opatu je, primjerice, arhitekt Nikola Bašić u neformalnoj savjetodavnoj ulozi pomogao stvoriti izuzetno uspješan ambijent.

Naravno, ni jedno od tih mjesta koja su dala novu kvalitetu nautičkom turizmu ne bi bilo moguće urediti prema današnjem zakonu: niti se može graditi izvan turističkih zona, niti se smije graditi bliže od 100 metara od mora, niti se smiju postavljati bove za privez brodova izvan turističkih naselja i lučica, bez obzira na to što se u svim tim uvalama već sada sidre brodovi i uništava podmorje. Ti su lokali nastali na rudimentima postojećih kuća i manje ili više uspješno obranili svoj položaj, ako bi ih netko pitao.

Nautički turizam sam, naravno, ne može promijeniti strukturu obale, kao što ne bi mogli ni resorti sve kada bi i bili uspješni, nekoliko restorana ne može dati odgovore na sva pitanja, ali ovo iskustvo pokazuje da postoji lokalna energija koje je u stanju stvoriti kvalitetnu izgradnju na obali.

Drugo, ono dosta jasno potvrđuje da je strategija razvoja obale dinamična kategorija i da je postojeću definitivno potrebno redefinirati.

Na istom kongresu prije pet godina, kada je predstavljena strategija upravljanja obalom, predstavljen je i projekt UHA-e i Berlage Instituta iz Rotterdama pod naslovom Novi svjetionici hrvatskog Jadrana, koji se bavio upravo pitanjem stvaranja nove strategije izgradnje obale bazirane na razvoju lokalne inteligencije i turizma kao pokretača transformacije na sedam kritičnih lokacija. Projekt nije uspio u cijelosti izaći iz okvira arhitektonske diskusije i dovesti lokacije do fizičke realizacije, no njegova vrijednost je prije svega u tome da je otvorio prostor diskusiji o drugačijim oblicima izgradnje, i to u malim sredinama gdje su projekti bili locirani.

Model koji je doveo do sadašnjeg stanja ne može odjednom stvoriti novu kvalitetu, jedino se istraživanjem novih oblika gradnje temeljenih na lokalnom iskustvu može postaviti koncept koji iskorištava sve potencijale hrvatske obale. Da od “Mediterana kakav je nekad bio” postane “Mediteran kakav bi mogao biti”.

Pogledaj.to

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

2 Comments

  1. Posted December 2, 2012 at 18:01 | Permalink

    konačno članak koji se i iz antropološkog kuta osvrće na aktualnu temu gradnje na obali i otocima!

  2. Filip Š
    Posted December 2, 2012 at 18:50 | Permalink

    neke od Pavičićevih kolumni u JL isto dobro pogađaju bit

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Četiri metra suhozida dnevno za održive Kornate

plaža6
Projekt “Rediviva Kurnata: Promicanje održivog korištenja prirodne baštine u Nacionalnom parku Kornati” u svojih prvih nekoliko mjeseci snažno je odjeknuo u domaćim medijima. Radi se o projektu koji je dobio sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a provodi ga JU NP Kornati s Općinama Tisno i Murter-Kornati. Obuhvatit će tri kategorije aktivnosti: rekonstrukciju i izgradnju posjetiteljske infrastrukture, edukaciju i interpretaciju, te promociju i marketing.

Prenosimo članak portala Tris o ”Suhozidu zajedništva na prvoj arheološkoj plaži u Hrvatskoj

”Mi ovdje ne radimo s našim autohtonim kamenom, jer nije prikladan za ovakav impozantni suhozid. Radimo s benkovačkim kamenom koji je jako dobar za to. Naš je kamen manji i teško je ovako širok suhozid graditi s njime. Osim toga kamen se pravilno slaže, ne bilo kako, i upravo ta tehnika slaganja povezuje ga. U protivnom, jaka kiša bi ga urušila, razgradila. Ovako, može trajati desetljećima. Pogledajte suhozide na Kornatima, ima ih i duplih i „unjulih“, a stariji su i od 150 godina. Inače – veli Bažokić – ja nikad ne radim suhozide manje širine od bar 60 centimetara.”

Projekt “Rediviva Kurnata: Promicanje održivog korištenja prirodne baštine u Nacionalnom parku Kornati” u svojih prvih nekoliko mjeseci snažno je odjeknuo u domaćim medijima. Radi se o projektu koji je dobio sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a provodi ga JU NP Kornati s Općinama Tisno i Murter-Kornati. Obuhvatit će tri kategorije aktivnosti: rekonstrukciju i […]

Read More »

 atts
0

Najava: Predavanje o zaštiti kulturne baštine

Predavanje “Primjena UNESCO-ove Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj” održat će dr. sc. Mirela Hrovatin (Ministarstvo kulture) u srijedu, 17. siječnja 2018. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Predavanje organizira Platforma za mobilnost i međunarodnu suradnju etnologa i kulturnih antropologa MOBILNAeka. Za sudjelovanje nije potrebna prijava.

Nakon predavanja slijedit će radionica namijenjena studentima viših godina studija.

26233643_2003300209930392_7661719735553696637_o

Predavanje “Primjena UNESCO-ove Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj” održat će dr. sc. Mirela Hrovatin (Ministarstvo kulture) u srijedu, 17. siječnja 2018. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predavanje organizira Platforma za mobilnost i međunarodnu suradnju etnologa i kulturnih antropologa MOBILNAeka. Za sudjelovanje nije potrebna prijava. Nakon predavanja slijedit će radionica namijenjena studentima […]

Read More »

 atts
0

Najava: Tečaj eko gradnje

Tečaj eko gradnje održat će se u Milni na Braču 12.-19. lipnja 2018. Vodit će ga arhitektica Sabine Engelhardt (Gea viva).

PIC_4582-HDR
Eko građevine su dizajnirane tako da imaju minimalan utjecaj na okoliš, koriste se obnovljivi i reciklirani materijali, primjerena izolacija i principi pasivnog solarnog dizajna.

Tečaj će obuhvatiti:
– pregled ekoloških tehnika gradnje i materijala
– odabir lokacije i pozicije objekta
– pasivni solarni dizajn
– praktično iskustvo rada s kamenom i drvom
– stjecanje vještina za dizajniranje odgovarajućeg tlocrta

Ako već radite na skici ili ideji, na tečaju ćete je moći detaljnije razraditi.

Cijena tečaja je između 495 i 525 eura, ovisno o tipu smještaja. Više informacija dostupno je ovdje: https://www.geaviva.net/ecobuilding.html

Tečaj eko gradnje održat će se u Milni na Braču 12.-19. lipnja 2018. Vodit će ga arhitektica Sabine Engelhardt (Gea viva). Eko građevine su dizajnirane tako da imaju minimalan utjecaj na okoliš, koriste se obnovljivi i reciklirani materijali, primjerena izolacija i principi pasivnog solarnog dizajna. Tečaj će obuhvatiti: – pregled ekoloških tehnika gradnje i materijala […]

Read More »

 atts
0

Dragodid u 2017.

U 2017. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine.

IMG_2889
Kao najvažniji događaj domaće suhozidne scene protekle godine izdvajamo trajnu zaštitu umijeća suhozidne gradnje kao nematerijalnog kulturnog dobra RH. Rješenje nas je potaknulo na češće i kvalitetnije uključivanje nositelja kulturnog dobra u suhozidne aktivnosti diljem zemlje, dokumentiranje njihove vještine, a i na istraživanje novih! Ove godine iščekujemo rezultate zajedničke nominacije umijeća suhozidne gradnje na UNESCO popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Održali smo međunarodni baštinski volonterski kamp Petrebišća 8. godinu zaredom tijekom kojeg se 28 studenata i mladih profesionalaca, uz suhozid, pozabavilo slamom popravkom slamnatog krova suhozidne štalice. U selu Dragodid smo održali niz radionica sanacije krovova od kamenih ploča i jednu nezaboravnu turističku edukativnu radionicu sa sudionicima iz daleke Skandinavije i još dalje Malezije.

Malo detaljnije o ovim i našim ostalim prošlogodišnjim postignućima čitajte ovdje. Uživajte!

pablo(4)
Prvo otvaranje poštanskog sandučića u 2017. nam je donijelo toliko očekivano Rješenje o trajnoj zaštiti umijeća suhozidne gradnje kao nematerijalnog kulturnog dobra RH. Uspostavljen je i inicijalni popis nositelja, reprezentativnih meštara suhozida i organizacija koje se njime kontinuirano bave – njih 53. U nastavku godine smo nastavili istraživati, animirati i dokumentirati nove potencijalne nositelje, ponovljenim pozivom na webu, jednim nacionalnim istraživanjem te jednim na razini Splitsko-dalmatinske županije. Prikupili smo brojne interese i ostvarili kontakte s onima do kojih u prvoj rundi nismo došli, pa tako popisu slijedi godišnje ažuriranje.

U ožujku smo zajedno s Ciprom, Bugarskom, Francuskom, Grčkom, Italijom, Slovenijom, Španjolskom i Švicarskom nominirali umijeće suhozidne gradnje za UNESCO nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva. Rezultati nominacije se očekuju krajem 2018., a u procesu pripreme nas je najviše dirnula podrška samih nositelja, koja daje smisao svemu dosad obavljenom.

pablo(5)
Projekt Stone by stone : heritage and active citizenship bavio se uključivanjem mladih u tradicijsko umijeće gradnje suhozida Francuske, Hrvatske i Portugala. Koordinator projekta je bio francuski DECLAM, a partneri su uz Dragodid bili portugalski Palombar i francuski REMPART. Projekt je proveden kao razmjena mladih u okviru Erasmus+ programa. Glavna aktivnost se odvila u napuštenom francuskom selu Hameau de Barrières u tipičnom krajobrazu jugozapadne Francuske, gdje je šesteročlana Dragodid ekipa provela tjedan dana obnavljajući suhozidne kućice i pomoćne objekte.

U rumunjskom selu Cartisoara održao se projekt Cluster CUCA 2017 u kojemu smo sudjelovali s rumunjskim (DALA foundation), francuskim i portugalskim kolegama, financiran od rumunjskog Ministarstva kulture. Četveročlana Dragodid ekipa je u desetak dana vodila i sudjelovala na radionicama tradicijskih tehnika gradnje, istražila arhitekturu i krajobraz ruralnog prostora i planirala razvoj lokalnog kulturnog centra.

pablo(2)
(1) Voditelji obnove lokve Benča u organizaciji JU PP Vransko jezero, 4. veljače Izvještaj

(2) Sudionici obnove vapnenice u Pučišćima na Braču u organizaciji udruge Zemlja za nas, 11.-12. ožujka Izvještaj

(3) Voditelji i volonteri radionice obnove podzida u vinogradu Takala nad Bakarskim zaljevom u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom Dolčina Praputnjak i KDU Praputnjak, 25.-26. ožujka Izvještaj

(4) Voditelji radionice obnove suhozida na Kotoru u Crikvenici u organizaciji Muzeja Grada Crikvenice, 19.-23. travnja Izvještaj

(5) Supervizori volontera volonterskog programa ”Suhozidar Parka prirode Vransko jezero, 17. – 22. travnja

(6) Voditelji radionice izgradnje ”kapareta” – suhozidnog doma za kapare, u organizaciji platforme SEA Silba Environment Art, 24.-27. travnja Izvještaj

(7) Voditelji i volonteri radionice gradnje spiralnog suhozidnog puta u Milni na Braču u organizaciji udruge Gea Viva, 12. i 13. svibnja Izvještaj

(8,9) Voditelji radionice izgradnje suhozida mediteranskog školskog vrta u organizaciji O.Š. Sv. Filip i Jakov, 23. svibnja; 22. studenoga

(10) Voditelji radionice obnove suhozida u Prizdrini na Pelješcu u organizaciji Pomorskog muzeja iz Orebića, 26.-27. svibnja Izvještaj

(11) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida na Slibi u organizaciji Društva za zaštitu prirodne i kulturne baštine otoka Silbe, 26.-28. svibnja Izvještaj

(12,13) Voditelji radionice obnove suhozida školskog vrta u organizaciji Waldorfske škole u Rijeci, 3.-4. lipnja; 18.-19. studenoga Izvještaj

(14) Voditelji i volonteri radionice suhozida u dvorištu Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu u organizaciji Muzeja, 10.-11. lipnja Foto

(15) Voditelji suhozidne škole u prirodi u masliniku Barbinje na Velom Ižu u organizaciji švicarske udruge Maslinova gora, 10.-20. lipnja Izvještaj

(16-19) Glavni organizatori, voditelji i volonteri četiri radionice sanacije krovova suhozidnih kuća i voditelji eko akcije u selu Dragodid, 16.-18. lipnja; 17.-23. srpnja; 3.-12. kolovoza, 16. listopada Izvještaj

(20) Voditelji radionice suhozida u sklopu 8. Festivala levande u Velom Grablju na Hvaru u organizaciji udruge Pjover, 30. lipnja

(21) Glavni organizatori i voditelji međunarodne radionice suhozida u selu Dragodid, 21. srpnja Izvještaj

(22) Glavni organizatori, voditelji i volonteri 8. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća 2017. u Petrebišćima na Učki, 29. srpnja – 6. kolovoza Izvještaj

(23) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida na Olibu u organizaciji udruge Sol, 9.-11. kolovoza Izvještaj

(24) Voditelji radionice izgradnje podzida od riječnih oblutaka u selu Cartisoara, Rumunjskoj, 14.-24. kolovoza Izvještaj

(25) Sudionici obnove radionice suhozida u Villandrautu, Francuskoj, 9.-16. rujna Izvještaj

(26, 27) Glavni organizatori, voditelji i volonteri radionice obnove suhozida, Vele i Male Mune, 23-24. rujna; 11. studenoga

(28) Voditelji suhozidnog team-building događaja na Vranskom jezeru, 29. rujna Izvještaj

(29) Sudionici radionice obnove suhozida u organizaciji Centra za zdravo odrastanje Idem i ja, Zagazine, Mali Lošinj, 30. rujna Izvještaj

(30) Voditelji i volonteri suhozidne radionice u sklopu 45. Kreativnih dana Fausta Vrančića na Prviću u organizaciji udruge Otok, 30.rujna -1. listopada Prvić Izvještaj

(31) Voditelji radionice obnove suhozida školskog vrta u organizaciji O.Š. Gornja Vežica, Rijeka, 4. listopada

(32) Voditelji radionice obnove suhozida za studente arheologije, Turanj, 11.-12. listopada

(33) Voditelji radionice gradnje zaštitnog suhozida na arheološkom lokalitetu Kupinovik u starogradskoj Hori, 13. listopada

(34) Voditelji radionice tradicijskog načina gradnje i življenja za djecu komiškog vrtića, Dragodid, 17. listopada

(35) Voditelji radionice obnove suhozida, Gornja Lastva, Crna Gora, 29. listopada Foto

(36) Voditelji kreativne suhozidne radionice za djecu i radionice obnove suhozida u Tkonu na Pašmanu, 24.-25. studenoga

(37) Organizatori Pilot razmjene volontera i domaćina za obnovu tradicijske kulturne baštine i okoliša kroz volonterstvo i rad u zajednici, Dragodid, 19.-21. prosinca

pablo(6)
Nakon nekoliko godina rada na poslužitelju Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, otvoreni javni popis hrvatskih suhozida, interaktivna GIS baza Suhozid.hr je preseljena na platformu GISCloud, zahvaljujući programskoj podršci osvojenoj na natječaju GIS Day Contest 2016.

Više o procesu preseljenja i budućim planovima možete pročitati ovdje: Educating about Dry Stone Heritage in the Eastern Adriatic through Interactive Maps

pablo(3)
Naše članice i članovi su izlagali o raznim suhozidnim temama kod nas i u inozemstvu. Grga Frangeš i Miše Renić su s predavanjem “Suvremena relevantnost suhozida kao graditeljske tehnike” sudjelovali na ZMAG Konvenciji prirodnog graditeljstva u Vukomeriću u svibnju.

Mario Zaccaria je govorio o značaju suhozida za naše podneblje u Ponikvama tijekom svibanjske manifestacije Povratak korijenima u organizaciji Katedre Čakavskog sabora Bakarskoga kraja.

Filip Bubalo je u lipnju na povodom 60. rođendana Pomorskog muzeja u Orebiću, i ponovno u listopadu u crnogorskom Kotoru u okviru Vikenda u znaku naslijeđa, održao predavanja o iskustvima udruge na polju valorizacije, promoviranja i obnove suhozidne baštine.

Julia Bakota je u lipnju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predstavila baštinski kamp Petrebišća 2017., u organizaciji mobilneEke – Platforme za mobilnost i međunarodnu suradnju etnologa i kulturnih antropologa. U Beogradu je sudjelovala na panel raspravi Heritage, Environment and Sense of Place u okviru konferencije Cultural Heritage Counts for Europe.

pablo(1)
Web stranica dragodid.org je dobila novo lice – umirovili smo formu bloga i prešli na pregledniji format u kojemu smo istaknuli: Suhozidne vijesti, O udruzi, Kontakti meštara, Arhiv i Suhozid.hr. Aktivirali smo i kalendar u gornjem desnom uglu, gdje najavljujemo domaća suhozidna zbivanja. Ukoliko i sami nešto organizirate, pošaljite nam najavu na info@dragodid.org i objavit ćemo je u kalendaru!

Na našoj web i Facebook stranici nastavljamo najavljivati i izvještavati o našim aktivnostima, objavljivati zanimljivosti sa suhozidne scene kod nas i vani te se povezivati s mnogim entuzijastima i znatiželjnicima.

HRT je prenio reportaže o provedenom baštinskom kampu Petrebišća 2017.: https://hrti.hrt.hr/video/show/3728626/ (od 33.57) i radionici obnove impozantnih bakarskih prezida pod Praputnjakom: http://www.hrt.hr/380877/ostalo/gradnja-suhozida

pablo
Dragodid je 2017. ispratio s 49 članica i članova (popis). Julia Bakota je predsjednica, a osim nje u upravnom odboru 2017. su bili Filip Bubalo, Filip Šrajer, Grga Frangeš i Miran Križanić.

Zahvaljujući institucionalnoj podršci Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (2016.-2018.), uz voditelja ureda i financija, zaposlili smo i koordinatoricu programa na pola radnog vremena, čime smo pojačali svoje programske kapacitete. Udruga i dalje veliki dio svojih aktivnosti obavlja zahvaljujući dugotrajnom volontiranju svojih članova.

Kontakt: info@dragodid.org

U 2017. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Kao najvažniji događaj domaće suhozidne scene protekle godine izdvajamo trajnu zaštitu umijeća suhozidne gradnje kao nematerijalnog kulturnog dobra RH. Rješenje nas […]

Read More »

 atts
0

Petrebišća 2017.

tekst: Miran Križanić
foto: Vilma Stopfer, Helene Poutrel, Ante Senjanović, Miran Križanić, Filip Šrajer, Marta Krištofić, Mateja Kuka
crteži: Raphael Rattier, Miran Križanić

U prvim danima nove godine prisjećamo se proteklog ljeta i naše sad već 8. po redu centralne radionice na Petrebišćima daleko u njedrima Učke. Odmah moramo reći da je bilo super, po nekima i najbolja godina. Ali volimo misliti da je zapravo svaka godina takva, ako ne najbolja u nizu onda svakako najbolja koju smo mogli izvesti i privesti kraju.

O Petrebišćima se zbilja dosta pisalo, pa za one koji žele ponoviti gradivo i obnoviti priču o ovom malom selu i našim radionicama, preporučamo opsežni izvještaj iz 2012 u kojem je dobar pregled prve tri godine (2010-2012). Još bitnije, to je dobar uvod u ovogodišnju radionicu jer je opisana gradnja slamnatog krova, kojeg smo ove godine popravljali.

Prošlogodišnji izvještaj, tj. onaj iz 2016 pak donosi dobar uvod u problematiku vađenja kamenih ploča, posao koji smo ove godine nastavili i priveli kraju. A za ostalo pročešljajte i ostatak naše stranice.

Ove godine imali smo 28 redovnih sudionika, većinom studenata, od kojih su neki čak došli na „reprizu“ od prošle godine, a dio je, kao i obično, došao preko prijateljske francuske organizacije Rempart. Bilo je i 11 iskusnijih članova u pripremnom kampu, i čak 24-ero gostiju i stručnih predavača.

1
Foto 1 pogled s Vojaka prema Petrebišćima / dolazak polaznika iz smjera Mošćeničke drage / osvježenje u Trebišćima, na polovici uspona

2
Foto 2 ugao kućice u nastajanju / “brzi” natjecateljski zid na poligonu s Brgudom u pozadini / propali krov – zatečeno stanje  kućice koju smo ove godine prezidali.

SLAMNATI KROV

Kako se dalo već naslutiti iz uvoda, centralni zadatak ove godine bio je popraviti slamnati krov podignut 2012. Kućica, ili točnije nekadašnja štalica koristi se samo povremeno kao planinsko sklonište. Ako se u kući ne boravi redovito i nema budnih ruku koje će redovito popravljati oštećenja koja neminovno nastaju, propadanje je ubrzano, pa je i naš krov počeo prokišnjavati.

Sve počinje nabavkom slame i transportom do planine. Snopovi se pažljivo vežu kako se vlakna nebi slomila, jer upravo njihov kontinuitet osigurava nesmetano otjecanje kiše s krova. Snopove je trebalo prenijeti do kućice, to smo napravili vlastoručno opet pazeći da se ne „raskupusaju“, a zbog kiše koja je taj dan visila u zraku morali smo za svaki slučaj koristiti i ceradu da pokrijemo hrpe snopova.

Prije 5 godina, kad se originalni krov gradio, imali smo vodstvo iskusnih meštara, ali ove godine nismo imali sreće, oba su u zadnji čas zbog zdravstvenih razloga morala otkazati. Morali smo zato prizvati u sjećanje stečena znanja i nacrte otprije, a gdje je zapelo, snalazili smo se kako to samo studenti znaju i umiju. Morali smo primjerice sami izraditi „nabijalicu“, alat koji se koristi za poravnavanje slame jednom kad je položena.

Svi su se u nekoj fazi okušali u postavljanju krova. Neki na početku, kod dizanja i rasprostiranja snopova, neki kod pričvršćivanja žicom, a svi su obijelili barem koji kolac kojim smo pritiskali snopove. Postavljanje sljemena bilo je najzabavnije ali i najizazovnije, jer je trebalo „objahati“ krov i polagati snopove, trudeći se da pratimo pravilan princip a to je da se snopovi s obje strane moraju u cik cak ispreplesti.

Nakon nekoliko dana na jakoj vrućini, krov je postavljen, tj popravljen novim slojem povrh starog. Vrijeme će pokazati koliko smo bili uspješni u ovoj intervenciji, a greške ćemo ako treba ponovo popraviti! Za tu svrhu ostavili smo dio neiskorištene slame i uskladištili ga vješanjem u samoj kućici –nadamo se na suhom.

3
Foto 3 siva slama je stari sloj, na koji smo pričvrstili novi / transport snopova pješice / ostalo je i viška

4
Foto 4 Julia kod naša dva najdragocjenija resursa : pitka voda i slama / prizori sa natjecanja

5
Foto 5 Ekipa radi na sljemenu krova / “nabijalica” koju smo izradili uz pomoć motorne pile / snop se donosi na krov zavezan prstenom i tek onda se odvezuje

6
Foto 6 Duge drvene ljestve su služile kao skela / kućica kamenog krova u pozadini slame. samo nedostaje drveni krov od šindre. :) / rad na ljestvama je opasan, treba imati pouzdanu podršku na tlu

KAMENOLOM

Čemu kamenolom? Kamena ima svuda uokolo – ali kamene ploče su rjeđe. Za pokrivanje krovova kamenom potrebne su kamene ploče specifičnih karakteristika – ne predebele, ne pretanke, što veće to bolje. Tehnika vađenja detaljno je opisana u prošlogodišnjem reportu, ali recimo samo da uključuje puno strpljenja, malih drvenih klinova, kuckanja macom po obodu izvađenih ploča.

Za ovu našu lokaciju nismo se nadali ove godine izvući toliko ploča jer je već prilično iscrpljena, ali ekipa je bila uporna i rezultati nisu izostali – čak 70tak novih ploča od kojih 20tak većih. Iduće godine nas vjerojatno ipak čeka potraga za novom lokacijom.

7
Foto 7 vadimo veći blok pomoću poluga / kamen kao slika / strpljivim kucanjem po obodu razlistavamo ploče na željenu debljinu

8
Foto 8 U kamenolomu / na boćalištu / u dnevnom boravku – kozari

PREZIDAVANJE KUĆICE

A kamo sa izvađenim pločama iduće godine? Na kućicu, naravno. Ove godine smo stoga prezidali i rekonstuirali zidove male kućice usred sela koja je dobrim dijelom bila urušena. Bilo je potrebno prezidati ugao, dobar dio zidova, te skoro cijeli unutranji zid – podzid kojim je kućica ukopana u padinu.

Posao, kao i kod svakog popravka, počinje temeljitim čišćenjem gradilišta, što je odradila ekipa članova udruge u pripremnom kampu prije dolaska polaznika. Od trnja preko stare krovne građe, pa do urušenog kamena i zemlje, bilo je dosta posla kod krčenja. Isto tako bilo je potrebno srušiti dijelove kućice koji su još stajali ali su bili u lošem stanju.

Kad je sve spremno, kreće zidanje.  Trebalo nam je nekoliko dana da rekonstruiramo zidove, pazeći da su što pravilniji kako bi što dulje potrajali. Posebice ugao, koji je trebalo i priklesavati. Pri rekonstrukciji smo pratili originalne gabarite, kao i uvijek, ali naknadno shvatili da je na jednom dijelu ipak trebalo malo proširiti bazu zida. Srećom, ništa što dogodine ne možemo korigirati u dan – dva popravka. A potom, nadamo se – krovište.

9
Foto 9 Gradilište / prije / poslije

10
foto 10 Sasvim razgrađen ugao čeka popravak / posjetio nas je i HRT / cerade služe kao zaštita od kiše, ali i jakog sunca

11
foto 11 zen u kamenu

SUHOZIDNI POLIGON I NATJECANJE

Prezidavanje kućice je prošlo super, ali ipak nismo polaznike odmah suočili sa tako zahtjevnim zadatkom. Kao i u autoškoli, prvi je na redu „poligon“. U našem kampu postoji gomila koju svake godine u demonstracijske svrhe malo presložimo i usput pokažemo kako se radi podzid – zid s jednim licem.

Također, odmah pokraj demonstriramo gradnju „najklasičnijeg“ suhozida – duplice, zida s dva lica. Ovaj zid nema nikakvu svrhu u krajoliku – ne ograđuje pašnjak ili vrt, ne pridržava padinu, njegova vrijednost je isključivo edukativna – polaznici na njemu vježbaju krenuti „od nule“.

Na kraju radionice, prije razlaza, održali smo na tom zidiću i suhozidno natjecanje. Nekoliko ekipa natjecalo se tko će izgraditi duži zid u zadanom vremenu od 15 minuta. Suhozid može imati i karakteristike sporta. Opet – neki će reći – čemu uzalud graditi zid pa ga ponovo rušiti. Ipak mislimo da se na taj način razvija timski rad i makar apstraktno dobro ilustriraju pragmatični uvjeti u kojima se suhozid često gradi.

12
Foto 12 svladavanje osnova na poligonu i završni proizvod zid ”duplica”

13
Foto 13 dečki

14
Foto 14 rempart ekipa

KAMP, PREDAVANJA, SLOBODNO VRIJEME

Što radimo kad ne radimo? Službeni sport radionice ipak nije natjecanje u suhozidu nego balote iliti boće.  Igra je to usko vezana uz ovo podneblje krša, a najdraže nam je zaigrati navečer uz kamperska svjetla i bevandu.

Osim praktičnog dijela suhozidanja imamo i teoretski – večernja predavanja. To u uvjetima izolacije na planini dođe kao kino. Kad padne prvi mrak, palimo projektor koji se puni solarno tokom dana. Predavanja su vezana na stručno područje suhozida i uključuju krajolik, biologiju, arhitekturu, arheologiju, etnologiju… Ove godine „nagradu publike“ odnijelo je predavanje o pticama prijateljske udruge Biom.

Na slobodan dan koji je obično usred radnog tjedna, planinarimo na Vojak i druge obližnje vrhove. Ova godina bila je posebna po tome što je po prvi put na Brgud, goli vrh iznad kampa, jedna manja ekspedicija uspjela doći prije izlaska sunca.

Zadnji vikend rezerviran je za goste i feštu. Od lokalnih pastira nabavljamo domaći ovčji sir i janjca, kao kontrapunkt uglavnom vegetarijanskoj prehrani i asketskim uvjetima tokom kampa. Iako, ove godine smo bili poprilično motorizrani, pa je i razina komfora po pitanju nabavke hrane i (hladnog!) pića bila veća.

Vidimo se dogodine na istom mjestu! Počinjemo kao i uvijek sa zadnjim vikendom u srpnju a završavamo prvog vikenda u kolovozu.

15
Foto 15 večernja atmosfera

16
Foto 16 noćne balote

17
Foto 17 razredna za kraj

tekst: Miran Križanić foto: Vilma Stopfer, Helene Poutrel, Ante Senjanović, Miran Križanić, Filip Šrajer, Marta Krištofić, Mateja Kuka crteži: Raphael Rattier, Miran Križanić U prvim danima nove godine prisjećamo se proteklog ljeta i naše sad već 8. po redu centralne radionice na Petrebišćima daleko u njedrima Učke. Odmah moramo reći da je bilo super, po […]

Read More »