Na rubu teme: nova autentična hrvatska arhitektura

Prenosimo tekst članka sa portala Pogledaj.to …….

Koliko današnja strategija izgradnje otvara mogućnosti stvaranja nove, suvremene hrvatske obale? Divlja izgradnja je zapravo autentična “arhitektura bez arhitekata”, ista koja je oblikovala pitoreskna hrvatska mjesta, samo je suvremeni izraz nešto drugačiji od povijesnog

Piše Saša Randić


Potkraj kolovoza u Savudriji je otvoren Kempinski resort. Na otvorenju su golf, među ostalima, zaigrali i predsjednik države Stjepan Mesić, tenisač Novak Đoković, pa su pojedini mediji naveli da je u kompleksu izgrađeno i prvo golf-igralište u Hrvatskoj. Kempinski resort nema prvo golf-igralište, ali je zato prvi zatvoreni kompleks koji ima privatnu plažu, privatnu cestu, pa i privatnu crkvicu u koje je pristup dozvoljen samo gostima i vlasnicima kompleksa.  Hotel gleda na Piranski zaljev, mobiteli se u hotelu spajaju na slovenske, a ne na hrvatske mreže, na što vas zbog troškova roaminga upozori i ljubazno osoblje, pa gost stvarno nije siguran nalazi li se na hrvatskoj obali kakvu je do sada poznavao. Kempinski resort nije jedini turistički kompleks koji je otvoren ove sezone. Nešto ranije otvoren je Radisson hotel u kompleksu Vrtovi sunca u Dubrovniku, Novi resort u Novom Vinodolskom blizu je dovršenja.

Kako je riječ o značajnijim investicijama u kriznoj godini, u duhu turističkih djelatnika koji na završetku sezone zbrajaju rezultate, njihova realizacija navodi na ocjenu sadašnjeg koncepta razvoja obale, postavljenog još 2004.

Te je godine na 1. kongresu arhitekata u Zadru arhitekt Jerko Rošin, tadašnji predsjednik Savjeta za prostorno uređenje države koji je postavio osnove budućeg razvoja, pokazivao slike obale i utvrdio da je devastacija poprimila zabrinjavajuću razinu i da taj trend treba čim prije zaustaviti. Savjet je uz široku podršku javnosti i struke postavio osnovna pravila izgradnje na obali kroz Uredbu o zaštićenom obalnom pojasu, a poslije i kroz sam zakon. Ohrabrujuća je bila i činjenica da je prvi put uređenje prostora postalo jedno od prioritetnih područja rada Vlade.

U programskom smislu strategija je kao nositelje budućeg razvoja postavila organizirane turističke komplekse veličine do 15 hektara nasuprot stihijske pojedinačne izgradnje, zabranu izgradnje stambenih građevina unutar turističkih područja, kao i daljnji razvoj industrije uz obalu koja je u prošlosti bila primarni izvor devastacije.

Danas, pet godina poslije, možemo utvrditi da je stihijska izgradnja usporena, ali i da prema postavljenoj strategiji nije napravljen niti jedan novi kompleks. Projekti s početka teksta ili su započeti ranije ili su rekonstrukcija postojećih naselja. Više je razloga zašto se ništa veće na obali nije sagradilo, od precijenjene vrijednosti zemljišta do procedure ishođenja dozvola. Samozatajno doneseni Zakon o poticanju investicija, koji je prepolovio propisanu proceduru ishođenja dozvola, sramežljivo je potvrdio da je ta procedura prekomplicirana.

Koncepcijski je zanimljivije pitanje u kojoj mjeri današnja strategija izgradnje otvara mogućnosti stvaranja nove suvremene hrvatske obale.

(Turizam je najbrže rastući gospodarski sektor na globalnoj razini, najviše utječe na razvoj obale mediteranskih zemalja, rasprava o turizmu izlazi iz okvira ekonomskih debata ili uspješnosti pojedinog zakonskog koncepta, prije svega zato što je turizam postao glavni pokretač izgradnje cijele obale).

Prvi hendikep sadašnje strategije je u konceptu koji počiva na funkcionalnom razdvajanju turizma od stanovanja. Hoteli i ostale turističke građevine, prema važećoj regulativi, mogu se graditi isključivo u izdvojenim turističkim zonama, a u njima se pak ne smiju graditi zgrade za stanovanje. Takva odredba nastala je kao odgovor na eroziju postojećih hotela kroz prenamjenu soba u apartmane za tržište i vratila je postavke urbanizma na obali na početke zoninga moderne. No, time se oduzela mogućnost turističkoj izgradnji da postane jedna od okosnica razvoja, kao što je slučaj u većini mediteranskih gradova. Zvuči apsurdno, ali u centru Zadra, Rijeke ili Splita prema postojećoj regulativi ne može se graditi hotel veći od 80 soba. Doduše, u konačnici se zapravo i gradi, ali to je već pitanje za drugačiju raspravu.

Drugo, današnja strategija se u koncepcijskom smislu nastavila na postavke upravljanja obalom iz razdoblja prije 90-ih godina prošlog stoljeća, koje je objektivno bilo bitno jednostavnije i drugačije od današnjeg. Neprilagođenost prethodnih postavki današnjoj situaciji posebno je izražena u odnosu prema definiciji stanovanja, koja je neprilagođena suvremenim dinamičnim oblicima stanovanja. Današnja regulativa zgrade za povremeno stanovanje tretira kao nepoželjne, što s jedne strane stvara velike praktične probleme manjim mjestima jer im je prostor raspoloživ za razvoj konzumiran postojećim vikendicama. Tako se, primjerice, i povijesni gradovi poput Krka muče s dokazivanjem da su gradovi, a ne vikend- naselje, kako ih zakon sa svim posljedicama određuje. S druge strane, takav tretman povremenog stanovanja onemogućava istraživanje novih tipologija gradnje i modela stanovanja, kao primjerice u projektima poput Granturisma u Portugalu, koji je predstavljen u prošlom broju ČIPa.

No, najozbiljniji hendikep strategije je neprilagođenost zatečenom kontekstu.

Ako se vratimo na kritike zatečene prakse na obali, treba reći da se ne radi o nekoj devijaciji ili uvezenom nametniku koji je napao hrvatsku obalu. Kako je Jurica Pavičić nedavno primijetio, reklamni pjesmuljak Roka i Mare “Da mi je cimentati more, da moj dragi ne plaća vapore…” savršeno precizno pokazuje stanje duha samih stanovnika obale. Divlja izgradnja je zapravo autentična “arhitektura bez arhitekata”, ista koja je oblikovala pitoreskna hrvatska mjesta, samo je suvremeni izraz nešto drugačiji od povijesnog. Nove tehnologije su pružile i nove mogućnosti, tako da su današnje kuće veće, deblje i više, nisu od kamena nego od betona i imaju ploču s armaturom koja strši za dodatni kat. I koja bi doista, da je ništa ne sprečava, cimentala more.

Rješenje u takvoj situaciji teško može biti uvođenje potpuno novih modela nego pokušaj evolucije postojećih praksi. Sadašnja strategija zatečeni problem nastoji riješiti promjenom mjerila: umjesto pojedinačnih zahvata, okosnica su postali veliki projekti, koje pak nema tko graditi.

No, kao i obično, hrvatski obalni prostor pokazao je da ima vlastite obrambene mehanizme i sposobnost regeneracije.

Naznaku jedne potpuno nove prakse prepoznao je časopis More, koji je prije nekoliko godina počeo otkrivati autentične vrijednosti i nove restorane na obali pod zajedničkim naslovom “Gustoza đita”. Tekstovi su pisani čakavicom koja se u stvari nigdje ne govori, odabir restorana zbunjivao bi poznavatelje stanja na terenu, no časopis je prepoznao stvaranje nove infrastrukture nautičkog turizma.

Kako masovni turizam pretvoriti u elitni nije samo hrvatsko niti je jednostavno pitanje, a na Jadranu se ničim izazvan naznačio uspješan odgovor.

Nautički turizam, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, godišnje donosi oko 700 milijuna eura (ove su godine naznake oko 800 mil.), što je otprilike 10% ukupnog prihoda u turizmu. U brojkama to znači oko 1,200.000 noćenja, uz 50% višu prosječnu potrošnju nautičkih turista od ostalih, dakle s ekonomskog stajališta respektabilan udio u ukupnom turističkom gospodarstvu.

Sa stajališta očuvanja prostora značajnija od samih brojki je činjenica da taj vrsta turizma ne zahtijeva gotovo nikakvu izgradnju u odnosu na turistička naselja za isti broj turista. Umjesto izgradnje na kopnu, nautički turizam traži minimalnu infrastrukturu u moru, od priveza do nešto pratećih brodova.

Dok je proteklih godina s jedne strane zastala izgradnja vezova u marinama, okosnica novog razvoja bila su lučice u malim mjestima i privezišta uz postojeće lokale, na kojima je vidljiv i povratni efekt turizma na pristup gradnji. Po obali je, naravno, i prije bilo gostiona, no proteklih nekoliko godina demižone su zamijenili hladnjaci s vinom, gradele su dopunjene ambicioznijom kuhinjom, a nabacanu zemlju od iskopa oko zgrada zamijenila su uređena pristaništa. Efikasnije od bilo kojih represivnih mjera, turizam se u ovom slučaju pokazao, suprotno uobičajenim rizicima, faktorom očuvanja prirodnih vrijednosti – očuvaniji i ljepši prostor istovremeno je i ekonomski uspješniji.

Uvale od Ista, Palmižane, Opata, Lastova pružaju drugačiju sliku hrvatske obale, ali i koncepta gradnje. Na Opatu je, primjerice, arhitekt Nikola Bašić u neformalnoj savjetodavnoj ulozi pomogao stvoriti izuzetno uspješan ambijent.

Naravno, ni jedno od tih mjesta koja su dala novu kvalitetu nautičkom turizmu ne bi bilo moguće urediti prema današnjem zakonu: niti se može graditi izvan turističkih zona, niti se smije graditi bliže od 100 metara od mora, niti se smiju postavljati bove za privez brodova izvan turističkih naselja i lučica, bez obzira na to što se u svim tim uvalama već sada sidre brodovi i uništava podmorje. Ti su lokali nastali na rudimentima postojećih kuća i manje ili više uspješno obranili svoj položaj, ako bi ih netko pitao.

Nautički turizam sam, naravno, ne može promijeniti strukturu obale, kao što ne bi mogli ni resorti sve kada bi i bili uspješni, nekoliko restorana ne može dati odgovore na sva pitanja, ali ovo iskustvo pokazuje da postoji lokalna energija koje je u stanju stvoriti kvalitetnu izgradnju na obali.

Drugo, ono dosta jasno potvrđuje da je strategija razvoja obale dinamična kategorija i da je postojeću definitivno potrebno redefinirati.

Na istom kongresu prije pet godina, kada je predstavljena strategija upravljanja obalom, predstavljen je i projekt UHA-e i Berlage Instituta iz Rotterdama pod naslovom Novi svjetionici hrvatskog Jadrana, koji se bavio upravo pitanjem stvaranja nove strategije izgradnje obale bazirane na razvoju lokalne inteligencije i turizma kao pokretača transformacije na sedam kritičnih lokacija. Projekt nije uspio u cijelosti izaći iz okvira arhitektonske diskusije i dovesti lokacije do fizičke realizacije, no njegova vrijednost je prije svega u tome da je otvorio prostor diskusiji o drugačijim oblicima izgradnje, i to u malim sredinama gdje su projekti bili locirani.

Model koji je doveo do sadašnjeg stanja ne može odjednom stvoriti novu kvalitetu, jedino se istraživanjem novih oblika gradnje temeljenih na lokalnom iskustvu može postaviti koncept koji iskorištava sve potencijale hrvatske obale. Da od “Mediterana kakav je nekad bio” postane “Mediteran kakav bi mogao biti”.

Pogledaj.to

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

2 Comments

  1. Posted December 2, 2012 at 18:01 | Permalink

    konačno članak koji se i iz antropološkog kuta osvrće na aktualnu temu gradnje na obali i otocima!

  2. Filip Š
    Posted December 2, 2012 at 18:50 | Permalink

    neke od Pavičićevih kolumni u JL isto dobro pogađaju bit

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: 12. Festival levande

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida.

Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa od lavandinog hidrolata), predavanja, koncerti, film itd. itd. Sve detalje pratitie na facebook stranici udruge Pjover, a slijedi nekoliko najavnih plakata:

97961541_1358850797642167_8201658759635434278_o

105491774_1353243171536263_6058283595019814293_o 105491156_1354049038122343_1678785246825883037_o 106034580_1354835071377073_3219129638290791653_o 106985688_1362589443934969_641320654415636192_o

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida. Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Kotorski suhozidi – uređenje spusta prema Guljanovom dolcu

Tekst i foto: Ante Senjanović

 
 

Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, zbog već spomenute korone, održala tek nedavno.

Ekipa iz gradskog muzeja se godinama već trudi urediti okolicu starog naselja Kotor, kako bi se dobila jedna, Crikveničanima i gostima pristupačna, park šuma. Na brdu i visoravni je označena i uređena mreža puteva koja povezuje interesantne stvari u krajobrazu, uz koju se, s našom suradnjom, svake godine na proljeće popravljaju oštećene gromače. Te radne akcije su inače uvijek organizirane kao volonterske radionice, no ove godine su u Muzeju zaključili kako to ne bi imalo smisla jer su se sva društva, na čije članove bi se inače dalo računati, nakon prekida zabrane rada uhvatila nadoknađivati propušteno, tako da svi rade nešto svoje. Ova je akcija, stoga, bila jedna mala Dragodidova ekspedicija odrađena usred tjedna.

Glavni zadatak nam je bio urediti spust s visoravni u Guljanov dolac. Put tuda ide niz strminu, kroz urušenu ogradu i onda niz sklisku šumsku zemlju. Još smo 2017. godine radili na uređenju donjeg dijela tog puta, pod hrastovima na ulazu u dolac. To veliko, staro drveće je zaštićeno kao spomenik prirode pa je valjalo posvetiti pažnju njihovoj okolini. Ove godine na red je došao gornji dio puta, ali ne prije nego što smo prvo malo uredili donji: očistili ga od napadalog granja i kamenja odronjenog s urušenih ograda na padini iznad, popravili oštećenja koja nam je to kamenje napravilo, a onda malo uredili bliže dijelove tih gromača.
 
1_GD donji dio

Za gornji dio, početni nam je plan bio samo napraviti stepenice na strmim dijelovima i raščistiti urušenu gromaču da bude lakše proći. Odrezali smo zatim granje okolnih stabala koje je ometalo pristup i uklonili grmlje i stabalca koja su počela rasti iz urušenog materijala pa se uhvatili raščišćavanja. Pokazalo se, kako to često već bude, da je ono što smo smatrali razinom tla ustvari samo utabani nasip, kojega također treba ukloniti ako želimo da teren bude siguran za gaženje. I tako smo, malo-pomalo, raskopali prolaz, stvorili cijelu novu gomilu kamena sa strane i zaključili da je najbolje da sve to vratimo nazad na način da rekonstruiramo dio stare gromače, ali ovaj put s pravim prolazom i stubištem.
 
2_GD gornji dio

U strmini između rekonstruirane gromače i ruba visoravni, napravili smo stepenice od masivnog pločastog kamenja, kojeg je, srećom, bilo dovoljno u urušenom materijalu. Tlo je mješavina zemlje i kamenog nasipa, pa je bilo lako na pravim mjestima iskopati rupe za postavljanje stepenica. Položaje smo im određivali isprobavajući može li se prirodno koračati uz i niz njih. Kamenje smo postavljali na temelj pripremljen od sitnih kamenčića, s nagaznom plohom nagnutom unazad. Dio na kojeg se ne gazi je zatrpan sitnim kamenjem i zemljom, tako da prati okolnu kosinu, s nadom da će okolno bilje ponovno početi rasti na tom dijelu i zaštititi ga od erozije (postojeći mali nasipi su bez problema izdržali jedan veliki pljusak tih dana pa vjerujemo kako će plan uspjeti).
Vremenska prognoza nas je strašila kišama, olujama, daždima i potopima, stoga smo računali kako ćemo biti sretni nađemo li u četiri predviđena dana dovoljno suhog vremena za planirani posao. Ali, eno, igrali se danima Feb Apolon i oblaci, da bi se na kraju otvorilo nebo u četvrtak u zoru, istreslo sve što je imalo i ostavilo nas da i dalje radimo na miru. Znači, ne samo da smo bez problema uspjeli završiti glavni zadatak, nego nam je ostalo i dovoljno vremena da krenemo na rezervne. Prvi je bio popravljanje urušene ograde uz put prema Stolniću. Zadatak je klasičan, bez potrebe za nekom mudrošću: ukloniti urušeno i nagnuto, naći da je temelj u dobrom stanju, vratiti kamike nazad na pravi način i eto ga na. I oznaka udaljenosti je ponovo vidljiva.

3_stolnic

Kad smo već kod Stolnića, taj lokalitet dobro ilustrira probleme s kojima se susreću oni voljni da urede i predstave krajobrazne ljepote crikveničkog i vinodolskog područja (odnosno, ono što je ostalo od njih). Stolnić je tumul na prijevoju – upečatljiva točka u prostoru, uz put, na granici dvaju područja. Niti naši infrastrukturaši nisu imuni na snagu takvog mjesta pa su, s izvanrednom preciznošću, postavili stup dalekovoda točno nad grobnu komoru tumula (na drugoj strani brda, sličnu preciznost su pokazali pri postavljanju stupova na ostatke kotorske gradine), a tu negdje će, u ne tako dalekoj budućnosti, proći i autoput. Blizu gore spomenutog Guljanovog dolca dugo godina je bio kamenolom, čiji je impresivni amfiteatar upravo ušao u proces sanacije, a koja uključuje zatrpavanje otpadom. Ipak, sretna strana kotorskog područja je što se čovjek brzo nađe iza nekog zavijutka, među nekim ogradama, zaklonjen drvećem i može se praviti kao da nema ni Crikvenice ni vikendica ni apartmana nigdje blizu. Vrijedi to.

No, dobro, pustimo digresije i uhvatimo se još par stvari koje smo stigli napraviti. Prošle jeseni su se na radionici obnovili zidovi oko kotorske lokve, samo, kako nema nijedne dobre stvari koja nekome nije bez veze, tako se i ovdje netko zabavljao vađenjem kamenja iz zida i bacanjem u lokvu. I to smo popravili.

4_lokva

Nadalje, uz put od Kotora prema lokvi nalazi se lijep potez obostranog zida, koji je na donjoj strani puta dosta oštećen. U Muzeju s pravom žele taj potez obnoviti, ali to će biti predmet nekih budućih radionica. Na ovoj akciji smo ipak iskoristili ono malo vremena što nam je ostalo za sređivanje jednog malog poteza zida koji se bio rasuo po putu.

5_put

Vidimo se ponovo gore na Kotoru – možda već najesen, a sigurno idućeg proljeća.
 
 
 

Tekst i foto: Ante Senjanović     Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Žirje – obnova suhozida i uređenje lokve

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer

Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice.

Stanje prije početka radova:

Filip - IMG_0001

Akciju je vodila Amaterska kulturna udruga Žirje kroz projekt (Za)zeleni otok uz sudjelovanje udruga Dragodid i Hyla. Potonja je osigurala i dio sredstava, dok je dio išao iz državnog proračuna za razvoj otoka.

Riječima organizatora, Jere Bilana:

Uređen je zmorašnji zid. Rasuo se bio na 3 mjesta. Stine iz suhozida su izvađene i položene na zemlju. Srušeni dio zida je očišćen to temelja i onda su stine ponovno slagane i vraćane u suhozid. Korištene su isključivo stine koje su izvađene iz zida. To naglašavam jer se nije diralo u ničije zidove. To je rađeno utorak 23. 6. popodne, u srijedu 24. 6. ujutro i popodne, u četvrtak 25. 6. ujutro i popodne i u petak 26. 6. ujutro. Od 7 do 11 i od 16 do 20. Postavljene su dvije klupe i posađena murva i dva šipka. Preostaje posao košenja trske u Loki, posebno uz suhozid, koliko god se može pristupiti suhozidu zbog vode koja se nalazi u Loki. Pored toga, postavit će se edukacijska (interpretacijska) ploča s bitnim podacima i fotografijama vezanim uz Loku. Po riječima stručnjaka za lokve Alena Čikade, Loku je potrebno održavati košenjem trske (lat. phragmites australis) tri puta godišnje. Ona se razmnožava klasanjem (one metlice na vrhu) i korijenom. Važno ju je pokositi prije klasanja. Bilo bi dobro i čistiti je od mulja, koliko je to moguće. Inače, u ostalim lokvama po Dalmatinskom kršu, ljudi su na dno stavili vodonepropusni sloj gline kako bi spriječili otjecanje vode s dna kroz propusni vapnenac.

Cikada - 105973425_270316680724689_120130603576785477_n

Što se suhozida tiče, sanirane su tri veće izvale na drugom, vanjskom, prstenu podzida koji okružuju lokvu, ukupno rekonstruirano oko 26 m2 lica suhozida prosječne visine oko 1,5 m.

Cikada - 106287321_880499445772298_741057246376739188_n

Lokva se nalazi na najnižem dijelu relativno prostranog Žirajskog polja i za vrijeme većih kiša znala je plaviti i šire područje. Obzidani dio nepravilnog je, približno ovalnog oblika promjera 30-ak metara, dok je spomenuti vanjski prsten koji ju dijeli od okolnih obradivih površina (danas uglavnom zaraslih) promjera 50-ak metara. Iz nje su vodu koristili ljudi i stoka, svaki sa svoje strane.

104110923_10220722446424828_9212188103307989208_n

Okolna vegetacija i mekano tlo bili su uzrok izvalama – zid je na svim mjestima koja su iziskivala popravak bilo potrebno iskopati u potpunosti jer su temeljni kamenovi bili zarotirani prema van i do 30 stupnjeva. Taj je prljavi posao uzeo i najviše vremena, dok je sama gradnja bila prilično ugodna zbog kvalitetnog kamena (korišten je samo kamen iz originalnog zida).

Danijela - 98276394_695769157910338_8725145983999871351_n

U radu je sudjelovalo desetak ljudi s najrazličitijih strana: s otoka Žirja i Brača, iz Šibenika, Zadra, Siska, Žminja i Zagreba i Reimsa u Francuskoj, a treba spomenuti i moralnu podršku domaćih u obliku fritula i drugih delicija. Jedno prijepodne posjetila nas je i televizijska ekipa.

Jere - 105970844_270153020718946_132364985723136235_n

Sanja - 106071818_4011490155559461_1669386970928941167_n

Bepa Jurat, njena pjesma o Loki i fritule. Foto: Sanja M Vukman

104942247_2691438974460294_4371842727367681835_n

Inače, lokva je u posljednjih petnaestak godina dvaput ispumpana i očišćena, ali trska ju je trenutno potpuno blokirala te je trimerom pokošen samo pojas uz unutarnji prsten. Planira se nastavak projekta, uz čišćenje kompletne lokve od vegetacije, obnovu unutarnjeg suhozidnog prstena i postavljanje poučnih tabli.

Danijela - 106489600_3124303454343894_740877175997854320_n

Danijela - 106332778_592181111299743_511512446493233322_n

Pročitajte članak u Ekovjesniku: https://www.ekovjesnik.hr/clanak/3053/zirje-projekt-zazeleni-otok

Tekst: Filip Šrajer Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice. Stanje prije početka radova: Akciju je vodila Amaterska kulturna […]

Read More »

 atts
0

Natječaj iz Programa ruralnog razvoja RH 2014. – 2020.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“.

Untitled

Svrha Natječaja je dodjela sredstava za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena, a prihvatljivi su sljedeći korisnici:

– poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika

– javne ustanove i tijela, uključujući javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode ili

–  udruge koje se bave zaštitom i promicanjem kulturnih vrijednosti, zaštite okoliša i prirode.

Ukupan iznos raspoloživih sredstava javne potpore po Natječaju je 50.000.000,00 HRK, a intenzitet javne potpore iznosi 100%. Najniža visina javne potpore po projektu je 400 EUR, dok najviša visina javne potpore po projektu iznosi do 150.000 EUR.

Neka od prihvatljivih ulaganja su:

- obnova staništa važnih za bioraznolikost (uklanjanje raslinja na zapuštenom i neodržavanom poljoprivrednom zemljištu, u skladu s propisanim uvjetima),

- uklanjanje stranih invazivnih vrsta s poljoprivrednog zemljišta,

- obnova lokvi,

- kupnja električne ograde i psa tornjaka

- izgradnja nastambi za stoku u području rasprostranjenosti velikih zvijeri

Uvjete natječaja možete pregledati i preuzeti na poveznicama:

https://www.apprrr.hr/objavljen-prvi-natjecaj-za-tip-operacije-4-4-1-neproduktivna-ulaganja-povezana-s-ocuvanjem-okolisa/

i

https://www.apprrr.hr/podmjera-4-4-potpora-neproizvodnim-ulaganjima-vezanim-uz-postizanje-agro-okolisnih-i-klimatskih-ciljeva/

Rok za podnošenje zahtjeva za potporu i dostavu Potvrde o podnošenju zahtjeva za potporu je od 27. srpnja 2020. godine od 12:00 sati do 30. listopada 2020. godine do 12:00 sati

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“. Svrha Natječaja […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Gaćelezi – obnova suhozida uz lokvu

Tekst: Dora Raič
Foto: Dora Raič, Andro Nigoević

Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi.

Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje je LAG More 249 kao nositelj, zajedno s mještanima naselja Gaćeleza, uredio prostor oko lokve. Tako su na očišćenom okolnom prostoru postavljene klupe i stolovi, gdje se u hladovini krošnja, mještani rado okupljaju i druže, a za najmlađe stanovnike postavljeno je i nekoliko sprava za dječju igru. Sada je na red došla i obnova suhozida, koji je u svom središnjem dijelu bio skoro u potpunosti urušen i zarastao u draču. Nekolicina mještana obnovu je prethodno sama započela te uspješno podigla nekoliko početnih i krajnjih metara suhozida.

Početno stanje suhozida oko lokve

image001

image002

U subotu ujutro započelo se s postavljanjem temelja novog zida te čišćenjem obraslih dijelova. Na terenu je bilo dovoljno materijala, dijelom već sortiranog, međutim posao je otežavao jako uzak manevarski prostor između zida i lokve. Iz tog razloga, bilo je potrebno dobro se organizirati i raspodijeliti poslove, kako bi radovi neometano tekli, a sudionici mogli sigurno prolaziti. Tako se dio ekipe posvetio ugrađivanju najvećeg kamenja u temelje i istodobno rasterećivao gomilu nastalu ispred zida, dio je odvajao i skupljao sitniji materijal za ispunu zida, a dio raskrčivao put za produljenje i spajanje zida s prethodno obnovljenim dijelom.

Na samom početku gradnje

image003

Radovi napreduju

image004

Ubrzo nakon postavljanja temelja zida, ekipa je uhvatila ritam te su se naredni redovi brzo nizali. Iako je sunce bilo nemilosrdno, nismo se dali smesti! Uz šešire, kape, suncobrane te česte pauze za hlađenje i okrijepu, radovi su trajali do večeri.

Pred kraj prvog radnog dana

image005

image006

Sljedeći dan preostalo je dovršiti spoj zida, koji je ujedno bio na najnespretnijem dijelu zahvata – samom rubu lokve. Stoga je prvo bilo potrebno postaviti dio materijala na rub kako bi se proširio koridor te omogućio siguran pristup i rad na zidu.

Spajanje zida

image007

image008

image009

Vrućina nije popuštala, tako da su se radovi opet produžili do večeri. No, među sudionicima je vladala toliko ugodna i prijateljska atmosfera, da nikome nije predstavljalo problem produžiti boravak na radionici koji sat više.

Pred kraj drugog radnog dana

image010

Nakon dva dana rada i druženja, radovima se nazire kraj, postavlja se posljednje pokrovno kamenje i zid se spaja u cjelinu!

image011

U akciji je sudjelovalo 20 volontera, dijelom članova udruge Dragodid, udruge “Gaius Laberius” Gardun te vrijednog lokalnog i okolnog stanovništva. Hvala svima na srčanosti, trudu i doprinusu, nadamo se ponovnom susretu s dragim mještanima ovog malog mjesta na uistinu jedinstvenoj lokaciji!

image012

Objavu LAG-a More 249 o ovoj akciji možete pročitati ovdje:
http://www.lagmore249.hr/novosti/odrzana-volonterska-akcija-obnove-suhozida

Tekst: Dora Raič Foto: Dora Raič, Andro Nigoević Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi. Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje […]

Read More »