Petrebišća 2016. – prijavite se!

0001
Na hrvatskom
In English

Prijave do 30. lipnja. Ne propustite!

Za zagrijavanje provjerite kako nam je bilo prošle godine.

***

Najavljujemo i pozivamo zainteresirane na 7. suhozidnu radionicu – međunarodni volonterski kamp Petrebišća 2016., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2016. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.

We proudly announce the 7th dry-stone workshop – international volunteer camp Petrebišća 2016. The workshop will be held in an abandoned dry-stone seasonal village Petrebišća on Učka mountain, July 30th – August 7th 2016.

Nakon šest radionica i godina obnavljanja suhozidnih objekata, ove godine fokus će biti na tri aktivnosti:
1. svladavanje osnova zidanja u suho
2. obnova kamenog krova kućice (preslagivanje postojećih i upotpunjavanje novim pločama krovišta koje prokišnjava)
3. skupljanje gradivnih materijala iz okolice (skupljanje i obrada borove građe, branje kamenih ploča iz kamenoloma)

After six workshops and successive years of renovating dry-stone structures, this year’s workshop will be focused on three activities:
1. basic dry stone wall technique lessons
2. reconstruction of a stone slated roof (rearranging and replacing stone slates at the leaking roof)
3. collecting building materials from the surrounding landscape (cutting and preparation of timber, digging stone slates from a quarry)

Osim radnog programa, pripremili smo program predavanja i razgovora o ruralnom graditeljskom naslijeđu i vezanim temama, između ostalih:
There will be interesting lectures about building techniques, architectural heritage and related topics, among others:

Vijeko Mičetić: Takala – Bakarski prezidi / Takala – drystone terraces of Bakar bay
Ljubo De Karina: Tehnike obrade kamena / Working in stone techniques
PP Učka / Nature park Učka: Geološka podloga Učke, vrste i karakteristike vapnenaca / Geology basis of Učka
Biljana Ječmenica: Zarastanje pašnjaka i gubitak vrijednih staništa u mediteranskoj Hrvatskoj / Pastures succession and loss of precious habitats in Mediterranean Croatia
Sara Popović: Hora – Starogradsko polje, otok Hvar / Antique Hora field, island of Hvar
Filip Šrajer: Suhozidne građevine i krajolici istočnog Jadrana / Drystone buildings and landscapes of Eastern Adriatic
Grga Frangeš: Učka i Petrebišća – pregled tradicijskih životnih praksi / Učka and Petrebišća: Overview of traditonal life patterns
Julia Bakota, Norma Fressel, Miran Križanić: Projekti reaktualizacije tradicije / Tradition re-actualization projects

Lokacija – jučer, danas, sutra
Napušteno ljetno selište Petrebišća iznad Mošćeničke Drage smješteno je u udolini ispod glavnog hrpta Učke. Uz spomeničku važnost za kulturu života na ovom prostoru, ovaj slikoviti lokalitet je nedavnim otvaranjem Mitsko-Povijesne staze Trebišća-Perun dobio i turistički značaj kao jedan od njenih ključnih punktova. U suradnji udruge Dragodid i Općine Mošćenička Draga 2010. pokrenuta je organizacija  ljetnih studentskih radionica kroz koje bi se, praktičnim radom na obnovi selišta, znanja o  tradicijskim graditeljskim tehnikama prenijela na novu generaciju mladih profesionalaca. Namjera je obnovljene objekte i uređene površine pretvoriti u sadržaje poput planinarskog skloništa za posjetitelje Parka prirode Učka i otvorenog prostora za kulturna događanja.

Location – past, present, future
Petrebišća is an abandoned seasonal village of simple stone huts, situated on a high plateau on Učka mountain and surrounded by forest. Few years ago, The History and Mythology Trail Trebišća-Perun was established by Nature park Učka, adding touristic key-point significance to Petrebišća village. Since 2010., Dragodid Association, Mošćenička Draga Municipality and Nature Park Učka in collaboration have organized summer students’ workshops in Petrebišća. The goal is to transfer knowledge about traditional building techniques to generations of future young professionals. Reconstructed dry-stone buildings and landscape features are to be re-used as hikers’ shelters and open spaces for various cultural events.

Kome je radionica namijenjena?
Radionica je namijenjena studentima koji se bave prostorom, gradnjom i baštinom, ali i ostalim entuzijastima koje zanimaju tradicionalne tehnike gradnje te rad i zabava u prirodi. Od ukupno 18 mjesta na radionici 13 će se popuniti kroz ovaj poziv, a 5 kroz francusku baštinsku volontersku mrežu REMPART.
Za ostale zainteresirane su (uz najavu) dobrodošli kraći jednodnevni posjeti u periodu 1.-7. kolovoza 2016.
Sudionici moraju biti punoljetni.

Who is the workshop for?
The workshop is open for building and heritage students and enthusiasts interested in traditional building techniques. Applicants with additional surveying and technical drawing experience (geodesics & architecture) are also welcome but so is anybody with interest in heritage and simple rewarding outdoor work. 13 out of 18 open places will be filled through this call, while remaining 5 will be filled through the French heritage volunteer network REMPART.
Others are welcome to visit us for a day or two during the period August 1st – 7th (upon prior notice).
All participants must be 18+ years old.

Kako je organiziran kamp?
Smještaj tijekom radionice je u vlastitim šatorima i vrećama na lokaciji, u kampu na livadi s podosta hlada. Nema tople i tekuće vode a količina potrošnje je ograničena. Veliki šator služi kako kuhinja i zajednički dnevni boravak. Tuš je kamperski a WC poljski, pobliže šumski. GSM signal postoji ali je slab a struja se koristi samo za punjenje baterija. Na raspolaganju su tri obroka dnevno, od čega jedan ili dva kuhana. Vegetarijanci su dobrodošli. Dnevna zaduženja sudionika uključuju pomoć u pripremi hrane te održavanje reda u kampu i selu.
Iznos participacije: 350 kn. Jezik radionice engleski/hrvatski.

How is the camp organized?
The camp is situated on a nice and shady meadow. Everybody brings their own waterproof tent, sleeping bag & mattress. A big military tent is put up as a kitchen, storeroom and “living room” for all. Limited water usage, pit toilet, campers’ shower, 3 meals per day (1-2 cooked). Vegetarians welcome. GSM signal is weak, electricity is used only for charging batteries. Participants help with the food preparation and camp maintenance.
Participation fee: 350 kn. Working language: English/Croatian.

Kako se prijaviti?
Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite od 24.6. (pet) do 30.6. (pon) na adresu info@dragodid.org. (0-24h)
Prijava mora sadržavati: ime i prezime, fakultet (ili druga organizacija), godina rođenja, kontakt mobitel, mail adresa.
Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kod selekcije sudionika će nam, uz kronološki redoslijed, upravo kvaliteta vaših prijava biti od pomoći.

How to apply?
Send your applications June 24th (Fri) to June 30th (Mon) on: info@dragodid.org. (0-24h)
Your application must contain: first and last name, University (or other organisation), birth year, contact mobile phone, e-mail address.
Along with your basic information send us something that will help us get to know you a little bit. Show us what you do, what your interests are, what motivated you to apply. Pick a form that suits you best: text, drawing or anything else. Creative and witty applications will be appreciated. Along with chronological order, the quality of your applications will help us with participants selection.

Vidimo se na planini!
See you up on the mountain!

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: Japlenica 2020.

U Žminju će se i ove godine u organizaciji Branka Orbanića i Kapitela tradicionalno proizvesti vapno paljenjem u japlenici, a pozvani su svi zainteresirani! Datumi su 31.8.-12.9., a upute su nacrtane u pozivnici dostupnoj klikom na fotografiju:

j2020 mmimdhlcankabbpc

U Žminju će se i ove godine u organizaciji Branka Orbanića i Kapitela tradicionalno proizvesti vapno paljenjem u japlenici, a pozvani su svi zainteresirani! Datumi su 31.8.-12.9., a upute su nacrtane u pozivnici dostupnoj klikom na fotografiju:

Read More »

 atts
0

Otvorene su prijave za 4. prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida – Vodice – Srima 2020

4 Prvenstvo Srima plakat 02

 4.Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji LAG-a More 249 i udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 19. rujna u Vodicama, točnije kod Domaćinove bunje na području poluotoka Srime gdje danas na tridesetak četvornih kilometara ima tisuću kilometara suhozida.

Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske kao i iz inozemstva.

Okupljanje sudionika će biti od 08:00 do 8:30 na arheološkom lokalitetu Prižba. Nakon parkiranja i uplate kotizacija slijedi zajednički odlazak pješice na Domaćinovu bunju gdje će se održati natjecanje.

Domaćinova bunja kao najviša nepravo svođena suhozidna građevina u Hrvatskoj (preko 5m visine) centralna je lokacija Prvenstva. Bunja je građena kao pomoćni objekt u nepreglednim vinogradima zemljoradnika iz Prvić Luke, a svoju impozantnost, osim vještini graditelja i obilnim količinama raspoloživog kamena, duguje dobrim dijelom upravo velikoj udaljenosti od matičnog naselja – zbog potrebe za dužim boravkom u vinogradu od čak nekoliko mjeseci. Pokraj bunje, ukopana u gomilu nalazi se i manja bunja koja je služila kao hladnjak tj. spremište hrane. Hvala obitelji Rodin – Domaćinovima uz čiju dozvolu se okupljamo kraj bunje.

Natjecanje će se održati na gomili u neposrednoj blizini bunje, a cilj će biti izgraditi gledalište za grupna posjećivanja bunje, kao i platformu za upriličavanja likovnih kolonija. Sudjelovanje ekipa će se zabilježiti u strukturi zida.

Pravila natjecanja ove godine su nešto drukčija od prethodnih godina.

Cilj je u zadanom vremenu (3h) od kamena raspoloživog na gomili izgraditi što kvalitetniji podzid/klupu, unaprijed zadanih dimenzija (duljine, visine, dubine). Sve ekipe grade istovremeno, jedna do druge, svaka svoj segment zida. Vrednovat će se završenost segmenta, te kvaliteta zida.

Nakon gradnje slijedi zajednički ručak, žiriranje i proglašenje pobjednika.

 Obnova urušenih vanjskih prstenova bunje će uslijediti poslijepodne, nakon natjecateljskog dijela, ručka i kraćeg predaha, a mogu se priključiti svi zainteresirani sudionici.

 Ekipu čini do 4 člana / članice starija od 16 godina.

Kotizacija po ekipi iznosi 200 kn i plaća se prilikom registracije na licu mjesta. Svi natjecatelji dobivaju majice te im je osigurano osvježenje i ručak, a pobjednička ekipa osim pehara dobiva i novčanu nagradu koja se pokriva iz kotizacija.

Prijave se šalju e-mailom na adresu info@dragodid.org do 10.9.2020. a trebaju sadržavati

imena i adrese svih članova ekipe, te kontakt telefon i mail adresu najmanje jednog člana/članice ekipe. Broj ekipa je ograničen!

*Navedeno je podložno manjim izmjenama, a bit će definirano nakon što se bude znao točan broj ekipa. U slučaju lošeg vremena natjecanje se odgađa za sljedeću subotu 26.9.2020.

Važno: Natjecanje se održava na otvorenom, te će se osigurati sve epidemiološke mjere koje u tom trenutku budu na snazi. Sve sudionike pozivamo na odgovornost i pridržavanje istih.

Projekt podupiru Ministarstvo kulture, Muzej grada Šibenika, Šibensko-kninska županija, Grad Vodice

 4.Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji LAG-a More 249 i udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 19. rujna u Vodicama, točnije kod Domaćinove bunje na području poluotoka Srime gdje danas na tridesetak četvornih kilometara ima tisuću kilometara suhozida. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i […]

Read More »

 atts
0

Raž i srp umjesto kamena i čekića

Rano ustajanje i kretanje na put nije nam ništa nepoznato. Ništa drugačije nije bilo ni u petak 17. srpnja 2020. godine kada smo se Ana Burić i ja, Stipe Božinović, zaputili na nešto drugačiju radnu akciju. Ovoga puta nije bilo ni kamena ni čekića. Ono što nas je čekalo bili su raž i srp.

Mjesto radnje – Veliki Godinj. Zaseok Rašćana koji teritorijalno pripadaju Vrgorcu, Veliki Godinj smješten je u Parku prirode Biokovo. Gotovo u cijelosti je zaštićen kao primjer pučke arhitekture i graditeljstva o čemu računa vodi Konzervatorski odjel Imotski. Mjesto Godinja pojavljuje se na kartama još 1792. godine premda lokalni mještani danas ne znaju zašto je tada bilo toliko važno. Danas Veliki Godinj ima samo dvoje stalnih stanovnika i barem tri ploče sa znakom apartmana. Kao i dobar dio malih mjesta u Dalmatinskoj zagori do naglog opadanja broj stanovnika došlo je 1950ih kada se ljudi sele u obližnje gradove, primarno Makarsku, ali se i raseljavaju po svijetu.

dSlika 1: Vrijedni lokalci sa žetvom su počeli u 5 ujutro, mi smo im se pridružili oko 7:30

Ali nama je važnija akcija koja se odvijala. Preko navedenog Konzervatorskog odjela par dana ranije saznali smo da mještani pripremaju akciju žetve raži kako bi pripremili slamu za krov. Na mjestu akcije dočekala nas je Žana Pervan Odak, ravnateljica Centra za kulturu i baštinu grada Vrgorca te nas upoznala s lokalcima. Idejni začetnici svega su sestra i brat – Nada (jedna do dvoje stalnih stanovnika Velikog Godinja) i Nediljko Pavlinović zvan Ćurako[1]. Raž su posijali na svojoj zemlji te aktivirali još nekoliko lokalnih ljudi da im pomognu u njenoj žetvi. Naš mentora bio je i gospodin Rajko Lendić koji nas je kasnije učio povezivati raž u snopove.

[1] Nadimak je jasno priča za sebe.

ddSlika 2: Panoramski pogled – ne radi se o velikoj oranici, samo o komadu zemlje otetom kršu

Osobnosti mještana su osebujna, baš onakvim kakvim ih očekujete u malom mjestu koje živi u nekoj svojoj posebnoj priču, u posebnoj vremenskoj zoni. Ana je u kratkom roku gospodinu Rajku postala unuka, a uz to je svako malo ubacivao engleske fraze, često uz napomenu „Šta bi Englezi rekli…“. Ja sam gospođi Nadi postao kum, a gospodin Ćurako čitav doživljaja je upotpunio recitiranjem čitavih antologija hrvatskog pjesništva.

dddSlika 3: Barba Rajko: “Slikaj je, Slikaj je, nek se vidi kako dobro radi”

Premda ih je naš dolazak i na prvu obradovao, jer je netko pridao pažnju tome što rade, oni nisu znali da mi dolazimo s namjerom pomoći im u radu. Ljudi su se očito navikli da im u posjet dolaze ljudi koji ih slikaju, snime i idu dalje o svom poslu. Nakon kratkog uvjeravanja da smo stvarno došli raditi i naučiti što možemo oduševljenje je bilo još veće. Nekoliko osnovnih uputa kako raditi sa srpom i sačuvati sve prste na broju kasnije i rad je moga početi. Jednom kada je raž bila požeta trebalo je ponovno uvjeriti da želimo naučiti i vezivati je u strukove. Sa svakom izmjenom njihove „Nemoj se ljuti. Krivo radiš.“ I naše „Šta ćemo se ljuti. Recite šta je krivo. Tu smo da naučimo.“ zadovoljstvo lokalaca je raslo jer netko želi od njih učiti.

Raž je ostala povezana u snopovima na polju da se suši, a za desetak dana će se na guvnu i mlatiti. Plan gospodina Ćuraka je da jednu stranu krova kroz dogledno vrijeme on pokrije sam (potrebno je još napraviti i drvenu konstrukciju), a drugu stranu krova napraviti na lokalnoj fešti, zadnju subotu u kolovozu. Tada bi se okupilo više ljudi kojima bi se ta vještina prezentirala. Sve u svemu Ana i ja se nadamo da je ovo samo vol. 1 izvještaja iz Velikog Godinja.

ddddSlika 4: Prizor nakon žetve

dddddSlika 5: Prizor nakon vezivanja raži

 

Slike i tekst: Stipe Božinović

Rano ustajanje i kretanje na put nije nam ništa nepoznato. Ništa drugačije nije bilo ni u petak 17. srpnja 2020. godine kada smo se Ana Burić i ja, Stipe Božinović, zaputili na nešto drugačiju radnu akciju. Ovoga puta nije bilo ni kamena ni čekića. Ono što nas je čekalo bili su raž i srp. Mjesto […]

Read More »

 atts
0

Najava: 12. Festival levande

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida.

Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa od lavandinog hidrolata), predavanja, koncerti, film itd. itd. Sve detalje pratitie na facebook stranici udruge Pjover, a slijedi nekoliko najavnih plakata:

97961541_1358850797642167_8201658759635434278_o

105491774_1353243171536263_6058283595019814293_o 105491156_1354049038122343_1678785246825883037_o 106034580_1354835071377073_3219129638290791653_o 106985688_1362589443934969_641320654415636192_o

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida. Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Kotorski suhozidi – uređenje spusta prema Guljanovom dolcu

Tekst i foto: Ante Senjanović

 
 

Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, zbog već spomenute korone, održala tek nedavno.

Ekipa iz gradskog muzeja se godinama već trudi urediti okolicu starog naselja Kotor, kako bi se dobila jedna, Crikveničanima i gostima pristupačna, park šuma. Na brdu i visoravni je označena i uređena mreža puteva koja povezuje interesantne stvari u krajobrazu, uz koju se, s našom suradnjom, svake godine na proljeće popravljaju oštećene gromače. Te radne akcije su inače uvijek organizirane kao volonterske radionice, no ove godine su u Muzeju zaključili kako to ne bi imalo smisla jer su se sva društva, na čije članove bi se inače dalo računati, nakon prekida zabrane rada uhvatila nadoknađivati propušteno, tako da svi rade nešto svoje. Ova je akcija, stoga, bila jedna mala Dragodidova ekspedicija odrađena usred tjedna.

Glavni zadatak nam je bio urediti spust s visoravni u Guljanov dolac. Put tuda ide niz strminu, kroz urušenu ogradu i onda niz sklisku šumsku zemlju. Još smo 2017. godine radili na uređenju donjeg dijela tog puta, pod hrastovima na ulazu u dolac. To veliko, staro drveće je zaštićeno kao spomenik prirode pa je valjalo posvetiti pažnju njihovoj okolini. Ove godine na red je došao gornji dio puta, ali ne prije nego što smo prvo malo uredili donji: očistili ga od napadalog granja i kamenja odronjenog s urušenih ograda na padini iznad, popravili oštećenja koja nam je to kamenje napravilo, a onda malo uredili bliže dijelove tih gromača.
 
1_GD donji dio

Za gornji dio, početni nam je plan bio samo napraviti stepenice na strmim dijelovima i raščistiti urušenu gromaču da bude lakše proći. Odrezali smo zatim granje okolnih stabala koje je ometalo pristup i uklonili grmlje i stabalca koja su počela rasti iz urušenog materijala pa se uhvatili raščišćavanja. Pokazalo se, kako to često već bude, da je ono što smo smatrali razinom tla ustvari samo utabani nasip, kojega također treba ukloniti ako želimo da teren bude siguran za gaženje. I tako smo, malo-pomalo, raskopali prolaz, stvorili cijelu novu gomilu kamena sa strane i zaključili da je najbolje da sve to vratimo nazad na način da rekonstruiramo dio stare gromače, ali ovaj put s pravim prolazom i stubištem.
 
2_GD gornji dio

U strmini između rekonstruirane gromače i ruba visoravni, napravili smo stepenice od masivnog pločastog kamenja, kojeg je, srećom, bilo dovoljno u urušenom materijalu. Tlo je mješavina zemlje i kamenog nasipa, pa je bilo lako na pravim mjestima iskopati rupe za postavljanje stepenica. Položaje smo im određivali isprobavajući može li se prirodno koračati uz i niz njih. Kamenje smo postavljali na temelj pripremljen od sitnih kamenčića, s nagaznom plohom nagnutom unazad. Dio na kojeg se ne gazi je zatrpan sitnim kamenjem i zemljom, tako da prati okolnu kosinu, s nadom da će okolno bilje ponovno početi rasti na tom dijelu i zaštititi ga od erozije (postojeći mali nasipi su bez problema izdržali jedan veliki pljusak tih dana pa vjerujemo kako će plan uspjeti).
Vremenska prognoza nas je strašila kišama, olujama, daždima i potopima, stoga smo računali kako ćemo biti sretni nađemo li u četiri predviđena dana dovoljno suhog vremena za planirani posao. Ali, eno, igrali se danima Feb Apolon i oblaci, da bi se na kraju otvorilo nebo u četvrtak u zoru, istreslo sve što je imalo i ostavilo nas da i dalje radimo na miru. Znači, ne samo da smo bez problema uspjeli završiti glavni zadatak, nego nam je ostalo i dovoljno vremena da krenemo na rezervne. Prvi je bio popravljanje urušene ograde uz put prema Stolniću. Zadatak je klasičan, bez potrebe za nekom mudrošću: ukloniti urušeno i nagnuto, naći da je temelj u dobrom stanju, vratiti kamike nazad na pravi način i eto ga na. I oznaka udaljenosti je ponovo vidljiva.

3_stolnic

Kad smo već kod Stolnića, taj lokalitet dobro ilustrira probleme s kojima se susreću oni voljni da urede i predstave krajobrazne ljepote crikveničkog i vinodolskog područja (odnosno, ono što je ostalo od njih). Stolnić je tumul na prijevoju – upečatljiva točka u prostoru, uz put, na granici dvaju područja. Niti naši infrastrukturaši nisu imuni na snagu takvog mjesta pa su, s izvanrednom preciznošću, postavili stup dalekovoda točno nad grobnu komoru tumula (na drugoj strani brda, sličnu preciznost su pokazali pri postavljanju stupova na ostatke kotorske gradine), a tu negdje će, u ne tako dalekoj budućnosti, proći i autoput. Blizu gore spomenutog Guljanovog dolca dugo godina je bio kamenolom, čiji je impresivni amfiteatar upravo ušao u proces sanacije, a koja uključuje zatrpavanje otpadom. Ipak, sretna strana kotorskog područja je što se čovjek brzo nađe iza nekog zavijutka, među nekim ogradama, zaklonjen drvećem i može se praviti kao da nema ni Crikvenice ni vikendica ni apartmana nigdje blizu. Vrijedi to.

No, dobro, pustimo digresije i uhvatimo se još par stvari koje smo stigli napraviti. Prošle jeseni su se na radionici obnovili zidovi oko kotorske lokve, samo, kako nema nijedne dobre stvari koja nekome nije bez veze, tako se i ovdje netko zabavljao vađenjem kamenja iz zida i bacanjem u lokvu. I to smo popravili.

4_lokva

Nadalje, uz put od Kotora prema lokvi nalazi se lijep potez obostranog zida, koji je na donjoj strani puta dosta oštećen. U Muzeju s pravom žele taj potez obnoviti, ali to će biti predmet nekih budućih radionica. Na ovoj akciji smo ipak iskoristili ono malo vremena što nam je ostalo za sređivanje jednog malog poteza zida koji se bio rasuo po putu.

5_put

Vidimo se ponovo gore na Kotoru – možda već najesen, a sigurno idućeg proljeća.
 
 
 

Tekst i foto: Ante Senjanović     Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, […]

Read More »