Prvi maj u Dragodidu

tekst: Filip Šrajer
f
oto: FŠ, Jelena Kulušić, Julia Bakota

Ovo je izvještaj s produljene vikend-akcije u selu Dragodid na otoku Visu. Zadatak je bio hitna sanacija jednog kamenog krova koji se počeo urušavati, a tijekom zadnjega dana ekipi iz udruge Dragodid se pridružilo i tridesetak studenata Udruge studenata krajobrazne arhitekture USKA, pa je bilo ruku i za razne poslove kojima na selu nikad kraja: popravke (nekoliko suhozida, jedne drvene klupice), čišćenje vegetacije i dopremu drva iz buška.

31769950_10214432177171794_2830789640301051904_n

Akcija je financirana iz projekta pod nazivom “Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma putem interventne sanacije stanja u selu Dragodid”, koji je već drugu godinu za redom na natječaju Grada Komiže osvojim 8.000 kn donacije. Nije puno, ali za put, hranu i TMS (vojnim riječnikom “tehničko-materijalna sredstva”) dovoljno, a u ovome je trenutku svaka pomoć Nedjeljki Burić, posljednjoj (povremenoj ali redovitoj) stanovnici Dragodida, potrebna da sačuva te dvije tri kućice od zuba vremena koji ih nemilice nagriza.

Prošle je godine glavna tema bio krov na njenoj “stambenoj” kući, ujedno i najstarijoj kući u selu. Izvještaj o cijelom programu, koji je uključio nekoliko radnih posjeta članova udruge, poludnevnu turističku radionicu gradnje suhozida, posjet dječjeg vrtića i konačno, angažman lokalnih profesionalaca na obnovi cijeloga krova (što je najvećim dijelom financirala Nedjeljka svojom ušteđevinom) nalazi se ovdje. Sad, kad smo bili u selu i vidjeli stvar izbliza (završvalo se oko Nove godine i nismo bili prisutni) može se reći da kameni pokrov nije baš najbolje izveden i majstori su ostali dužni doći i doraditi posao.

A za potvrdu da poslu nikad kraja, početkom ove je godine na drugoj kući pukao jedan truli rog i zinula rupa na krovu od kojih 0,5×2 m. Nije bilo druge nego ponovno napisati projekt i od Grada u Nedjeljkino i naše ime još jednom zatražiti novce za pokriti troškove puta i ostaloga. Načelno za ovakve poslove uvijek radije tražimo lokalnog znalca jer nam nije cilj domaćima uzimati posao, nego bilježiti i učiti njihovo umijeće, ali kako smo se opekli prošle godine, a ovo je bio manji zalogaj, pala je odluka da sami to napravimo. Dugi prvomajski vikend činio se kao dobra prilika, a kad su nam studenti krajobraza najavili da bi rado došli dati ruku jedan dan, više nije bilo dvojbe.

IMG_0119

IMG_0116

Uspon u Dragodid tovarećim hodom. Ja vučem i natežem tvrdoglavog tovara Gricka (Grickota po komiški), tovar vuče alate, hranu i moju torbu. Stipe, mladi školski pedagog iz Splita, pomaže Grickotu otraga sa šibom i vuče svoje stvari. Dragodidova vlaška povjerenica, studentica etnologije Jelena s Miljevaca i Primorka inženjerka Ivona iz Praputnjaka vuku svoje… Tovari su glavno, a za Nedjeljku, najčešće i za nas, jedino prijevozno sredstvo. Počela je lagano sezona, a i gradi se, sumporava vinograde, pa se ne može računati na džipove, tamiće i ostala motorna pomagala naših domaćih prijatelja.

IMG_0129

Akcija pažljivog skidanja ploča. Pažljivog – da se ne upadne unutra. Naravno da se ispostavilo da je, osim tog jednog roga koji je pao, istrulilo i napuklo još najmanje 5 komada.

IMG_0131

Otvorena jedna strana krova. Vrh lastavice (zabata) betoniran je u jednoj starijoj sanaciji, nakon teške havarije uzrokovane padom velike grane bora. Uslijed istog događaja odvojilo se unutrašnje od vanjskog lica zabatnog zida i ispod betoniranog vrha zinula je rupa. Na drugoj, nepristupačnijoj strani krova smo morali zamijeniti samo jedan rog, ali letve su bile trule na još dva, pa smo i s njih morali skinuti ploče. Na ostatku krova rogovi su koliko-toliko OK, ali letve su skroz trule i morat će se također hitno zamijeniti.

Dragodid popravak krova 2018

Novi rogovi. Autohtona građa ubrana za prošlogodišnju akciju potrošena je, ali srećom smo u Dragodidu imali nešto piljene drvene građe otprije. Koliko god da smo se rano ustajali, i koliko god da je krajem travnja dugi dan, svejedno smo nedjelju uvečer radili pod čeonim lampama da prije dolaska studenata dovršimo bar taj “drveni” dio posla. Na noćnoj slici se vidi i sanirani zabatni zid. Drvenim batom smo kamen vratili nazad u originalnu formu zida koliko se moglo, a šupljinu smo napunili škaljom u cementnom mortu.

IMG_0154+

Ivona Miloš inače vodi program prezentacije čuvenih bakarskih prezida u okviru Rijeke Europske prijestolnice kulture 2020. Nju i njenu prijateljicu Enu iz Rijeke je dopala većina posla u kuhinji, jer je nas ostale malo iskusnije Dragodiđane skroz konzumirao popravak krova i vođenje radionice.

Dragodid+USKA 2018

Ponedjeljak 30.4. je bio dan masovke sa studentima. Jelena i Julia vode radionicu, ekipa je brojna i sa svih strana Hrvatske. Čisti se, zida se, nose se drva. Južina je, dosta je sparno, ali  ambijent je prekrasan a neki stvarno motivirani. Na selu – ne samo ovome – kronično fali ruku, siguran sam da bi malo redovitiji posjeti ovakvih volonterskih grupa mogli biti spas za ovo ali i brojna slična sela, odnosno njihove osamljene stanovnike koji jednostavno ne stižu sve sami.

31870223_10214432248093567_4400700431525740544_n+++

Prvi svibnja. Od jučerašnje gužve, samo nas troje ostalo je u Dragodidu. Trajekt nam ide popodne i budimo se zorom radi završavanja krova. Iscrpljeni smo skroz, ali uspijevamo završiti krov i sjuriti se dolje prema Komiži. Krov izgleda dobro, iznutra se vidi da ima nešto rupa, ali ionako treba još malo popuniti pokrov s tankim kamenim pločicama, skajicama, što može i Nedjeljka …

I tako smo još jednom bili na Visu bez da smo kavu popili u civilizaciji :) Hvala na pomoći USKA, Marnel Tomić i Nikola Jovović  … doviđenja zna se gdje!

SAM_4144

 

 

 

 

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

vremeplov: MOCIR KAPAR #3

Silba (3. i 4. 10.)                                                                                        

Tekst: Romina Tominić                                                                                                                    Foto: Andriano Nigoević, Jure Mišković/Hanza Media, Sean Robert Kennedy,                     Natasha Kadin

U sklopu projekta SOS (Silba off season) koji okuplja rekreativce, stručnjake, ekologe, znatiželjnike i umjetnike, na otok Silbu pozvala nas je Natasha Kadin – kustosica, umjetnica i suosnivačica umjetničke platforme “Silba Environment Art“. “SOS”, koji je njen sastavni dio provodi se sada treću godinu, nakon ljetnih vrućina, ili, u razbuđeno proljeće kako bi se mještani, studenti, umjetnici i suradnici aktivirali u raznoraznim aktivnostima koji doprinose društvu i otoku izvan sezone.

Tom zgodom, u ulogama voditelja suhozidne radionice stigli su Andro Nigoević sa Brača, Mario Zaccaria i Romina Tominić iz Rijeke i Lovrana, i Sean Robert Kennedy, sa Šolte, nakon što je doputovao iz Pertha/Australije!

Doputovali smo dan ranije i tako se stigli upoznati i podružiti sa mlađim silbenskim civilnim snagama i ekipom biologa koja se našla na Silbi da istražuje biološki svijet pod morem.

Prema dogovoru, bili smo ispred trafostanice u 9h odakle smo se zaputili putem sv. Ante na predviđene lokacije.

Tek što smo stigli – zagrijavanje je započelo.

IMG_9182

IMG_9169IMG_9172IMG_9171IMG_9175

sdr sdr

Relativno brzo završili smo s popravcima pa smo se potom uputili par stotina metara dublje u šumu gdje nas je dočekao ozbiljniji zahvat na suhozidu.

IMG_9191

cof Krenuli smo od temelja…

IMG_20181003_131919

cof Radilo se o cca 15-ak metara dužine i barem metar visine.

silba_off_season19-031018

U vještini gradnje okušala se i ekipa iz Slobodne Dalmacije koja je popratila projekt.

silba_off_season16-031018

silba_off_season14-031018silba_off_season15-031018IMG_9211dav

sdr

Kada smo okončali s radom uputili smo se na ručak, tj., šumom prema Natashi koja se udomaćila na južnom dijelu otoka pod pokrovom crnike.

IMG_9243 silba_off_season3-031018

A tada je, nakon Silbenjanske pauze – većinu dočekao jedan sasvim novi izazov. -“Kapareta”. Riječ je naime o specifičnom suhozidnom elementu koji naprosto služi kapari potpomažući njenom specifičnom načinu ukorjenjivanja. Kaparu je u nas pomno istražio Ratko Kovačević, autor knjige “Kapar”, te je nakon dvadesetogodišnjeg proučavanja rasta kapare, uspjeha/padova i sveobuhvatnog opažanja, izrazio mišljenje o načinima na koje je moguće utjecati na rast, plodnost i trajnost kapare, ali i kako ujedno olakšati pobiranje plodova. Sukladno svemu tome, pa i njegovu gostovanju na Silbi, bilo je neminovno da se ljubitelji suhozida aktiviraju i planski sagrade domove kaparama. A k tome još, s obzirom da Silba baštini jedan, po cijeli dan obasjan toranj kojeg stanovnici zovu toreta ne čudi da je naziv “kapareta” začet upravo na Silbi (i to dosjetkom naših članova, 2017.g.).

silba_off_season5-031018na slici gore: lanjski Mocir/kapar

silba_off_season1-031018

Andro je predvodio gradnju kaparete, a drugi su slijedeći uputstva  otkrivali novu kamenu strukturu nastalu iz prastare tehnike.

silba_off_season4-031018

Trebalo je probirati točno određeno kamenje koje smo potom slagali u formi kružnice, zbijajući kamen jedan do drugog. Svaki red ispunili smo škaljom i pijeskom radi stabilnosti. Prozirnu bocu kroz koju će korijen kapare prodrijeti fiksirali smo u tlo po sredini kaparete. Najvažnije je bilo dobro učvrstiti temelje, a potom pripaziti da se gornji dio kaparete lagano sužava prema sredini.

Dan se uskoro približio kraju. Drugi dan nastavili smo s gradnjom, no put kojim smo ovoga puta krenuli bio je zasut kamenjem pa smo se najprije toga ulovili.

sdr sdr

Gradnja se brzo odvijala, no ipak, nismo se dugo zadržali znajući kako nas čeka rad na kapareti.

IMG_9281IMG_9274

silba_Natasha5IMG_9278silba_Natasha8sdr

I nakon otprilike 2 sata imali smo se čemu diviti:

kapareta

cof

Naravno, do mraka smo obnovili još jedan suhozid u blizini kuće:

cof fbt DSC04979

Entuzijazma nam kao i uvijek nije prifalilo :)

Vidimo se dogodine!

 

 

Silba (3. i 4. 10.)                                                                                         Tekst: Romina Tominić          […]

Read More »

 atts
3

Suhozid – kulturno dobro svih

Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”.

47168063_2280238398914668_7784774188463554560_o
Foto 1. Slavlje (F: Park Škocjanske jame, Slovenija)

Tako je odlučio UNESCO-ov Međuvladin odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu na sjednici koja se kroz cijeli tjedan održava u Port Louisu, u Mauricijusu. Ovdje su i službena stranica upisa, te obavijest Ministarstva kulture u kojoj je opisan proces koji je vodio do današnje velike vijesti.

Screenshot_1
Foto 2. Kamenja lete iznad vodnjanskih kažuna na službenom UNESCO Twitteru

Priznanje je zbilja značajno i daje elana za stare i nove istraživačke, edukativne i promotivne suhozidne aktivnosti. Čestitke svima, jer suhozid je kulturno dobro čovječanstva – svih nas!

Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”. Foto 1. Slavlje (F: Park Škocjanske jame, Slovenija) Tako je odlučio UNESCO-ov Međuvladin odbor za nematerijalnu […]

Read More »

 atts
0

XVI. Međunarodni suhozidni kongres, Ciutadella de Menorca

Tekst: Filip Bubalo, DRAGODID
Foto: FB, SPS

unspecifiedk
Premda  smo se u međunarodnu S.P.S. (International scientific society for Drystone interdisciplinary study) organizaciju učlanili tek nakon našeg prvog sudjelovanja na kongresu u Maroku 2014., možemo slobodno reći da smo nakon samo četiri godine, odnosno nakon samo  jednog kongresa u međuvremenu (Kefalonija 2016.) na ovogodišnjem održanom kongresu u gradu Ciutadella na Minorci postigli nevjerojatan uspjeh.
Naime, na demokratskom glasanju svih članova organizacije S.P.S., između nekoliko kandidatura za slijedeće domaćinstvo, od kojih su sve redom “velike zemlje”(uključujući i jednog kandidata s UNESCO-vim pedigreom), mi smo s prezentacijom dosadašnjeg rada udruge, prijedloga programa kongresa i suhozidne baštine Konavala odnijeli neočekivanu, ali uvjerljivu pobjedu s nadmoćnim brojem glasova nego ostali.

Možda se na prvu ne čini značajnim, no kada znamo da su pojedine zemlje organizirale kongres i po pet puta, a da većina članovima organizacije osim geografskog položaja Hrvatske, nisu znali ništa o kulturnoj baštini Hrvatske, tim više naša pobjeda je veća.

44940899_1185683414913364_4893057314627518464_o
Posebnost ovog XVI. izdanja jest petodnevna međunarodna radionica obnove barrace – kružne građevine vrlo slične našim trimovima (bunjama, poljaricama, kućericama), što je prethodila samom kongresu, na kojoj sam osim upoznavanja lokalnih suhozidnih tehnika imao priliku dijeliti iskustva s ostalim učesnicima, koji su uglavnom imali neka predznanja u suhozidanju, no bilo je i par meštara.
Glavni ciljevi suhozidnog kongresa koji se svako dvije godine održava od 1997, i jest razmjena praktičnih uskustava različitih nacija, ali i predstavljanje multidisciplinarnih istraživanja na području zaštite suhozidne kulturne baštine, ali i promoviranju tradicionalnih tehnika u različitim aplikacijama, od građevinarstva, preko umjetnosti do turizma.

Zanimljivo da se na Minorci u prošlom stoljeću zapravo izgubili to znanje, a slučaj je htio da je g. Biel, koji je sa svojim sinom bio glavni voditelj suhozidne radionice, prije nekoliko godina na svom posjedu izgradio potpuno novu barracu. Nevjerojatan poduhvat u kojem mu je pomoglo četvoro prijatelja, trajao je godinama, no rezultat je fantastičan, no prije svega što se tradicionalno znanje opet počelo prenositi na buduće generacije. Ipak, zbog nekih drugačijih konstruktivnih rješenja (kod izvornih barraca zid prstena ide skroz do dna građevine), njegovi prsteni su nešto uži te cijela konstrukcija ima ponešto od “piramidalnog“ karaktera. Isto tako, ugrađena su i dva prozora, što je također odmak od izvornosti, no tehnike gradnje, uz malo pomoć mehanizacije s obzirom da se radilo o ogromnim gromada, su bile izvorne.

Iz te perspektive treba sagledati i obnovu jedne od barraca, koje je zbog sudjelovanja različitih predstavnika kulture građenja, narušene statike zbog korištenog materijala, te vremenskog ograničenja radionice, poprimila posve novi oblik, ponajviše dodavanjem “potpornih“ zidova sa svake strane ulaza, koji prethodno nisu postojali. Dakle, iako je barraca obnovljena, tradicija se nije ispoštovala do kraja.

Otegotna okolnost je bila što su izvorno bila zamišljene dvije barrace za obnovu, no kako je na veću građevinu od dvije, prvoga dana nahrupilo previše ljudi (oko 40-ak), dio iznad nadvoja odnosno dva gornja prstena su se srušila i srećom nitko nije nastradao. Nakon toga je zapravo odlučeno da se kreće u obnovu manje barrace, dok će potonja morati dočekati bolje dane. Nažalost, sljedećih dana broj sudionika se lagano osipao, tako da je na samoj završnici sudjelovalo nas desetak. Ipak ništa ne ide na dušu organizatora jer radionici je prisustvovala i škola iz Francuske, te je gotovo bilo nemoguće kontrolirati toliko mnoštvo ljudi sa vlastim tehnikama, radnim etosom pa i jezicima, tako da je sve skupa i dobro prošlo.

unspecifiedjk
U dva sljedeća dana koliko je trajao kongres, predavanja su varirala od onih strogo tehničkih, preko antroploških, povijesnih pregleda do prezentacije umjetničkih instalacija poput one koju je predstavio dvojac iz organizacije Elipse iz Fr. koji su uz pomoć volontera izgradili land art instalaciju – Moving garden. Na drugom kraju spektra, njegov zemljak Eric Vincens, inženjer sa Sveučilišta u Lyonu, prezentirao je simulacijski software za potporne zidove i njihovu primjenu na seizmičkoj karti Francuske, a sve s ciljom kako bi se suhozidi prikazali kao ekonomski, ali i dugorajni način izgradnje suhozida koji mogu parirati modernim konstrukcijama u sklada s Eurocode 8 normama za graditeljstvo.

Kolege i kolegice iz Grčke, prestavilo su bogatstvo suhozidne baštine od Peloponeza preko Becije do grčkih otoka, a naročito je bilo zanimljivo vidjeti primjere religijskih, trogloidskih i transhumanskih struktura na otocima Delosu, Naxosu i Kopaisu. Predstavljen je i projekt Life Terrascape kojm se nastoji valorizirati kultivirane suhozidne terase na otoku Androsu ali i zelenu infrastrukturu upregnuti u bolje razumijevanje klimatskih promjena.

Veoma zanimljivo predavanje održao je naš susjed iz Slovenije prof. Borut Juvanec, jedan od vodećih stručnjaka za corbelled konstrukcije, prikazavši arheološko-graditeljsko (magalitsko) tzv. kulture Talaiotica, kojom obiluje otok Minorca, a koju najnovija istraživanja supoređuju s kulturama na Pirinejima i s juga Francuske.

44856230_2180646088635241_8336438247731232768_o
Od “domaćih” predavača, svakao je najviše ovacijo dobio g. Biel voditelj radionice koji je uz pomoć organizatora predstavio gradnje svoje barrace, dok su predstavnici Consell de Mallorca sa susjednog otoka, iznijeli njihove metode i alate za zaštitu suhozida. Prije svega riječ je o inventarizaciji sličnoj našoj suhozid.hr u čiju bazu je dosada upisni 755 elemenata i preko 11 tisuća kilometara suhozida, a koji su temelj budućih planova zaštite i katalog kulturnih dobara. Valja napomenuti kako ovo otočko tijelo upravljanja stalno zapošljava više od desetak suhozidara na održavanju goleme mreže suhozidnih staza, ne samo kako bi se baština upregnila u turističke svrhe, nego kako bi se poticala tradicionalna/ekološka poljoprivreda. Predsjednik Consella predstavio je i najnoviji međunarodni projekt – Europska suhozidna kulturna ruta, u kojem je i naša udruga jedan od osnivača, a koja ima za cilj spojiti suhozidno naslijeđe Europe kao buduća kulturna ruta Vijeća Europe.

Trećeg dana kongresa, unatoč konstantnoj kiši koja je sutradan uz olujni vjetar, na cijelom otoku Minorci uzrokovala nestanak struje, vode i komunikacija na tri dana, posjetili smo područje Punta Nati s najvećom koncetracijom barraca na otoku (inače potpisivana je peticija jer se na ovom području slično Srimi želi izgraditi ogromna fotonaponska elektrana u čiju svrhu se već ruše suhozidne strukture), te impresivni kamenolom Lithica, koje je privatno-javnim partnerstvom pretvoreno u biološki rezervat, pozornica za različite umjetničke programe, a ujedno funkcionira kao muzej na otvorenom, gdje se možete naučiti o povijesti ekstrakcije kamena na ovom otoku. Navečer je po tradiciji kongres završen večerom za sve sudionike u obnovljenom mlinu, jednom od amblematskih građevina obaju balearskih otoka.

Tekst: Filip Bubalo, DRAGODID Foto: FB, SPS Premda  smo se u međunarodnu S.P.S. (International scientific society for Drystone interdisciplinary study) organizaciju učlanili tek nakon našeg prvog sudjelovanja na kongresu u Maroku 2014., možemo slobodno reći da smo nakon samo četiri godine, odnosno nakon samo  jednog kongresa u međuvremenu (Kefalonija 2016.) na ovogodišnjem održanom kongresu u […]

Read More »

 atts
0

Osnivanje međunarodne organizacije za formiranje Europske suhozidne kulturne rute

Tekst i foto: Filip Bubalo, DRAGODID

Od 18. i 19. listopada 2018. u sjedištu Consell de Mallorca (Palma de Mallorca), lokalne vladajuće agencije na odjelu Medi Ambient za upravljanje baštinom na ovom španjolskom otoku, kao predstavnik udruge DRAGODID sudjelovao sam kao jedan od osnivača međunarodne neprofitne organizacije koji za cilj ima prijaviti projekt formiranja Europske suhozidne kulturne rute (Cultural route of European dry stone heritage) kao sastavnog dijela Programa kulturnih ruta Vijeća Europe.
unspecified6

Pored mene kao predstavnika udruge DRAGODID, osnivački akt su potpisali i predstavnici iz različitih organizacija, udruženja i udruga, koje se svaki na svoj način bave zaštitom i promocijom suhozidne baštine. Također su na sastanku odabrani i predsjednik, dopredsjednik, blagajnik te tajnik organizacije.

Consell de Mallorca kao inicijator preuzeo je predsjedanje, kao pravno tijelo registrirano po španjolskim zakonima, a partneri su sljedeći: Office de l’Enviroennement de la Corse (Francuska/Korzika), Gatehouse Development Initiative (Velika Britanija/Škotska), PED Epirus (Grčka), Department of town planning and housing (Cipar), te Parco Nazionale delle Cinque Terre (Italija). Kako se već par godina radilo na umrežavanju svih ovih organizacija, već je bilo pokušaja apliciranja na nekoliko EU programa, no tek sada kao novoosnovana organizacija započinje pravo djelovanje. Jedan od prioriteta jest apliciranje i dobivanje službene potvrde o Europskoj suhozidnoj kulturnoj ruti od strane Vijeća Europe. Osim ekspertize pojedinih članova organizacije, cilj je i međusobno umrežavanje na drugim projektima, razmjena iskustva, kao i prodobivanje novih članova radi proširenja mape rute.

unspecified1 unspecified2

U Hrvatskoj smo predložili desetak suhozidnih područja koji se međusobno isprepliću i nadopunjavaju, te su ušle u službenu dokumentaciju osnivačkih akata i predstavljaju dodatnu platformu za valoriziranje suhozidne baštine, zaštitu i promociju, ne samo kroz edukacijske i volonterske programe, već i kroz turističku ponudu, čime bi se Hrvatska dodatno obogatila jednom drugačijom vrstom ponude i privukla turiste okrenute kulturnoj baštini, ruralnim sredinama i održivom turizmu.

U dobar primjer ubraja se otoka Mallorca sa razvijenim sustavnom edukacijskih (suhozidnih) ruta, pa iako smo imali u programu službeni posjet rutama, zbog olujne kiše, posjetili smo samo neke od punktova. No, trećeg dana osobno sam se uvjerio (dijelom) u održivost ovakvog pristupa, pogotovo za zabačene dijelove otoka, jer je čak i u ovom razdoblju bilo dosta turista i zapravo ovaj otok ima cjelogodišnji turizam, a da ne govorim da su se tri općine s otoka u posljednjih dvadesetak godina, od jednih od najsiromašnijih prometnule među deset najbogatijih općina u Španjolskoj.

unspecified3

unspecified0

Do kraja siječnja sljedeće godine, predviđen je još jedan zajednički sastanak, na kojem bi se odlučilo o prvom službenom apliciranju za status kulturne rute Vijeća Europe (EU programi 2014-2020), kao i predstavilo rezultate dosadašnjeg rada, s obzirom da su svi članovi preuzeli odgovornosti iz pojedinih radnih paketa. Prije svega to se odnosi na izradu identiteta (ime, logo, grafičko oblikovanje), diseminacijskih materijala te publikacija (znanstvenih, seminara, press objava, audio-vizualnih materijala) koji bi se objavljivale putem službene web stranice organizacije.

Tekst i foto: Filip Bubalo, DRAGODID Od 18. i 19. listopada 2018. u sjedištu Consell de Mallorca (Palma de Mallorca), lokalne vladajuće agencije na odjelu Medi Ambient za upravljanje baštinom na ovom španjolskom otoku, kao predstavnik udruge DRAGODID sudjelovao sam kao jedan od osnivača međunarodne neprofitne organizacije koji za cilj ima prijaviti projekt formiranja Europske suhozidne […]

Read More »


 atts
0

Uskoro slijedi odluka o nominaciji suhozidne gradnje na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva

Idućeg tjedna, od 26.11. do 1.12. održat će se 13. sjednica UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, u gradu Port Louis u Mauricijusu. Na bogatom dnevnom redu sjednice naći će se i razmatranje nominacije umijeća suhozidne gradnje na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koju su u ožujku 2017. zajednički podnijele Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Italija, Slovenija, Španjolska i Švicarska. Na inicijativu Ministarstva kulture, udruga DRAGODID je u nominaciji sudjelovala kao stručna organizacija hrvatskog tima.

Art of dry stone walling, knowledge and techniques” je službeni naziv nominacije na engleskom.

Promotivni film koji su uključene zemlje uradile za ovu svrhu:

Screenshot_1
O procesu pripreme nominacije više informacija dostupno je ovdje: podrška nositelja, pokretanje inicijative, stručni sastanak.

Idućeg tjedna, od 26.11. do 1.12. održat će se 13. sjednica UNESCO-ova Međuvladina odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, u gradu Port Louis u Mauricijusu. Na bogatom dnevnom redu sjednice naći će se i razmatranje nominacije umijeća suhozidne gradnje na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva koju su u ožujku 2017. zajednički podnijele Cipar, Francuska, Grčka, […]

Read More »