tekst: Filip Šrajer
foto: FŠ, Jelena Kulušić, Julia Bakota
Ovo je izvještaj s produljene vikend-akcije u selu Dragodid na otoku Visu. Zadatak je bio hitna sanacija jednog kamenog krova koji se počeo urušavati, a tijekom zadnjega dana ekipi iz udruge Dragodid se pridružilo i tridesetak studenata Udruge studenata krajobrazne arhitekture USKA, pa je bilo ruku i za razne poslove kojima na selu nikad kraja: popravke (nekoliko suhozida, jedne drvene klupice), čišćenje vegetacije i dopremu drva iz buška.
Akcija je financirana iz projekta pod nazivom “Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma putem interventne sanacije stanja u selu Dragodid”, koji je već drugu godinu za redom na natječaju Grada Komiže osvojim 8.000 kn donacije. Nije puno, ali za put, hranu i TMS (vojnim riječnikom “tehničko-materijalna sredstva”) dovoljno, a u ovome je trenutku svaka pomoć Nedjeljki Burić, posljednjoj (povremenoj ali redovitoj) stanovnici Dragodida, potrebna da sačuva te dvije tri kućice od zuba vremena koji ih nemilice nagriza.
Prošle je godine glavna tema bio krov na njenoj “stambenoj” kući, ujedno i najstarijoj kući u selu. Izvještaj o cijelom programu, koji je uključio nekoliko radnih posjeta članova udruge, poludnevnu turističku radionicu gradnje suhozida, posjet dječjeg vrtića i konačno, angažman lokalnih profesionalaca na obnovi cijeloga krova (što je najvećim dijelom financirala Nedjeljka svojom ušteđevinom) nalazi se ovdje. Sad, kad smo bili u selu i vidjeli stvar izbliza (završvalo se oko Nove godine i nismo bili prisutni) može se reći da kameni pokrov nije baš najbolje izveden i majstori su ostali dužni doći i doraditi posao.
A za potvrdu da poslu nikad kraja, početkom ove je godine na drugoj kući pukao jedan truli rog i zinula rupa na krovu od kojih 0,5×2 m. Nije bilo druge nego ponovno napisati projekt i od Grada u Nedjeljkino i naše ime još jednom zatražiti novce za pokriti troškove puta i ostaloga. Načelno za ovakve poslove uvijek radije tražimo lokalnog znalca jer nam nije cilj domaćima uzimati posao, nego bilježiti i učiti njihovo umijeće, ali kako smo se opekli prošle godine, a ovo je bio manji zalogaj, pala je odluka da sami to napravimo. Dugi prvomajski vikend činio se kao dobra prilika, a kad su nam studenti krajobraza najavili da bi rado došli dati ruku jedan dan, više nije bilo dvojbe.
Uspon u Dragodid tovarećim hodom. Ja vučem i natežem tvrdoglavog tovara Gricka (Grickota po komiški), tovar vuče alate, hranu i moju torbu. Stipe, mladi školski pedagog iz Splita, pomaže Grickotu otraga sa šibom i vuče svoje stvari. Dragodidova vlaška povjerenica, studentica etnologije Jelena s Miljevaca i Primorka inženjerka Ivona iz Praputnjaka vuku svoje… Tovari su glavno, a za Nedjeljku, najčešće i za nas, jedino prijevozno sredstvo. Počela je lagano sezona, a i gradi se, sumporava vinograde, pa se ne može računati na džipove, tamiće i ostala motorna pomagala naših domaćih prijatelja.
Akcija pažljivog skidanja ploča. Pažljivog – da se ne upadne unutra. Naravno da se ispostavilo da je, osim tog jednog roga koji je pao, istrulilo i napuklo još najmanje 5 komada.
Otvorena jedna strana krova. Vrh lastavice (zabata) betoniran je u jednoj starijoj sanaciji, nakon teške havarije uzrokovane padom velike grane bora. Uslijed istog događaja odvojilo se unutrašnje od vanjskog lica zabatnog zida i ispod betoniranog vrha zinula je rupa. Na drugoj, nepristupačnijoj strani krova smo morali zamijeniti samo jedan rog, ali letve su bile trule na još dva, pa smo i s njih morali skinuti ploče. Na ostatku krova rogovi su koliko-toliko OK, ali letve su skroz trule i morat će se također hitno zamijeniti.
Novi rogovi. Autohtona građa ubrana za prošlogodišnju akciju potrošena je, ali srećom smo u Dragodidu imali nešto piljene drvene građe otprije. Koliko god da smo se rano ustajali, i koliko god da je krajem travnja dugi dan, svejedno smo nedjelju uvečer radili pod čeonim lampama da prije dolaska studenata dovršimo bar taj “drveni” dio posla. Na noćnoj slici se vidi i sanirani zabatni zid. Drvenim batom smo kamen vratili nazad u originalnu formu zida koliko se moglo, a šupljinu smo napunili škaljom u cementnom mortu.
Ivona Miloš inače vodi program prezentacije čuvenih bakarskih prezida u okviru Rijeke Europske prijestolnice kulture 2020. Nju i njenu prijateljicu Enu iz Rijeke je dopala većina posla u kuhinji, jer je nas ostale malo iskusnije Dragodiđane skroz konzumirao popravak krova i vođenje radionice.
Ponedjeljak 30.4. je bio dan masovke sa studentima. Jelena i Julia vode radionicu, ekipa je brojna i sa svih strana Hrvatske. Čisti se, zida se, nose se drva. Južina je, dosta je sparno, ali ambijent je prekrasan a neki stvarno motivirani. Na selu – ne samo ovome – kronično fali ruku, siguran sam da bi malo redovitiji posjeti ovakvih volonterskih grupa mogli biti spas za ovo ali i brojna slična sela, odnosno njihove osamljene stanovnike koji jednostavno ne stižu sve sami.
Prvi svibnja. Od jučerašnje gužve, samo nas troje ostalo je u Dragodidu. Trajekt nam ide popodne i budimo se zorom radi završavanja krova. Iscrpljeni smo skroz, ali uspijevamo završiti krov i sjuriti se dolje prema Komiži. Krov izgleda dobro, iznutra se vidi da ima nešto rupa, ali ionako treba još malo popuniti pokrov s tankim kamenim pločicama, skajicama, što može i Nedjeljka …
I tako smo još jednom bili na Visu bez da smo kavu popili u civilizaciji 
Hvala na pomoći USKA, Marnel Tomić i Nikola Jovović … doviđenja zna se gdje!
4. Prvenstvo Hrvatske u izgradnji suhozida – Srima 2020
Tekst i foto: Miran Križanić
4. Prvenstvo Hrvatske u izgradnji suhozida održano je u subotu 19.9.2020. na poluotoku Srima kod Šibenika. Organizator – domaćin bila je Lokalna akcijska grupa More 249 iz Vodica, uz tehničku organizaciju udruge 4 Grada Dragodid te stručnu i terensku podršku Muzeja Grada Šibenika. Natjecalo se 10 ekipa po četvero članova, a cilj je bio u 2,5 sata zajednički izgraditi što kvalitetniju suhozidnu klupu. Poligon za gradnju protezao se uzduž gomile u neposrednoj blizini Domaćinove bunje – najveće suhozidne građevine tog tipa na istočnom Jadranu. Naslov prvaka obranila je ekipa Golinjevo iz Garduna.
Foto – natjecanje pred Domaćinovom bunjom
Kratka povijest Prvenstva
Već treću jesen zaredom udruga Dragodid koordinira Prvenstvo Hrvatske u izgradnji suhozida. Inspiracija za takav događaj vuče korijen iz prvog takvog prvenstva koje se održalo 2011. godine u Kolanu na otoku Pagu. Nakon punih 7 godina niz je nastavljen 2018. u Murteru u organizaciji udruge Argonauta, te prošle godine u Trilju u organizaciji udruge Gaius Laberius Gardun. Inicijativa je ove godine stigla iz Vodica od LAG-a More 249, a prijedlog lokacije iz Muzeja Grada Šibenika.
Pravila
Suhozidno prvenstvo dosad je bilo natjecanje u brzoj gradnji suhozida – u vrlo kratkom roku cilj je bio izgraditi relativno kratak zid od 5 metara. Takav pristup ima svoje nedostatke – usprkos zabavnom i sportskom elementu, ipak donekle izostaje kvaliteta gradnje, a zidovi se nakon natjecanja uklanjaju.
Specifična lokacija – 100 metara duga kontinuirana gomila – ove godine je omogućila da izmijenimo pravila po uzoru na jedno talijansko natjecanje u shohozidu, kako bismo stavili naglasak na kvalitetu gradnje, ekipama dali više vremena, a natjecateljski zid ostao u funkciji i dugo nakon prvenstva. Ekipe i organizatori bili su zadovoljni ovakvim pristupom pa ćemo ga ubuduće primjenjivati gdje god to bude moguće.
Lokacija
Poluotok Srima kod Šibenika izniman je suhozidni krajolik premrežen stotinama kilometara suhozida. Morfologiju suhozidnih gomila, međa i puteva diktira ekonomija krčenja zemlje od kamena u svrhu sadnje vinograda, kojih danas više nema. Bunje kao zakloni i poljoprivredna spremišta ovdje su prisutne u velikom broju. Poljoprivrednici koji su krčili i obrađivali zemlju dolazili su sa obližnjih otoka na svoje posjede, prevaljujući dalek put, pa je često bilo potrebno i više tjedana noćiti u vinogradu.
Domaćinova bunja najveća je bunja ne samo na Srimi, nego i na cijelom istočnom Jadranu i zbog toga je već dugo predmetom proučavanja i obnove. Ime je dobila po obitelji koja ju je gradila – Rodin Domaćinima, a upravo njima možemo zahvaliti i ustupanje lokacije za ovo natjecanje. Bunja je ugrađena u gomilu i sastoji se od velikog glavnog kružnog nepravo svođenog prostora sa specifičnim ulazom „na volat“. Vanjština baze je pravokutna, sa kružnim prstenovima vanjskog kamenog plašta koji se uzdižu nad njom u stilu zigurata. Pokraj velike bunje nalazi se još jedna manja sasvim ukopana u gomilu koje je služila kao prirodni hladnjak.
Upravo zbog tih specifičnosti, za natjecanje je odabrana ova lokacija, premda je udaljena dobrih 20 minuta hoda od glavne ceste. Ispred bunje proteže se gore spomenuta dugačka gomila na kojoj smo odlučili napraviti gledalište.
Natjecatelji/ce
Interes za natjecanje je bio velik – ograničenje smo postavili na 10 ekipa a prijavilo ih se čak 13 pa smo neke nažalost morali i odbiti. Četvero natjecatelja po ekipi i njihove pratnje stigle su iz svih smjerova – s otoka Hvara, Paga, iz Šibenika, Splita, Zagreba, Rijeke, Gaćeleza kraj Vodica, iz Trilja, Garduna, Sinja, i naravno iz Srime. Ukupno 80-tak ljudi prisustvovalo je događanju.
Stigla je i ta subota…
Okupili smo se u 9 sati na arheološkom lokalitetu Prižba od kuda smo, nakon registracije ekipa, uplate kotizacija (i naravno obaveznog mjerenja temperature), prošetali kroz srimske suhozide prema Domaćinovoj bunji. Od 10 do 12:30 sati održao se glavni dio natjecanja, tj. gradnja.
Akcija
Ekipe su raspoređene svaka na svoj segment strme gomile, a kad se oko 10 sati začuo zvižduk, svi su prionuli na posao. Trebalo je prvo raščistiti i zaravnati nagib za dobar temelj, a potom od kamena kojeg na gomili ne nedostaje sagraditi prednje lice zida-klupe. Neki su požurili pa ubrzo krenuli graditi i sljedeću kaskadu, a neki su više pazili na preciznost. Vrijeme je protjecalo uz zvonjavu motike i kamena, a zainteresirani gledatelji su mogli prošetati duž gomile i pratiti kako se polako ali sigurno formira novi krajolik.
Žiriranje
Tročlani žiri nije imao jednostavan zadatak po završetku gradnje – sve ekipe su odradile odličan posao, i na prvu bi se teško moglo odlučiti koji je zid bolji. Presudili su detalji, a ocjenjivalo se kroz 3 glavne kategorije: stabilnost, oblikovanje te opći dojam, a ekipe su mogle zaraditi i pokoji ekstra bod za detalje poput izgrađenog kantuna/glave gdje je to trebalo, kao i za dodatne kaskade.
Prvo ručak pa onda medalje
Nakon zajedničkog pregleda zidova, žiri se povukao na numeričko bodovanje a ekipe natrag na Prižbu gdje ih je nakon cijelog dopodneva na suncu čekao ručak i predah u hladovini čempresa i maslina. Po povratku žirija uslijedila je dodjela nagrada i proglašenje pobjednika. Ekipa Golinjevo iz Trilja obranila je naslov prvaka te osvojila medalje, suhozidni pehar ali i novčanu nagradu. Suvenire u obliku medalja za uspomenu su dobile i sve ostale ekipe, a finalni poredak, uz često tijesnu bodovnu razliku, izgledao je ovako:
1. Golinjevo, Trilj
2. Gaius Laberius Gardun, Trilj
3. Pjover, Velo Grablje, Hvar
4. Srima
5. Ševarata Povljana, Pag
6. Lokva, Gaćelezi
7. Vlaji, Sinj
8. Babulji, članovi udruge Dragodid
9. Udruga turističkih vodiča Mihovil i prijatelji, Šibenik
10. Udruga turističkih vodiča Mihovil, Šibenik
Povratak na bunju
Oprostili smo se od natjecatelja, a u popodnevnim satima, prije mraka, nekolicina nas vratila se na bunju i obnovila dio njezinog sjevernog urušenog vanjskog prstena. Time smo sudjelovali na 9. suhozidnoj radionici na Srimi. Drago nam je da smo uspjeli održati natjecanje i obnovu u ovim, za javna okupljanja teškim vremenima, i da nas je vrijeme poslužilo dugim, sunčanim i ne prevrućim danom. Vidimo se dogodine, na nekom novom poligonu!
***
O natjecanju su ranije izvjestili LAG More 249 i Info Vodice koji su snimili i video. Događanje je popratio i HRT. Obnova bunje popraćena je i Milenijskom fotografijom. (za reportaže klik na poveznice)
Događanja na Srimi pratite kroz Facebook stranice Muzej Grada Šibenika, Suhozidni park Srima, Lag More 249., a za suhozidne vijesti i najavu sljedećeg natjecanja pratite dragodid.org
Tekst i foto: Miran Križanić 4. Prvenstvo Hrvatske u izgradnji suhozida održano je u subotu 19.9.2020. na poluotoku Srima kod Šibenika. Organizator – domaćin bila je Lokalna akcijska grupa More 249 iz Vodica, uz tehničku organizaciju udruge 4 Grada Dragodid te stručnu i terensku podršku Muzeja Grada Šibenika. Natjecalo se 10 ekipa po četvero članova, […]
Read More »