tekst: Filip Šrajer
foto: FŠ, Jelena Kulušić, Julia Bakota
Ovo je izvještaj s produljene vikend-akcije u selu Dragodid na otoku Visu. Zadatak je bio hitna sanacija jednog kamenog krova koji se počeo urušavati, a tijekom zadnjega dana ekipi iz udruge Dragodid se pridružilo i tridesetak studenata Udruge studenata krajobrazne arhitekture USKA, pa je bilo ruku i za razne poslove kojima na selu nikad kraja: popravke (nekoliko suhozida, jedne drvene klupice), čišćenje vegetacije i dopremu drva iz buška.
Akcija je financirana iz projekta pod nazivom “Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma putem interventne sanacije stanja u selu Dragodid”, koji je već drugu godinu za redom na natječaju Grada Komiže osvojim 8.000 kn donacije. Nije puno, ali za put, hranu i TMS (vojnim riječnikom “tehničko-materijalna sredstva”) dovoljno, a u ovome je trenutku svaka pomoć Nedjeljki Burić, posljednjoj (povremenoj ali redovitoj) stanovnici Dragodida, potrebna da sačuva te dvije tri kućice od zuba vremena koji ih nemilice nagriza.
Prošle je godine glavna tema bio krov na njenoj “stambenoj” kući, ujedno i najstarijoj kući u selu. Izvještaj o cijelom programu, koji je uključio nekoliko radnih posjeta članova udruge, poludnevnu turističku radionicu gradnje suhozida, posjet dječjeg vrtića i konačno, angažman lokalnih profesionalaca na obnovi cijeloga krova (što je najvećim dijelom financirala Nedjeljka svojom ušteđevinom) nalazi se ovdje. Sad, kad smo bili u selu i vidjeli stvar izbliza (završvalo se oko Nove godine i nismo bili prisutni) može se reći da kameni pokrov nije baš najbolje izveden i majstori su ostali dužni doći i doraditi posao.
A za potvrdu da poslu nikad kraja, početkom ove je godine na drugoj kući pukao jedan truli rog i zinula rupa na krovu od kojih 0,5×2 m. Nije bilo druge nego ponovno napisati projekt i od Grada u Nedjeljkino i naše ime još jednom zatražiti novce za pokriti troškove puta i ostaloga. Načelno za ovakve poslove uvijek radije tražimo lokalnog znalca jer nam nije cilj domaćima uzimati posao, nego bilježiti i učiti njihovo umijeće, ali kako smo se opekli prošle godine, a ovo je bio manji zalogaj, pala je odluka da sami to napravimo. Dugi prvomajski vikend činio se kao dobra prilika, a kad su nam studenti krajobraza najavili da bi rado došli dati ruku jedan dan, više nije bilo dvojbe.
Uspon u Dragodid tovarećim hodom. Ja vučem i natežem tvrdoglavog tovara Gricka (Grickota po komiški), tovar vuče alate, hranu i moju torbu. Stipe, mladi školski pedagog iz Splita, pomaže Grickotu otraga sa šibom i vuče svoje stvari. Dragodidova vlaška povjerenica, studentica etnologije Jelena s Miljevaca i Primorka inženjerka Ivona iz Praputnjaka vuku svoje… Tovari su glavno, a za Nedjeljku, najčešće i za nas, jedino prijevozno sredstvo. Počela je lagano sezona, a i gradi se, sumporava vinograde, pa se ne može računati na džipove, tamiće i ostala motorna pomagala naših domaćih prijatelja.
Akcija pažljivog skidanja ploča. Pažljivog – da se ne upadne unutra. Naravno da se ispostavilo da je, osim tog jednog roga koji je pao, istrulilo i napuklo još najmanje 5 komada.
Otvorena jedna strana krova. Vrh lastavice (zabata) betoniran je u jednoj starijoj sanaciji, nakon teške havarije uzrokovane padom velike grane bora. Uslijed istog događaja odvojilo se unutrašnje od vanjskog lica zabatnog zida i ispod betoniranog vrha zinula je rupa. Na drugoj, nepristupačnijoj strani krova smo morali zamijeniti samo jedan rog, ali letve su bile trule na još dva, pa smo i s njih morali skinuti ploče. Na ostatku krova rogovi su koliko-toliko OK, ali letve su skroz trule i morat će se također hitno zamijeniti.
Novi rogovi. Autohtona građa ubrana za prošlogodišnju akciju potrošena je, ali srećom smo u Dragodidu imali nešto piljene drvene građe otprije. Koliko god da smo se rano ustajali, i koliko god da je krajem travnja dugi dan, svejedno smo nedjelju uvečer radili pod čeonim lampama da prije dolaska studenata dovršimo bar taj “drveni” dio posla. Na noćnoj slici se vidi i sanirani zabatni zid. Drvenim batom smo kamen vratili nazad u originalnu formu zida koliko se moglo, a šupljinu smo napunili škaljom u cementnom mortu.
Ivona Miloš inače vodi program prezentacije čuvenih bakarskih prezida u okviru Rijeke Europske prijestolnice kulture 2020. Nju i njenu prijateljicu Enu iz Rijeke je dopala većina posla u kuhinji, jer je nas ostale malo iskusnije Dragodiđane skroz konzumirao popravak krova i vođenje radionice.
Ponedjeljak 30.4. je bio dan masovke sa studentima. Jelena i Julia vode radionicu, ekipa je brojna i sa svih strana Hrvatske. Čisti se, zida se, nose se drva. Južina je, dosta je sparno, ali ambijent je prekrasan a neki stvarno motivirani. Na selu – ne samo ovome – kronično fali ruku, siguran sam da bi malo redovitiji posjeti ovakvih volonterskih grupa mogli biti spas za ovo ali i brojna slična sela, odnosno njihove osamljene stanovnike koji jednostavno ne stižu sve sami.
Prvi svibnja. Od jučerašnje gužve, samo nas troje ostalo je u Dragodidu. Trajekt nam ide popodne i budimo se zorom radi završavanja krova. Iscrpljeni smo skroz, ali uspijevamo završiti krov i sjuriti se dolje prema Komiži. Krov izgleda dobro, iznutra se vidi da ima nešto rupa, ali ionako treba još malo popuniti pokrov s tankim kamenim pločicama, skajicama, što može i Nedjeljka …
I tako smo još jednom bili na Visu bez da smo kavu popili u civilizaciji 🙂 Hvala na pomoći USKA, Marnel Tomić i Nikola Jovović … doviđenja zna se gdje!
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »