Tekst: Miran Križanić
Foto: Milan Lakić, Norma Fressel, PP Vransko Jezero
Ovog proljeća, početkom travnja, sudjelovali smo u planinarskom pohodu “Hajdemo do Vrane” u organizaciji PD Belveder iz Biograda, a taj događaj nas je potaknuo da se kroz planinarenje prisjetimo i zidanja na Vranskom jezeru prošle jeseni, tj. prošlogodišnje radionice “Suhozidi Vranskog jezera 2015” u organizaciji Parka Prirode Vransko jezero.
Lučica Prosika na Vranskom jezeru
U sklopu prijašnjih, već tradicionalnih radionica na Vranskom jezeru obnavljali smo dijelove Šenične ceste, starog puta kroz nepregledni sklop maslinika Modrave, koji je povezivao jezero s morem i omogućavao transport poljoprivrednih dobara na otok Murter. Stanovnici Murtera su imali posjede i neposredno uz Vransko jezero te im je ova, tada dovoljno široka cesta, omogućavala da ono što su uzgojili na jezeru prenesu na leđima magaraca kroz maslinike do obale mora i ukrcaju na gajete te se vrate kući.
Obnova suhozida na Šeničnoj cesti
Kako je ta ekonomska djelatnost zubom povijesti zamrla a poljoprivredu u velikom dijelu zamijenio turizam, tako je i cesta zarasla, a slijedom tehnološkog napretka postala i preuska za prilaz maslinicima automobilom. Budući da je cilj vlasnika maslinika organiziranih u udrugu Modrave Murter-Betina obnoviti maslinarstvo na području Modrava, cesta je kroz zadnjih nekoliko godina raskrčena, proširena bagerom, a suhozidna ograda obnovljena u akcijama o kojima ste već više puta imali prilike čitati na dragodid.org. Članaka vezanih za ovo područje i prošlih radionica prisjetite se ovdje.
Akcija prošle jeseni je “stavila točku na i” u tom pothvatu jer smo zajednički obnovili i zadnju etapu 30-tak metara suhozidne ograde te došli do jezera, koje možete vidjeti u pozadini na fotografijama akcije:
Radovi u tijeku
Stabilizacija temeljnog kamena
“Jedan radi drugi odmaraju” – svaka radna akcija ima barem jednu ovakvu fotku
I zid je gotov!
Ali to nije sve. Završetak (ili bolje reći početak) Šenične ceste kod jezera markiran je i impozantnom bunjom koja se smjestila na povišenoj točki neposredno uz put. Bunje su sveprisutne u Modravama, a radi se o poljskim građevinama koje su služile za sklanjanje alata, okupljanje ljudi u slučaju kiše i nevremena (i koješta drugo!). Bunje su građene suhozidnom tehnikom nepravog svoda, kojom se postiže forma “kupole” bez korištenja drvene potkonstukcije.
Obnavljanje vrha bunje i obnova Šenične ceste (lijevo u daljini)
Prve dvije radionice na Vranskom jezeru pod vodstvom suhozidnog stručnjaka Jadrana Kale bile su posvećene upravo obnovi bunja na području kanala Prosika malo južnije, pa smo se na ovoj akciji odvažili pokušati obnoviti krunu bunje na kraju Šenične ceste. Građevina je inače bila u konstruktivno vrlo dobrom stanju, uz iznimku vrha koji je bio loše složen i ozbiljno prijetio urušavanjem. Na slikama vidimo stanje prije rekonstrukcije, gdje dnevna svjetlost ocrtava nabacano neadekvatno kamenje (nije bilo pločasto), te poslije, gdje gotovo i nema prodora svjetla.
Nepravi svod bunje prije i poslije popravka. Svaki vidljivi dio kamena predstavlja tek mali postotak ukupne površine kamena, dok je veći dio ugrađen i opterećen s vanjske strane.
Atraktivna vertikalna panoramska fotka bunje u međufazi rekonstrukcije: uklonjen je problematični dio pa je vrh krova otvoren u stilu rimskog Panteona i čeka zatvaranje.
Polaganje prstenova
Skinuli smo problematično kamenje s vrha te pažljivom rekonstrukcijom prstenova pločastog kamena zatvorili otvor. Svaki prsten se izmiče malo više prema unutra u odnosu na onaj ispod njega, tj smanjuje mu se promjer, a s vanjske strane mu se daje osiguranje / protuteža u vidu sitnijeg i nepravilnijeg kamena. Što je krivulja svoda iznutra strmija, to je konstrukcija sigurnija. Cijelo vrijeme pazili smo da ne stojimo preblizu otvoru i malo po malo stigli do vrha te stavili završnu ploču. Najteži odgovorni među nama stao je na vrh kako bismo na svojoj koži testirali sigurnost gradnje. Bunja nam je zahvalila, a koliko dugo će proći do iduće obnove – pokazat će vrijeme.
Kako je Šenična cesta dovršena, drugi dan smo radili na novoj lokaciji, a to je područje budućeg pristaništa Bašinka na suprotnoj obali jezera. Tamo su u tijeku bili radovi, i još jednom je trebalo obnoviti suhozide uz put koji su radi proširenja puta srušeni bagerom. U tome smo već zaista iskusni, pa je poduhvat uz pomoć vrijednih volontera išao bez problema te smo popravili četiri provale, svaka po nekoliko metara duljine.
Prilaz pristaništu Bašinka
Na prilazu lučici Bašinka radili smo u manjim grupama jer je bilo više rupa za popraviti
Prije i poslije
Prije i poslije
Sunce nas je dobro dohvatilo, ali našli smo hlad nakon posla u planinarenju prema vidikovcu Kamenjak. Sa te uzvisine mogli smo sagledati obje lokacije gdje smo tog jesenskog vikenda zidali, jer se pogled pruža na cijelo jezero i murterski arhipelag, a vidjeli su se čak i vrhovi talijanskih planinskih lanaca.
Na Vransko se uskoro vraćamo početkom svibnja u sklopu volonterskog programa Parka Prirode. Prijave za volontiranje su gotove, ali ako ste u prolazu potražite nas u Modravama.
Još jedna “zajednička” na gotovom zidu
Pogled s vidikovca Kamenjak
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »