Tekst: Miran Križanić
Foto: Milan Lakić, Norma Fressel, PP Vransko Jezero
Ovog proljeća, početkom travnja, sudjelovali smo u planinarskom pohodu “Hajdemo do Vrane” u organizaciji PD Belveder iz Biograda, a taj događaj nas je potaknuo da se kroz planinarenje prisjetimo i zidanja na Vranskom jezeru prošle jeseni, tj. prošlogodišnje radionice “Suhozidi Vranskog jezera 2015″ u organizaciji Parka Prirode Vransko jezero.
Lučica Prosika na Vranskom jezeru
U sklopu prijašnjih, već tradicionalnih radionica na Vranskom jezeru obnavljali smo dijelove Šenične ceste, starog puta kroz nepregledni sklop maslinika Modrave, koji je povezivao jezero s morem i omogućavao transport poljoprivrednih dobara na otok Murter. Stanovnici Murtera su imali posjede i neposredno uz Vransko jezero te im je ova, tada dovoljno široka cesta, omogućavala da ono što su uzgojili na jezeru prenesu na leđima magaraca kroz maslinike do obale mora i ukrcaju na gajete te se vrate kući.
Obnova suhozida na Šeničnoj cesti
Kako je ta ekonomska djelatnost zubom povijesti zamrla a poljoprivredu u velikom dijelu zamijenio turizam, tako je i cesta zarasla, a slijedom tehnološkog napretka postala i preuska za prilaz maslinicima automobilom. Budući da je cilj vlasnika maslinika organiziranih u udrugu Modrave Murter-Betina obnoviti maslinarstvo na području Modrava, cesta je kroz zadnjih nekoliko godina raskrčena, proširena bagerom, a suhozidna ograda obnovljena u akcijama o kojima ste već više puta imali prilike čitati na dragodid.org. Članaka vezanih za ovo područje i prošlih radionica prisjetite se ovdje.
Akcija prošle jeseni je “stavila točku na i” u tom pothvatu jer smo zajednički obnovili i zadnju etapu 30-tak metara suhozidne ograde te došli do jezera, koje možete vidjeti u pozadini na fotografijama akcije:
Radovi u tijeku
Stabilizacija temeljnog kamena
“Jedan radi drugi odmaraju” – svaka radna akcija ima barem jednu ovakvu fotku
I zid je gotov!
Ali to nije sve. Završetak (ili bolje reći početak) Šenične ceste kod jezera markiran je i impozantnom bunjom koja se smjestila na povišenoj točki neposredno uz put. Bunje su sveprisutne u Modravama, a radi se o poljskim građevinama koje su služile za sklanjanje alata, okupljanje ljudi u slučaju kiše i nevremena (i koješta drugo!). Bunje su građene suhozidnom tehnikom nepravog svoda, kojom se postiže forma “kupole” bez korištenja drvene potkonstukcije.
Obnavljanje vrha bunje i obnova Šenične ceste (lijevo u daljini)
Prve dvije radionice na Vranskom jezeru pod vodstvom suhozidnog stručnjaka Jadrana Kale bile su posvećene upravo obnovi bunja na području kanala Prosika malo južnije, pa smo se na ovoj akciji odvažili pokušati obnoviti krunu bunje na kraju Šenične ceste. Građevina je inače bila u konstruktivno vrlo dobrom stanju, uz iznimku vrha koji je bio loše složen i ozbiljno prijetio urušavanjem. Na slikama vidimo stanje prije rekonstrukcije, gdje dnevna svjetlost ocrtava nabacano neadekvatno kamenje (nije bilo pločasto), te poslije, gdje gotovo i nema prodora svjetla.
Nepravi svod bunje prije i poslije popravka. Svaki vidljivi dio kamena predstavlja tek mali postotak ukupne površine kamena, dok je veći dio ugrađen i opterećen s vanjske strane.
Atraktivna vertikalna panoramska fotka bunje u međufazi rekonstrukcije: uklonjen je problematični dio pa je vrh krova otvoren u stilu rimskog Panteona i čeka zatvaranje.
Polaganje prstenova
Skinuli smo problematično kamenje s vrha te pažljivom rekonstrukcijom prstenova pločastog kamena zatvorili otvor. Svaki prsten se izmiče malo više prema unutra u odnosu na onaj ispod njega, tj smanjuje mu se promjer, a s vanjske strane mu se daje osiguranje / protuteža u vidu sitnijeg i nepravilnijeg kamena. Što je krivulja svoda iznutra strmija, to je konstrukcija sigurnija. Cijelo vrijeme pazili smo da ne stojimo preblizu otvoru i malo po malo stigli do vrha te stavili završnu ploču. Najteži odgovorni među nama stao je na vrh kako bismo na svojoj koži testirali sigurnost gradnje. Bunja nam je zahvalila, a koliko dugo će proći do iduće obnove – pokazat će vrijeme.
Kako je Šenična cesta dovršena, drugi dan smo radili na novoj lokaciji, a to je područje budućeg pristaništa Bašinka na suprotnoj obali jezera. Tamo su u tijeku bili radovi, i još jednom je trebalo obnoviti suhozide uz put koji su radi proširenja puta srušeni bagerom. U tome smo već zaista iskusni, pa je poduhvat uz pomoć vrijednih volontera išao bez problema te smo popravili četiri provale, svaka po nekoliko metara duljine.
Prilaz pristaništu Bašinka
Na prilazu lučici Bašinka radili smo u manjim grupama jer je bilo više rupa za popraviti
Prije i poslije
Prije i poslije
Sunce nas je dobro dohvatilo, ali našli smo hlad nakon posla u planinarenju prema vidikovcu Kamenjak. Sa te uzvisine mogli smo sagledati obje lokacije gdje smo tog jesenskog vikenda zidali, jer se pogled pruža na cijelo jezero i murterski arhipelag, a vidjeli su se čak i vrhovi talijanskih planinskih lanaca.
Na Vransko se uskoro vraćamo početkom svibnja u sklopu volonterskog programa Parka Prirode. Prijave za volontiranje su gotove, ali ako ste u prolazu potražite nas u Modravama.
Još jedna “zajednička” na gotovom zidu
Pogled s vidikovca Kamenjak
4. Prvenstvo Hrvatske u izgradnji suhozida – Srima 2020
Tekst i foto: Miran Križanić
4. Prvenstvo Hrvatske u izgradnji suhozida održano je u subotu 19.9.2020. na poluotoku Srima kod Šibenika. Organizator – domaćin bila je Lokalna akcijska grupa More 249 iz Vodica, uz tehničku organizaciju udruge 4 Grada Dragodid te stručnu i terensku podršku Muzeja Grada Šibenika. Natjecalo se 10 ekipa po četvero članova, a cilj je bio u 2,5 sata zajednički izgraditi što kvalitetniju suhozidnu klupu. Poligon za gradnju protezao se uzduž gomile u neposrednoj blizini Domaćinove bunje – najveće suhozidne građevine tog tipa na istočnom Jadranu. Naslov prvaka obranila je ekipa Golinjevo iz Garduna.
Foto – natjecanje pred Domaćinovom bunjom
Kratka povijest Prvenstva
Već treću jesen zaredom udruga Dragodid koordinira Prvenstvo Hrvatske u izgradnji suhozida. Inspiracija za takav događaj vuče korijen iz prvog takvog prvenstva koje se održalo 2011. godine u Kolanu na otoku Pagu. Nakon punih 7 godina niz je nastavljen 2018. u Murteru u organizaciji udruge Argonauta, te prošle godine u Trilju u organizaciji udruge Gaius Laberius Gardun. Inicijativa je ove godine stigla iz Vodica od LAG-a More 249, a prijedlog lokacije iz Muzeja Grada Šibenika.
Pravila
Suhozidno prvenstvo dosad je bilo natjecanje u brzoj gradnji suhozida – u vrlo kratkom roku cilj je bio izgraditi relativno kratak zid od 5 metara. Takav pristup ima svoje nedostatke – usprkos zabavnom i sportskom elementu, ipak donekle izostaje kvaliteta gradnje, a zidovi se nakon natjecanja uklanjaju.
Specifična lokacija – 100 metara duga kontinuirana gomila – ove godine je omogućila da izmijenimo pravila po uzoru na jedno talijansko natjecanje u shohozidu, kako bismo stavili naglasak na kvalitetu gradnje, ekipama dali više vremena, a natjecateljski zid ostao u funkciji i dugo nakon prvenstva. Ekipe i organizatori bili su zadovoljni ovakvim pristupom pa ćemo ga ubuduće primjenjivati gdje god to bude moguće.
Lokacija
Poluotok Srima kod Šibenika izniman je suhozidni krajolik premrežen stotinama kilometara suhozida. Morfologiju suhozidnih gomila, međa i puteva diktira ekonomija krčenja zemlje od kamena u svrhu sadnje vinograda, kojih danas više nema. Bunje kao zakloni i poljoprivredna spremišta ovdje su prisutne u velikom broju. Poljoprivrednici koji su krčili i obrađivali zemlju dolazili su sa obližnjih otoka na svoje posjede, prevaljujući dalek put, pa je često bilo potrebno i više tjedana noćiti u vinogradu.
Domaćinova bunja najveća je bunja ne samo na Srimi, nego i na cijelom istočnom Jadranu i zbog toga je već dugo predmetom proučavanja i obnove. Ime je dobila po obitelji koja ju je gradila – Rodin Domaćinima, a upravo njima možemo zahvaliti i ustupanje lokacije za ovo natjecanje. Bunja je ugrađena u gomilu i sastoji se od velikog glavnog kružnog nepravo svođenog prostora sa specifičnim ulazom „na volat“. Vanjština baze je pravokutna, sa kružnim prstenovima vanjskog kamenog plašta koji se uzdižu nad njom u stilu zigurata. Pokraj velike bunje nalazi se još jedna manja sasvim ukopana u gomilu koje je služila kao prirodni hladnjak.
Upravo zbog tih specifičnosti, za natjecanje je odabrana ova lokacija, premda je udaljena dobrih 20 minuta hoda od glavne ceste. Ispred bunje proteže se gore spomenuta dugačka gomila na kojoj smo odlučili napraviti gledalište.
Natjecatelji/ce
Interes za natjecanje je bio velik – ograničenje smo postavili na 10 ekipa a prijavilo ih se čak 13 pa smo neke nažalost morali i odbiti. Četvero natjecatelja po ekipi i njihove pratnje stigle su iz svih smjerova – s otoka Hvara, Paga, iz Šibenika, Splita, Zagreba, Rijeke, Gaćeleza kraj Vodica, iz Trilja, Garduna, Sinja, i naravno iz Srime. Ukupno 80-tak ljudi prisustvovalo je događanju.
Stigla je i ta subota…
Okupili smo se u 9 sati na arheološkom lokalitetu Prižba od kuda smo, nakon registracije ekipa, uplate kotizacija (i naravno obaveznog mjerenja temperature), prošetali kroz srimske suhozide prema Domaćinovoj bunji. Od 10 do 12:30 sati održao se glavni dio natjecanja, tj. gradnja.
Akcija
Ekipe su raspoređene svaka na svoj segment strme gomile, a kad se oko 10 sati začuo zvižduk, svi su prionuli na posao. Trebalo je prvo raščistiti i zaravnati nagib za dobar temelj, a potom od kamena kojeg na gomili ne nedostaje sagraditi prednje lice zida-klupe. Neki su požurili pa ubrzo krenuli graditi i sljedeću kaskadu, a neki su više pazili na preciznost. Vrijeme je protjecalo uz zvonjavu motike i kamena, a zainteresirani gledatelji su mogli prošetati duž gomile i pratiti kako se polako ali sigurno formira novi krajolik.
Žiriranje
Tročlani žiri nije imao jednostavan zadatak po završetku gradnje – sve ekipe su odradile odličan posao, i na prvu bi se teško moglo odlučiti koji je zid bolji. Presudili su detalji, a ocjenjivalo se kroz 3 glavne kategorije: stabilnost, oblikovanje te opći dojam, a ekipe su mogle zaraditi i pokoji ekstra bod za detalje poput izgrađenog kantuna/glave gdje je to trebalo, kao i za dodatne kaskade.
Prvo ručak pa onda medalje
Nakon zajedničkog pregleda zidova, žiri se povukao na numeričko bodovanje a ekipe natrag na Prižbu gdje ih je nakon cijelog dopodneva na suncu čekao ručak i predah u hladovini čempresa i maslina. Po povratku žirija uslijedila je dodjela nagrada i proglašenje pobjednika. Ekipa Golinjevo iz Trilja obranila je naslov prvaka te osvojila medalje, suhozidni pehar ali i novčanu nagradu. Suvenire u obliku medalja za uspomenu su dobile i sve ostale ekipe, a finalni poredak, uz često tijesnu bodovnu razliku, izgledao je ovako:
1. Golinjevo, Trilj
2. Gaius Laberius Gardun, Trilj
3. Pjover, Velo Grablje, Hvar
4. Srima
5. Ševarata Povljana, Pag
6. Lokva, Gaćelezi
7. Vlaji, Sinj
8. Babulji, članovi udruge Dragodid
9. Udruga turističkih vodiča Mihovil i prijatelji, Šibenik
10. Udruga turističkih vodiča Mihovil, Šibenik
Povratak na bunju
Oprostili smo se od natjecatelja, a u popodnevnim satima, prije mraka, nekolicina nas vratila se na bunju i obnovila dio njezinog sjevernog urušenog vanjskog prstena. Time smo sudjelovali na 9. suhozidnoj radionici na Srimi. Drago nam je da smo uspjeli održati natjecanje i obnovu u ovim, za javna okupljanja teškim vremenima, i da nas je vrijeme poslužilo dugim, sunčanim i ne prevrućim danom. Vidimo se dogodine, na nekom novom poligonu!
***
O natjecanju su ranije izvjestili LAG More 249 i Info Vodice koji su snimili i video. Događanje je popratio i HRT. Obnova bunje popraćena je i Milenijskom fotografijom. (za reportaže klik na poveznice)
Događanja na Srimi pratite kroz Facebook stranice Muzej Grada Šibenika, Suhozidni park Srima, Lag More 249., a za suhozidne vijesti i najavu sljedećeg natjecanja pratite dragodid.org
Tekst i foto: Miran Križanić 4. Prvenstvo Hrvatske u izgradnji suhozida održano je u subotu 19.9.2020. na poluotoku Srima kod Šibenika. Organizator – domaćin bila je Lokalna akcijska grupa More 249 iz Vodica, uz tehničku organizaciju udruge 4 Grada Dragodid te stručnu i terensku podršku Muzeja Grada Šibenika. Natjecalo se 10 ekipa po četvero članova, […]
Read More »