Četrnaest studenata završne godine studija krajobrazne arhitekture na zagrebačkom Agronomskom fakultetu tijekom vikenda 8.-10.11. istraživalo je i evidentiralo krajobraznu baštinu Starogradskog polja na Hvaru. To je bio terenski uvod u kolegij Uređenje ruralnog krajobraza, novi u studijskom programu toga fakulteta, a kao prvo pilot područje izabrano je baš Starogradsko polje odn. kako bi stari Grci rekli Hora, zbog njegovog međunarodnog povijesnog značaja i iznimne kompleksnosti u koju su utkana 23 stoljeća kultiviranja poljoprivrednih površina.
Jedan kratki jesenski dan studenti su imali za terensku kontrolu pedoloških i vegetacijskih karata, te karata korištenja prostora, koje su sami prethodno izradili služeći se geoportalom i dostupnom dokumentacijom koju su ustupili Muzej Staroga Grada i Konzervatorski odjel u Splitu. Osim krajobraznih analiza, inventarizirala se i graditeljska baština, pa je pod vodstvom dva Filipa iz udruge Dragodid jedna grupa studenata snimila 30 trima koji trenutno postoje u arhivi Konzervatorskog odjela u Splitu (stvarni broj je puno veći). Budući da je vrijeme berbe maslina, iskoristila se prisutnost domaćih za saznati i zabilježiti njihove stavove, planove i probleme pri korištenju ovog jedinstvenog krajolika pod zaštitom UNESCA.
Rezultat jednosemestralnog rada na ovom kolegiju trebali bi biti prijedlozi krajobraznog plana Starogradskog polja, vrste planskog dokumenta koji za cilj ima “pomiriti interese zaštite krajobraza (krajobraznih vrijednosti) i razvojnih planova, odnosno omogućiti preuređenje agrarnog prostora uz usuglašavanje ekonomsko-tehnoloških, kulturnih i ekoloških vidika” (iz najave radionice na stranici Grada). (F.Š.)
linkovi:
- galerija fotografija sa terena (F.Š.)
- interaktivna karta suhozidne baštine Starogradskog polja (Suhozid.hr)
Francesco Duboković, ravnatelj Agencije za upravljanje Starogradskim poljem, pozdravlja studente na uvodnoj tribini. Uz njega sjedi mr.sc. Stanislav Štambuk iz Poljoprivredne savjetodavne službe.
Obilazak terena vodi arheologinja Sara Popović, a kreće iz dvorišta Agencije, ujedno i jednog od značajnijih antičkih lokaliteta u Gradu.
Ostaci antičkog pogona za preradu ulja i vina na Kupinoviku.
Sv. Mihovil između Dola i Vrbanja
Na lokalitetu grčke stražarske kule na Maslinoviku
Ruralni sklop na Maslinoviku
Kraj lokve Dračevica
Jedan od većih mjerenih trima. Sve lokacije su dostupne na interaktivnoj karti Suhozid.hr, a mjerene su i osnovne dimenzije koje trenutno nisu vidljive na sučelju portala. Jako zanimljiva galerija graditeljske baštine (trima, teza, kućica i ostalog) Mladena Plančića iz Starog Grada dostupna je ovdje, a još jedna galerija trima Berislava Horvatića dostupna je ovdje.
Brežuljci zarasli u šumu na rubovima Polja kriju mnoštvo ovakvih pažljivo slaganih gomila.
Upojni bunar melioracijskog sustava iz doba austrijske uprave.
Završna diskusija, gosti Sara Popović i Aldo Čavić iz Muzeja Staroga Grada.
Suhozidni dani u Komiži
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.
Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.
Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčić, prvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:
”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.
Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.
Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.
Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.
Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.
Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.
Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…
Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.
Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]
Read More »