Radionica gradnje suhozida i stepenica / 6. i 7. svibnja 2016., Gea Viva (Milna, Brač)
Tekst: Julia Bakota
Foto: Filip Bubalo, Gea Viva, Marija Tkalec
Zadnje dvije godine (2014. / 2015.) svibanj nam obogati zidanje i druženje na imanju Sabine Engelhardt – arhitektice, stolarke, osnivačice udruge Gea Viva i povrh svega, divne uvijek nasmijane osobe. Gea Viva je domaćin ovogodišnjeg Lifenet susreta i u lipnju će ugostiti 50-ak međunarodnih sudionika, stoga nas je Sabine pozvala na jedan dvodnevni infrastrukturni suhozidni upgrade. Bez puno razmišljanja smo spakirali šatore i šešire pa preko splitskog kanala doplovili u Milnu. Kilometar udaljeno od mista nalazi se Sabinino imanje – eko centar i kamp stvoren kao mjesto za susrete, odmor i inspiraciju. Zaista, inspiracije u Gea Vivi ne nedostaje. Energija ovog mjesta tjera na nove ideje, planove i ostvarenja. Tako smo i mi došli sazidati stepenice i koji zidić, a na kraju stvorili puno više.
Početak radionice je bio predviđen za petak popodne pa smo par slobodnih sati proveli u istraživanju okoline i spustili se do mora. Uvala Osibova nas svake godine mami na prvo kupanje ali ovaj put joj nije uspjelo.
Započeli smo s radom na blago nagnutom travnatom terenu kojeg će trebati suhozidom ograditi i razdijeliti u dva paralelna platoa koji će kasnije služiti kao prostor za podizanje šatora, odijeljena puteljkom. Donji dio terena će valjati ograditi podzidom.
Uslijedilo je uvodno predavanje o osnovama suhozidne tehnike gradnje i to i ovaj put na engleskome jer je na radionici, uz splitske, bračke, zagrebačke i zagorske volontere, sudjelovala i Francuskinja. Kako je teoriju zapravo najlakše pohvatati u praksi, vrlo brzo smo krenuli sa zidanjem. Nakon skoro tri sata sazidali smo dobar dio platoa pazeći na ravnine i boreći se tu i tamo sa živom stijenom. U međuvremenu, dio ekipe je popravio prilaz u lani obnovljen kućerak jer nije preživio nedavni prolazak bagera.
Za potrebe radnog dijela lipanjskog međunarodnog susreta, Sabine će izgraditi veliki drveni šator poluotvorenog tipa. Impresivni kameni auditorij i drveni šator će biti žarišne točke ovog događaja pa smo ih radi lakšeg kretanja povezali stepenicama.
Idući radni dan smo započeli s jutrom podijelivši se na tri lokacije – dio ekipe je nastavio s izgradnjom platoa i podzida, jedan vješti samotnjak se uhvatio oblikovanja zida i postolja za vanjsku špinu a nekolicina zidara željnih izazova se bacilo na izgradnju polukružnih stepenica koje vode u ljetnu kuhinju. Kamen po kamen, zidovi su rasli na jakom bračkom suncu.
ribarski dvojac je otišao u lignje pod sviću a mi koji smo ostali na kopnu, dovršili smo platoe i ozidali špinu.
Kao šećer na kraju, započeli smo izgradnju postolja za novi drveni kompostni wc. Očistili smo dno, položili i isklesali dva velika kamena koja će pridržavati postolje. Ozidali smo gomilu kraj budućeg wca i na kraju je baza ovog bitnog infrastrukturnog detalja izgledala ovako:
Stepenice su poprimile svoj konačni oblik, pa smo svi za kraj potegli i sudjelovali u završnici. Nismo ih se mogli nagledat.
Večernjim druženjem, svjetovima daleko od gužve i buke završila je naša ovogodišnja radionica u Gea Vivi. Tu kamen živi. Mnogobrojni kamperi i posjetitelji će intenzivno koristiti sve što smo u ova dva dana stvorili – na platoima će rastirati šatore, trčat će stepenicama, točit će vodu a bome i gazit po dnu novog kompostnog wca. A poseban je gušt znati da će kamen koji smo postavili ostati važan dio svakodnevnog suživota ljudi, biljaka i životinja još godinama.
Velika hvala svima na sudjelovanju, vidimo se (ako ne i prije) dogodine!
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »