Vijesti s terena: mali kažun u Čabrunićima

Ekipica prijatelja iz Zagreba i Pule skupila se na radnu akciju prošle subote na imanju u unutrašnjosti Istre.

Prvi vikend u 12. mjesecu zagrebačko-puležansko društvance našlo se na novoobnovljenoj stanciji pokraj Čabrunića (Svetvinčenat), između Žminja i Vodnjana. U zaraslom poljoprivrednom krajoliku koji je vrijeme pretvorilo u šumarak hrastovih i grabovih stabalaca krije se mali urušeni kažun koji vlasnik Ivor kani obnoviti, a mi mu kanimo pomoći. Traba napomenuti da je akcija bila skroz u privatnoj režiji i na prijateljsko-volonterskoj bazi.


Maglovito jutro. Nadomak najpoznatijeg hrvatskog maslinarskog kraja Vodnjana nalazimo se na samom rubu areala masline. Ovdje one mogu preživjeti, ali zbog zimskih hladnoća slabo daju roda. Osjeća se kontinent.


Dan je kratak pa je trebalo zanemariti “umor” od sinoć i rano se ustati. Nema bolje stvari za razbuđivanje od motorke, adrenalin skače čim ju primiš u ruke. Sedam patuljaka su Robi R., Filip K., Nenad, Robi B., Zlatko, Ivor i Filip Š. iza okidača.


Evo kažuna, proviruje iz lišća kao neka gljiva. Na slikama poslije biti će vidljivo koliko je mali. Kroz ovaj otvor moguće je ući samo četvoronoške, tako da bi ga za kakvo-takvo “normalno” korištenje trebalo dozidati bar tridesetak centimetara.


Fale mu nadvoj nad ulazom i pinčuk, a ploče pokrova su se razlistale i popucale od mraza.


Dve male motorke i trimer čuda stvaraju.


Ako ne baš u svakom čovjeku, onda bar u svakoj pravoj ekipi, krije se jedan maestro.


Ovo je stari ogradni zid koji sad više nema funkciju osim što smeta da se priđe kažunu. Zato je trebalo otvoriti prolaz: pravi zadatak za Dragodidovog priučenog majstora. Grubi dio posla radi se  sa krampom (a može i sa mašklinom :)…


… a onda slijedi ručni rad.


Do marende smo završili jednu stranu. S ovakvim pločicama nije neki problem zidati, jedino što su malene i krhke od mraza pa to usporava posao. Vjerojatno je moglo i bolje izgledati, ali za ugrijavanje je sasvim ok. Tješimo se Orbanićevim riječima, bitno je zidati što efikasnije, a estetika i ostalo dolazi s praksom.


U međuvremenu je motorizirana brigada neprohodni bušak pretvorila u zgodni šumarak.


mmm, sjela je i plaća..


Poslije marende smo sredili i drugu stranu kapije. Dimenzija otvora: širina tački-karijole. Nije nam se dalo zidati do vrha pa smo odlučili napraviti klupicu, koja nam se toliko svidjela da nam je bilo žao što se nismo prije sjetili i sa suprotne strane napravili isto takvu.


Ali nije više bilo vremena za zezanciju sa zidićima nego se trebalo baciti na kažun i očistiti ga.


Skinuti urušeni krov..


.. i očistiti unutrašnjost..

… tako da se slijedeći put može obnoviti krov. Istina, tu će trebati još malo očistiti, ali glavnina pripreme  je odrađena. Brigada je otišla još malo operirati motorkama.


Kamen sa kažuna je koliko toliko sortiran i složen da se lakše može ponovno upotrijebiti. Na vrhu zidića je stara gasmaska koju smo našli pri čišćenju šume. Prema priči, kažun je korišten kao sklonište za vrijeme 2. svj. rata.

Evo još nekoliko slika za kraj.

Tekst: Filip Šrajer
Foto:  Filip Šrajer i Filip Kelava

 

 

 

 

 

 

 

 

2 komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

hrHR