Tekst i foto: Vinko Klarić
Zečevo malo mjesto kraj Rogoznice, većini nacije je nepoznato, također i u turizmu nemamo nikakve opise i porijeklo ovog mjesta, poznato nam je samo po najpoznatijem ratnom uzviku; obadava, obadava! oba su pala, što je postalo jedan od simbola i nade u domovinskom ratu.
Inače sam poslovno došao u Zečevo i sasvim slučajno sam se našao u starom mjestu. Radio sam u novoizgrađenom dijelu mjesta i da nisam išao potražiti nešto kod ljudi u starom dijelu, ne bih ni ugledao ovakve misteriozne suhozidne kuće. Ovakav način zidanja me odmah fascinirao i podsjetio na sve dalmatinske megalitske i kiklopske gradnje koje sam posjetio i koje još istražujem, jer je gradnja slična sa precizno klesanim i poligonalno povezanim blokovima bez veziva na nekim kućama toliko precizno da ne možeš provući karticu, kao da je netko kopirao kiklopske građevine drevnih Feničana, Pelazga i Ilira. Ovakva suhozidna gradnja može izdržati brojne potrese jer se blokovi ovako spojeni prilikom potresa njišu i ostaju na mjestu, dok bi se pravokutni blokovi lomili i rušili. Zidovi kuća su debljine 80cm i građeni su na tradicionalni način, sa vanjnskim teškim blokovima deb.40cm, unutarnjim manjim blokovima deb.20-30cm i u sredini je sitno kamenje, krovovi na kućama kao što se vidi na slikama su također sagrađeni na tradicionalni dalmatinski način sa tankim kamenim pločama. Ovdje se sigurno se radi o zidanju „na čiklop“, dakle o drevnoj vještini kiklopskog zidanja, ona je preživjela sve do nedavno, a još se može tu i tamo naći nekoga tko je tome vičan.
Starost ovih suhozidnih kuća je oko 150 godina, koliko je na nekima uklesano, ali ruševine iste takve gradanje na nekim mjestima i sa teškim blokovima od pola tone, ukazuju na veću starost ovakve gradnje.
Jednom je vrlo dobro rekao povjesničar i arheolog M. Zaninović da je problem sa dalmatinskim suhozidima u tome što je sigurna datacija praktički nemoguća zbog nedostatka bilo kakvog veziva ili nekog drugog traga vremena. Samo kamen! Tako je s aspekta konvencionalne arheologije skoro nemoguće razlikovati nešto što je staro 50 godina od nečeg što je staro 5,000 godina. Međutim po boji kamena na ovim kućama može zaključiti da su novijeg vremena.
A tko ih je točno gradio nisam uspio saznati od mještana ni u tri navrata koliko sam bio, niti ime, ni bar nešto o starim klesarima u Zečevu, osim da se tako gradilo, možda kad se opet vratim će se mještani sjetiti ili nešto saznati .
Jedino nešto informacija o mjestu, za koje kažu da su se preselili iz podnožja u ovo mjesto prije 300god., da je mjesto dobilo ime po otoku koje je u davno vrime bilo spojeno sa kopnom i kada se podigla razina mora, da su na otoku ostali zečevi i tako je mjesto dobilo naziv Zečevo.
Inače ovo malo mjesto je po tradiciji je sličnije primoštenskom kraju jer nema jake tradicije pomorstva i ribarstva kao u Rogoznici pod kojim je Zečevo. Ovdje je kao u Primoštenskom kraju razvijeno vinogradarstvo, maslinarstvo, stočarstvo i poljoprivreda, prava dalmatinska Zagora, ali uz more. Da je Zečevu i zaseocima kontinuitet življena od davnina, vidi se po i starim maslinama koje su stare nekoliko stotina godina, starim bunarima, također i po starim hrastovima koji su raspostranjeni, inače Hrast ima veliko poštovanje u našem narodu koje potječe od vremena starih Ilira kada je bilo puno Hrastove šume u Dalmaciji.
Da bih se uvjerio u posebnost ove gradnje, istražio sam čitav gornji i donji primoštenski i rogoznički kraj, naišao jesam na stare suhozidne kuće, ali su sve građene na tradicionalni način, čak i pored hvalospjeva o primoštencima kao velikim kamenoklesarima, nisam uspio naći niti približno na ovakvu preciznost i umjetnost u suhozidnoj gradnji Zečeva.
ž
Ovo mjesto bi trebalo turistički promovirati, ali zaštititi kao jedinstvenu suhozidnu gradnju, također bi bio pravi izazov za sudjelovati jednog dana u radionicama u Zečevu u kojima bi udruga Dragodid i ljubitelji suhozida obnavljali ove stare kuće, to bi bilo novo iskustvo za sve.
Leave a Reply