Tekst i foto: Vinko Klarić
Zečevo malo mjesto kraj Rogoznice, većini nacije je nepoznato, također i u turizmu nemamo nikakve opise i porijeklo ovog mjesta, poznato nam je samo po najpoznatijem ratnom uzviku; obadava, obadava! oba su pala, što je postalo jedan od simbola i nade u domovinskom ratu.
Inače sam poslovno došao u Zečevo i sasvim slučajno sam se našao u starom mjestu. Radio sam u novoizgrađenom dijelu mjesta i da nisam išao potražiti nešto kod ljudi u starom dijelu, ne bih ni ugledao ovakve misteriozne suhozidne kuće. Ovakav način zidanja me odmah fascinirao i podsjetio na sve dalmatinske megalitske i kiklopske gradnje koje sam posjetio i koje još istražujem, jer je gradnja slična sa precizno klesanim i poligonalno povezanim blokovima bez veziva na nekim kućama toliko precizno da ne možeš provući karticu, kao da je netko kopirao kiklopske građevine drevnih Feničana, Pelazga i Ilira. Ovakva suhozidna gradnja može izdržati brojne potrese jer se blokovi ovako spojeni prilikom potresa njišu i ostaju na mjestu, dok bi se pravokutni blokovi lomili i rušili. Zidovi kuća su debljine 80cm i građeni su na tradicionalni način, sa vanjnskim teškim blokovima deb.40cm, unutarnjim manjim blokovima deb.20-30cm i u sredini je sitno kamenje, krovovi na kućama kao što se vidi na slikama su također sagrađeni na tradicionalni dalmatinski način sa tankim kamenim pločama. Ovdje se sigurno se radi o zidanju „na čiklop“, dakle o drevnoj vještini kiklopskog zidanja, ona je preživjela sve do nedavno, a još se može tu i tamo naći nekoga tko je tome vičan.
Starost ovih suhozidnih kuća je oko 150 godina, koliko je na nekima uklesano, ali ruševine iste takve gradanje na nekim mjestima i sa teškim blokovima od pola tone, ukazuju na veću starost ovakve gradnje.
Jednom je vrlo dobro rekao povjesničar i arheolog M. Zaninović da je problem sa dalmatinskim suhozidima u tome što je sigurna datacija praktički nemoguća zbog nedostatka bilo kakvog veziva ili nekog drugog traga vremena. Samo kamen! Tako je s aspekta konvencionalne arheologije skoro nemoguće razlikovati nešto što je staro 50 godina od nečeg što je staro 5,000 godina. Međutim po boji kamena na ovim kućama može zaključiti da su novijeg vremena.
A tko ih je točno gradio nisam uspio saznati od mještana ni u tri navrata koliko sam bio, niti ime, ni bar nešto o starim klesarima u Zečevu, osim da se tako gradilo, možda kad se opet vratim će se mještani sjetiti ili nešto saznati .
Jedino nešto informacija o mjestu, za koje kažu da su se preselili iz podnožja u ovo mjesto prije 300god., da je mjesto dobilo ime po otoku koje je u davno vrime bilo spojeno sa kopnom i kada se podigla razina mora, da su na otoku ostali zečevi i tako je mjesto dobilo naziv Zečevo.
Inače ovo malo mjesto je po tradiciji je sličnije primoštenskom kraju jer nema jake tradicije pomorstva i ribarstva kao u Rogoznici pod kojim je Zečevo. Ovdje je kao u Primoštenskom kraju razvijeno vinogradarstvo, maslinarstvo, stočarstvo i poljoprivreda, prava dalmatinska Zagora, ali uz more. Da je Zečevu i zaseocima kontinuitet življena od davnina, vidi se po i starim maslinama koje su stare nekoliko stotina godina, starim bunarima, također i po starim hrastovima koji su raspostranjeni, inače Hrast ima veliko poštovanje u našem narodu koje potječe od vremena starih Ilira kada je bilo puno Hrastove šume u Dalmaciji.
Da bih se uvjerio u posebnost ove gradnje, istražio sam čitav gornji i donji primoštenski i rogoznički kraj, naišao jesam na stare suhozidne kuće, ali su sve građene na tradicionalni način, čak i pored hvalospjeva o primoštencima kao velikim kamenoklesarima, nisam uspio naći niti približno na ovakvu preciznost i umjetnost u suhozidnoj gradnji Zečeva.
ž
Ovo mjesto bi trebalo turistički promovirati, ali zaštititi kao jedinstvenu suhozidnu gradnju, također bi bio pravi izazov za sudjelovati jednog dana u radionicama u Zečevu u kojima bi udruga Dragodid i ljubitelji suhozida obnavljali ove stare kuće, to bi bilo novo iskustvo za sve.
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »