Bumbakova bunja na Orutu

Foto i tekst: Jadran Kale

Ovo je najbliže što u našem dijelu Sredozemlja postoji da podsjeća na sv. Mihovila na Skelligu u Irskom moru, gdje su nekidan snimali Ratove zvijezda. Radi se o Orutu, otoku u šibenskom otočju. Na zemljovidima je inercijom prepisivan kao Zmajan, kako se zove najviše brdo na otoku. Vlasnici zemljišta na otoku su iz Prvić-Luke a oni ga zovu Orutom, tako da je njihova riječ zadnja.

Kultiviranje iz Prvić-Luke je najvažniji dio orutske povijesne krajobrazne slagalice. Sa istog otoka kultivirano je i susjedno područje na kopnu, Srima. Tamo se nalaze izuzetne suhozidne građevine poput Domaćinove bunje, najviše u Dalmaciji, i Rodinih stana u kojima je istančan masivni suhozidni kompleks čije sve pojedinosti nisu još ni pobrojane. Posve dovoljna pozivnica za orutski izlet.

Južni kraj otoka se na zemljovidu može pročitati imenovan kao rt Sir, no Prvićani ga nazivaju Donjom orutskom puntom. Na tom mjestu otok obilaze lokalne brodske i trajektne linije, mnogi brodovi, jedrilice i jahte. Gužvu na moru razrjeđuje tek jugo, jer je prostor ovdje otvoren na tu stranu. Zimske oluje juga ovdje znaju biti divljačke. Za razliku od bure, olujno jugo ima konstantan pritisak. S mora se na južnoj padini brda Golubinjak mogu vidjeti zarušeni zidovi velike bunje, vidljiv je i njen ulaz, no koloplet zidova izdaleka nema razaznatljiv raspored.

Pred samom građevinom se vidi kako se radi o vrlo velikoj bunji i burobranu – ovdje bi bilo točnije reći jugobranu – pred njenim ulazom. Taj je zid u očuvanim dijelovima visok 2,65 m a dug 12 m, tako da je pred bunjom (gdje se nalazi i klupa) uklonio izloženost vjetru a ostavio osunčanost. Jugobrani su u domišljatim verzijama prisutni i pred drugim okolnim bunjama. U bunji je prostorija puna zarušenog kamenja do iznad ulaza, i na toj visini je najveća širina prostorije kao u osnovici Domaćinove bunje – preko četiri metra. Znači, ova je bila veća. Pročelje je široko 6,5 m, također veće od Domaćinove bunje. Graditelj je uljudno ostavio posjetnicu na dovratniku, čitljivi dio je 1883. godina.

Posebno je iznenađenje struktura zidova, kako ovog i nešto nižeg istaknutog jugobrana tako i na mnogim okolnim zidovima. Otok obiluje pločastim kamenjem i zidovi se u mnogim dijelovima sastoje od ploča postavljenih na nož, ali u sekcijama i slojevima. Na nižoj terasi je posebno izbačen dio ograde (6×2 m) u kojem su nizovi slojeva kamenih ploča postavljenih na nož. Izvorna kultura ovih terasa je bila vinova loza, pa nije jasno jesu li ovako posebno zaštićeni dijelovi sagrađeni zbog voćki. Njihova struktura može imati veze s položajem na udaru olujnog juga. To što se jugobran pred bunjom na sredini zarušio ne mora značiti da tehnika nije izdržala svoju vjetrovitu kušnju, već se iz otvorenog dijela vidi kako veznjaci koji naizmjence svaki sa svoje strane ulaze u dubinu zida nisu onako uzorno udžbenički napravljeni kao na početku zida – tamo kao da je presjek skinut iz priručnika.

Da zaključimo: Bumbakova bunja (nalazi se na posjedu obitelji Bumbak) ulazi u klub 5+ istočnojadranskih lažno svođenih građevina, izvorno viših od pet metara. U Dalmaciji su svega dvije, to je Domaćinova bunja na Donjoj Srimi (danas se zarušava, u visini je od 4,8 m) i ova ovdje. Šačica preostalih se nalazi u sjeverozapadnoj Vodnjanštini, među kojima je kažun obitelji Moscardo u Galižani sa svojih 7 m visine najviši. Koliko je Bumbakova bunja na Orutu mogla biti visoka? Šest, sedam ili osam metara? Za bolju pretpostavku valjalo bi steći točniju predodžbu osnovice prostorije. Sad se može izmjeriti njena širina na visini 0,5-1 m iznad ulaza, koji je visok 0,95 m. U bunjama okomica počinje prelaziti u lažni luk na oko 1-1,5 m visine, pa bi se moglo pretpostaviti kako pod izmjerivom širinom prostorije leži možda još jedan metar raspona. To bi onda moglo dati 6-7 m visoku prostoriju. I uopće je čitav utisak kako su ova dva djela prvićkih ruku zajedno s najboljim kažunima nadrasla istočnojadransku ligu, pa pravo pripadaju u najjaču mediteransku reprezentaciju koja se u Apuliji, na Balearima i drugdje stere u visinama između 7 i 15 m (arheološki primjer Atrejeve grobnice je visok 13,5 m, ali s klesancima).

Najvažnije pitanje pred Bumbakovim bunjom, ali i njenom izuzetnom okolicom, je što danas učiniti s time. Bunja već dugo propada, jedan dio zida je pao prije nekoliko godina. Taman i da se argumentira kao najveća, najbolja itd., što bi se po slovu i praksi zakona s njom moglo dogoditi? Zamislimo čak i da je konzervatorska služba kao zarušavajuće kulturno dobro potpuno i uzorno vrati u izvorno stanje, kakva bi bila njena budućnost? Na takvom mjestu tek bi čekala buduće oluje juga. Turisti amo pješke neće dolaziti. Međutim, pod njom je teško naći trenutak bez nekog proplovljavajućeg broda. Kao što je tisuće ljudi prije nisu uočili kao vrijednu, tako bi joj za iduće tisuće opažanja trebalo panoramski naglasiti. Dakle, obnoviti i nju i “jugobran” da se otvori pogledu s prolazećih brodova. Takvog nečeg nemaju ni Apulija, ni Baleari. Pod njom je svjetionik, a lako bi i ona mogla postati orijentir i krajobrazno mjesto čuvenja. Dalo bi se i nju, bez osjetljive tehnike, istaknuti svjetlom npr. ako se unutrašnja strana “jugobrana” okrenuta prema zapadu pobijeli da je navečer difuzno dosvijetli (ta se strana zida s mora ne vidi), ili na neki drugi način.

Održivo očuvanje fenomena bi težilo ponavljanju razloga koji su do ovakvog graditeljskog čuda uopće doveli. To je poljodjelstvo. To je danas u izvornim okolnostima apstraktno, jer loze okolo više uopće nema niti će je ovdje itko doći uzgajati. Vlasnika zemljišta bi se trebalo vrlo poticajno motivirati da brine o građevini (pasivni način), a naročito poduprijeti njegovo upravljanje imanjem kakvo bi je uključilo u neku održivu ekonomiju (aktivni način). Pred takav posao je potreban kompromis o tome što je prežaljivo, a što se ne smije mijenjati.

Današnja konzervacija kroz postavljene oblike kulturnog dobra i nematerijalnog kulturnog dobra na ovakvim primjerima nema budućnosti, o čemu sam podrobnije pisao za Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske br. 36. Postoje mnogi vernakularni lokaliteti gdje su konzervatori učinili izvrstan posao, ali npr. Prijamni centar PP Lonjsko polje u Krapju unutar pomno obnovljene drvene kuće ima budućnost jer joj je prvi susjed OPG s restoranom začinjenim etnografskom zbirkom, u selu i okolici ih je još nekoliko, a biolozi su determinirali temeljnu kariku održivog predindustrijskog upravljanja kulturnim krajolikom i podupiru uzgoj turopoljske svinje. Dati proračunski novac da se na ovom mjestu građevina vraća u polazni gabarit, da bi se nakon manje ili više vremena bez svojih kultivatora zbog ovakve izloženosti opet počela rušiti, dugoročno nema smisla. Radi toga je sam Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nedovoljan bez spoja s propisima i radom Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Zakonsko operiranje fenomena ne raspolaže niti kategorijalnim alatom “kulturnog krajolika”, a kamoli još tako delikatnim međuresorskim spojem. Bojim se da za ovakav izazov nije stasala ni civilna scena, i u principu bi bilo važno dokumentirati zatečenu dozu nesrušenosti koliko god se to još da učiniti.

Inače, na otoku ima još biranih primjera uzorne prizmatične gradnje po vodičko-tribunjskom uzusu kubusa nad četvorinom, a među njima je bunja na Colinom boku osobito velika i uredno sagrađena. Načelni je dogovor idući put doći s motornim pilama, jer su bunju počeli okruživati borovi. S očišćenim okolišem njene bi se jasne forme također vidjele izdaleka, praktično kao svojevrsni krajobrazni spomenik.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

3 Comments

  1. Mate
    Posted October 14, 2014 at 19:38 | Permalink

    Budu li ovakve građevine-spomenici dugo stajali bez stanara mogli bi završiti na paletama..!?

  2. Jadran Kale
    Posted October 21, 2014 at 08:35 | Permalink

    U ovom tekstu spominjem svoj članak predan i povoljno recenziran za 36. Godišnjak za zaštitu spomenika kulture, jer nisam vjerovao da će se s time još nešto zakomplicirati. Ipak, jest – članak je pred tiskanje časopisa odbijen. Postavio sam ga na http://vrulje.wordpress.com/2014/10/20/zastita-vjestine-gradnje-suhozida-kao-nematerijalne-kulturne-bastine/

    Što se paleta tiče, na taj način stradava ono što je blizu dohvata. Jedna od najvećih suhozidnih građevina ovog dijela Sredozemlja, četrdesetak metara velika ziguratski složena Poncina kula u Mandalini kod Šibenika je nestala još u austro-ugarsko vrijeme kad se širila vojna luka, na mjestu sadašnje izgradnje hotela i marine. Srećom su mnoge značajne građevine zabačene, poput Vidovića trima na Hvaru ili samogradskog Starog i Novog stana na Žirju. Tim je važnija pionirska regulacija gradilišta istarskog Ipsilona od pulskih konzervatora prije desetak godina, kad je premješteni kažun postao prvi u nizu “Mojih kažuna”, popravljanih i građenih sve do Engleske (sa svojom lokacijskom dozvolom, našim suhozidnim događajem bez presedana).

  3. Jadran Kale
    Posted November 14, 2014 at 16:02 | Permalink

    U međuvremenu je stigao odgovor na prijavu lokaliteta konzervatorima, što je bilo poslano u isti mah. “Utvrđeno” je kako se radi o kulturnom dobru od lokalnog značaja, te se napućuje prijaviti ga lokalnoj samoupravi kojoj će se potom izdati mišljenje.

    Odgovor je anticipativno vrijedan, jer nagovještava kako se razrada mjera zaštite za također zarušavajuću i nižu Domaćinovu bunju također ne može očekivati tamo gdje ih je određeno propisivati.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: Program Suhozidnog susreta 2022.

Udruga Dragodid s domaćinom Gradom Cresom i zahvaljujući podršci lokalnih partnera, organizira Suhozidni susret u Cresu 7.-8. listopada 2022. s ciljem promocije kulturnog dobra umijeća suhozidne gradnje.

Program počinje u petak popodne u Palači Moise kratkim filmom “iz zraka” i okruglim stolom o kvaliteti i pouzdanosti gradnje u suho. U petak posjetitelji mogu čuti i izlaganje o valorizaciji cresko-lošinjskih suhozida i razgledati izložbu fotografija na istu temu.

U subotu vas pozivamo da navijate za svoju ekipu na 5. Prvenstvu Hrvatske u gradnji suhozida!

>PLAKAT

Udruga Dragodid s domaćinom Gradom Cresom i zahvaljujući podršci lokalnih partnera, organizira Suhozidni susret u Cresu 7.-8. listopada 2022. s ciljem promocije kulturnog dobra umijeća suhozidne gradnje. Program počinje u petak popodne u Palači Moise kratkim filmom “iz zraka” i okruglim stolom o kvaliteti i pouzdanosti gradnje u suho. U petak posjetitelji mogu čuti i izlaganje o […]

Read More »

 atts
0

Back to Vrdovo – Dinara Back to Life

Tekst i Foto : Oleg Miklić

U sklopu projekta Dinara Back to Life, u organizaciji BIOM-a i LAG-a Cetinska Krajina, u suradnji sa Planinarskim Društvom Sveti Jakov i nama, udrugom Dragodid, 23. i 24. rujna održana je druga radionica obnove suhozida na Vrdovu na Dinari. Planinarska Kuća Sveti Jakov na 1001 mnv je bila baza radionice, gdje smo se okupili u petak u popodnevnim satima. U najvećem broju došli su učenice i učenici iz Gimnazije Dinka Šimunovića u Sinju. U neposrednoj blizini Planinarske Kuće nalazi se suhozid koji je bio cilj naše akcije.

01
Slika 1 – Uvod

02
Slika 2 – Zid i Kuća

Zid je bio u jako lošem stanju, jer nije korišten preko pola stoljeća, na dijelovima je zarastao u vegetaciju, puno kamena je popadalo, neko je već i prekrila zemlja, a škalja se je isprala. Ali zid je i zanimljiv, jer se sastoji i od jednostrukog zida – unjula i od dvostrukog – duplice, na dijelovima čak i podzida. Krenuli smo sa čišćenjem nestabilnog dijela unjula i njegovom obnovom. Unjulo je „lakši“ i brži za gradnju, pa smo u kratkom vremenu podigli zid na prosječnu visinu od pola metra u dužini od 10ak metara. Nakon toga vratili smo se unatrag po izgrađenom unjulu, da vidimo princip gradnje duplice, dok je manji dio ekipe nastavio slagati unjulo.

03
Slika 3 – Samo Jako

04
Slika 4 – Poskok

Jedna i druga ekipa su napredovale brzo, zid je bio nizak i materijala nije bilo previše. Ali do sumraka uspjeli smo složiti 40ak metar zida! Dvije okomito orijentirane ploče su postavljene kao ulaz/izlaz.

05
Slika 5 – Intro

06
Slika 6 – Outro

Drugi dan je počeo relativno rano, ali kako se sunce dizalo i jače grijalo, dizala se i radna temperatura i iz minute u minutu obnovljeni zid je rastao u dužini. Podijelili smo se u grupice od par ljudi od kojih je prva čistila vegetaciju i rasuti zid, druga temeljila, treća slagala red-dva, te četvrta slagala zadnje redove. Suhozid na traci!

07
Slika 7 – Radno

08
Slika 8 – Udarno

09
Slika 9 – 180 od 360

Nakon dobrog posla, dobra marenda! Sinjski arambaši! Pratite nas za više recepata!

10
Slika 10 – Dobar Tek!

Motivirani odličnom hranom nastavljamo u istom tempu. Sve smo brži i sve bolje radimo, već imamo skoro 100tinjak metar zida iza nas! Nailazimo i na podzid od red, dva, tri, bez puno zastoja rješavamo i par desetaka metara podzida! Dozvoljavamo si i uspješne eksperimente sa klupicom ispod drveta!

11
Slika 11 – Nema pauze

Imamo sve manje vremena za slikanje, ali i manje metara da se spojimo sa ekipom koja je sa druge strane radila unjulicu. Sabili smo redove, ima nas sve više na manjem prostoru i zid još brže napreduje! Traži se kamen viška! Traži se kanta škalje!

12
Slika 12 – Skoro 360

Zadnje zrake sunca su davno prestale grijati, u debelom smo sumraku, ali spojili smo zid! Predobar osjećaj! Ovom prilikom još jednom zahvaljujem i čestitam svim sudionicima radionice, i organizatorima i volonterima, jer je odrađen stvarno dobar posao! Kasnijim mjerenjem preko Google Earth-a izmjereno je 170 metara zida! Umorni i zadovoljni završavamo radionicu na kraćem druženju u Planinarskoj Kući.
Ne pokušavajte ovo kod kuće, samo na Vrdovu!

13
Slika 13 – Biomi

Tekst i Foto : Oleg Miklić U sklopu projekta Dinara Back to Life, u organizaciji BIOM-a i LAG-a Cetinska Krajina, u suradnji sa Planinarskim Društvom Sveti Jakov i nama, udrugom Dragodid, 23. i 24. rujna održana je druga radionica obnove suhozida na Vrdovu na Dinari. Planinarska Kuća Sveti Jakov na 1001 mnv je bila baza […]

Read More »

 atts
0

Najava: Edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022.

Otvorene su prijave za edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022. koji će se održati 12.-16. listopada na Dinari. Pozivamo sve zainteresirane za temu revitalizacije suhozida i vodenih staništa Parka prirode Dinara da prouče program i prijave se! Prednost pri prijavi imat će budući stručnjaci na području zaštite prirodne i kulturne baštine, motivirani za volontiranje na kampu i za korištenje stečenog iskustva i znanja za daljnje studiranje, znanstveni rad ili posao.

Suhozidni_kamp_listopad-A4-1-768x1086

PROGRAM

Program kampa osmislili su i provest će stručnjaci zaštite prirodne i kulturne baštine koji će sudionicima dati uvid u teoriju i praksu obnove suhozidnih objekata u zaštićenim područjima kroz predavanja, radionice i rad na terenu. Radni dio kampa obuhvaća obnovu jedne suhozidne lokve i 40-ak metara suhozida u okolici naselja Ježević u Vrlici. Baza kampa će biti ekološka stanica Vrlika u zaseoku Vučemilovići u kojoj će biti smješteni sudionici i u kojoj će se održati predavanja i radionice. Preliminarni program dostupan je ovdje.

PRIJAVE

Sudjelovanje na kampu je besplatno, sudionicima su pokriveni troškovi hrane, smještaja, i lokalnog prijevoza. Molimo zainteresirane da ispune prijavni obrazac do 4. listopada. Obavijest o odobrenju prijave sudionici će dobiti do 6. listopada. Moguće je i sudjelovanje bez noćenja u stanici Vrlika, molimo da to naglasite u prijavi te navedite koji od dana bi sudjelovali.

Kamp za obnovu suhozida dio je projekta Dinara back to LIFE, koji se provodi s ciljem obnove zaraslih travnjaka područja Dinare. Uz obnovu travnjaka naglasak je na poticanju obnove infrastrukture popust suhozida, lokvi i bunara, koji su s jedne strane značajni kao dio kulturnog naslijeđa, dok su istovremeno važni za razvoj stočarstva, dok su ujedno korisni za prirodu i divlje životinje. Na projektu sudjeluju Hrvatske šume, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, LAG “Cetinska krajina” i Udruga Biom kao vodeći partner. Edukativno volonterski suhozidni kamp održava se u suradnji s udrugom Dragodid, koja će kao čuvar i promotor ove tradicionalne tehnike gradnje sudionicima kampa prenijeti znanje i vještinu kako bi se ova baština i u budućnosti održala.

KONTAKT

info@dragodid.org; 0921652392, Julia Bakota Švencbir, koordinatorica

52390028131_add12816b6_k-1200x800

Otvorene su prijave za edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022. koji će se održati 12.-16. listopada na Dinari. Pozivamo sve zainteresirane za temu revitalizacije suhozida i vodenih staništa Parka prirode Dinara da prouče program i prijave se! Prednost pri prijavi imat će budući stručnjaci na području zaštite prirodne i kulturne baštine, motivirani za volontiranje na kampu […]

Read More »

 atts
0

UNESCO WHV workshop Stari Grad Plain 2022 – izvještaj/report

Tekst: Filip Šrajer
Photo: Paweł Jaroszewski, Filip Bubalo (drone)

Praćena uobičajeno lijepim ranorujanskim vremenom, od 1. do 10.9.2022. u Starogradskom polju na otoku Hvaru održana je druga po redu volonterska suhozidna radionica, dio svjetskog programa World Heritage Volunteers – Volonteri za svjetsku baštinu.

Followed by the usually fair early September’s weather, second annual dry-stone volunteer workshop was held in Stari Grad Plain on Hvar island from 1st till 10th of September 2022, as a part of World Heritage Volunteers program

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022

Starogradsko polje je od 2008. godine kao kulturni krajolik upisano na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, a gomile, kako suhozide nazivaju na Hvaru, su u temelju njegovog fenomena, jer ne samo da se kroz njih ocrtava najbolje očuvana starogrčka parcelacija na svijetu, već predstavljaju i zaklon, ogradu i deponij viška kamena u najmanje 2400 godina staroj tradiciji uzgoja mediteranskih kultura na najvećem polju na jadranskim otocima. Kako se i umijeće suhozidne gradnje nalazi na UNESCO-ovom Reprezentativnom popisu nematerijalnih kulturnih dobara , može se reći da je ova radionica vrlo izravno spojila dva kulturna dobra zaštićena na najvišoj razini, i to krajolik, i umijeće koje je taj krajolik stvorilo.

Stari Grad Plain has been inscribed as a cultural landscape on the UNESCO World Heritage List since 2008, and “gomile”, as they call the dry-stone walls on Hvar, are in the core of its phenomenon, not only because their layout makes the best preserved Ancient Greek land division in the world, but also because they represent the shelter, boundary and the depot of excess stone material in – at least – 2400 year old tradition of Mediterranean agriculture in Stari Grad Plain, the biggest field on the Adriatic islands. Since the art of dry-stone walling has been on the UNESCO Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity since 2018, it can be said that this workshop brought closely together two cultural goods protected on the highest level: a landscape and an art (technique, skill, trade or however you put it) that created that landscape.  

defaultVolonteri su ove godine pristigli iz Poljske, Engleske, Makedonije i Hrvatske: Pawel, Jennifer, Kire, Laura, Filip, Nika i Xavier, 7 ljudi raznih dobi i struka, uglavnom mlađi od 30 godina, uglavnom bez ikakvog iskustva u suhozidnoj gradnji. Radionicu je vodio Filip Šrajer iz udruge 4 GRADA DRAGODID, domaćin Vinko Tarbušković, ravnatelj Agencije za upravljanje Starogradskim poljem vrijedno je radio s volonterima cijelo vrijeme radionice, a sličnu volontersko-organizatorsku ulogu imao je i Bruno Diklić, voditelj Odjela za graditeljsku baštinu i krajolik u Ministarstvu kulture i medija. Jedan, odnosno dva dana s nama su radili i Davor Trupković, glavni hrvatski konzervator, i Rut Carek, voditeljica Hrvatskog povjerenstva za UNESCO, ujedno i formalna organizatorica cijelog događaja, tako da je u jednom trenutku naša mala radionica nalikovala na team building važnih kulturnjaka.

This year, volunteers came from Poland, England, Macedonia and Croatia: Pawel, Jennifer, Kire, Laura, Filip, Nika and Xavier, 7 people of different age and profession, mostly under 30, mostly without any prior experience in dry-stone walling. Tutor was Filip Šrajer of 4 grada Dragodid association; Vinko Trbušković, director of Agency for Stari Grad Plain Management, and Bruno Diklić, Head of the Department for Architectural Heritage and Landscape in the Ministry of Culture, were working diligently with the volunteers all the time. One and two days respectively, we were accompanied by Davor Trupković, Croatian Chief Conservator, and Rut Carek, Head of Office / Secretary General of the Croatian Commission for UNESCO, also the main organizer of the event, so in one moment the workshop looked like a team building of Croatian cultural heritage administration VIP’s.  

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022Od osam dana efektivnog trajanja događaja, pet dana bilo je posvećeno gradnji suhozida, jedan dan berbi grožđa a dva dana i još poneko popodne predavanjima i obilascima kulturne baštine i muzeja otoka Hvara. Bez obzira na dob i profesionalni status, u gradnji su svi pomagali jedni drugima i dijelili muku i radost rada s kamenom. Ukupno je iz temelja rekonstriorano 60 m niskog ogradnog suhozida uz glavnu cestu kroz Polje. Suhozid je građen uduplo, visine 50 i širine 50-70 cm (s obilježjima potrprnog zida, jer je cesta nešto viša od okolnih parcela). Prva dva dana zid je građen nešto šire, što je fizički zahtjevnije, ali manje zahtjevno glede vještine. Ukupnu količinu materijala voditelj je procijenio na 33 t, što znači da je svaki od sudionika preko svojih ruku i leđa u prosjeku prebacio oko 4 tone kamena! Sve u svemu je i kvalitetom i kvantitetom rezultat bio jako dobar za ljude koji dolaze iz gradova i većina ih se prvi put susrela s gradnjim suhozida.

Na kraju su svi bili dosta zadovoljni, na rastanku čak i pomalo sentimentalni, a neki su najavili prijavu na buduće suhozidne radionice. Vidimo se u Starogradskom polju sljedeće godine!

Out of eight workshop’s effective days, five days were dedicated to walling, one day to grape harvest, and two days and few more afternoons to lectures and visiting the Hvar’s cultural heritage sites and museums. Regardless of age and professional status, everyone helped each other and shared the pain and joy of working with stone. Sixty meters of the boundary wall along the main route through the field was completely restored. It was a 50 cm high and 50-70 cm wide double wall (with the elements of retaining wall, since the road is higher than the field). In the first two days, the wall was deliberately set a little bit wider, what is more demanding workwise but easier skillwise. Tutor estimated the total weight of embedded material to 33t, what means that every participant slung about 4t of stone in average. In the end, the result was very good, quantitatively and qualitatively, for the people of urban background with no prior experience in walling.

Everyone was pretty satisfied in the end, even a bit sentimental at the farewell, and some announced their application for the future stone workshop(s). See you on the Stari Grad Plain next year!

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022

Tekst: Filip Šrajer Photo: Paweł Jaroszewski, Filip Bubalo (drone) Praćena uobičajeno lijepim ranorujanskim vremenom, od 1. do 10.9.2022. u Starogradskom polju na otoku Hvaru održana je druga po redu volonterska suhozidna radionica, dio svjetskog programa World Heritage Volunteers – Volonteri za svjetsku baštinu. Followed by the usually fair early September’s weather, second annual dry-stone volunteer workshop […]

Read More »

 atts
0

Otvorene su prijave za 5. prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida – Cres 2022

5. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 8. listopada u Cresu. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske.

Prvenstvo je dio programa Suhozidnog susreta koji će započeti dan ranije, u petak, 7. listopada, a program će biti objavljen uskoro.

prvenstvo 2022 clanak

Okupljanje sudionika će biti u 10 sati u gradu nakon čega slijedi 15-minutna šetnja kroz stoljetne creske maslinike (malo o povijesti creskog maslinarstva) do lokacije Prvenstva. Lokacija je odabrana nakon što je pri širenju javnog puta srušen dvostruki suhozid s jedne strane puta koji će se tijekom Prvenstva ponovno podignuti.

Cilj je u zadanom vremenu (2h) od raspoloživog kamena izgraditi što kvalitetniji dvostruki suhozid/duplicu, unaprijed zadanih dimenzija (duljine, visine, dubine). Sve ekipe grade istovremeno, jedna do druge, svaka svoj segment zida. Vrednovat će se završenost segmenta, te kvaliteta zida.

Nakon gradnje slijedi zajednički ručak, žiriranje i proglašenje pobjednika.

Obnova urušenih podzida maslinika će uslijediti poslijepodne, nakon natjecateljskog dijela, ručka i kraćeg predaha, a mogu se priključiti svi zainteresirani sudionici.

Ekipu čini do 4 člana / članice starija od 16 godina.

Kotizacija po ekipi iznosi 200 kn i plaća se prilikom registracije na licu mjesta. Svi natjecatelji dobivaju majice te im je osigurano osvježenje i ručak, a pobjednička ekipa osim pehara dobiva i novčanu nagradu koja se pokriva iz kotizacija.

Prijave se šalju e-mailom na adresu info@dragodid.org do 20.9.2022. a trebaju sadržavati imena i adrese svih članova ekipe, te kontakt telefon i mail adresu najmanje jednog člana/članice ekipe. Broj ekipa je ograničen!

Projekt podupiru Ministarstvo kulture i medija, Grad Cres i Turistička zajednica Grada Cresa.

5. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 8. listopada u Cresu. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske. Prvenstvo je dio programa […]

Read More »