Gornja Lastva: suvozidom do EU fondova

image009

Tekst i foto: Filip Bubalo

U okviru IPA projekta Baština-Pokretač razvoja, a pod organizacijskom palicom NVO Expeditio iz Kotora, KZU Napredak i općine Tivat, u Gornjoj Lastvi pored Tivta održana je dvodnevna (17.-19. lipnja) suhozidna radionica. Kako je riječ o vrijednoj ambijentalnoj cjelini i jednoj od rijetkih nenarušenih arhitektonskih sklopova u Crnoj Gori, odaziv volontera bio je izniman, pa se iz okolnih mjesta i gradova pojavilo šareno društvo od osnovnoškolaca, planinara, volontera, pa sve do crnogorskog princa Nikole, inače arhitekta i velikog prijatelja Gornje Lastve.


slika L: Eksterijer
slika D: Interijer 

Kako i ne bi kad je ova mediteranska kamena oaza, koja zbog dostupnosti crvenkastog pločastog vapnenca (đuričkog kamena), te iznimnih graditeljskih sklopova, posjeduje neusporediv magnetizam. Udaljena samo par kilometara od Jadranske magistrale s pogledom na Tivatski zaljev i poluotok Lušticu, ne bez razloga je utočište vrijednim Lastovljanima već stoljećima (2010.g. proslavljeno je 600 godina od prvog pisanog spomena župne crkve sv. Marije), ali danas unatoč obilju prirodnih (i kulturnih) resursa – ipak bez stalnog stanovništva.


slika L: Uslojeni kamen s malim podzidima
slika D: Đurički crvenkasti klesanac

Sa stalnom izmjenom vremenskih (ne)prilika, prvog dana radionice u domu kulture Ilija Marković održavana su iznimno posjećena predavanja prof. dr. Boruta Juvaneca s Arhitektonskog fakulteta u Ljubljani i predavača-praktičara – autora ovog teksta, pa se osim virtualne šetnje svjetskom vernakularnom baštinom, u drugom dijelu moglo čuti o volonterskim iskustvima Dragodida na području zaštite suhozidne (ne)materijalne kulturne baštine na lokalitetima diljem Jadrana.


slika L: Mladi suvozidari bili su nezaustavljivi
slika D: Veliki nanosi zemlje s gornjih terasa urusili su podzid 

Osim teoretskog dijela, drugog dana trebalo se zavrnuti rukave ali i nogavice, te doslovno iz blata obnoviti porušene podzide, najbolje pokazatelje kako stari Crnogorci kao ni Dalmatinci nisu bili lijeni, već su to samo – njihovi potomci. Naravno ne svi, a pogotovo ne mlađe generacije što su demonstrirale čak i pod kišom, koju ni sveprisutni entuzijazam nije mogao zaustaviti. Tako se malo razvedravanja iskoristilo za podizanje dvaju urušenih podzida nekadašnjih maslinika. Kako je ovo drugi put da Dragodid vodi suhozidnu radionicu u Crnoj Gori, pridružili su se i neka poznata lica – članovi planinarskog društva Vjeverica, koji su bili u maloj prednosti pred onima koji su prvi put suvozidarili, no sve nas je obilna kiša potjerala u dom na druženje i gastronomski predah, ali i razmjenu tek stečenih iskustava. Bilo je tu i novinara radija, novina, koji su vrijedno bilježili izjave oduševljenih i pomalo šta od rada što od kiše mokrih sudionika, a kad je eto i potomak kralja Njegoša došao dati podršku volonterima, između princa Nikole i suvozida,  sa mikrofonom u ruci i spremnim pitanjima, omela ga je zgodna TV novinarka. Ništa zato, svi su radili svoj posao, podigli su se podzidi i podružili smo se.  Motivi dolaska na radionicu te uspostava veze između nekoliko civilnih inicijativa, možda je i najača struktura što su je polaznici izgradili u ta tri dana izgradili, jer drugoga dana uz povremene bljeskove sunca, kiša je i dalje bila najaktivnija. Ipak na zadovoljstvo svih prvi suvozidni koraci su napravljeni, većina zacrtanog se obnovila, a klica suhozidanja kao vještine koju je potrebno njegovati i dalje, čini se pala je na plodno lastovljansko tlo.


slika L: Red kiše, red predavanja
slika D: Od novinara princ Njegoš nije dospio do suvozidanja 

Kako je ovdje žutica – prevladavajuća sorta masline, kojoj je uz toplu klimu dobra zemlja neophodna, tako su ovi podzidi bili ključni u zadržavanju plodnog tla. Odlaskom stanovništva i napuštanjem tradicionalne poljoprivrede, zemlja je jednostavno erodirala i urušila podzide.

  
slika L: Kanali za odvodnju vode
slika D: Od druma, preko skala, pragova, sve je od đuričkog kamena 

Uz popločane drumove, podzide, terase, te naravno kuće od pločastog vapnenca, nije teško naslutiti da su Gornjolastovljani bili i poznati zidari, a jedino šta nisu mogli napraviti, bile su isklesane kamenice za ulje – pila od velolučkog kamena. Brodovima su ih Bokelji dovozili, jer svaka ih je kuća morala imati, kao spremište ulja, ali i kao svojevrsni statusni simbol.  U kući Anđelka Stjepčevića, neumornog kroničara i dobrog duha revitalizacije Gornje Lastve, nalazi se jedna takva kamenica, uz još 100-ak artefakata etnografske zbirke koje su nekad čini život u ovom mjestu na obroncima Vrmca.


Etnografska zbirka g. Stjepčevića -alat među kojim i klesarski, ručna vrcalica za med i kamenica za maslinovo ulje

 
slika L: Detalj starog mlina
slika D: Koliko ljepote, toliko i pustoši 

Zanimljivo kako se ispod njih, kao i u ostalom u cijeloj Gornjoj Lastvi nalaze kameni kanali, kojim se višak vode zajedno sa zemljom, odvodio u posebne separatore, iz kojih bi se zemlja vraćala u polja, a voda nastavila put u bunare. Ovdašnji spremnici vode ili tzv. počuli, karakteristični su za ovo područje, jer se vertikala nadsvodi (u mortu) i gradi kvadratni otvor-prozor preko kojeg se uzima voda.Gđa. Marija i Zoran Nikolić (društvo Napredak), potomci starosjedioca, zajedno s civilnim udrugama poput Expeditio-a, nemumorni su u organiziranju radionica, poput one započete 2003.g. kada je obnovljen i  Dom kulture, a kojim ase nastoji obnoviti i revitalizirati Gornja Lastva, no povratak života u selo, dalek je koliko i težak. Danas se život u Gornjoj Lastvi svodi uglavnom na vikend izlete nekadašnjih stanovnika, radionice (nakon ove održana je još jedna u organizaciji Fondacije Petrović-Njegoš KZU Napredak), te središnju manifestaciju – Lastovsku feštu, koja se slavi prve subote u kolovozu, kao spomen na bogat kulturni život mjesta koje je od 1845,g, imalo svoju školu, tamburaško i dramsko društvo, čitaonicu…Bili su tu i nekadašnji predsjednik Mesić, ljubitelj polarnih medvjeda Vidošević i drugi slični,  ali da se netko vratio i počeo živjeti – još se čeka…

Suvozid ili suhozid, tako je svejedno, jer tehnika i potreba građenja svugdje je iz temelja ista, uvjetovana tek vrstom i načinom obrade dostupnog kamena, te voljom i željom ljudi da oblikuju svoj životni postor i cijeli krajolik. Međutim i sudbine ruralnih područja poput ovoga, koje je prije samo 50-ak godina nastanjivalo oko 500-ak ljudi, vazda su iste, bilo gdje da se nađete na Mediteranu, Balkanu, a i šire.


Relikti nekadašnjeg života na visoravni ispod Lovćena

I ove fotografije jednog od posljednjih preživjelih slamnatih krovova (i gumna) na širem području Lovćena, točnije u mjestu Vučev Do, govore o ugroženosti tradicijske baštine. Fenomenalni primjeri narodne arhitekture poput ovog na Bižaljevcu, gdje je prirodni izvor vode jednoslojno nadsvođen (pa se ni vrsni poznavatelj corbellinga prof. Juvanec nije prije susreo s ovakvom strukturom), još se uvijek mogu pronaći na napuštenim pastirskim stazama.


Kamenom obgrljen, sačuvan i zaštićen izvor vode na Bižaljevcu 

Odsutstvo masovnog turizma poput onoga oko Njegoševa mauzoleja na Lovćenu možda jest izbjegavanje devastacije tog tipa, no potpuno zanemarivanje je možda još i gore. Možda najbolji primjer jest i stari suhozidni prilaz mauzoleju, koje se ne koristi i koji je u većem dijelu razrušen. Za Expeditio izvrsna lokacija za novu suhozidnu radionicu, ali za nekog drugog možda savršen izgovor za rušenje pod izlikom ugrožavanja života ljudi i imovine?!

  
Novi, i stari suhozidni put prema Njegoševu mauzoleju (autor Ivan Meštrović)

Udruga Dragodid samo čeka slijedeći poziv bilo da je Lovćen, Luštica, Lastva ili Vrmac, jer kako kaže pjesnik Aleksandar Stojković-ST: Ne možeš mnogo, al možeš malo!

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

One Comment

  1. Milos Lalicic
    Posted September 4, 2014 at 09:16 | Permalink

    Bilo bi lijepo da su jos pomenuli da je projekat sa 4.000 EUR finansiran od strane Porto Montenegra, doduse – ovakve stvari se cetso zaborave…

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: 12. Festival levande

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida.

Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa od lavandinog hidrolata), predavanja, koncerti, film itd. itd. Sve detalje pratitie na facebook stranici udruge Pjover, a slijedi nekoliko najavnih plakata:

97961541_1358850797642167_8201658759635434278_o

105491774_1353243171536263_6058283595019814293_o 105491156_1354049038122343_1678785246825883037_o 106034580_1354835071377073_3219129638290791653_o 106985688_1362589443934969_641320654415636192_o

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida. Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Kotorski suhozidi – uređenje spusta prema Guljanovom dolcu

Tekst i foto: Ante Senjanović

 
 

Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, zbog već spomenute korone, održala tek nedavno.

Ekipa iz gradskog muzeja se godinama već trudi urediti okolicu starog naselja Kotor, kako bi se dobila jedna, Crikveničanima i gostima pristupačna, park šuma. Na brdu i visoravni je označena i uređena mreža puteva koja povezuje interesantne stvari u krajobrazu, uz koju se, s našom suradnjom, svake godine na proljeće popravljaju oštećene gromače. Te radne akcije su inače uvijek organizirane kao volonterske radionice, no ove godine su u Muzeju zaključili kako to ne bi imalo smisla jer su se sva društva, na čije članove bi se inače dalo računati, nakon prekida zabrane rada uhvatila nadoknađivati propušteno, tako da svi rade nešto svoje. Ova je akcija, stoga, bila jedna mala Dragodidova ekspedicija odrađena usred tjedna.

Glavni zadatak nam je bio urediti spust s visoravni u Guljanov dolac. Put tuda ide niz strminu, kroz urušenu ogradu i onda niz sklisku šumsku zemlju. Još smo 2017. godine radili na uređenju donjeg dijela tog puta, pod hrastovima na ulazu u dolac. To veliko, staro drveće je zaštićeno kao spomenik prirode pa je valjalo posvetiti pažnju njihovoj okolini. Ove godine na red je došao gornji dio puta, ali ne prije nego što smo prvo malo uredili donji: očistili ga od napadalog granja i kamenja odronjenog s urušenih ograda na padini iznad, popravili oštećenja koja nam je to kamenje napravilo, a onda malo uredili bliže dijelove tih gromača.
 
1_GD donji dio

Za gornji dio, početni nam je plan bio samo napraviti stepenice na strmim dijelovima i raščistiti urušenu gromaču da bude lakše proći. Odrezali smo zatim granje okolnih stabala koje je ometalo pristup i uklonili grmlje i stabalca koja su počela rasti iz urušenog materijala pa se uhvatili raščišćavanja. Pokazalo se, kako to često već bude, da je ono što smo smatrali razinom tla ustvari samo utabani nasip, kojega također treba ukloniti ako želimo da teren bude siguran za gaženje. I tako smo, malo-pomalo, raskopali prolaz, stvorili cijelu novu gomilu kamena sa strane i zaključili da je najbolje da sve to vratimo nazad na način da rekonstruiramo dio stare gromače, ali ovaj put s pravim prolazom i stubištem.
 
2_GD gornji dio

U strmini između rekonstruirane gromače i ruba visoravni, napravili smo stepenice od masivnog pločastog kamenja, kojeg je, srećom, bilo dovoljno u urušenom materijalu. Tlo je mješavina zemlje i kamenog nasipa, pa je bilo lako na pravim mjestima iskopati rupe za postavljanje stepenica. Položaje smo im određivali isprobavajući može li se prirodno koračati uz i niz njih. Kamenje smo postavljali na temelj pripremljen od sitnih kamenčića, s nagaznom plohom nagnutom unazad. Dio na kojeg se ne gazi je zatrpan sitnim kamenjem i zemljom, tako da prati okolnu kosinu, s nadom da će okolno bilje ponovno početi rasti na tom dijelu i zaštititi ga od erozije (postojeći mali nasipi su bez problema izdržali jedan veliki pljusak tih dana pa vjerujemo kako će plan uspjeti).
Vremenska prognoza nas je strašila kišama, olujama, daždima i potopima, stoga smo računali kako ćemo biti sretni nađemo li u četiri predviđena dana dovoljno suhog vremena za planirani posao. Ali, eno, igrali se danima Feb Apolon i oblaci, da bi se na kraju otvorilo nebo u četvrtak u zoru, istreslo sve što je imalo i ostavilo nas da i dalje radimo na miru. Znači, ne samo da smo bez problema uspjeli završiti glavni zadatak, nego nam je ostalo i dovoljno vremena da krenemo na rezervne. Prvi je bio popravljanje urušene ograde uz put prema Stolniću. Zadatak je klasičan, bez potrebe za nekom mudrošću: ukloniti urušeno i nagnuto, naći da je temelj u dobrom stanju, vratiti kamike nazad na pravi način i eto ga na. I oznaka udaljenosti je ponovo vidljiva.

3_stolnic

Kad smo već kod Stolnića, taj lokalitet dobro ilustrira probleme s kojima se susreću oni voljni da urede i predstave krajobrazne ljepote crikveničkog i vinodolskog područja (odnosno, ono što je ostalo od njih). Stolnić je tumul na prijevoju – upečatljiva točka u prostoru, uz put, na granici dvaju područja. Niti naši infrastrukturaši nisu imuni na snagu takvog mjesta pa su, s izvanrednom preciznošću, postavili stup dalekovoda točno nad grobnu komoru tumula (na drugoj strani brda, sličnu preciznost su pokazali pri postavljanju stupova na ostatke kotorske gradine), a tu negdje će, u ne tako dalekoj budućnosti, proći i autoput. Blizu gore spomenutog Guljanovog dolca dugo godina je bio kamenolom, čiji je impresivni amfiteatar upravo ušao u proces sanacije, a koja uključuje zatrpavanje otpadom. Ipak, sretna strana kotorskog područja je što se čovjek brzo nađe iza nekog zavijutka, među nekim ogradama, zaklonjen drvećem i može se praviti kao da nema ni Crikvenice ni vikendica ni apartmana nigdje blizu. Vrijedi to.

No, dobro, pustimo digresije i uhvatimo se još par stvari koje smo stigli napraviti. Prošle jeseni su se na radionici obnovili zidovi oko kotorske lokve, samo, kako nema nijedne dobre stvari koja nekome nije bez veze, tako se i ovdje netko zabavljao vađenjem kamenja iz zida i bacanjem u lokvu. I to smo popravili.

4_lokva

Nadalje, uz put od Kotora prema lokvi nalazi se lijep potez obostranog zida, koji je na donjoj strani puta dosta oštećen. U Muzeju s pravom žele taj potez obnoviti, ali to će biti predmet nekih budućih radionica. Na ovoj akciji smo ipak iskoristili ono malo vremena što nam je ostalo za sređivanje jednog malog poteza zida koji se bio rasuo po putu.

5_put

Vidimo se ponovo gore na Kotoru – možda već najesen, a sigurno idućeg proljeća.
 
 
 

Tekst i foto: Ante Senjanović     Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Žirje – obnova suhozida i uređenje lokve

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer

Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice.

Stanje prije početka radova:

Filip - IMG_0001

Akciju je vodila Amaterska kulturna udruga Žirje kroz projekt (Za)zeleni otok uz sudjelovanje udruga Dragodid i Hyla. Potonja je osigurala i dio sredstava, dok je dio išao iz državnog proračuna za razvoj otoka.

Riječima organizatora, Jere Bilana:

Uređen je zmorašnji zid. Rasuo se bio na 3 mjesta. Stine iz suhozida su izvađene i položene na zemlju. Srušeni dio zida je očišćen to temelja i onda su stine ponovno slagane i vraćane u suhozid. Korištene su isključivo stine koje su izvađene iz zida. To naglašavam jer se nije diralo u ničije zidove. To je rađeno utorak 23. 6. popodne, u srijedu 24. 6. ujutro i popodne, u četvrtak 25. 6. ujutro i popodne i u petak 26. 6. ujutro. Od 7 do 11 i od 16 do 20. Postavljene su dvije klupe i posađena murva i dva šipka. Preostaje posao košenja trske u Loki, posebno uz suhozid, koliko god se može pristupiti suhozidu zbog vode koja se nalazi u Loki. Pored toga, postavit će se edukacijska (interpretacijska) ploča s bitnim podacima i fotografijama vezanim uz Loku. Po riječima stručnjaka za lokve Alena Čikade, Loku je potrebno održavati košenjem trske (lat. phragmites australis) tri puta godišnje. Ona se razmnožava klasanjem (one metlice na vrhu) i korijenom. Važno ju je pokositi prije klasanja. Bilo bi dobro i čistiti je od mulja, koliko je to moguće. Inače, u ostalim lokvama po Dalmatinskom kršu, ljudi su na dno stavili vodonepropusni sloj gline kako bi spriječili otjecanje vode s dna kroz propusni vapnenac.

Cikada - 105973425_270316680724689_120130603576785477_n

Što se suhozida tiče, sanirane su tri veće izvale na drugom, vanjskom, prstenu podzida koji okružuju lokvu, ukupno rekonstruirano oko 26 m2 lica suhozida prosječne visine oko 1,5 m.

Cikada - 106287321_880499445772298_741057246376739188_n

Lokva se nalazi na najnižem dijelu relativno prostranog Žirajskog polja i za vrijeme većih kiša znala je plaviti i šire područje. Obzidani dio nepravilnog je, približno ovalnog oblika promjera 30-ak metara, dok je spomenuti vanjski prsten koji ju dijeli od okolnih obradivih površina (danas uglavnom zaraslih) promjera 50-ak metara. Iz nje su vodu koristili ljudi i stoka, svaki sa svoje strane.

104110923_10220722446424828_9212188103307989208_n

Okolna vegetacija i mekano tlo bili su uzrok izvalama – zid je na svim mjestima koja su iziskivala popravak bilo potrebno iskopati u potpunosti jer su temeljni kamenovi bili zarotirani prema van i do 30 stupnjeva. Taj je prljavi posao uzeo i najviše vremena, dok je sama gradnja bila prilično ugodna zbog kvalitetnog kamena (korišten je samo kamen iz originalnog zida).

Danijela - 98276394_695769157910338_8725145983999871351_n

U radu je sudjelovalo desetak ljudi s najrazličitijih strana: s otoka Žirja i Brača, iz Šibenika, Zadra, Siska, Žminja i Zagreba i Reimsa u Francuskoj, a treba spomenuti i moralnu podršku domaćih u obliku fritula i drugih delicija. Jedno prijepodne posjetila nas je i televizijska ekipa.

Jere - 105970844_270153020718946_132364985723136235_n

Sanja - 106071818_4011490155559461_1669386970928941167_n

Bepa Jurat, njena pjesma o Loki i fritule. Foto: Sanja M Vukman

104942247_2691438974460294_4371842727367681835_n

Inače, lokva je u posljednjih petnaestak godina dvaput ispumpana i očišćena, ali trska ju je trenutno potpuno blokirala te je trimerom pokošen samo pojas uz unutarnji prsten. Planira se nastavak projekta, uz čišćenje kompletne lokve od vegetacije, obnovu unutarnjeg suhozidnog prstena i postavljanje poučnih tabli.

Danijela - 106489600_3124303454343894_740877175997854320_n

Danijela - 106332778_592181111299743_511512446493233322_n

Pročitajte članak u Ekovjesniku: https://www.ekovjesnik.hr/clanak/3053/zirje-projekt-zazeleni-otok

Tekst: Filip Šrajer Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice. Stanje prije početka radova: Akciju je vodila Amaterska kulturna […]

Read More »

 atts
0

Natječaj iz Programa ruralnog razvoja RH 2014. – 2020.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“.

Untitled

Svrha Natječaja je dodjela sredstava za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena, a prihvatljivi su sljedeći korisnici:

– poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika

– javne ustanove i tijela, uključujući javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode ili

–  udruge koje se bave zaštitom i promicanjem kulturnih vrijednosti, zaštite okoliša i prirode.

Ukupan iznos raspoloživih sredstava javne potpore po Natječaju je 50.000.000,00 HRK, a intenzitet javne potpore iznosi 100%. Najniža visina javne potpore po projektu je 400 EUR, dok najviša visina javne potpore po projektu iznosi do 150.000 EUR.

Neka od prihvatljivih ulaganja su:

- obnova staništa važnih za bioraznolikost (uklanjanje raslinja na zapuštenom i neodržavanom poljoprivrednom zemljištu, u skladu s propisanim uvjetima),

- uklanjanje stranih invazivnih vrsta s poljoprivrednog zemljišta,

- obnova lokvi,

- kupnja električne ograde i psa tornjaka

- izgradnja nastambi za stoku u području rasprostranjenosti velikih zvijeri

Uvjete natječaja možete pregledati i preuzeti na poveznicama:

https://www.apprrr.hr/objavljen-prvi-natjecaj-za-tip-operacije-4-4-1-neproduktivna-ulaganja-povezana-s-ocuvanjem-okolisa/

i

https://www.apprrr.hr/podmjera-4-4-potpora-neproizvodnim-ulaganjima-vezanim-uz-postizanje-agro-okolisnih-i-klimatskih-ciljeva/

Rok za podnošenje zahtjeva za potporu i dostavu Potvrde o podnošenju zahtjeva za potporu je od 27. srpnja 2020. godine od 12:00 sati do 30. listopada 2020. godine do 12:00 sati

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“. Svrha Natječaja […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Gaćelezi – obnova suhozida uz lokvu

Tekst: Dora Raič
Foto: Dora Raič, Andro Nigoević

Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi.

Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje je LAG More 249 kao nositelj, zajedno s mještanima naselja Gaćeleza, uredio prostor oko lokve. Tako su na očišćenom okolnom prostoru postavljene klupe i stolovi, gdje se u hladovini krošnja, mještani rado okupljaju i druže, a za najmlađe stanovnike postavljeno je i nekoliko sprava za dječju igru. Sada je na red došla i obnova suhozida, koji je u svom središnjem dijelu bio skoro u potpunosti urušen i zarastao u draču. Nekolicina mještana obnovu je prethodno sama započela te uspješno podigla nekoliko početnih i krajnjih metara suhozida.

Početno stanje suhozida oko lokve

image001

image002

U subotu ujutro započelo se s postavljanjem temelja novog zida te čišćenjem obraslih dijelova. Na terenu je bilo dovoljno materijala, dijelom već sortiranog, međutim posao je otežavao jako uzak manevarski prostor između zida i lokve. Iz tog razloga, bilo je potrebno dobro se organizirati i raspodijeliti poslove, kako bi radovi neometano tekli, a sudionici mogli sigurno prolaziti. Tako se dio ekipe posvetio ugrađivanju najvećeg kamenja u temelje i istodobno rasterećivao gomilu nastalu ispred zida, dio je odvajao i skupljao sitniji materijal za ispunu zida, a dio raskrčivao put za produljenje i spajanje zida s prethodno obnovljenim dijelom.

Na samom početku gradnje

image003

Radovi napreduju

image004

Ubrzo nakon postavljanja temelja zida, ekipa je uhvatila ritam te su se naredni redovi brzo nizali. Iako je sunce bilo nemilosrdno, nismo se dali smesti! Uz šešire, kape, suncobrane te česte pauze za hlađenje i okrijepu, radovi su trajali do večeri.

Pred kraj prvog radnog dana

image005

image006

Sljedeći dan preostalo je dovršiti spoj zida, koji je ujedno bio na najnespretnijem dijelu zahvata – samom rubu lokve. Stoga je prvo bilo potrebno postaviti dio materijala na rub kako bi se proširio koridor te omogućio siguran pristup i rad na zidu.

Spajanje zida

image007

image008

image009

Vrućina nije popuštala, tako da su se radovi opet produžili do večeri. No, među sudionicima je vladala toliko ugodna i prijateljska atmosfera, da nikome nije predstavljalo problem produžiti boravak na radionici koji sat više.

Pred kraj drugog radnog dana

image010

Nakon dva dana rada i druženja, radovima se nazire kraj, postavlja se posljednje pokrovno kamenje i zid se spaja u cjelinu!

image011

U akciji je sudjelovalo 20 volontera, dijelom članova udruge Dragodid, udruge “Gaius Laberius” Gardun te vrijednog lokalnog i okolnog stanovništva. Hvala svima na srčanosti, trudu i doprinusu, nadamo se ponovnom susretu s dragim mještanima ovog malog mjesta na uistinu jedinstvenoj lokaciji!

image012

Objavu LAG-a More 249 o ovoj akciji možete pročitati ovdje:
http://www.lagmore249.hr/novosti/odrzana-volonterska-akcija-obnove-suhozida

Tekst: Dora Raič Foto: Dora Raič, Andro Nigoević Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi. Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje […]

Read More »