Udruga “Suhozid” iz Kolana dobila je punu medijsku pozornost ovoga proljeća, kada je inspirirana Bašićevim rješenjem za spomenik kornatskim vatrogascima uspjela pokrenuti cijelu hrvatsku vatrogasnu zajednicu na izgradnju dvanaest suhozidnih križeva i kapelice. Od tog trenutka izgleda da ne mogu pogriješiti: općine i gradovi se listom priključuju njihovoj inicijativi za zakonskom zaštitom suhozida, a redovito se pojavljuju i u listama dobitnika donacija.
Sljedeći ambiciozan projekt udruge je “Hrvatski centar suhozidne gradnje – Kolan”. Tema je prije svega edukacija, a lokalno određenje u imenu, prema riječima njihovog predsjednika Ive Butkovića, znači otvoren poziv i slobodan prostor ostalim lokalnim inicijativama za “širenje franšize”.
Ljubaznošću g. Butkovića prenosimo opis projekta, ilustriran fotografijama ostataka pretpovijesne ilirske utvrde zvane Gornji Gradac na brijegu iznad Kolana.
Kontakt:
Udruga “Suhozid”, predsjednik Ivo Butković, prof., 0912345093, info@suhozid.org
PROJEKTNO RJEŠENJE
HRVATSKI CENTAR SUHOZIDNE GRADNJE – KOLAN
1. UVODNI DIO
Naše je priobalje s otocima protkano mrežom suhozidnih međa, terasa i putova koji su spajali prvobitna naselja, poneka datirajući još iz prapovijesti kako potvrđuju rezultati arheoloških istraživanja. U suhozidu su definirane međe kao vidljiva podjela vlasništva, podizane su terase, ograđeni pašnjaci i pojilišta za stoku, no u suhozidu se gradilo i objekte za stanovanje, torove i skloništa za blago i površine za uzgoj usjeva. Također je, našim precima poznata od davnina, vrlo bitna uloga gromača u zaštiti tla od erozije.
Tehnika gradnje suhozidom, nije se mnogo mijenjala ni usavršavala, ovisila je o umješnosti pojedinog graditelja seljaka te o vrsti kamena u pojedinim regijama. Uočene su, međutim, razlike u gradnji većih, zahtjevnijih objekata koje su, očito, podizale plemenske zajednice u pojedinim razdobljima, kao što su, na primjer, suhozidne gradnje prapovijesnih utvrda, gradine. Kolektivni trud u gradnji uočen je i u tehnici ograđivanja bunara i lokvi ili pak seoskog gumna.
U nas, na hrvatskom Jadranu, silazeći s magistralnih putova na lokalne priključke, još uvijek ulazimo u područja izvornog poljoprivrednog ili pastirskog krajobraza koji odiše Mediteranom, sa suhozidom kao prepoznatljivim elementom krajolika. Vrijednost tog dijela naše kulturne baštine poodavno je prepoznala i struka u nas. Među hrvatskim stručnjacima koji u svom opusu ističu vrijednost suhozidnog krajobraza nalazimo pok. akademika Branka Fučića, pok. akademika Andru Mohorovičića /od 1960./, dr. Aleksandru Faber /od 1968./, akademika Marina Zaninovića /od 1976./, akademika Borisa Magaša, akademika Igora Fiskovića, pok. prof. Radovana Ivančevića /od 1998./, zatim Tihanu Stepinac Fabijanić, a u novije vrijeme prof. Jadrana Kalea, gđu. Lepu Petri prof., dr. Svena Kulušića, Sanju Buble, dipl.ing.arh., dr.sc. Berislava Horvatića, Ivu Šprljana, dipl.ing.arh., gđu. Svjetlanu Đerek, prof., Branka Orbanića, dipl.ing.arh., g. Acu Zrnića, prof. i dr.
U posljednje vrijeme velika se pozornost svekolike hrvatske javnosti usmjerila na izgradnju suhozidnih spomen križeva vatrogascima stradalim u Kornatskoj tragediji.
Po veličanstvenom idejnom rješenju arhitekta g. Nikole Bašića, udruga Suhozid, osnivač Hrvatskog centra suhozidne gradnje – Kolan, pokrenula je cjelokupnu vatrogasnu zajednicu Republike Hrvatske na sudjelovanje i zajedničko građenje svih dvanaest golemih suhozidnih križeva i kapelice u spomen nastradalim vatrogascima.
Ponosni smo na činjenicu da su majstori graditelji suhozida s otoka Paga, članovi udruge Suhozid, vodili i nadzirali gradnju svih dvanaest križeva i kapelice, poučavajući pri tome golemi broj, više od dvije tisuće ljudi, toj staroj, tradicionalnoj, hrvatskoj graditeljskoj tehnici.
Ne treba niti govoriti da je suhozidna građa i vrlo vrijedna turistička atrakcija hrvatskog priobalja i da značajno pridonosi turističkoj prepoznatljivosti Republike Hrvatske u svijetu.
U neskladu s važnošću suhozidne baštine za kulturu, povijest i turističku ponudu hrvatskog priobalnog područja, a zbog globalnih promjena načina življenja, među novim generacijama dolazi do zaboravljanja načina gradnje i održavanja suhozidne baštine. Zaborav gradnje i održavanja ovih spomenika života na Jadranu ne šteti samo kulturnoj i povijesnoj baštini ( a čime se izravno gubi i identitet lokalnog stanovništva hrvatskog priobalja), nego se, kako je već rečeno, ugrožava i važan segment hrvatske turističke ponude čime se uzrokuje i gospodarska šteta. Štoviše, posljednjih desetljeća na sve strane grade se vikendice, kuće za odmor, turistička naselja, asfaltne ceste i pri tom bezumno ruši i melje drobilicama ostatke gradina, torova, koliba, mogila, prapovijesnih grobova, ogradnih zidova, bunara i lokava.
U skladu sa svime navedenim, Udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine otoka Paga „Suhozid“ odlučila je osnovati Hrvatski centar suhozidne gradnje. Centar će prvenstveno imati obrazovnu funkciju u sustavnom podučavanju o načinima gradnje i očuvanja suhozidne baštine. Ipak, osim edukacijskog rada s polaznicima radionica, Centar će biti i organizacija sposobna sanirati ili izgraditi razne objekte u ovoj pradavnoj tehnici gradnje. Sve funkcije Centra i oblik organizacije detaljnije ćemo objasniti u idućem poglavlju.
2. ORGANIZACIJSKI USTROJ CENTRA
2.1. Obrazovne radionice
Primarna uloga Centra je organizacija obrazovnih radionica o vrstama i načinima gradnje i očuvanja suhozidne baštine. Centar bi u sklopu jedne radionice primao do 20 polaznika iz svih krajeva Republike Hrvatske i inozemstva. Radionica je zamišljena kao kombinacija teoretskog i praktičnog rada te će polaznici u sklopu nje steći teorijska znanja o suhozidnoj gradnji (načini gradnje, povijest gradnje, vrste građevina, materijal, alat i slično), ali će se putem praktične nastave u potpunosti osposobiti i za samostalnu gradnju suhozida.
Teorijski dio edukacijske radionice
Polaznicima radionice predavanja će održavati kvalificirani predavači, a predavanja će se podijeliti u sljedeće cjeline:
Povijest i vrste suhozidnih građevina na području Republike Hrvatske
– Kratko predavanje o povijesti suhozidne gradnje u našim područjima, razlozima njihove gradnje, razlozima njihove devastacije.
– Upoznavanje polaznika s vrstama suhozidnih građevinama te specifičnostima svake od njih.
Načini gradnje i održavanja suhozida
– Upoznavanje s načinom gradnje suhoznih građevina. Od pripremanja terena, skupljanja materijala, slaganje gradnje do čišćenja terena nakon rada
Materijali (kamen) za gradnju
Upoznavanje s vrstama kamena koji se koristi u tehnici suhozidne gradnje
Alat za gradnju
– Upoznavanje sa svim potrebnim alatom koji se koristi tijekom gradnje suhozida
Turistički, ekonomski i kulturni potencijal suhozidne gradnje
– Educiranje polaznika o mogućnostima suhozidne gradnje za unapređenje hrvatske turističke ponude te za općenito bogaćenja kulturnog krajobraza
Centar će svojim polaznicima omogućiti oblik nastave koja će uključivati sve suvremene tehnologije koje se koriste za bolje predstavljanje određene građe – poput prezentacija putem projektora, rada na kompjuteru, gledanja video zapisa, slikovnog materijala i slično.
Također, za potrebe teorijskog dijela nastave Centar će polaznicima omogućiti priručnike putem kojih će se predavanja moći lakše pratiti, a koji će polaznicima radionica kasnije moći služiti i kao podsjetnik na naučeno u sklopu Centra. Centar će organizirati sustavna snimanja i stvoriti bazu podataka o stanju tog dijela naše kulturne baštine koja će služiti za potrebe nastave i daljnja planiranja njezine sanacije, zaštite ili očuvanja.
Praktični dio radionice
Predavači i učitelji praktične gradnje suhozida biti će članovi udruge Suhozid, ovčari i graditelji, koji su tijekom svojih života sagradili na desetke kilometara suhozida.
Predviđeno je da se u sklopu praktičnog dijela nastave suhozidna tema obuhvati s više strana:
– kamen i njegova svojstva
– povijesni pregled i obilazak lokacija s već gotovim primjercima suhozidnih nastambi i građevina
– odabir kamena i učenje temeljenja zida i suhozidne građevine
– gradnja početka zida – „gradnja glave zida“
– tehnike održavanja pravca zida
– samostalna izgradnja zida kao završni ispit
– upoznavanje prirodnih ljepota otoka Paga, posjet drugim lokalitetima u okolici Otoka
– dodjela diplome i zvanja majstora gradnje
– trajno održavanje veza s polaznicima u cilju promidžbe gradnje suhozida i obnavljanja suhozidnih građevina i međa širom RH i Hercegovine
Plan rada u sklopu radionice
Radionica s jednog grupom polaznika trajati će deset do četrnaest dana. Polaznici će u jutarnjim satima pohađati teoretski dio nastave. U popodnevnim satima će s instruktorima pohađati praktičnu nastavu na terenu. Nakon završetka radionice polaznici će dobivati certifikat o uspješno položenom tečaju suhozidne gradnje.
2.2. Aktivnosti Centra izvan obrazovne funkcije – u sklopu radionica Centar će raditi kao sastavni dio Udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine otoka Paga „Suhozid“ te će okupljati stručnjake i štovatelje suhozidne gradnje.
Kao takav Hrvatski centar suhozidne gradnje – Kolan organizirati će sljedeće aktivnosti:
– izradu projekata za obnovu i očuvanje značajnih suhozidnih mikro i makro lokaliteta na prostoru otoka Paga i Republike Hrvatske
– djelovanje na osnivanju i širenju mreže suhozidnih nastavnih centara na prostoru RH i BiH (Hercegovine)
– sudjelovati će u promociji suhozida i suhozidne gradnje na svjetskoj razini, kroz izradu prepoznatljivih nacionalnih simbola koji će biti posebno dizajnirani za izradu u suhozidnoj tehnici, a golemih dimenzija, kako bi se širila ideja o zaštiti i obnovi suhozidne gradnje
– Sanaciju devastiranih suhozidnih građevina na području Republike Hrvatske
– Izgradnju suhozidnih građevina za gospodarske ili kulturne potrebe
– Tiskanje edukacijskih priručnika i ostalih publikacija o važnosti suhozdine gradnje za kulturno-povijesno naslijeđe stanovnika hrvatskog priobalja te mogućnostima gospodarske iskoristivosti istih
3. ZAKLJUČNO
Hrvatska suhozidna baština je među najbogatijima u Europi, ali se s vremenom devastira, a nove generacija više ne poznaju tehnike gradnje i očuvanja suhozidne gradnje. Osim što je suhozidna baština izuzetno važan kulturno-povijesni spomenik života na prostoru hrvatskog priobalja, ona je i fenomen od velikog turističkog značaja za Republiku Hrvatsku. Stoga se danas javlja potreba za organiziranom edukacijom o kulturno-povijesnoj važnosti suhozidne gradnje te o načinima i tehnikama koje su korištene tisućljećima. Hrvatski centar suhozidne gradnje koji će djelovati u mjestu Kolan na Pagu, otoku s najvećim brojem suhozidnih građevina na Jadranu, upravo je mjesto koje će omogućiti da se ovi izuzetno vrijedni spomenici hrvatske kulture i povijesti ne prepuste zaboravu. Štoviše, polaznici koji će dolaziti iz cijele Hrvatske svoje će znanje prenositi u krajeve iz kojih su došli te će se na taj način oformiti mreža ljudi koja će aktivno raditi na spašavanju suhozida od daljnje devastacije, ali i mreža ljudi koji će znati iskoristiti ovaj specifičan način gradnje za unapređenje turističke ponude svojih mjesta.
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »