Inicijativa: Hrvatski centar suhozidne gradnje – Kolan

November 2, 2010 in jadranski suhozidi by kravosas

Udruga “Suhozid” iz Kolana dobila je punu medijsku pozornost ovoga proljeća, kada je inspirirana Bašićevim rješenjem za spomenik kornatskim vatrogascima uspjela pokrenuti cijelu hrvatsku vatrogasnu zajednicu na izgradnju dvanaest suhozidnih križeva i kapelice. Od tog trenutka izgleda da ne mogu pogriješiti: općine i gradovi se listom priključuju njihovoj inicijativi za zakonskom zaštitom suhozida, a redovito se pojavljuju i u listama dobitnika donacija.

Sljedeći ambiciozan projekt udruge je “Hrvatski centar suhozidne gradnje – Kolan”. Tema je prije svega edukacija, a lokalno određenje u imenu, prema riječima njihovog predsjednika Ive Butkovića, znači otvoren poziv i slobodan prostor ostalim lokalnim inicijativama za “širenje franšize”.

Ljubaznošću g. Butkovića prenosimo opis projekta, ilustriran fotografijama ostataka pretpovijesne ilirske utvrde zvane Gornji Gradac na brijegu iznad Kolana.

Kontakt:

Udruga “Suhozid”, predsjednik Ivo Butković, prof., 0912345093, info@suhozid.org

PROJEKTNO RJEŠENJE

HRVATSKI CENTAR SUHOZIDNE GRADNJE – KOLAN

1. UVODNI DIO

Naše je priobalje s otocima protkano mrežom suhozidnih međa, terasa i putova koji su spajali prvobitna naselja, poneka datirajući još iz prapovijesti kako potvrđuju rezultati arheoloških istraživanja. U suhozidu su definirane međe kao vidljiva podjela vlasništva, podizane su terase, ograđeni pašnjaci i pojilišta za stoku, no u suhozidu se gradilo i objekte za stanovanje, torove i skloništa za blago i površine za uzgoj usjeva. Također je, našim precima poznata od davnina, vrlo bitna uloga gromača u zaštiti tla od erozije.

Tehnika gradnje suhozidom, nije se mnogo mijenjala ni usavršavala, ovisila je o umješnosti pojedinog graditelja seljaka te o vrsti kamena u pojedinim regijama. Uočene su, međutim, razlike u gradnji većih, zahtjevnijih objekata koje su, očito, podizale plemenske zajednice u pojedinim razdobljima, kao što su, na primjer, suhozidne gradnje prapovijesnih utvrda, gradine. Kolektivni trud u gradnji uočen je i u tehnici ograđivanja bunara i lokvi ili pak seoskog gumna.

U nas, na hrvatskom Jadranu, silazeći s magistralnih putova na lokalne priključke, još uvijek ulazimo u područja izvornog poljoprivrednog ili pastirskog krajobraza koji odiše Mediteranom, sa suhozidom kao prepoznatljivim elementom krajolika. Vrijednost tog dijela naše kulturne baštine poodavno je prepoznala i struka u nas. Među hrvatskim stručnjacima koji u svom opusu ističu vrijednost suhozidnog krajobraza nalazimo pok. akademika Branka Fučića, pok. akademika Andru Mohorovičića /od 1960./, dr. Aleksandru Faber /od 1968./, akademika Marina Zaninovića /od 1976./, akademika Borisa Magaša, akademika Igora Fiskovića, pok. prof. Radovana Ivančevića /od 1998./, zatim Tihanu Stepinac Fabijanić, a u novije vrijeme prof. Jadrana Kalea, gđu. Lepu Petri prof., dr. Svena Kulušića, Sanju Buble, dipl.ing.arh., dr.sc. Berislava Horvatića, Ivu Šprljana, dipl.ing.arh., gđu. Svjetlanu Đerek, prof., Branka Orbanića, dipl.ing.arh., g. Acu Zrnića, prof. i dr.

U posljednje vrijeme velika se pozornost svekolike hrvatske javnosti usmjerila na izgradnju suhozidnih spomen križeva vatrogascima stradalim u Kornatskoj tragediji.

Po veličanstvenom idejnom rješenju arhitekta g. Nikole Bašića, udruga Suhozid, osnivač Hrvatskog centra suhozidne gradnje – Kolan, pokrenula je cjelokupnu vatrogasnu zajednicu Republike Hrvatske na sudjelovanje i zajedničko građenje svih dvanaest golemih suhozidnih križeva i kapelice u spomen nastradalim vatrogascima.

Ponosni smo na činjenicu da su majstori graditelji suhozida s otoka Paga, članovi udruge Suhozid, vodili i nadzirali gradnju svih dvanaest križeva i kapelice, poučavajući pri tome golemi broj, više od dvije tisuće ljudi, toj staroj, tradicionalnoj, hrvatskoj graditeljskoj tehnici.

Ne treba niti govoriti da je suhozidna građa i vrlo vrijedna turistička atrakcija hrvatskog priobalja i da značajno pridonosi turističkoj prepoznatljivosti Republike Hrvatske u svijetu.

U neskladu s važnošću suhozidne baštine za kulturu, povijest i turističku ponudu hrvatskog priobalnog područja, a zbog globalnih promjena načina življenja, među novim generacijama dolazi do zaboravljanja načina gradnje i održavanja suhozidne baštine. Zaborav gradnje i održavanja ovih spomenika života na Jadranu ne šteti samo kulturnoj i povijesnoj baštini ( a čime se izravno gubi i identitet lokalnog stanovništva hrvatskog priobalja), nego se, kako je već rečeno, ugrožava i važan segment hrvatske turističke ponude čime se uzrokuje i gospodarska šteta. Štoviše, posljednjih desetljeća na sve strane grade se vikendice, kuće za odmor, turistička naselja, asfaltne ceste i pri tom bezumno ruši i melje drobilicama ostatke gradina, torova, koliba, mogila, prapovijesnih grobova, ogradnih zidova, bunara i lokava.

U skladu sa svime navedenim, Udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine otoka Paga „Suhozid“ odlučila je osnovati Hrvatski centar suhozidne gradnje. Centar će prvenstveno imati obrazovnu funkciju u sustavnom podučavanju o načinima gradnje i očuvanja suhozidne baštine. Ipak, osim edukacijskog rada s polaznicima radionica, Centar će biti i organizacija sposobna sanirati ili izgraditi razne objekte u ovoj pradavnoj tehnici gradnje. Sve funkcije Centra i oblik organizacije detaljnije ćemo objasniti u idućem poglavlju.

2. ORGANIZACIJSKI USTROJ CENTRA

2.1. Obrazovne radionice

Primarna uloga Centra je organizacija obrazovnih radionica o vrstama i načinima gradnje i očuvanja suhozidne baštine. Centar bi u sklopu jedne radionice primao do 20 polaznika iz svih krajeva Republike Hrvatske i inozemstva. Radionica je zamišljena kao kombinacija teoretskog i praktičnog rada te će polaznici u sklopu nje steći teorijska znanja o suhozidnoj gradnji (načini gradnje, povijest gradnje, vrste građevina, materijal, alat i slično), ali će se putem praktične nastave u potpunosti osposobiti i za samostalnu gradnju suhozida.

Teorijski dio edukacijske radionice

Polaznicima radionice predavanja će održavati kvalificirani predavači, a predavanja će se podijeliti u sljedeće cjeline:

Povijest i vrste suhozidnih građevina na području Republike Hrvatske

- Kratko predavanje o povijesti suhozidne gradnje u našim područjima, razlozima njihove gradnje, razlozima njihove devastacije.

- Upoznavanje polaznika s vrstama suhozidnih građevinama te specifičnostima svake od njih.

Načini gradnje i održavanja suhozida

- Upoznavanje s načinom gradnje suhoznih građevina. Od pripremanja terena, skupljanja materijala, slaganje gradnje do čišćenja terena nakon rada

Materijali (kamen) za gradnju

Upoznavanje s vrstama kamena koji se koristi u tehnici suhozidne gradnje

Alat za gradnju

- Upoznavanje sa svim potrebnim alatom koji se koristi tijekom gradnje suhozida

Turistički, ekonomski i kulturni potencijal suhozidne gradnje

- Educiranje polaznika o mogućnostima suhozidne gradnje za unapređenje hrvatske turističke ponude te za općenito bogaćenja kulturnog krajobraza

Centar će svojim polaznicima omogućiti oblik nastave koja će uključivati sve suvremene tehnologije koje se koriste za bolje predstavljanje određene građe – poput prezentacija putem projektora, rada na kompjuteru, gledanja video zapisa, slikovnog materijala i slično.

Također, za potrebe teorijskog dijela nastave Centar će polaznicima omogućiti priručnike putem kojih će se predavanja moći lakše pratiti, a koji će polaznicima radionica kasnije moći služiti i kao podsjetnik na naučeno u sklopu Centra. Centar će organizirati sustavna snimanja i stvoriti bazu podataka o stanju tog dijela naše kulturne baštine koja će služiti za potrebe nastave i daljnja planiranja njezine sanacije, zaštite ili očuvanja.

Praktični dio radionice

Predavači i učitelji praktične gradnje suhozida biti će članovi udruge Suhozid, ovčari i graditelji, koji su tijekom svojih života sagradili na desetke kilometara suhozida.

Predviđeno je da se u sklopu praktičnog dijela nastave suhozidna tema obuhvati s više strana:

- kamen i njegova svojstva

- povijesni pregled i obilazak lokacija s već gotovim primjercima suhozidnih nastambi i građevina

- odabir kamena i učenje temeljenja zida i suhozidne građevine

- gradnja početka zida – „gradnja glave zida“

- tehnike održavanja pravca zida

- samostalna izgradnja zida kao završni ispit

- upoznavanje prirodnih ljepota otoka Paga, posjet drugim lokalitetima u okolici Otoka

- dodjela diplome i zvanja majstora gradnje

- trajno održavanje veza s polaznicima u cilju promidžbe gradnje suhozida i obnavljanja suhozidnih građevina i međa širom RH i Hercegovine

Plan rada u sklopu radionice

Radionica s jednog grupom polaznika trajati će deset do četrnaest dana. Polaznici će u jutarnjim satima pohađati teoretski dio nastave. U popodnevnim satima će s instruktorima pohađati praktičnu nastavu na terenu. Nakon završetka radionice polaznici će dobivati certifikat o uspješno položenom tečaju suhozidne gradnje.

2.2. Aktivnosti Centra izvan obrazovne funkcije – u sklopu radionica Centar će raditi kao sastavni dio Udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine otoka Paga „Suhozid“ te će okupljati stručnjake i štovatelje suhozidne gradnje.

Kao takav Hrvatski centar suhozidne gradnje – Kolan organizirati će sljedeće aktivnosti:

- izradu projekata za obnovu i očuvanje značajnih suhozidnih mikro i makro lokaliteta na prostoru otoka Paga i Republike Hrvatske

- djelovanje na osnivanju i širenju mreže suhozidnih nastavnih centara na prostoru RH i BiH (Hercegovine)

- sudjelovati će u promociji suhozida i suhozidne gradnje na svjetskoj razini, kroz izradu prepoznatljivih nacionalnih simbola koji će biti posebno dizajnirani za izradu u suhozidnoj tehnici, a golemih dimenzija, kako bi se širila ideja o zaštiti i obnovi suhozidne gradnje

- Sanaciju devastiranih suhozidnih građevina na području Republike Hrvatske

- Izgradnju suhozidnih građevina za gospodarske ili kulturne potrebe

- Tiskanje edukacijskih priručnika i ostalih publikacija o važnosti suhozdine gradnje za kulturno-povijesno naslijeđe stanovnika hrvatskog priobalja te mogućnostima gospodarske iskoristivosti istih

3. ZAKLJUČNO

Hrvatska suhozidna baština je među najbogatijima u Europi, ali se s vremenom devastira, a nove generacija više ne poznaju tehnike gradnje i očuvanja suhozidne gradnje. Osim što je suhozidna baština izuzetno važan kulturno-povijesni spomenik života na prostoru hrvatskog priobalja, ona je i fenomen od velikog turističkog značaja za Republiku Hrvatsku. Stoga se danas javlja potreba za organiziranom edukacijom o kulturno-povijesnoj važnosti suhozidne gradnje te o načinima i tehnikama koje su korištene tisućljećima. Hrvatski centar suhozidne gradnje koji će djelovati u mjestu Kolan na Pagu, otoku s najvećim brojem suhozidnih građevina na Jadranu, upravo je mjesto koje će omogućiti da se ovi izuzetno vrijedni spomenici hrvatske kulture i povijesti ne prepuste zaboravu. Štoviše, polaznici koji će dolaziti iz cijele Hrvatske svoje će znanje prenositi u krajeve iz kojih su došli te će se na taj način oformiti mreža ljudi koja će aktivno raditi na spašavanju suhozida od daljnje devastacije, ali i mreža ljudi koji će znati iskoristiti ovaj specifičan način gradnje za unapređenje turističke ponude svojih mjesta.

Share and Enjoy:

Najava: Restaurator suhozida – čuvar prošlosti

January 18, 2022 in radne akcije by Levantinka

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”.

Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično.

Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti:
– krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide;
– čišćenje okolnog terena;
– prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja;
– jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima;
– slaganje kamenja;
– bilježenje koordinata postojećih suhozidnih struktura;
– fotografiranje suhozida prije i poslije obnove.

Volontiranje je moguće u travnju (26.3-2.4, 2.-9.4, 9.-16.4), a traje 7 dana, od čega je jedan dan predviđen za odmor i organizirani obilazak otoka.

Poveznica sa svim detaljima i prijavnicom:
https//volonteri.parkovihrvatske.hr/hr/volontiraj/restaurator-suhozida-cuvar-proslosti/

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”. Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično. Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti: – krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide; – čišćenje okolnog terena; – prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja; – jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima; – slaganje kamenja; – […]

Povratak u (Eden) Godinj

January 18, 2022 in Arhiva reportaža by Levantinka

Tekst: Stipe Božinović
Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak

Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. Radionica je bila organizirana u suradnji i pod sponzorstvom Centra za kulturu i baštinu (CKB) Grada Vrgorca i Parka prirode Biokovo. Dragodid smo predstavljali Jelena Kulušić i ja, Stipe Božinović.

Foto 1. i 2. Pozdravne riječi i uvodno predavanje

Nije sve baš išlo baš po planu. Originalni termin bio je zakazan za kraj kolovoza, točnije posljednju subotu, ali zbog lošeg vremena radionica je otkazana u kolovozu i rujnu te je konačno realizirana 16. listopada. S obzirom da je originalni termin bio dogovoren za kolovoz, tom terminu i očekivanim vrućinama bilo je prilagođeno trajanje radionice, pa je dogovorena četverosatna radionica kroz prijepodne. Bez obzira na odgodu termina dogovor da će radionica biti kroz jedno prijepodne nije se promijenio.

Foto 3. i 4. Sanacija jednog urušenja i rezultati sanacije

Broj sudionika je bio ograničen zbog epidemioloških mjera, ali i u takvim okolnostima okupilo se 20ak entuzijastičnih ljudi, među kojima predstavnici CKB Grada Vrgorca, PP Biokovo, Konzervatorskog ureda u Imotskom i ljubitelja ovog dijela baštine, koji su vidjeli objavu događaja na društvenim mrežama.

Foto 5. i 6. Sanacija drugog urušenja i rezultati sanacije

I nakon svih tih tehnikalija, dogovora i odgoda dočekali smo i to jutro 16. listopada, sjeli u auto i uputili se u Veliki Godinj. S obzirom da više nije bio kolovoz pa rad nismo trebali početi prije velikih vrućina ipak smo se dogovorili za nešto kasniji početak radionice (čitaj 9 sati). Nakon uvodnih riječi organizatora i našeg uvodnog predavanja o samoj tehnici gradnje i sigurnosti na radu sama radionica je bila podijeljena na dva dijela, dva terena, dvije razine spremnosti. Dio sudionika, onih koji do sada nisu imali iskustva u izradi suhozida, sudjelovali su za početak u obnovi urušenih suhozida uz stazu koja iz Velikog Godinja vodi u Biokovo. Oni s više iskustva i želje izrađivali su potpuno novi suhozid za koji su domaćini pripremili ranije teren. Kada su se i oni neiskusniji ili nesigurniji u svoje vještine zidanja izvježbali i uhvatili ruku s obnovom nekoliko urušenih ogradnih zidova, svi skupa smo se prebacili na izgradnju novog zida. Novi zid bio je ambiciozan pothvat i od početka se znalo da neće biti završen, ali domaćini su željeli samo da se počne, da se napravi prvi red, jer su sigurni da će se onda i nekada nastaviti.

Foto 7. i 8. Rad na novom zidu

Nema potrebe pričati da su 4 sata koliko je dogovoreno da će radionica trajati jako brzo prošla, a kada je došlo vrijeme za ručak nije se odmah prestalo raditi, jer „evo samo još ovo da popravimo”, no kad je stigla naručena peka rad je ipak obustavljen.

Foto 9. i 10. Izgrađeni dio novog zida i rezultati radionice

I tako je jako brzo prošlo lijepo jutro u Velikom Godinju, još jedna lijepa radionica. I ne treba spominjati da se već kuju planovi za nove, buduće akcije. Za kraj ostaje još jednom zahvaliti našim domaćinima Nadi i Nediljku na uvijek srdačnom gostoprimstvu i Žani Pervan Odak, ravnateljici CKZ grada Vrgorca, na svoj organizaciji i koordiniranju svega.

Tekst: Stipe Božinović Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. […]

Studia ethnologica Croatica: Cresko-lošinjski mrgari

January 14, 2022 in jadranski suhozidi by Levantinka

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1).

Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469.

Autori:
Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mauro Varotto ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova
Goran Andlar ; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak:
Višeprostorne ovčare dio su suhozidne pastirske baštine Ujedinjenoga Kraljevstva, Švicarske, Islanda i Hrvatske. Primjeri s otoka Cresa i Lošinja (lokalnoga naziva: mrgari) u procesu su napuštanja, a u literaturi tek parcijalno obrađeni, zbog čega je cilj ovoga rada objedinjavanje i dopuna spoznaja, polazeći od premise o njihovoj kulturnoj vrijednosti. Istraživanje se temeljilo na pregledu literature i kartografskih podataka, ali ponajviše na razgovorima s lokalnim stanovništvom te terenskim obilascima. Ovim je radom većina otočnih višeprostornih mrgara zabilježena i opisana te vrednovana unutar modela kojim su izdvojeni oni najreprezentativniji i/ili prikladni za obnovu.

U nastavku dijelimo fotografije mrgara iz članka u boji, uz dopuštenje autora:

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1). Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469. Autori: Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Mauro […]

Popravak krova pred prve kiše u Dragodidu

January 11, 2022 in Arhiva reportaža by Levantinka

tekst: Ana Burić

fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša

Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki Burić- jedinoj stanovnici Dragodida (uz pasa Bobija, tovara Gala, kozu Larisu i jarca Antoninka) u održavanju sela i tradicionalnog načina života.

O povijesti sela, počecima Udruge usko vezanim za Dragodid i dosadašnjim akcijama već je dosta pisano, a za one koji žele znati više sve članke možete pročitati ovdje: 2002. / 2014. / 2016. / 2017. I. / 2017. II /2018. /2019.
I ove godine akcija je financirana iz projekta koji je raspisao Grad Komiža pod nazivom „Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma u selu Dragodid“

Nakon izvidničkog posjeta selu ovog ljeta ustanovili smo da je, od brojnih potrebnih sanacija, definitivno najbitniji zahvat obnova tj popravak kamenog pokrova na najstarijoj kući u selu koja se jedina još uvijek koristi u svrhu življenja.

Kao najoptimalniji termin pokazao se vikend početkom studenog, pa smo skombinirali dane i organizirali trodnevnu akciju s peteročlanom postavom iz Zagreba, Sinja, Brača i Splita uz pomoć tri četveronožna volontera Dojdi, Ninu i Đuru koji su se brinuli da hranu uvijek spremimo na sigurno. Logistiku, načelni plan rada i nabavu materijala obavili smo ranije, tako da smo na teren došli opremljeni limom, vapnom, cementom, kupama kanalicama, pilama, šarafima…

Uz jutarnju kavu s otvorenog ognjišta, u zadimljenoj kuhinji, između debelih kamenih zidova obavijenih tamnim velom, čađom povezane paučine, naš zadatak se iščitavao kao dan. Sunčane su zrake, poput lasera na južnoj strani krova, probijale tamu (drama).

Klasično dvostrešno krovište (drvene rogovi i grede kao nosiva konstrukcija, joprena kao potkonstrukcija te kamene ploče kao pokrov) bilo je popravljano 2017. godine (također zahvaljujući financijskoj pomoći Grada Komiže uz pomoć privatne Nediljkine ušteđevine), no nažalost nedovoljno kvalitetno pa se zadatak pokazao i zahtjevnijim no što smo planirali. Sva ta mjesta proboja lasera trebala su biti sanirana preslagivanjem postojećih kamenih ploča, dodavanjem novih ploča ili na najzahtjevnijim mjestima umetanjem lima od pocinčanog čelika nastojeći učiniti siguran put za vodu. Najiskusniji među nama, Andro, uveo nas je u posao, te smo sljedeća tri dana proveli u svim mogućim akrobatskim pozama na krovu i oko krova. Mnoga mjesta su trebala biti otvorena i nanovo složena. Netko je bio na krovu i preslagivao, netko zavaljen u prašnjavi tavan asistirao iznutra, netko pronalazio adekvatne kamene ploče, netko skupljao drva za ogrjev, al svi smo pritom slušali Nediljku i njene priče, savjete i komentare kojih nikad ne nedostaje, te dodatno začine ionako posebnu akciju u zabačenom selu na vrh otoka, bez struje, signala i stresa (bar onog uobičajenog).

Nakon što smo završili rad s pločama i limom popravili smo i sljeme u kombinaciji starih i novih kupa kanalica i time glavni zadatak priveli kraju.

Kako se s otoka nikad ne odlazi polagano i na vrijeme, zadnji tren smo premjerili i dokumentirali još dvije kamene kuće kao žurne kandidate sljedeće akcije.

Jedna kandidatkinja je stara kamena kuća uz tor za koze, kolokvijalnih naziva „kućica o tovara“ ili „europski dom“ koja je u ljetnim mjesecima početka 2000-tih. služila kao poligon za učenje i upoznavanje materije koje je kasnije rezultiralo današnjom Udrugom, te kao takva ima posebnu ulogu i definitivno zaslužuje temeljitu obnovu krovišta (nosive konstrukcije i pokrova). Bitno je napomenuti da smo obilaskom zaključili da je stanje alarmantno, te je Zvone ad hoc izveo par hvale vrijednih improvizacija s ciljem saniranja i sprječavanja dodatnog urušavanje dok ne dođe hitna pomoć na proljeće.
Drugi kandidat je malena kućica u ruševnom stanju do konobe gdje bi Nediljka rado uredila „apartman“ za svog tovara kako bi se napokon osamostalio od koza i prestao ih gnjaviti, a nama bi poslužila kao idealna za demonstraciju i edukaciju članova kako napraviti tradicionalno krovište od početka do kraja koristeći lokalne materijale.

Detaljnije o tim akcijama, nadajmo se sljedeće godine, a do tada hvala Gradu Komiži na potpori i financiranju, Zvoni na prijevozu i legendarnoj Nediljki na super domaćinstvu, svim pričama, kafama i iskrenim osmjesima. Radujemo se ponovnom druženju!

p.s. Čim smo napustili otok okrenula je prava jesenska nevera. Strepili smo kako će se popravljeni krov pokazat na prvom testu. Nediljku naravno nismo mogli odmah dobiti, no za par dana se javila sretna s vijestima da je suha!

tekst: Ana Burić fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki […]

Očuvanje gromača na Kotoru i Kotor u dvorištu

November 8, 2021 in Uncategorized by Levantinka

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić

Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne radionice u Crikvenici. Tako smo 9. i 10. Listopada održali tradicionalnu radionicu obnove gromača na Kotoru, a odmah potom i trodnevnu radionicu “Kotor u dvorištu”.

Radionica koju provodimo na Kotoru osmišljena je s ciljem edukacije sudionika i popularizacije suhozidne gradnje uz prateću obnovu dijelića naselja. Ovaj je put u fokusu bio podzid čija jedna strana definira među na putu nadomak izlaza iz naselja, dug oko 4m, te još jedan zid cca 2m koji tvori istu cjelinu između kojih je stepenište. Sudjelovali su lokalni stanovnici i zidari, te znatiželjnici iz ostatka županije.

Akcija na buri

Lokacija na kojoj smo radili je u predivnom krajoliku pored starog zapuštenog gumna, između dvije kuće. Dočekalo nas je više vegetacije nego što smo očekivali, nekoliko stabala usred zida, trbušasta gromača…

Zatečeno stanje

Čišćenje stepeništa i priprema za gradnju

Radno, radno

Presložen obližnji zidić koji se nastavlja uz kuću

Potom je uslijedila i druga radionica, »Kotor u dvorištu« koja je pokrenuta 2019. u cilju edukacije najmlađih, ali i sa željom da se jedan dio školskog dvorišta OŠ Vladimira Nazora, s već postojećim maslinicima, prezentira u duhu primorskog krajolika.

Unutar tri dana učenici od 5.-8. razreda jedan su školski sat posvetili upoznavanju svrhe gradnje u kamenu, sortiranju i skupljanju ili pak slaganju kamena, ovisno o tome u čemu se tko više pronašao.

Na jednoj strani dvorišta od viška materijala gradio se pokazni zid koji se pokazao idealanim za prve graditeljske ekspedicije, a u masliniku nastajala je kamena klupa organičkog oblika.

A po završetku, naravno, nismo si mogli pomoći i pojurili smo uštimati još koji kamen na klupama koje smo gradili lani. Bilo nam je drago vidjeti da se klupe zaista često koriste.

Uz spomenute organizatore, na angažmanu valja zahvaliti i učiteljicama i koordinatoricama učenica i učenika Olgi i Martini, te svim učiteljima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i povezali rad sa školskim predmetom!

Akciju su svojim sredstvima omogućili Ministarstvo kulture i medija RH, Primorsko-goranska županija i Grad Crikvenica.

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne […]