Inicijativa: Hrvatski centar suhozidne gradnje – Kolan

Udruga “Suhozid” iz Kolana dobila je punu medijsku pozornost ovoga proljeća, kada je inspirirana Bašićevim rješenjem za spomenik kornatskim vatrogascima uspjela pokrenuti cijelu hrvatsku vatrogasnu zajednicu na izgradnju dvanaest suhozidnih križeva i kapelice. Od tog trenutka izgleda da ne mogu pogriješiti: općine i gradovi se listom priključuju njihovoj inicijativi za zakonskom zaštitom suhozida, a redovito se pojavljuju i u listama dobitnika donacija.

Sljedeći ambiciozan projekt udruge je “Hrvatski centar suhozidne gradnje – Kolan”. Tema je prije svega edukacija, a lokalno određenje u imenu, prema riječima njihovog predsjednika Ive Butkovića, znači otvoren poziv i slobodan prostor ostalim lokalnim inicijativama za “širenje franšize”.

Ljubaznošću g. Butkovića prenosimo opis projekta, ilustriran fotografijama ostataka pretpovijesne ilirske utvrde zvane Gornji Gradac na brijegu iznad Kolana.

Kontakt:

Udruga “Suhozid”, predsjednik Ivo Butković, prof., 0912345093, info@suhozid.org

PROJEKTNO RJEŠENJE

HRVATSKI CENTAR SUHOZIDNE GRADNJE – KOLAN

1. UVODNI DIO

Naše je priobalje s otocima protkano mrežom suhozidnih međa, terasa  i  putova koji su spajali prvobitna naselja, poneka datirajući još iz prapovijesti kako potvrđuju rezultati arheoloških istraživanja. U suhozidu su definirane međe kao vidljiva podjela vlasništva, podizane su terase, ograđeni pašnjaci i pojilišta za stoku, no u suhozidu se gradilo i objekte za stanovanje, torove i skloništa za blago i površine za uzgoj usjeva. Također je, našim precima poznata od davnina,  vrlo bitna uloga gromača u zaštiti tla od erozije.


Tehnika gradnje suhozidom, nije se mnogo mijenjala ni usavršavala, ovisila je o umješnosti pojedinog graditelja seljaka te o vrsti kamena u pojedinim regijama. Uočene su, međutim, razlike u gradnji većih, zahtjevnijih objekata koje su, očito, podizale plemenske zajednice u pojedinim razdobljima, kao što su, na primjer, suhozidne gradnje prapovijesnih utvrda, gradine. Kolektivni trud u gradnji uočen je i u tehnici ograđivanja bunara i lokvi ili pak seoskog gumna.

U nas, na hrvatskom Jadranu, silazeći s magistralnih putova na lokalne priključke, još uvijek ulazimo u  područja  izvornog poljoprivrednog ili pastirskog krajobraza koji odiše Mediteranom, sa suhozidom kao prepoznatljivim elementom krajolika. Vrijednost tog dijela naše kulturne baštine poodavno je prepoznala i struka u nas. Među hrvatskim stručnjacima koji u svom opusu ističu vrijednost suhozidnog krajobraza nalazimo pok. akademika Branka Fučića,  pok. akademika Andru Mohorovičića /od 1960./, dr. Aleksandru Faber /od 1968./, akademika Marina Zaninovića /od 1976./, akademika Borisa Magaša, akademika Igora Fiskovića, pok. prof. Radovana Ivančevića /od 1998./, zatim Tihanu Stepinac Fabijanić, a u novije vrijeme prof. Jadrana Kalea,  gđu. Lepu Petri prof.,  dr. Svena KulušićaSanju Buble, dipl.ing.arh., dr.sc. Berislava HorvatićaIvu Šprljana, dipl.ing.arh., gđu. Svjetlanu Đerek, prof., Branka Orbanića, dipl.ing.arh., g. Acu Zrnića, prof. i dr.

U posljednje vrijeme velika se pozornost svekolike hrvatske javnosti usmjerila na izgradnju suhozidnih spomen križeva vatrogascima stradalim u Kornatskoj tragediji.

Po veličanstvenom idejnom rješenju arhitekta g. Nikole Bašića, udruga Suhozid, osnivač Hrvatskog centra suhozidne gradnje – Kolan, pokrenula je cjelokupnu vatrogasnu zajednicu Republike Hrvatske na sudjelovanje i zajedničko građenje svih dvanaest golemih suhozidnih križeva i kapelice u spomen nastradalim vatrogascima.

Ponosni smo na činjenicu da su majstori graditelji suhozida s otoka Paga, članovi udruge Suhozid, vodili i nadzirali gradnju svih dvanaest križeva i kapelice, poučavajući pri tome golemi broj,  više od dvije tisuće ljudi, toj staroj, tradicionalnoj, hrvatskoj  graditeljskoj tehnici.

Ne treba niti govoriti da je suhozidna građa i vrlo vrijedna turistička atrakcija hrvatskog priobalja i da značajno pridonosi  turističkoj prepoznatljivosti Republike Hrvatske u svijetu.

U neskladu s važnošću suhozidne baštine za kulturu, povijest i turističku ponudu hrvatskog priobalnog područja, a zbog globalnih promjena načina življenja, među novim generacijama dolazi do zaboravljanja načina gradnje i održavanja suhozidne baštine. Zaborav gradnje i održavanja ovih spomenika života na Jadranu ne šteti samo kulturnoj i povijesnoj baštini ( a čime se izravno gubi i identitet lokalnog stanovništva hrvatskog priobalja), nego se, kako je već rečeno, ugrožava i važan segment hrvatske turističke ponude čime se uzrokuje i gospodarska šteta. Štoviše, posljednjih desetljeća na sve strane grade se vikendice, kuće za odmor, turistička naselja, asfaltne ceste  i pri tom bezumno ruši i melje drobilicama ostatke gradina, torova, koliba, mogila, prapovijesnih grobova, ogradnih zidova, bunara i lokava.

U skladu sa svime navedenim, Udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine otoka Paga „Suhozid“ odlučila je osnovati Hrvatski centar suhozidne gradnje. Centar će prvenstveno imati obrazovnu funkciju u sustavnom podučavanju o načinima gradnje i očuvanja suhozidne baštine. Ipak, osim edukacijskog rada s polaznicima radionica, Centar će biti i organizacija sposobna sanirati ili izgraditi razne objekte u ovoj pradavnoj tehnici gradnje. Sve funkcije Centra i oblik organizacije detaljnije ćemo objasniti u idućem poglavlju.


2. ORGANIZACIJSKI USTROJ CENTRA

2.1. Obrazovne  radionice

Primarna uloga Centra je organizacija obrazovnih radionica o vrstama i načinima gradnje i očuvanja suhozidne baštine. Centar bi u sklopu jedne radionice primao do 20 polaznika iz svih krajeva Republike Hrvatske i inozemstva. Radionica je zamišljena kao kombinacija teoretskog i praktičnog rada te će polaznici u sklopu nje steći teorijska znanja o suhozidnoj gradnji (načini gradnje, povijest gradnje, vrste građevina, materijal, alat i slično), ali će se putem praktične nastave u potpunosti osposobiti i za samostalnu gradnju suhozida.

Teorijski dio edukacijske radionice

Polaznicima radionice predavanja će održavati kvalificirani predavači, a predavanja  će se podijeliti u sljedeće cjeline:

Povijest i vrste suhozidnih građevina na području Republike Hrvatske

Kratko predavanje o povijesti suhozidne gradnje u našim područjima, razlozima njihove gradnje, razlozima njihove devastacije.

– Upoznavanje polaznika s vrstama suhozidnih građevinama te specifičnostima svake od njih.

Načini gradnje i održavanja suhozida

Upoznavanje s načinom gradnje suhoznih građevina. Od pripremanja terena, skupljanja materijala, slaganje gradnje do čišćenja terena nakon rada

Materijali (kamen) za gradnju

Upoznavanje s vrstama kamena koji se koristi u tehnici suhozidne gradnje

Alat za gradnju

Upoznavanje sa svim potrebnim alatom koji se koristi tijekom gradnje suhozida

Turistički, ekonomski i kulturni potencijal suhozidne gradnje

Educiranje polaznika o mogućnostima suhozidne gradnje za unapređenje hrvatske turističke ponude te za općenito bogaćenja kulturnog krajobraza

Centar će svojim polaznicima omogućiti oblik nastave koja će uključivati sve suvremene tehnologije koje se koriste za bolje predstavljanje određene građe – poput prezentacija putem projektora, rada na kompjuteru, gledanja video zapisa, slikovnog materijala i slično.

Također, za potrebe teorijskog dijela nastave Centar će polaznicima omogućiti priručnike putem kojih će se predavanja moći lakše pratiti, a koji će polaznicima radionica kasnije moći služiti i kao podsjetnik na naučeno u sklopu Centra. Centar će organizirati sustavna snimanja i stvoriti bazu podataka o stanju tog dijela naše kulturne baštine koja će služiti za potrebe nastave i daljnja planiranja njezine sanacije, zaštite ili očuvanja.

Praktični dio radionice

Predavači i učitelji praktične gradnje suhozida  biti će članovi udruge Suhozid, ovčari i graditelji, koji su tijekom svojih života sagradili na desetke kilometara suhozida.

Predviđeno je da se u sklopu praktičnog dijela nastave  suhozidna tema obuhvati s više strana:

–       kamen i njegova svojstva

–       povijesni pregled i obilazak lokacija s već gotovim primjercima suhozidnih nastambi i građevina

–       odabir kamena i učenje temeljenja zida i suhozidne građevine

–       gradnja početka zida – „gradnja glave zida“

–       tehnike održavanja pravca zida

–       samostalna izgradnja zida kao završni ispit

–       upoznavanje prirodnih ljepota otoka Paga, posjet drugim lokalitetima u okolici Otoka

–       dodjela diplome i zvanja majstora gradnje

–       trajno održavanje veza s  polaznicima u cilju promidžbe gradnje suhozida i obnavljanja suhozidnih građevina i međa širom RH i Hercegovine

Plan rada u sklopu radionice

Radionica s jednog grupom polaznika trajati će deset do četrnaest  dana. Polaznici će u jutarnjim satima pohađati teoretski dio nastave. U popodnevnim satima će s instruktorima pohađati praktičnu nastavu na terenu. Nakon završetka radionice polaznici će dobivati certifikat o uspješno položenom tečaju suhozidne gradnje.

2.2. Aktivnosti Centra izvan obrazovne funkcije – u sklopu radionica Centar će raditi kao sastavni dio Udruge za očuvanje kulturne i prirodne baštine otoka Paga „Suhozid“ te će okupljati stručnjake i štovatelje suhozidne gradnje.

Kao takav Hrvatski centar suhozidne gradnje – Kolan organizirati će sljedeće aktivnosti:

–       izradu projekata za obnovu i očuvanje značajnih suhozidnih mikro i makro lokaliteta na prostoru otoka Paga i  Republike Hrvatske

–       djelovanje na osnivanju i širenju mreže suhozidnih nastavnih centara na prostoru RH i BiH (Hercegovine)

–       sudjelovati će u promociji suhozida i suhozidne gradnje na svjetskoj razini, kroz izradu prepoznatljivih nacionalnih simbola koji će biti posebno dizajnirani  za izradu u suhozidnoj tehnici, a golemih dimenzija, kako bi se širila ideja o zaštiti i obnovi suhozidne gradnje

–       Sanaciju devastiranih suhozidnih građevina na području Republike Hrvatske

–       Izgradnju suhozidnih građevina za gospodarske ili kulturne potrebe

–       Tiskanje edukacijskih priručnika i ostalih publikacija o važnosti suhozdine gradnje za kulturno-povijesno naslijeđe stanovnika hrvatskog priobalja te mogućnostima gospodarske iskoristivosti istih


3. ZAKLJUČNO

Hrvatska suhozidna baština je među najbogatijima u Europi, ali se s vremenom devastira, a nove generacija više ne poznaju tehnike gradnje i očuvanja suhozidne gradnje. Osim što je suhozidna baština izuzetno važan kulturno-povijesni spomenik života na prostoru hrvatskog priobalja, ona je i fenomen od velikog turističkog značaja za Republiku Hrvatsku. Stoga se danas javlja potreba za organiziranom edukacijom o kulturno-povijesnoj važnosti suhozidne gradnje te o načinima i tehnikama koje su korištene tisućljećima. Hrvatski centar suhozidne gradnje koji će djelovati u mjestu Kolan na Pagu, otoku s najvećim brojem suhozidnih građevina na Jadranu, upravo je mjesto koje će omogućiti da se ovi izuzetno vrijedni spomenici hrvatske kulture i povijesti ne prepuste zaboravu. Štoviše, polaznici koji će dolaziti iz cijele Hrvatske svoje će znanje prenositi u krajeve iz kojih su došli te će se na taj način oformiti mreža ljudi koja će aktivno raditi na spašavanju suhozida od daljnje devastacije, ali i mreža ljudi koji će znati iskoristiti ovaj specifičan način gradnje za unapređenje turističke ponude svojih mjesta.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

*
*

 atts
0

Planet Brusnik

Piše: Ana Burić

Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić

Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.

Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala  smješteni na samom vrhu otoka.

Sl 1. Brusnik iz zraka s mikrolokacijama ribarske arhitekture

Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.

Sl 2. Jastožere
Sl 3. Žalo s nastambama 
Sl 4. Žalo s nastambama

Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.

Sl 5. Predavanja u prostorijama Geoparka

Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.

Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.

Sl 6. Dio tima na falkuši
Sl 7. Dio tima na gliseru
Sl 8. Istraživanje otoka

Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.

Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.

Sl 9. Valutice dijabaze

Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.

Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.

Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.

Sl 10./11. Početak rada  na ruševnim ostatcima
Sl 12./13. Nastambe nakon obnove

Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).

Sl 14. Povratak falkušom za Komižu

I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.

Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.

Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]

Read More »

 atts
0

Još pet dana za prijavu na travanjski znanstveni skup o suhozidima koji će se održati – u bunji

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Read More »

 atts
0

Obnova zlarinske lokve

Tekst: Duje Mikelić

Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko

Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje).

Iako smo u petak bili ograničeni s vremenom, pošto je akcija krenula poslijepodne, odrađen je veliki posao. Udruženi s lokalnim snagama i pridošlicama sa Cipra i iz Kalifornije očistili smo južni dio lokve od urušenog zida. Preko tri kubika kamena je izvučeno, sortirano i pripremljeno za daljnje vikend-slaganje.

Slika 1: Izvlačenje i sortiranje kamena iz lokve
Slika 2: Dio sudionika sa dijelom izvađenog materijala

Subota je krenula radno od ranoga jutra i pod direktivom stučnjaka za obnovu lokve, a ujedno i našega člana, Alena Čikade gradilište je podijeljeno na tri dijela.  To su redom: dovršavanje i nastavak gradnje obzida lokve kao centralni i najvažniji dio ovog terena, zatim gradnja okolnog zida u svrhu estetskog uokviravanja cijelog lokaliteta te postava  tri klupice u formi gabiona. Redom rada, redom smijeha, redom pizze odrađeno je i više nego što je planirano za taj dan. Već prethodno sagrađeni obzid je popravljen i podignut na predviđenu razinu na koju ide (nažalost, ali u službi funkcionalnosti) betonska deka. Impresivni „kantun“ je vješto napravljen od strane Alena i dodatno je ojačan radi potencijalnog šetanja posjetitelja po njemu. Niski zidić na sjevernoj strani je napravljen i zanimljivo izveden s prijelazom u improviziranu klupčicu. Gabioni postavljeni i napunjeni. Sve od navedenog testirano je od našeg dragog prijatelja Safeta.

Slika 3: Red rada na obzidu lokve
Slika 4: Red rada na okolnom zidu
Slika 5: Red rada kod postavljanja gideona
Slika 6: Red rada kod popunjavanja obzida
Slika 7: Red rada na obzidu
Slika 8: Red pizze
Slika 9 : Nadzornik Safet

Nedjeljni plan uključivao je vizualno dovršavanje napravljenih zadataka, čišćenje terena i u slučaju ostatka vremena odrađivanjem nekog brzog radnog zadataka. No nažalost, s jutrom nam je došla i genovska ciklona s obilnim padalinama. Pošto su dogovoreni planovi pali u vodu, neki su to iskoristili za povratak privatnim obavezama na kopnu, a drugi za detaljnije upoznavanje s otokom i njegovom baštinom. Nekoliko dokumentaraca, misa sa lokalcima, posjet starom selu Borovici i maloj špilji, potraga za bunjama, ručak – sve nam je to uspjelo prije katamarana u 15:30. Pogled s mora na otok u kretnji prema Šibeniku ostavlja mali žal za nedovršenim poslom, ali i blagi osmjeh znajući da ćemo se uskoro vratiti dovršiti započeto kod ovih zlatnih ljudi.

Slika 10: Završni rezultat
Slika 11: Završnji rezultat okolnog zida
Slika 12: Dio ekipe sa dijelom rezultata

Tekst: Duje Mikelić Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje). Iako smo […]

Read More »

 atts
0

Kamik i gromači 3

Tekst: Miše Renić

Foto: Mario Zaccaria

U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je što se točno zna da je prije 150 godina gospodin Anton Plašimuha sagradio te suhozidne terase, koje su impresivne dimenzijama, kako širinom, tako i visinom.

Kao i obično, najviše vremena je otišlo na čišćenje urušenih dijelova suhozida, sortiranje kamena i popravak posteljice za zid, nakon čega je zid brzo dosegnuo svoju nekadašnju visinu, a stečene vještine će sudionici veselo primijeniti u svom dvorištu. Dio volontera spavao je na otvorenom u kampu, gdje se uz prekrasne vizure na Kvarner miješaju zvuci domaćih i divljih životinja, a strani turisti su se uz plažne aktivnosti mogli okušati i u suhozidnim.

Tekst: Miše Renić Foto: Mario Zaccaria U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je […]

Read More »

 atts
0

Logorun ili Veliki škoj

Tekst i foto: Fran Polan

Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini napušteni objekti i strukture vrlo jasno sugeriraju da se otok nekoć povremeno i privremeno koristio; što za potrebe vojske, što u svrhu rezervata za magarce. Najprije austro-ugarska mornarica za sobom ostavlja sklop raštrkanih vojnih objekata, danas skrivenih i vegetacijom obraslih podzemnih i nadzemnih bunkera, povezanih tunela te topovskih gnijezda. Zatim 1990-ih godina skupina Tribunjaca osniva udrugu za zaštitu dalmatinskih tovara te otočić Lukovnik (Mali škoj) postaje prvi svjetski rezervat za zaštitu magaraca. Otok ubrzo postaje premalen pa im se novo utočište pronalazi upravo u Velom Škoju. Za te potrebe revitalizirane su poneke postojeće vojne strukture te su izgrađeni obalno pristanište, gusterna, veći ugostiteljski objekt i nekoliko sad već porušenih servisnih objekata poput štala za magarce i spremišta za alat. Upravo te uglavnom suhozidne strukture ukazuju na nekoć intenzivno i često korištenje otoka, kao i na potrebu njegove valorizacije i revitalizacije.

Dvodnevna radionica nastavak je interdisciplinarnog edukativnog projekta Logorun – Otočke taktike usmjerenog na razvoj potencijala demilitariziranih i slabo iskorištenih prostora šibenskog arhipelaga i okolice. U okviru projekta prošle su godine održani seminar i radionica, čiji je case study bio demilitarizirani sklop, a prilikom koje su radne grupe pod mentorstvom stručnjaka detektirale prostorne i programske potencijale te prezentirale prijedloge revitalizacije, obnove i reprogramacije pripadajuće zone otoka. Projekt nastaje zahvaljujući ranijoj neformalnoj lokalnoj inicijativi i općini Tribunj kojoj 2018. godine tadašnje Ministarstvo dodjeljuje istočnu trećinu otoka na upravljanje idućih 50 godina. Otok će uskoro udomiti Edukacijski centar dalmatinskog magarca čije idejno rješenje izrađuje arhitektonski ured Prostorne taktike, a obnovljeni suhozidi postat će integralni dio budućeg projekta koji će otoku vratiti nekoć izgubljeni identitet.

Prvi dan započinje s lokacije kolokvijalnog naziva tovar; male luke i pristaništa s kojeg su početkom stoljeća prevozili magarce do Velog i Malog škoja, a gdje je danas u zahvalnost toj životinji podignut spomenik kao simbol rada, radinosti i predanosti. Laganom vožnjom stižemo na jedini logorunski mol te započinjemo obilazak otoka i potragu za potencijalnim lokacijama obnove. Nasuprot pristaništa uočljiv je kompleks nekadašnjih gospodarskih objekata, magarećih štala i jedan veći napušteni ugostiteljski objekt, jedini s još neurušenim krovom. U blizini se nalazi gusterna obzidana suhozidom koji samo što se nije rasuo; ideju za njegovom obnovom iz sigurnosnih razloga ubrzo odbacujemo. Primjećujemo nekoliko duljih podzida, mjestimično urušenih najvjerojatnije uslijed vodenih bujica, a uz probijene staze vidljive su linijske strukture suhozida ili nanizanih rubnih kamena koji diktiraju put. Na samoj granici zone pod upravom općine, u čijoj blizini započinju bizarno izduljene privatne parcele od jedne do druge strane otoka, stižemo do blage padine uz obalu uz koju se nalazi urušeni armiranobetonski objekt gdje detektiramo nekoliko jedva vidljivih ostataka nekadašnjih suhozidnih podzida. Uz informaciju da je na toj lokaciji u sklopu projekata prošlogodišnjeg seminara zamišljena zona za kampiranje i boravak na otvorenom, pada odluka da će se radionica održati upravo ovdje. Svjesni obima posla, dogovaramo se da će se u iduća dva dana izgraditi dva podzida s dvije zemljane terase na kojoj će se smjestiti budući šatori. Lokacija na kojoj će se raditi nalazi se blizu obale, zahvaćena je gustom šumom alepskog bora i makije te je puna vapnenačke stijene.

Kasnije popodne stižemo u nedavno obnovljeno potkrovlje zgrade Općine gdje uz načelnika općine i Luke i Antonije iz Prostornih taktika zainteresiranim sudionicima predstavljamo projekt i program. Nakon uvodnih riječi načelnika i predstavljanja publikacije prošlogodišnje radionice, održali smo predavanje o povijesti i tehnikama gradnje i obnove suhozida, kao i o radu same udruge. Predavanje se pokazalo uspješnim; uz prijavljene sudionike pridružuje nam se još dvoje zainteresiranih volontera!

Prvi dan radionice započinje dolaskom na otok, pripremom terena te osiguravanjem dovoljne količine tekućine i hrane za 15ak sudionika. Uskoro pristižu polaznici radionice kojima nakon jučerašnjeg teorijskog dijela predavanja, prezentiramo ključne informacije i demonstriramo praktične tehnike gradnje potrebne za svladavanje znanja o obnovi suhozida. Teren je najprije bilo potrebno raščistiti od površinskog zemljanog sloja te raskopati zemlju do temelja postojeće strukture nekadašnjeg suhozida. Kao baza za alat, hranu i ostale potrepštine poslužile su gromade urušenog betonskog zida obližnje štale. Do pauze za ručak postavljen je spomenuti temeljni sloj zida, a zbog nedostatka većih stijena, bilo ih je potrebno pronaći u okolici lokacije. Nakon osmosatnog rada zid je gotovo u potpunosti završen; potrebno je dodati posljednji sloj kamenih ploča (koje su tamo rijetke), nasuti i nabiti zemlju koji sagrađeni podzid zadržava te isti proces ponoviti i za drugi, niži podzid podno prvog.

Sutradan, umor je vidno prisutan, ali entuzijazam prevladava. Promjena sata uslijed zimskog računanja vremena dodaje nam sat vremena sna više, pa spremni nastavljamo s radom. S nešto izmijenjenim timom sudionika (neki su otišli, drugi su stigli) dovršavamo započeto i podzid je ubrzo podignut. Efektnim nasipavanjem i nabijanjem zemlje za izravnavanje gornje terase zid proglašavamo izgrađenim. Nakon kratke pauze i rasprave o potencijalnom manjku vremena za završetak donjeg podzida, bacamo se na posao i u nekoliko sati, s već uhodanom ekipom, sličnim postupkom dovršavamo i drugi, nešto niži podzid. Time nastaju dvije zaravnjene zemljane terase koje će prema slobodnim procjenama u budućnosti moći primiti do osam šatora i poneki hammock. Dan je zaključen proslavom rođendana jedne od volonterki uz pjenušac i izvornu talijansku mortadelu.

Veliko hvala organizatorima, nositeljima projekta, a osobito sudionicima i volonterima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i zajedničkim snagama obnovili strukture koje će, vjerujemo, ubrzo poslužiti svrsi!

Tekst i foto: Fran Polan Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini […]

Read More »