Izvještaj: Srima, svibanj 2012.

g4-popravljaci

piše: Jadran Kale

Arheološki lokalitet Prižba na Srimi se s Jadranske magistrale lako uoči po čempresima, a sa odvojka za Jadriju je označen smeđim putokazom. Piščeva fotografija.

Prošlog mjeseca su se na području Srime (poluotok koji između ušća rijeke Krke i Vodica sa sjeverozapada zatvara kanal sv. Ante pred Šibenikom) održale četiri gradionice i kolokvij posvećeni suhozidnom graditeljstvu. Prireditelj je bila šibenska udruga Težački dom, a voditelj pisac ovih redaka. Gradionice su se nadovezale na voditeljev ilustrirani članak o baštini i perspektivama suhozidnog krajolika Srime koji je kroz ožujak i travanj na lokalnim kioscima bio prisutan u popularno uređivanom dvomjesečniku “Šibenik”. Za način odvijanja ovih okupljanja dovoljno je bilo ugledati se u višegodišnji uzor Orbanićevih “Mojih kažuna”: zaokruženo područje, kombinirani lokaliteti, otvoreni pristup, neposredni rad, subote (istina, samo subotama prijepodne – za razliku od njegovih prijepodnevnih i poslijepodnevnih programa subotama i nedjeljama). Gradionice su bile najavljene u medijima, na lokalnim predavanjima o srimskim suhozidima, i, naravno, na virtualnom Dragodidu.

Poletno i susjedski na gradionici prvoj

Prve subote, 5. V., osmero je okupljenih uz kamene ograde maslina na Prižbi sagradilo tri klupe. Bili smo iz Bogdanovića, Šibenika, Pirovca i iz samog sela Srima. Na ovome mjestu vlasnici zemljišta na Srimi nakon travanjskog blagoslova polja pod vodstvom župnika iz Doca u Šibeniku (danas je to katedralni župnik, dušebrižnik i Bogdanovića na Srimi) posljednjih godina upriličavaju piknik za svoje obitelji i goste, pa će klupe u hladu maslina sigurno biti od koristi. Više se razmišljanja posvetilo načinu izgradnje stola, kakav bi mogao biti koristan i tim zgodama i svakom izletniku, no taj je posao ostao na početku.

Izgradnja kamenih klupa pod maslinama. Piščeva fotografija.

Malobrojno, ali ustrajno na gradionici drugoj

Druge smo subote osvanuli u skučenijem društvu petero suhozidara (Bogdanovići, Šibenik, Dazlina), pa smo na istom mjestu dovršili klupe i potom posjetili nedaleku najveću bunju, očistivši joj raslinje pred ulazom. Prižba je za suhozidarska okupljanja osobito prikladna jer je nakon arheoloških iskapanja iz 1970-tih na licu mjesta ostalo više uredno poslaganih nasipa iskopanog kamenja pa nema uobičajenog problema materijala za ovakve akcije. Postignut je dogovor s arheolozima, jer se novim sadržajima ne će zasjeniti osnovna atrakcija mjesta (ostatke dvostruke crkve iz VI. st.). U perspektivi bi ova muzejska parcela mogla biti ulazom u vođene obilaske suhozidnog krajolika koji ga okružuje. Teren je ravan pa se može obilaziti i invalidskim kolicima, a pojedine bi staze bile dobre i za ture turističkim vlakićem među suhozidima između Vodica, Srime i Jadrije – bez izlaska na magistralu.

Pogled na popravljenu bunju s vrha susjednog orijaša. Fotografija Ivane Rupić i Hrvoja Gunjače.

Treća gradionica: bunja je obnovljena!

Treće subote je petnaestak sudionika (Šibenik, Srima, Dazlina, Rogoznica) suhozidni okoliš dvojne bazilike oplemenilo još jednim detaljem iz krajobrazne baštine svojeg okoliša – klupom koja je gradnjom uvučena u zid – i oko deset sati počeli popravljati manju bunju uz orijaša posjećenog prije tjedan dana. Tada je nastupio nusefekt naširoko subvencioniranog maslinarstva iz predintegracijskih godina: društvo se odbijalo razići dok se krov bunje posve ne dovrši, s najangažiranijim sudionicima među maslinarima koji si u zadnje vrijeme obnavljaju djedovske maslinike a kopka ih znatiželja vezana za tehniku nepravog svođenja. Završili smo u jedan, a zadnji je kod bunje iza dva sata ostao novinar čije su tri minute snimateljskog i montažerskog djela emitirane tri dana kasnije u jutarnjem terminu televizijskih najava iz svih dijelova Hrvatske. Na obnovljenoj bunji se skrasio Tugomir, obrnuti smajlić zatečen među kamenjem, kao znak moguće zlohude sudbine živine koja se u ovako duboko ugrađenoj bunji mogla gojiti s isključivim izlaskom papcima prema naprijed (kako je to bio slučaj s bunjom bez prolaza u ogradi, u blizini Rašine bunje).

“Profesore, dođite vidjeti što smo pronašli!” Piščeva fotografija.

Gradionica četvrta: otkriće

Četvrta je suhozidarska gradionica 26. V. održana na trećem mjestu, u Rodinim stanima (stanovima) – nekadašnjem sezonskom naselju ovčara i maslinara Prvić Luke uz uvalu Vodena Jama (na pola puta između sela Srima i kupališta Jadrija). Građevina odabrana za susret je monumentalan suhozidni kompleks koji se sastoji od dvije pažljivo sagrađene gomile, velike bunje, platforme za sušenje smokava, dvora i neobičnih detalja poput minijaturnih nepravo svođenih prostorija – jedne uz prostoriju bunje i dvije izvan nje. Ovoga puta su zainteresirani suhozidari došli iz nedalekog sela Srima, zajedno s voditeljem i ranijim entuzijastom iz Dazline. Kompleks se nalazi u granicama građevinske zone T-2, a da bi se mogao premjeriti i dokumentirati prethodno ga je trebalo očistiti i koliko-toliko popraviti makar osnovne crte pružanja građevine.

Najvrjedniji trenutak svibanjskih gradionica između čišćenja gustiša i podizanja kamenja bio je povik “Dođite vidjeti što smo pronašli!” Do tog časa je bila jasna po jedna nepravo svođena prostorijica u unutrašnjosti i na vanjskom rubu kompleksa, no uklanjanjem kamena što je zasulo rampe za penjanje na vrh više gomile (njena je visina oko 9 metara, poslije se razjasnilo da čitavim tim usponom nije posrijedi rampa već kontinuirano stepenište) izronila je još jedna. To su unikatne pojedinosti ovog kompleksa, jer se ne radi o jednostavnim, pločasto natkrivenim zidnim udubinama već o kompletnim nepravo svođenim prostorima – iako u majušnom razmjeru. Takvo razvođenje podsjeća na pulješke trule, kod kojih svaki zasebni unutrašnji prostor (bilo veća prostorija ili ostava, cisterna, krušna peć i sl.) ima svoj vlastiti nepravi svod. U Hrvatskoj ovakve “nepravo svođene niše” nisu uobičajene, ove tri su najsličnije najmanjoj (krajnjoj sjeverozapadnoj)  od pet prostorija Starog stana, bunje na predjelu Samograd na otoku Žirju. Svrhe su im očito bile posve različite, samogradska se nalazi na koncu unutrašnjosti 12 metara duge ovčarske građevine dok smo za dvije vanjske prostorijice (okrenute su na jug i jugoistok) nagađali namjenu klopke za ptice (u otkopanoj je nađena jedna ptičja kost; pjevice su znale biti prodavane u gradu) ili ostave. Nakon ovog nalaza smo se posvetili njegovom popravljanju, a popravljen je i dio stepeništa s obično ugrađenom nišom pri njegovom početku.

Za vrijeme čišćenja, prije popravljanja nepravog svoda pronađene niše. Piščeva fotografija.

Kolokvij

Sutradan je na istim mjestima uslijedio kolokvij. Okupili smo se na Prižbi, posjetili najvišu bunju i zasjeli u prostranu bunju suhozidnog kompleksa na Rodinim stanima koja je za ovakve zgode osobito prikladna zbog svoje kamene klupe (ovo je najveća od nekoliko takvih bunja na Srimi). Tu su bili Filip Šrajer i Filip Bubalo iz udruge “Dragodid” (jedni među autorima našeg prvog suhozidarskog priručnika, kojim smo uhvatili priključak u kompoziciji svjetskih suhozidnih velesila :-)  ), Sanja Buble (autorica obrazloženja upisa kulturnog krajolika Muster u Komiži i cisterni Lorca na otoku Visu u Registar kulturnih dobara), Jasna Dasović (voditeljica ljetne škole analize kulturnog krajolika na otoku Drveniku koja se odvija poslijednje četiri godine), Filip Đinđić (autor obrazloženja upisa suhozidnog kompleksa Ugrinići na otoku Pašmanu u Registar kulturnih dobara), Berislav Horvatić (istraživač i objavljivač suhozidnih mošuna, zdenaca i mrgara na otoku Krku) i Jadran Kale (autor obrazloženja upisa Starog stana i Rašine bunje kod Vodica u Registar kulturnih dobara), a pridružila nam se i arhitektonska doktorantica Ivana Katurić te šibenska novinarka Jordanka Grubač čiji je članak o gradionicama i kolokviju ubrzo izašao u Slobodnoj Dalmaciji. Berislavu dugujemo zahvalnost za inventivnu fotografiju kolokvija iz ptičje perspektive (vrh bunje, kao i kod nedalekog orijaša, je zarušen), a bez Jordanke ne bi stekli ni dobrih fotografija svih suhovježa na okupu. Zbog nedolaska su se ispričali Branko Orbanić (Žminj), Tihana Stepinac Fabijanić (Rijeka), Borut Juvanec, Domen Zupančič (obojica iz Ljubljane), Robert Bilić (Pula), Biserka Bilušić Dumbović, Stela Cvetnić Radić (obje iz Zagreba), Ivo Šprljan (Šibenik) i Gordana Birin (Vodice).

U najvišoj bunji, slijeva nadesno: Buble, Horvatić, Kale, Đinđić, Bubalo, Dasović, Šrajer i Katurić. Fotografija Jordanke Grubač.

Ispod podvučene crte

Sve u svemu, u jednom familijarnom krajoliku smještenom uz veći (Šibenik) i manji grad (Vodice) Orbanićeva se formula iz “Mojeg kažuna” čini pogođenom: ako ne travanj, tada je najpogodnije vrijeme svibanj, i to trebaju biti ustrajno održavana (ne jednokratna) okupljanja – za što su najbolje subote. Koliko netko drži vrijednim ulagati svoje dragocjene subote u suhozide, ili uopće u bilo što, tiče se osobne računice. U ovoj računici voditeljstvo se moglo nasloniti na kolegijalnu odluku vlasnika zemljišta (stručni kolegij Muzeja Grada Šibenika), dobru volju uprave Grada Vodica na čijem su se području gradionice održavale, te udrugu koja je stajala iza samog voditelja. U razrješenju sudbine ovog neobičnog krajolika, ili makar u upućenom i zainteresiranom nošenju s tom sudbinom, u čitav se posao nije vrijedilo upuštati bez namjere njegova višegodišnjeg ustaljivanja. Kada se od sudionika kroz razne gradionice čulo kako bi vrijedilo dovesti i školsku djecu (ideja nastavnica), ili da bi nastavak valjalo upriličiti još ove godine u listopadu, takve su nade pomalo dobijale na težini.

Sudionika je bilo iz raznih mjesta i raznih profila: srednjih godina i mlađi, s djecom kod kuće ili dovedenom sa sobom, studenti, stariji i mlađi umirovljenici, nastavnici, zaposleni u obližnjim tvrtkama, iz prvih kuća i oni koji su imali voziti skoro sat. Imali smo sreću da su nam se reportažno posvetili najbolji novinari ovdašnjih dopisništava i redakcija pa su okupljanja uživala dobar odjek i jamstvo javne upoznatosti za iduće prilike. Voditeljev ponos vezan je za narav dogođenog otkrića: u jednom zaboravljenom krajoliku je poznavanje građevina iz drugih krajeva pomoglo da se lokalni ljudi nanovo dovedu do najvrjednijih točaka podneblja, ali da njegove izuzetnosti potom otkrivaju sami! Etnologov je zadatak u prvu ruku bio zajamčiti izuzetnost pojave, a kada se pažnja već svrnula vrjednije je otkrivanje bilo od baštinika krajolika nego od ekspertnog evidentičara. U XXI. st. više nitko od ovih lokalnih sudionika nije nepismeni seljak iz vremena kodificiranja nazora o tradicijama u XIX. st., svi su oni u svojoj mjeri upućeni, zainteresirani i motivirani dionici svojih lokalnih zajednica.

Ponosni pred popravljenom baštinom. Piščeva fotografija.

Iz više se razloga (društveni ukus retradicionalizacije, isticanje autohtonih vrijednosti kao dijaloške strategije antiglobalizacije, napose intenzivna reoleizacija jadranske Hrvatske u namicanju što veće ulazne kvote maslina za referentnu godinu pred europsku integraciju itd.) moglo pretpostaviti kako se može očekivati makar i manji broj vrlo zainteresiranih sudionika. U tom je tonu gradionička kruna bilo spontano komentiranje i divljenje popravljača suhozidnog kompleksa na Rodinim stanima, poučavajući se i komplimentirajući svojim pretcima za trud, okretnost, odmjerenost i sklad rješenja koje su zatjecali raščišćavajući gomile popadale desetljećima pod udarom sleđujuće i razglavljujuće bure.

Samo okupljanje stručnjaka pred javnošću može pomoći u verifikaciji vrijednosti lokaliteta, a u okupljenom društvu smo od razmjene mišljenja koristi imali i sami. Osim izgleda za neposrednu sudbinu kompleksa predviđenog za rušenje, bilo je i dalekosežnijih ocjena s dobrim temeljima za razrade u stručnoj periodici. Vezano za najnovija zbivanja u upravljanju kulturnim krajolicima (vidjeti autorov članak u posljednjem broju Vijesti muzealaca i konzervatora), tim će se putem zasigurno nastaviti i dalje – u najmanju ruku dijaloški na idućim gradionicama.

Kolokvijaši. Između Ivane Katurić i Jasne Dasović se vidi ulaz zasebne unutrašnje male prostorije. Fotografija Berislava Horvatića.

U oproštajnom ovogodišnjem pasusu valja reći da će se kompleks radi boljeg dokumentiranja nastaviti popravljati, u suradnji s vlasnikom i predložiti za upis u Registar kulturnih dobara što bi ovoj parceli cijenu moglo samo podići a njenu konzumaciju iz jednokratne pretvoriti u kontinuiranu. Makar i za slučaj najcrnjeg scenarija, za tehnološki napredno dokumentiranje kompleksa (trodimenzionalno skaniranje posebnom kamerom iz nisko upravljanog balona) posredstvom građanske udruge valja namaknuti deset tisuća kuna. S takvom dokumentacijom u ruci kompleks bi se jednog dana mogao i nanovo sagraditi, slično kao što u nekadašnjim maslinicima zablaćkih Gaja surogatske suhozide turističkog Dalmatinskog sela preko kanala sv. Ante danas grade u hotelskom kompleksu Solaris. Orijaška bunja (4,6 m sačuvane visine, preko 5 m izvorne visine, prostorija veličine 3,3 x 4,4 m, uzorno sagrađeni prstenovi i složen raspored u kombinaciji s manjom sljubljenom bunjom) zavrjeđuje zaseban respekt Registra kulturnih dobara – no, nejasno je u kojoj kategoriji, jer su dosadašnji upisi savršenijih ostvarenja (najrazvedenija, najsavršenija i najstarija hrvatska građevina ove vrste) zavedeni kao kulturna dobra lokalnog značaja. Ova bi građevina, sudeći po tome, kao jedna od najboljih mediteranskih nepravo svođenih građevina s prstenovima imala biti podvedena među sublokalna kulturna dobra nacionalnog Registra?

Radnici su nakon obavljenog posla izvršili i nepristranu evaluaciju. Fotografija Ivane Rupić.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Suhozidni dani u Komiži

Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.

Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.

Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčićprvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:

”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.

Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.

Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.

Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.

Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.

Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.

Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…

Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.

Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”

Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]

Read More »

 atts
0

Ubrzanje od 0 do 28 metara u 4 dana – 3. volonterski program na Vranskom jezeru

Tekst: Miran Križanić
Foto: M.K. i PP Vransko jezero

U proljeće 2018. održali smo 3. po redu volonterski program u suradnji s Parkom prirode Vransko jezero. Naziv programa bio je „Suhozidar/ka“ a prigodno geslo svih volonterskih programa je „volonter po prirodi“. Kao i dosadašnjih godina, cilj ovog cjelotjednog druženja (16. – 21.4.2018.) bio je da okupljeni volonteri nešto nauče o suhozidima na konkretnoj lokaciji, provedu kvalitetno vrijeme u druženju na otvorenom, te istovremeno svojim rukama sagrade nešto korisno.

foto 01 volonteri-suhozidarike-izgradili-28-metara-novog-suhozida-05
foto 01: ozbiljan start

foto 02 IMG_6056
foto 02: teoretski dio: stručno vođenje po Parku

Lokacija suhozidanja, kao i prethodnih godina, predviđena je u Modravama, najvećem dalmatinskom masliniku. Visok proljetni vodostaj jezera nije omogućavao prilaz obali, pa je odluka za finalnu mikrolokaciju na kraju ipak pala na atraktivnu lučicu Prosika, ujedno i jedan od glavnih ulaza u park.

foto 03 IMG_6091
foto 03: polaganje kamena temeljca

foto 04 IMG_6109
foto 04: solidno izgrađen kantun – prolaz u maslinik

Zid koji smo odlučili obnoviti srušen je pri uređivanju prilaznog parkinga, kada je bilo potrebno strojevima zaravnati površinu uz put. Glavni zadatak za volontere bio je od raspoloživog kamena rekonstruirati zid – suhozidnu duplicu na novoj lokaciji. Ipak, nije to bila obična duplica nego kombinacija podzida i duplice, budući da je parking na višoj razini od okolnog terena.

foto 05 IMG_6114
foto 05: zid brzo napreduje

foto 06 volonteri-suhozidarike-izgradili-28-metara-novog-suhozida-04
foto 06 (izvor: PP Vransko jezero): volonter-ke

Bilo je i dosta krčenja terena i pripreme temelja podzida. Na samom početku zida bilo je potrebno sagraditi ugao, budući da smo počeli graditi kod jednog prolaza u polje. Iako je gradnja kuta napredna tehnika, volonteri su i to brzo svladali.

sdr
foto 08 IMG_6459
foto 07, foto 08: trenuci odmora

Nismo unaprijed zadali duljinu koju je potrebno obnoviti, kako ne bi bilo presinga. Fokus je uvijek na edukaciji, tj bitno je da polaznici nauče vještinu i dobro se zabave unutar svog volonterskog radnog vremena. Bez obzira na to, u samo 4 radna dana uspjeli smo rekonstruirati čak 28 dužnih metara zida, što je izniman uspjeh za ekipu koja prvi put zajedno zida, a neki čak bez prethodnog iskustva. Ekipa je bila šarena, kao i svake godine, a svatko je uspio naći svoj tempo kod gradnje, te je prijenos znanja ostvaren i unutar same grupe.

foto 09 IMG_6389
foto 09: poziranje na vlastitom netom dovršenom zidu

Ovim putem zahvaljujemo volonterima na super akciji, kao i osoblju parka – koordinatorima i tehničkoj službi, bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće. Izvještaj iz Parka, u kojem možete saznati što su još volonteri osim zidanja radili, kao i vidjeti još lijepih fotki, pročitajte ovdje. Vidimo se dogodine, (čitaj: ove godine:) !

foto 10
foto 10 (izvor: PP vransko jezero): zid u svojoj punoj duljini

Tekst: Miran Križanić Foto: M.K. i PP Vransko jezero U proljeće 2018. održali smo 3. po redu volonterski program u suradnji s Parkom prirode Vransko jezero. Naziv programa bio je „Suhozidar/ka“ a prigodno geslo svih volonterskih programa je „volonter po prirodi“. Kao i dosadašnjih godina, cilj ovog cjelotjednog druženja (16. – 21.4.2018.) bio je da […]

Read More »

 atts
0

Povratak u Kun

Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman

Tekst, foto: Miran Križanić

Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je u jesen 2013., a naredne 2014. godine održane su dvije – ljetna i jesenska. Dvije su glavne kunske suhozidne teme: bunje tj. kućice, i glagoljaški planinarski put prema samostanu na Čokovcu.

Foto 00
Foto 00: Obnova vrha bunje, davne 2014.

Prvih godina smo se bavili bunjama, i počeli obnavljati put prema Čokovcu, a mnogi od nas po prvi puta su se na tim radionicama susreli sa obnovom nepravog svoda, kao i sa zidanjem „unjulo“. Kako nam je bilo tada, detaljnije se prisjetimo u ovoj reportaži. Isto tako smo napravili i istraživački đir u potrazi za bunjama, a više o toj akciji pročitajte ovdje.

Nakon godinu-dvije pauze, vratili smo se završiti obnovu glagoljaške staze.
Radi se o zaista lijepoj planinarskog stazi kroz ugodnu hladovinu. Duž cijele staze proteže se suhozid, koji je s godinama na više mjesta urušen i zarašten. Kako smo prvih godina krenuli s obnovom od početka staze prema gore, tako nam je ostao gornji, možda najljepši dio staze, bliže samostanu. Obnova nije toliko tehnički zahtjevna, koliko je zid dug. U dvije akcije obnovljeno je nekoliko desetaka metara duplice. Prva akcija održana je u studenom 2017, a druga na pragu sezone i vrućina – početkom lipnja 2018.

Glavni organizator ove druge „runde“ radionca bio je dječji vrtić Ćok, sa Anom Maris Kušterom na čelu. Vrtić Ćok je dobio eko – certifikat i postao jedini eko – vrtić na jadranskom otocima, pa je to bila dodatna motivacija za organizaciju suhozidne radionice (u dva dijela). Sa vrtićkom grupom održali smo i radionicu izrade mini – suhozida od manjeg kamenja u vrtiću. Kroz takav pristup djeca ponovo od malih nogu uče praktične vještine zidanja u suho.

U nastavku pogledajte fotke i nadamo se ponovnom druženju u Tkonu s nekim novim suhozidnim izazovima!

Foto 01
Foto 01: Ana Maris Kuštera i njezina suhozidna ekipa u akciji u studenom 2017.

Foto 02
Foto 02: Zadarska sekcija Dragodida

Foto 03
Foto 03: Glavni dio radova u studenom 2017. odvijao se na ovom potezu zida

dav
Foto 04: Druga akcija u lipnju 2018. – uhh, upeklo je!

dav
Foto 05: Najmlađi suhozidar star je tek 8 mjeseci.

Foto 06
Foto 06: Klasična prije/poslije situacija s nešto većim kamenjem

Foto 07
Foto 07: Zadnja obnovljena etapa zida u ljeto 2018.

Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman Tekst, foto: Miran Križanić Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je […]

Read More »

 atts
0

Dragodid u 2018.

U 2018. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine.

pablo(5)
Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”. Tako je odlučio UNESCO-ov Međuvladin odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu na sjednici u Port Louisu, Mauricijusu. Uz Ministarstvo kulture, bili smo glavni koordinator RH za izradu nominacije. Ovdje su i službena stranica upisa, te obavijest Ministarstva u kojoj je opisan proces koji je vodio do današnje velike vijesti. Priznanje je zbilja značajno i daje elana za stare i nove istraživačke, edukativne i promotivne suhozidne aktivnosti.

U Hrvatskoj smo nastavili istraživati, animirati i dokumentirati nove potencijalne nositelje, ponovljenim pozivom na webu, jednim nacionalnim istraživanjem te jednim na razini Primorsko-goranske županije. Prikupili smo interese i ostvarili kontakte s onima do kojih do sada nismo došli, a nadamo se da će nakon upisa na UNESCO, popis nositelja biti i službeno ažuriran novim osobama i organizacijama čije smo kontakte prikupili prošle i ove godine.

pablo(7)
Nakon tri rasprodana izdanja i više tisuća čitatelja, u 2018. smo s izdavačem Slobodnom Dalmacijom realizirali i četvrto izdanje Priručnika o suhozidnoj baštini i vještini gradnje Gradimo u kamenu. Poglavlja “Gradnja jednostavne kamene kućice” i ”Od prvog zida do majstora” su slobodno dostupna u elektroničkoj verziji.

pablo(2)
S partnerskim organizacijama smo 18. listopada na Mallorci službeno osnovali mrežu čiji je glavni zadatak uspostava i vođenje buduće europske suhozidne kulturne rute. Više
Najavljujemo i 17. međunarodni suhozidni kongres S.P.S.-a (Société scientifique internationale pour l’étude pluridisciplinaire de la Pierre Sèche) koji će Dragodid 2020. godine organizirati u Konavlima. Više

pablo(4)
13. listopada udruge Dragodid i Argonauta su uz pomoć lokalnih partnera organizirale drugo Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida na poluotoku Gradina u Murteru. Na Prvenstvu je sudjelovalo sedam ekipa iz Hrvatske, koje su se prijavile na javni poziv, te jedna ekipa međunarodnih volontera Erasmus+ projekta udruge Argonauta. Pehar su zasluženo odnijeli domaćini, Hripari s Murtera, s izgrađenih 4.66 m dvostrukog suhozida u 15 minuta. Izvještaj

pablo(3)

(1) Voditelji radionice obnove bunje i suhozida ,,Vrijeme u kamenu” iznad Sutivana na Braču u organizaciji udruge Zemlja za nas, 8.-20. ožujka Foto i video

(2,3) Voditelji i volonteri radionice obnove podzida u vinogradu Takala nad Bakarskim zaljevom u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom Dolčina Praputnjak i udrugom Praputnjak-kulturni krajolik, 7.-8. travnja; 10. studenog Press

(4) Organizatori i voditelji radionice sanacije krova suhozidne kuće i obnove suhozida u selu Dragodid, 28. travnja – 1. svibnja Izvještaj

(5) Voditelji i volonteri radionice suhozidne gradnje ,,Biseri otoka” u Milni na Braču u organizaciji udruge Gea Viva, 26. travnja – 1. svibnja

(6,7) Voditelji dvije radionice izgradnje bunje u školskom dvorištu na Šolti u organizaciji O.Š. Grohote, 14.-17.svibnja; 26.-28. rujna Izvještaj

(8) Supervizori volontera volonterskog programa ”Suhozidar Parka prirode Vransko jezero, 16. – 22. travnja Press

(9) Organizatori i voditelji radionice suhozidne gradnje ,,Kamik i gromači” u Lovranu, 21.-22. travnja Izvještaj

(10) Voditelji radionice obnove suhozida na Kotoru u Crikvenici u organizaciji Muzeja Grada Crikvenice, 11.-13. svibnja Izvještaj

(11) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, NP Krka, 25.-26. svibnja Press

(12) Voditelji kreativne suhozidne radionice za djecu i radionice obnove suhozida u Tkonu na Pašmanu, 2.-3. lipnja Izvještaj

(13,14,15,16) Voditelji četiri radionice gradnje izmještene kućerice, Konavle 22.-25. lipnja; 5.-11. studenoga; 8.-10. i 27.-29. prosinca Press

(17) Voditelji radionice suhozida u sklopu 9. Festivala levande u Velom Grablju na Hvaru u organizaciji udruge Pjover, 29. lipnja

(18) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Poljanama u domaćinstvu Josipa Perišića, 20.-22. srpnja

(19) Organizatori i voditelji arheološkog rekognosciranja zone kanjona Drage i Peruna na Učki, 25. srpnja – 1. kolovoza

(20) Organizatori, voditelji i volonteri 9. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća 2018. u Petrebišćima na Učki, 28. srpnja – 5. kolovoza

(21) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida na Olibu u organizaciji udruge Sol, 3.-5. kolovoza

(22) Voditelji radionice obnove suhozida u Bašćanskoj Dragi na Krku u organizaciji Klub astudenata geografije Zagreb, 21. rujna

(23) Voditelji radionice izgradnje ”kapareta” – suhozidnog doma za kapare, u organizaciji platforme SEA Silba Environment Art, 3.-4. listopada Izvještaj

(24) Voditelji i volonteri suhozidne radionice u sklopu 6. Kreativnih dana Fausta Vrančića na Prviću u organizaciji udruge Otok, 6.-7. listopada Foto

(25) Voditelji radionice obnove trima u organizaciji PP Biokovo 9.-11. listopada

(26) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Mundanijama u domaćinstvu PD Kamenjak – Rab, 20.-23. listopada Izvještaj  Film

(27) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Malom Lošinju u domaćinstvu Gorana Jambrešića, 19.-21. listopada Izvještaj

(28) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida u organizaciji NP Paklenica, 19.-21. listopada Izvještaj

(29) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, PP Biokovo, 5. studenoga Press

(30) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Komiži na Visu u domaćinstvu Tončija Darlića, 15.-18. studenoga

pablo(6)
Otvoreni javni popis hrvatskih suhozida, interaktivna GIS baza Suhozid.hr je u 2018. obogaćena novim suhozidnim lokalitetima koja su na terenu evidentirali i unosili baštinski entuzijasti. Pozivamo sve da pametnim telefonom učitaju fotografiju sa točnom lokacijom neke suhozidne građevine, strukture ili ambijenta. Uz fotografiju su dobrodošli i razni podaci, a pogotovo lokalni nazivi, dimenzije ili skice, podaci o graditeljima i nastanku, te nekadašnjim i današnjim korisnicima.

pablo
Naše članice i članovi su izlagali o raznim suhozidnim temama kod nas i u inozemstvu.

Predavanjem o valorizaciji i obnovi suhozidne baštine smo gostovali smo na skupu o profesionalizaciji vještine, u gradu Zovencedo u talijanskoj provinciji Vicenza, u organizaciji Muzeja kamena Vicenza. Održali smo još pet predavanja na ovu temu u Hrvatskoj (Praputnjak, Primošten Burnji, Zagreb). U listopadu smo organizirali okrugli stol o suhozidnoj gradnji u Murteru, a u rujnu sudjelovali na okruglim stolovima „Suhozidna baština“ u Mostaru, BiH (lipanj) i „Tradicionalna gradnja u kamenu bez vezivnog materijala“ u Kotoru, Crnoj Gori (rujan).

pablo(1)
Dragodid je 2018. ispratio s 59 članica i članova (popis). Julia Bakota je predsjednica, a osim nje u upravnom odboru 2018. su bili Filip Bubalo, Filip Šrajer, Grga Frangeš i Miran Križanić.

Ponosni smo dobitnici nagrade Vicko Andrić za doprinos kulturnoj baštini!

Zahvaljujući institucionalnoj podršci Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (2016.-2018.), udruga zapošljava voditelja ureda i financija, i koordinatoricu programa na pola radnog vremena. Udruga i dalje veliki dio svojih aktivnosti obavlja zahvaljujući dugotrajnom volontiranju svojih članova.

Kontakt: info@dragodid.org

U 2018. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju […]

Read More »

 atts
0

Jesen na Paklenici

Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica

Tekst: Miran Križanić
Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović

Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, prepoznavši dobru ideju, preuzela ulogu glavnog organizatora. S naše strane interes je bio velik, pa se odazvalo desetak naših voditelja, članova, i onih koji će to uskoro postati.

Prvi dan radionice bio je više teoretski – okupili smo se u petak navečer u novoj predavaoni u sklopu zgrade uprave i pričali o suhozidima iz perspektive krajolika, tipologije i funkcije. Drago nam je da smo imali priliku ugostiti i Meri Krnić iz LAG More 249 koja je rekla nešto više o temi kroz poticaje u poljoprivredi, što je bilo zanimljivo okupljenim ljubiteljima suhozida. Predavaona je bila ugodno popunjena, a razvila se i diskusija sa zanimljivim pitanjima.

foto01 m 20181020_111442_Pano
foto 01: panorama radionice – lijevo prilaz i manje gradilište, centralno mlinice, desno u kanalu glavno gradilište

Subota je bila rezervirana za praktični dio radionice. Tko je bar jednom pohodio kanjon Velike Paklenice, zna da je pristup iz Starigrada kroz zaseok Marasoviće. Etno kuća u sklopu zaseoka sadrži malu zbirku tradicijskih predmeta i priča o životu i povijesti Podgoraca, koji je uvelike bio obilježen gospodarenjem oskudnim i kroz godinu diskontinuiranim izvorima vode.

dav
foto 02: kombinirana tehnika kroz razdoblja u izgradnji mlinica – beton i kamen. Zaobljeni krov „na kubu“

Mlinice na predjelu Marasovića upravo su jedan takav tradicijski vodnogospodarski sklop, kojeg čine mali objekti – mlinice i pripadajući sustav kanala i zapornica koje reguliraju tok i nadovezuju se na korito potoka. Na kućicama treba primjetiti specifične bačvaste krovove/svodove „na kubu“ građene od ne-armiranog betona. Ova jedinstvena tipologija spada u baštinu s početka 20. stoljeća kad se raširila uporaba cementa.

sdr
foto 03: pogled na zapornice poviše mlinica

Ipak naša tema su suhozidi, a oni se ovdje pojavljuju kao potporni zidovi korita potoka i lateralnih kanala, prvenstveno kao zaštita od erozije. Potok kroz Paklenicu preko ljeta presušuje ali zimi je bujica jaka i svaki pokušaj reguliranja toka oko mlinica zahtijeva održavane potporne zidove.

foto04 20181020_2667
foto 04: radovi na glavnom gradilištu – u kanalu

Cijelu subotu proveli smo kod mlinica. Odaziv je bio vrlo dobar – osim domaćina ekipe iz Parka, KUD-a, te članova naše udruge, bili su tu i brojni prolaznici, planinari, djeca, koji su došli iskoristiti jedan od zadnjih toplih jesenskih vikenda za boravak na otvorenom. Ulaz u Park je bio slobodan zbog dana otvorenih vrata, pa je i to pomoglo u stvaranju živahne atmosfere.

foto05 20181020_2662
foto 05: bitno je dati sve od sebe

Fokusirali smo se na obnovu zapuštenog i urušenog podzida kanala dugog 20-tak metara, visine oko 1,5m, te krune drugog podzida, koji omeđuje korito potoka na prilazu kompleksu milinca. Kako je zid građen od kamenja iz potoka, dobar dio su krupni obluci, ali ipak dovoljno grubi pa nismo imali previše „kotrljanja“ pri gradnji. Obluci se slažu po istom principu kao i drugo kamenje, jedino što treba voditi računa da se ne nađe previše zaobljenih ploha „na istom mjestu“ jer bi to umanjilo trenje i stabilnost konstrukcije.

foto06 20181020_2661
foto 06: zidanje oblucima

Prvu fazu čišćenja kanala od raslinja odradila je tehnička služba iz Parka pa smo odmah mogli pristupiti razgradnji oštećenih dijelova zida. Glavni problem u ovoj fazi nije bio urušeni kamen nego zemlja koja je kroz godine zapuštenosti prodrla u zid i obrušavala se pri rekonstukciji. Bilo je potrebno prvo otkopati dobar dio zemlje da bismo mogli zidati.

foto07 20181020_2674
foto 07: zemljanih radova je bilo u izobllju

foto08 IMG_8875
foto 08: nezaobilazna škalja

foto09 IMG_8860
foto 09: svatko je uhvatio svoj dio zida

Posla uvijek bude nešto više nego se na prvi pogled čini, ali je i zadovoljstvo učinjenim na kraju veće. Uz puno ruku i nešto vještine ništa nije teško pa je posao završen i prije ručka. Pravi planinarski grah, kako i priliči ovom lokalitetu, osigurala je uigrana ekipa iz KUD-a. Druženje na otvorenom je potrajalo do ranih popodnevnih sati, kada smo se razišli – neki na planinarenje, neki natrag u kamp i kućama.

Organizatorima i volonterima ovim putem zahvaljujemo na dobroj atmosferi i nadamo se budućoj suradnji u novoj godini!

Za kraj, pregled prije/poslije fotografija:

foto10
foto 10: gore finiširanje, dolje urušeno zatečeno stanje

foto11
foto 11: gore: urušeni podzid, dolje radovi tijeku

foto12
foto 12: gore: odlučan početak radova – izraz na licu jednog od organizatora Zlatka Marasovića govori sve; dolje gotov podzid

foto13
foto 13: dolje zatečeno urušeno stanje, gore gotov podzid

foto14 IMG_8924
foto 14: zajednička za kraj

Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica Tekst: Miran Križanić Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, […]

Read More »