Izvještaj: Srima, svibanj 2012.

g4-popravljaci

piše: Jadran Kale

Arheološki lokalitet Prižba na Srimi se s Jadranske magistrale lako uoči po čempresima, a sa odvojka za Jadriju je označen smeđim putokazom. Piščeva fotografija.

Prošlog mjeseca su se na području Srime (poluotok koji između ušća rijeke Krke i Vodica sa sjeverozapada zatvara kanal sv. Ante pred Šibenikom) održale četiri gradionice i kolokvij posvećeni suhozidnom graditeljstvu. Prireditelj je bila šibenska udruga Težački dom, a voditelj pisac ovih redaka. Gradionice su se nadovezale na voditeljev ilustrirani članak o baštini i perspektivama suhozidnog krajolika Srime koji je kroz ožujak i travanj na lokalnim kioscima bio prisutan u popularno uređivanom dvomjesečniku “Šibenik”. Za način odvijanja ovih okupljanja dovoljno je bilo ugledati se u višegodišnji uzor Orbanićevih “Mojih kažuna”: zaokruženo područje, kombinirani lokaliteti, otvoreni pristup, neposredni rad, subote (istina, samo subotama prijepodne – za razliku od njegovih prijepodnevnih i poslijepodnevnih programa subotama i nedjeljama). Gradionice su bile najavljene u medijima, na lokalnim predavanjima o srimskim suhozidima, i, naravno, na virtualnom Dragodidu.

Poletno i susjedski na gradionici prvoj

Prve subote, 5. V., osmero je okupljenih uz kamene ograde maslina na Prižbi sagradilo tri klupe. Bili smo iz Bogdanovića, Šibenika, Pirovca i iz samog sela Srima. Na ovome mjestu vlasnici zemljišta na Srimi nakon travanjskog blagoslova polja pod vodstvom župnika iz Doca u Šibeniku (danas je to katedralni župnik, dušebrižnik i Bogdanovića na Srimi) posljednjih godina upriličavaju piknik za svoje obitelji i goste, pa će klupe u hladu maslina sigurno biti od koristi. Više se razmišljanja posvetilo načinu izgradnje stola, kakav bi mogao biti koristan i tim zgodama i svakom izletniku, no taj je posao ostao na početku.

Izgradnja kamenih klupa pod maslinama. Piščeva fotografija.

Malobrojno, ali ustrajno na gradionici drugoj

Druge smo subote osvanuli u skučenijem društvu petero suhozidara (Bogdanovići, Šibenik, Dazlina), pa smo na istom mjestu dovršili klupe i potom posjetili nedaleku najveću bunju, očistivši joj raslinje pred ulazom. Prižba je za suhozidarska okupljanja osobito prikladna jer je nakon arheoloških iskapanja iz 1970-tih na licu mjesta ostalo više uredno poslaganih nasipa iskopanog kamenja pa nema uobičajenog problema materijala za ovakve akcije. Postignut je dogovor s arheolozima, jer se novim sadržajima ne će zasjeniti osnovna atrakcija mjesta (ostatke dvostruke crkve iz VI. st.). U perspektivi bi ova muzejska parcela mogla biti ulazom u vođene obilaske suhozidnog krajolika koji ga okružuje. Teren je ravan pa se može obilaziti i invalidskim kolicima, a pojedine bi staze bile dobre i za ture turističkim vlakićem među suhozidima između Vodica, Srime i Jadrije – bez izlaska na magistralu.

Pogled na popravljenu bunju s vrha susjednog orijaša. Fotografija Ivane Rupić i Hrvoja Gunjače.

Treća gradionica: bunja je obnovljena!

Treće subote je petnaestak sudionika (Šibenik, Srima, Dazlina, Rogoznica) suhozidni okoliš dvojne bazilike oplemenilo još jednim detaljem iz krajobrazne baštine svojeg okoliša – klupom koja je gradnjom uvučena u zid – i oko deset sati počeli popravljati manju bunju uz orijaša posjećenog prije tjedan dana. Tada je nastupio nusefekt naširoko subvencioniranog maslinarstva iz predintegracijskih godina: društvo se odbijalo razići dok se krov bunje posve ne dovrši, s najangažiranijim sudionicima među maslinarima koji si u zadnje vrijeme obnavljaju djedovske maslinike a kopka ih znatiželja vezana za tehniku nepravog svođenja. Završili smo u jedan, a zadnji je kod bunje iza dva sata ostao novinar čije su tri minute snimateljskog i montažerskog djela emitirane tri dana kasnije u jutarnjem terminu televizijskih najava iz svih dijelova Hrvatske. Na obnovljenoj bunji se skrasio Tugomir, obrnuti smajlić zatečen među kamenjem, kao znak moguće zlohude sudbine živine koja se u ovako duboko ugrađenoj bunji mogla gojiti s isključivim izlaskom papcima prema naprijed (kako je to bio slučaj s bunjom bez prolaza u ogradi, u blizini Rašine bunje).

“Profesore, dođite vidjeti što smo pronašli!” Piščeva fotografija.

Gradionica četvrta: otkriće

Četvrta je suhozidarska gradionica 26. V. održana na trećem mjestu, u Rodinim stanima (stanovima) – nekadašnjem sezonskom naselju ovčara i maslinara Prvić Luke uz uvalu Vodena Jama (na pola puta između sela Srima i kupališta Jadrija). Građevina odabrana za susret je monumentalan suhozidni kompleks koji se sastoji od dvije pažljivo sagrađene gomile, velike bunje, platforme za sušenje smokava, dvora i neobičnih detalja poput minijaturnih nepravo svođenih prostorija – jedne uz prostoriju bunje i dvije izvan nje. Ovoga puta su zainteresirani suhozidari došli iz nedalekog sela Srima, zajedno s voditeljem i ranijim entuzijastom iz Dazline. Kompleks se nalazi u granicama građevinske zone T-2, a da bi se mogao premjeriti i dokumentirati prethodno ga je trebalo očistiti i koliko-toliko popraviti makar osnovne crte pružanja građevine.

Najvrjedniji trenutak svibanjskih gradionica između čišćenja gustiša i podizanja kamenja bio je povik “Dođite vidjeti što smo pronašli!” Do tog časa je bila jasna po jedna nepravo svođena prostorijica u unutrašnjosti i na vanjskom rubu kompleksa, no uklanjanjem kamena što je zasulo rampe za penjanje na vrh više gomile (njena je visina oko 9 metara, poslije se razjasnilo da čitavim tim usponom nije posrijedi rampa već kontinuirano stepenište) izronila je još jedna. To su unikatne pojedinosti ovog kompleksa, jer se ne radi o jednostavnim, pločasto natkrivenim zidnim udubinama već o kompletnim nepravo svođenim prostorima – iako u majušnom razmjeru. Takvo razvođenje podsjeća na pulješke trule, kod kojih svaki zasebni unutrašnji prostor (bilo veća prostorija ili ostava, cisterna, krušna peć i sl.) ima svoj vlastiti nepravi svod. U Hrvatskoj ovakve “nepravo svođene niše” nisu uobičajene, ove tri su najsličnije najmanjoj (krajnjoj sjeverozapadnoj)  od pet prostorija Starog stana, bunje na predjelu Samograd na otoku Žirju. Svrhe su im očito bile posve različite, samogradska se nalazi na koncu unutrašnjosti 12 metara duge ovčarske građevine dok smo za dvije vanjske prostorijice (okrenute su na jug i jugoistok) nagađali namjenu klopke za ptice (u otkopanoj je nađena jedna ptičja kost; pjevice su znale biti prodavane u gradu) ili ostave. Nakon ovog nalaza smo se posvetili njegovom popravljanju, a popravljen je i dio stepeništa s obično ugrađenom nišom pri njegovom početku.

Za vrijeme čišćenja, prije popravljanja nepravog svoda pronađene niše. Piščeva fotografija.

Kolokvij

Sutradan je na istim mjestima uslijedio kolokvij. Okupili smo se na Prižbi, posjetili najvišu bunju i zasjeli u prostranu bunju suhozidnog kompleksa na Rodinim stanima koja je za ovakve zgode osobito prikladna zbog svoje kamene klupe (ovo je najveća od nekoliko takvih bunja na Srimi). Tu su bili Filip Šrajer i Filip Bubalo iz udruge “Dragodid” (jedni među autorima našeg prvog suhozidarskog priručnika, kojim smo uhvatili priključak u kompoziciji svjetskih suhozidnih velesila :-)  ), Sanja Buble (autorica obrazloženja upisa kulturnog krajolika Muster u Komiži i cisterni Lorca na otoku Visu u Registar kulturnih dobara), Jasna Dasović (voditeljica ljetne škole analize kulturnog krajolika na otoku Drveniku koja se odvija poslijednje četiri godine), Filip Đinđić (autor obrazloženja upisa suhozidnog kompleksa Ugrinići na otoku Pašmanu u Registar kulturnih dobara), Berislav Horvatić (istraživač i objavljivač suhozidnih mošuna, zdenaca i mrgara na otoku Krku) i Jadran Kale (autor obrazloženja upisa Starog stana i Rašine bunje kod Vodica u Registar kulturnih dobara), a pridružila nam se i arhitektonska doktorantica Ivana Katurić te šibenska novinarka Jordanka Grubač čiji je članak o gradionicama i kolokviju ubrzo izašao u Slobodnoj Dalmaciji. Berislavu dugujemo zahvalnost za inventivnu fotografiju kolokvija iz ptičje perspektive (vrh bunje, kao i kod nedalekog orijaša, je zarušen), a bez Jordanke ne bi stekli ni dobrih fotografija svih suhovježa na okupu. Zbog nedolaska su se ispričali Branko Orbanić (Žminj), Tihana Stepinac Fabijanić (Rijeka), Borut Juvanec, Domen Zupančič (obojica iz Ljubljane), Robert Bilić (Pula), Biserka Bilušić Dumbović, Stela Cvetnić Radić (obje iz Zagreba), Ivo Šprljan (Šibenik) i Gordana Birin (Vodice).

U najvišoj bunji, slijeva nadesno: Buble, Horvatić, Kale, Đinđić, Bubalo, Dasović, Šrajer i Katurić. Fotografija Jordanke Grubač.

Ispod podvučene crte

Sve u svemu, u jednom familijarnom krajoliku smještenom uz veći (Šibenik) i manji grad (Vodice) Orbanićeva se formula iz “Mojeg kažuna” čini pogođenom: ako ne travanj, tada je najpogodnije vrijeme svibanj, i to trebaju biti ustrajno održavana (ne jednokratna) okupljanja – za što su najbolje subote. Koliko netko drži vrijednim ulagati svoje dragocjene subote u suhozide, ili uopće u bilo što, tiče se osobne računice. U ovoj računici voditeljstvo se moglo nasloniti na kolegijalnu odluku vlasnika zemljišta (stručni kolegij Muzeja Grada Šibenika), dobru volju uprave Grada Vodica na čijem su se području gradionice održavale, te udrugu koja je stajala iza samog voditelja. U razrješenju sudbine ovog neobičnog krajolika, ili makar u upućenom i zainteresiranom nošenju s tom sudbinom, u čitav se posao nije vrijedilo upuštati bez namjere njegova višegodišnjeg ustaljivanja. Kada se od sudionika kroz razne gradionice čulo kako bi vrijedilo dovesti i školsku djecu (ideja nastavnica), ili da bi nastavak valjalo upriličiti još ove godine u listopadu, takve su nade pomalo dobijale na težini.

Sudionika je bilo iz raznih mjesta i raznih profila: srednjih godina i mlađi, s djecom kod kuće ili dovedenom sa sobom, studenti, stariji i mlađi umirovljenici, nastavnici, zaposleni u obližnjim tvrtkama, iz prvih kuća i oni koji su imali voziti skoro sat. Imali smo sreću da su nam se reportažno posvetili najbolji novinari ovdašnjih dopisništava i redakcija pa su okupljanja uživala dobar odjek i jamstvo javne upoznatosti za iduće prilike. Voditeljev ponos vezan je za narav dogođenog otkrića: u jednom zaboravljenom krajoliku je poznavanje građevina iz drugih krajeva pomoglo da se lokalni ljudi nanovo dovedu do najvrjednijih točaka podneblja, ali da njegove izuzetnosti potom otkrivaju sami! Etnologov je zadatak u prvu ruku bio zajamčiti izuzetnost pojave, a kada se pažnja već svrnula vrjednije je otkrivanje bilo od baštinika krajolika nego od ekspertnog evidentičara. U XXI. st. više nitko od ovih lokalnih sudionika nije nepismeni seljak iz vremena kodificiranja nazora o tradicijama u XIX. st., svi su oni u svojoj mjeri upućeni, zainteresirani i motivirani dionici svojih lokalnih zajednica.

Ponosni pred popravljenom baštinom. Piščeva fotografija.

Iz više se razloga (društveni ukus retradicionalizacije, isticanje autohtonih vrijednosti kao dijaloške strategije antiglobalizacije, napose intenzivna reoleizacija jadranske Hrvatske u namicanju što veće ulazne kvote maslina za referentnu godinu pred europsku integraciju itd.) moglo pretpostaviti kako se može očekivati makar i manji broj vrlo zainteresiranih sudionika. U tom je tonu gradionička kruna bilo spontano komentiranje i divljenje popravljača suhozidnog kompleksa na Rodinim stanima, poučavajući se i komplimentirajući svojim pretcima za trud, okretnost, odmjerenost i sklad rješenja koje su zatjecali raščišćavajući gomile popadale desetljećima pod udarom sleđujuće i razglavljujuće bure.

Samo okupljanje stručnjaka pred javnošću može pomoći u verifikaciji vrijednosti lokaliteta, a u okupljenom društvu smo od razmjene mišljenja koristi imali i sami. Osim izgleda za neposrednu sudbinu kompleksa predviđenog za rušenje, bilo je i dalekosežnijih ocjena s dobrim temeljima za razrade u stručnoj periodici. Vezano za najnovija zbivanja u upravljanju kulturnim krajolicima (vidjeti autorov članak u posljednjem broju Vijesti muzealaca i konzervatora), tim će se putem zasigurno nastaviti i dalje – u najmanju ruku dijaloški na idućim gradionicama.

Kolokvijaši. Između Ivane Katurić i Jasne Dasović se vidi ulaz zasebne unutrašnje male prostorije. Fotografija Berislava Horvatića.

U oproštajnom ovogodišnjem pasusu valja reći da će se kompleks radi boljeg dokumentiranja nastaviti popravljati, u suradnji s vlasnikom i predložiti za upis u Registar kulturnih dobara što bi ovoj parceli cijenu moglo samo podići a njenu konzumaciju iz jednokratne pretvoriti u kontinuiranu. Makar i za slučaj najcrnjeg scenarija, za tehnološki napredno dokumentiranje kompleksa (trodimenzionalno skaniranje posebnom kamerom iz nisko upravljanog balona) posredstvom građanske udruge valja namaknuti deset tisuća kuna. S takvom dokumentacijom u ruci kompleks bi se jednog dana mogao i nanovo sagraditi, slično kao što u nekadašnjim maslinicima zablaćkih Gaja surogatske suhozide turističkog Dalmatinskog sela preko kanala sv. Ante danas grade u hotelskom kompleksu Solaris. Orijaška bunja (4,6 m sačuvane visine, preko 5 m izvorne visine, prostorija veličine 3,3 x 4,4 m, uzorno sagrađeni prstenovi i složen raspored u kombinaciji s manjom sljubljenom bunjom) zavrjeđuje zaseban respekt Registra kulturnih dobara – no, nejasno je u kojoj kategoriji, jer su dosadašnji upisi savršenijih ostvarenja (najrazvedenija, najsavršenija i najstarija hrvatska građevina ove vrste) zavedeni kao kulturna dobra lokalnog značaja. Ova bi građevina, sudeći po tome, kao jedna od najboljih mediteranskih nepravo svođenih građevina s prstenovima imala biti podvedena među sublokalna kulturna dobra nacionalnog Registra?

Radnici su nakon obavljenog posla izvršili i nepristranu evaluaciju. Fotografija Ivane Rupić.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Foto/video: Vrijeme u kamenu

Tekst: Julia Bakota
Foto: JB, Filip Bubalo

Udruga Zemlja za nas od 8. do 20. ožujka 2018. na svom imanju na Braču organizirala je radionicu obnove bunje i suhozida u okviru projekta ”Vrijeme u kamenu”.

Prvi je vikend bio posvećen obnovi bunje uz vodstvo meštra Mate Martinovića iz Donjeg Humca, nakon čega je na rasporedu bila obnova porušenih podzida uz put i ugradnja suhozidnih stepenica, uz pomoć meštra Ivice Trute Šćepanovića iz Gornjeg Humca.

Kratki filmić i razgovor s meštrima:

… i fotografije:

bunja
izvale
skale
Velik dio projekta i radionice je bio rezerviran za mlade suhozidare – sedam sedmaša i jedna sedmašica iz O.Š. Pučišća su na radionici sudjelovali dva puna radna dana. Jedan je bio posvećen obnovi pregradnog suhozida u početno lošem stanju, a drugog su dana uz kamere HRT-a dovršili obnovu svoda bunje. S mladim smo nadama razgovarali o tome može li se i kako danas od suhozida živjeti. Temu su odmah jako ozbiljno shvatili i za svaki slučaj provjerili kolika je plaća nama koji se na ovaj ili onaj način suhozidima profesionalno bavimo.

Što su naučili, radili i kako su doživjeli ova dva dana svima su objasnili u prilogu emisije More: https://goo.gl/PFZN7M

Skolarci
Mladi Pučišćani imaju danas vrlo rijetku priliku upisati se u mjesnu srednju Klesarsku školu poznatu po kvaliteti, jedinstvenosti i čestoj suradnji s međunarodnim institucijama. Baš su O.Š. Pučišća i Klesarska škola partneri na transnacionalnom strateškom projektu ”Priča o kamenu, Brač-Bourgogne” (Erasmus+), uz dvije francuske škole iz Dijona. Ciljevi projekta su: unaprijediti profesionalne kompetencije učitelja za provedbu inovativnih i kreativno poučavanja te povećati motivaciju učenika – a sve, naravno, vezano uz kamen.

Na radionici su sudjelovali i volonteri iz Splita i Zagreba, a graditi podzide i slagati kamene ploče naučila je i Finkinja Maria koja je s dečkom odlučila dio godišnjeg odmora provesti obnavljajući bračku baštinu.

Inače, udruga Zemlja za nas već godinama aktivno podiže svijest građana o važnosti očuvanja graditeljske baštine otoka Brača. Sve je počelo s izgradnjom vapnenice na brdu iznad Pučišća, a ako je suditi po entuzijazmu uključenih, ova će se kamena bračka priča nastavljati i idućih godina.

Tekst: Julia Bakota Foto: JB, Filip Bubalo Udruga Zemlja za nas od 8. do 20. ožujka 2018. na svom imanju na Braču organizirala je radionicu obnove bunje i suhozida u okviru projekta ”Vrijeme u kamenu”. Prvi je vikend bio posvećen obnovi bunje uz vodstvo meštra Mate Martinovića iz Donjeg Humca, nakon čega je na rasporedu […]

Read More »

 atts
0

Najava: Suhozidi mojih didova, Tkon

Dječji vrtić Ćok u suradnji s nama 2. i 3. lipnja organizira radionicu “Suhozidi mojih didova” na Pašmanu. Nastavak je to prošlogodišnjeg projekta koji je izazvao veliko zanimanje otočana.

IMG_0109

Pozivaju se djeca, mladi, stari, majstori, početnici – svi zainteresirani, da nam se pridruže na praktičnoj radionici obnove suhozida! Nalazimo se na Glagoljaškoj stazi u Tkonu na Pašmanu kod samostana sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovac, oba dana s početkom u 9 sati.

Tkonski vrtić Ćok jedini je eko-vrtić na dalmatinskim otocima. Dugoročni ekološki projekt koji provode sastoji se od promoviranja zdravog života, kulturne baštine i razvrstavanja otpada, te tako kod djece razvijaju vrijedne navike i poglede na svijet (Članak).

Radionica se održava uz podršku Ministarstva kulture. Vidimo se!

Dječji vrtić Ćok u suradnji s nama 2. i 3. lipnja organizira radionicu “Suhozidi mojih didova” na Pašmanu. Nastavak je to prošlogodišnjeg projekta koji je izazvao veliko zanimanje otočana. Pozivaju se djeca, mladi, stari, majstori, početnici – svi zainteresirani, da nam se pridruže na praktičnoj radionici obnove suhozida! Nalazimo se na Glagoljaškoj stazi u Tkonu […]

Read More »

 atts
0

Press: Dovršena prva faza gradnje bunje u OŠ Grohote

Ovog vikenda održana je radionica gradnje bunje s osnovnoškolcima iz Grohota. Mladima su pomagali lokalni majstori, instruktori iz Dragodida te učiteljice i učitelji osnovne škole. Sljedeća faza gradnje bunje je postavljanje krova od kamenih ploča.

Radionicu je popratila Slobodna Dalmacija (članak možete pronaći ovdje) i nekoliko portala:
1) Mali Šoltani grade bunju u školskom dvorištu (FOTO)
2) Projekt Suhozid – gradnja bunje u školskom dvorištu
3) Pogledajte kako najmlađi Šoltani grade bunju u školskom dvorištu

Fotografije sudionika možete pronaći na našoj Facebook stranici.

32560892_2205214852862133_4262416692346355712_o

Ovog vikenda održana je radionica gradnje bunje s osnovnoškolcima iz Grohota. Mladima su pomagali lokalni majstori, instruktori iz Dragodida te učiteljice i učitelji osnovne škole. Sljedeća faza gradnje bunje je postavljanje krova od kamenih ploča. Radionicu je popratila Slobodna Dalmacija (članak možete pronaći ovdje) i nekoliko portala: 1) Mali Šoltani grade bunju u školskom dvorištu […]

Read More »

 atts
0

Najava: Popravak bunje uz Magistralu nadomak Šibenika, u subotu 26. svibnja

U subotu 26. svibnja kao glavni sadržaj ovogodišnjih svibanjskih gradionica održava se popravak bunje, točnije ćemera obitelji Ninić na predjelu Njivice kod Šibenika. Objekt se nalazi neposredno uz Jadransku magistralu, cca 1 km od mosta prema gradu, a popravak vodi dr.sc. Jadran Kale iz Muzeja grada Šibenika. Popravak je popratila i Slobodna Dalmacija koja donosi i širi kontekst priče.

ninica

Članak iz Slobodne Dalmacije možete pročitati ovdje.

U subotu 26. svibnja kao glavni sadržaj ovogodišnjih svibanjskih gradionica održava se popravak bunje, točnije ćemera obitelji Ninić na predjelu Njivice kod Šibenika. Objekt se nalazi neposredno uz Jadransku magistralu, cca 1 km od mosta prema gradu, a popravak vodi dr.sc. Jadran Kale iz Muzeja grada Šibenika. Popravak je popratila i Slobodna Dalmacija koja donosi […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: “Kamik i gromači”, Lovran 2018.

tekst: Romina Tominić                                                                                                     

foto: RT, Mario Zaccaria, Luka Forko, Tatjana Trdić

21. i 22.4., ususret Danu općine Lovran, održali smo 1. radionicu obnove suhozida u Lovranu -“Kamik i gromači”. Dragodidu je pripao organizacijski dio, a Općina Lovran i Mjesni odbori Lovranšćina i Medveja prepoznali su važnost prijenosa znanja o suhozidanju i financijski podržali prvu suhozidnu radionicu za širu javnost.

Pristigli su nam mještani Lovrana i volonteri iz Rijeke, Crikvenice, Viškova, Zagreba i Bolivije! Više od 40-ak osoba sudjelovalo je u obnovi suhozida dugog oko 50-ak metara, a posjetioce koji su u više navrata pristizali proveli smo kroz osnove suhozidne gradnje priušćujući im direktno iskustvo.

U ulozi voditelja radionice bili su lokalni suhozidni majstor Abaz Gallopeni zvan Abi, Mario Zaccaria i Romina Tominić, pokretačica akcije.

Smjestili smo se na lokaciji nadomak povijesnog puta za Učku, 20 minuta brdovite šetnje od centra Lovrana.

Kako je proteklo naše prvo druženje saznajte iz fotoizvještaja:

IMG_0103-4Uvod u vještinu gradnje (na poligonu)

20180427_194949

Ovogodišnja obnova suhozida započela je pod krošnjama hrastova. Kako je vrijeme uzmicalo sve se više zainteresiranih sudionika pojavljivalo i uključivalo u proces obnove.

20180421_104530-1

IMG_0118

 

IMG_0121-3 IMG_0122-3

U prvih sat i pol već smo obnovili 20-ak metara…

20180421_104511-330743565_845074029020911_8563114068622058024_n31062164_845074069020907_1953630462690600413_n31084269_845074042354243_336275076907288246_n

Oko podneva posjetila nas je delegacija iz XVII. Okruga Budimpešte i Bleiburga uz pratnju domaće političke scene. Objasnili smo gostima nužnost gromača u našem kraju.

31091935_845074045687576_756477423264142188_n20180421_115939-1

Uz povremene pauze, čikule i ćakule, sudionici radionice razmijenjivali su priče i iskustva.

20180421_133201-120180421_133144-1 Ručak je stigao u pravi čas :)

IMG_0132-3 A Harry je bio naš prč čuvar.

20180422_140747 I…došlo je vrijeme da nastavimo gdje smo stali.

IMG_0127-4mario_i_tajci20180421_161057-4 Nakon radnog dana zaključili smo da bi nam najviše prijao odmor na slapu (Lovranska Draga)20180421_191921-1

Tik pred mrak vratili smo se u dom, navukli majicu, natočili piće i uz dozvolu lokalnog boćara zaigrali  boće. Priče i smijeh razmjenjivali su se sve dok nismo shvatili da je još jedan pred nama…

Drugo jutro dočekala nas je lijepa vizura jučerašnjeg rada:

20180422_111354 Mjesec dana ranije uslikali smo istu lokaciju iz drugog ugla. Ovako je suhozid izgledao prije obnove:

20180324_163703 Prvi dan radionice sanirali smo hrastove koji rastu iz suhozida, očistili mu prilaz i obnovili oko 35 metara. Do završetka obnove nedostajalo je još 6 metara na jednom i oko 8 metara na drugom kraju suhozida.

20180422_111350 Počeli su pristizati novi sudionici, volonteri i zainteresirani promatrači.

IMG_0134-2 Kada smo dovršili jedan dio suhozida, akciju smo premjestili na drugi dio puta.

20180421_135900-120180422_125119-120180422_125218-1 Obogaćeni novim iskustvima, pričama i poznanstvima, razišli smo se nasmijani iza podebljeg nedjeljnog ručka, toliko dobrog da nije bilo vremena za fotografiranje.

Dogodine ;)

 

………………………………………………………………………………………………………………..

PS. link na članak

 

 

 

 

 

 

 

 

 

tekst: Romina Tominić                                                                                                      foto: RT, […]

Read More »