Izvještaj: Srima, svibanj 2012.

g4-popravljaci

piše: Jadran Kale

Arheološki lokalitet Prižba na Srimi se s Jadranske magistrale lako uoči po čempresima, a sa odvojka za Jadriju je označen smeđim putokazom. Piščeva fotografija.

Prošlog mjeseca su se na području Srime (poluotok koji između ušća rijeke Krke i Vodica sa sjeverozapada zatvara kanal sv. Ante pred Šibenikom) održale četiri gradionice i kolokvij posvećeni suhozidnom graditeljstvu. Prireditelj je bila šibenska udruga Težački dom, a voditelj pisac ovih redaka. Gradionice su se nadovezale na voditeljev ilustrirani članak o baštini i perspektivama suhozidnog krajolika Srime koji je kroz ožujak i travanj na lokalnim kioscima bio prisutan u popularno uređivanom dvomjesečniku “Šibenik”. Za način odvijanja ovih okupljanja dovoljno je bilo ugledati se u višegodišnji uzor Orbanićevih “Mojih kažuna”: zaokruženo područje, kombinirani lokaliteti, otvoreni pristup, neposredni rad, subote (istina, samo subotama prijepodne – za razliku od njegovih prijepodnevnih i poslijepodnevnih programa subotama i nedjeljama). Gradionice su bile najavljene u medijima, na lokalnim predavanjima o srimskim suhozidima, i, naravno, na virtualnom Dragodidu.

Poletno i susjedski na gradionici prvoj

Prve subote, 5. V., osmero je okupljenih uz kamene ograde maslina na Prižbi sagradilo tri klupe. Bili smo iz Bogdanovića, Šibenika, Pirovca i iz samog sela Srima. Na ovome mjestu vlasnici zemljišta na Srimi nakon travanjskog blagoslova polja pod vodstvom župnika iz Doca u Šibeniku (danas je to katedralni župnik, dušebrižnik i Bogdanovića na Srimi) posljednjih godina upriličavaju piknik za svoje obitelji i goste, pa će klupe u hladu maslina sigurno biti od koristi. Više se razmišljanja posvetilo načinu izgradnje stola, kakav bi mogao biti koristan i tim zgodama i svakom izletniku, no taj je posao ostao na početku.

Izgradnja kamenih klupa pod maslinama. Piščeva fotografija.

Malobrojno, ali ustrajno na gradionici drugoj

Druge smo subote osvanuli u skučenijem društvu petero suhozidara (Bogdanovići, Šibenik, Dazlina), pa smo na istom mjestu dovršili klupe i potom posjetili nedaleku najveću bunju, očistivši joj raslinje pred ulazom. Prižba je za suhozidarska okupljanja osobito prikladna jer je nakon arheoloških iskapanja iz 1970-tih na licu mjesta ostalo više uredno poslaganih nasipa iskopanog kamenja pa nema uobičajenog problema materijala za ovakve akcije. Postignut je dogovor s arheolozima, jer se novim sadržajima ne će zasjeniti osnovna atrakcija mjesta (ostatke dvostruke crkve iz VI. st.). U perspektivi bi ova muzejska parcela mogla biti ulazom u vođene obilaske suhozidnog krajolika koji ga okružuje. Teren je ravan pa se može obilaziti i invalidskim kolicima, a pojedine bi staze bile dobre i za ture turističkim vlakićem među suhozidima između Vodica, Srime i Jadrije – bez izlaska na magistralu.

Pogled na popravljenu bunju s vrha susjednog orijaša. Fotografija Ivane Rupić i Hrvoja Gunjače.

Treća gradionica: bunja je obnovljena!

Treće subote je petnaestak sudionika (Šibenik, Srima, Dazlina, Rogoznica) suhozidni okoliš dvojne bazilike oplemenilo još jednim detaljem iz krajobrazne baštine svojeg okoliša – klupom koja je gradnjom uvučena u zid – i oko deset sati počeli popravljati manju bunju uz orijaša posjećenog prije tjedan dana. Tada je nastupio nusefekt naširoko subvencioniranog maslinarstva iz predintegracijskih godina: društvo se odbijalo razići dok se krov bunje posve ne dovrši, s najangažiranijim sudionicima među maslinarima koji si u zadnje vrijeme obnavljaju djedovske maslinike a kopka ih znatiželja vezana za tehniku nepravog svođenja. Završili smo u jedan, a zadnji je kod bunje iza dva sata ostao novinar čije su tri minute snimateljskog i montažerskog djela emitirane tri dana kasnije u jutarnjem terminu televizijskih najava iz svih dijelova Hrvatske. Na obnovljenoj bunji se skrasio Tugomir, obrnuti smajlić zatečen među kamenjem, kao znak moguće zlohude sudbine živine koja se u ovako duboko ugrađenoj bunji mogla gojiti s isključivim izlaskom papcima prema naprijed (kako je to bio slučaj s bunjom bez prolaza u ogradi, u blizini Rašine bunje).

“Profesore, dođite vidjeti što smo pronašli!” Piščeva fotografija.

Gradionica četvrta: otkriće

Četvrta je suhozidarska gradionica 26. V. održana na trećem mjestu, u Rodinim stanima (stanovima) – nekadašnjem sezonskom naselju ovčara i maslinara Prvić Luke uz uvalu Vodena Jama (na pola puta između sela Srima i kupališta Jadrija). Građevina odabrana za susret je monumentalan suhozidni kompleks koji se sastoji od dvije pažljivo sagrađene gomile, velike bunje, platforme za sušenje smokava, dvora i neobičnih detalja poput minijaturnih nepravo svođenih prostorija – jedne uz prostoriju bunje i dvije izvan nje. Ovoga puta su zainteresirani suhozidari došli iz nedalekog sela Srima, zajedno s voditeljem i ranijim entuzijastom iz Dazline. Kompleks se nalazi u granicama građevinske zone T-2, a da bi se mogao premjeriti i dokumentirati prethodno ga je trebalo očistiti i koliko-toliko popraviti makar osnovne crte pružanja građevine.

Najvrjedniji trenutak svibanjskih gradionica između čišćenja gustiša i podizanja kamenja bio je povik “Dođite vidjeti što smo pronašli!” Do tog časa je bila jasna po jedna nepravo svođena prostorijica u unutrašnjosti i na vanjskom rubu kompleksa, no uklanjanjem kamena što je zasulo rampe za penjanje na vrh više gomile (njena je visina oko 9 metara, poslije se razjasnilo da čitavim tim usponom nije posrijedi rampa već kontinuirano stepenište) izronila je još jedna. To su unikatne pojedinosti ovog kompleksa, jer se ne radi o jednostavnim, pločasto natkrivenim zidnim udubinama već o kompletnim nepravo svođenim prostorima – iako u majušnom razmjeru. Takvo razvođenje podsjeća na pulješke trule, kod kojih svaki zasebni unutrašnji prostor (bilo veća prostorija ili ostava, cisterna, krušna peć i sl.) ima svoj vlastiti nepravi svod. U Hrvatskoj ovakve “nepravo svođene niše” nisu uobičajene, ove tri su najsličnije najmanjoj (krajnjoj sjeverozapadnoj)  od pet prostorija Starog stana, bunje na predjelu Samograd na otoku Žirju. Svrhe su im očito bile posve različite, samogradska se nalazi na koncu unutrašnjosti 12 metara duge ovčarske građevine dok smo za dvije vanjske prostorijice (okrenute su na jug i jugoistok) nagađali namjenu klopke za ptice (u otkopanoj je nađena jedna ptičja kost; pjevice su znale biti prodavane u gradu) ili ostave. Nakon ovog nalaza smo se posvetili njegovom popravljanju, a popravljen je i dio stepeništa s obično ugrađenom nišom pri njegovom početku.

Za vrijeme čišćenja, prije popravljanja nepravog svoda pronađene niše. Piščeva fotografija.

Kolokvij

Sutradan je na istim mjestima uslijedio kolokvij. Okupili smo se na Prižbi, posjetili najvišu bunju i zasjeli u prostranu bunju suhozidnog kompleksa na Rodinim stanima koja je za ovakve zgode osobito prikladna zbog svoje kamene klupe (ovo je najveća od nekoliko takvih bunja na Srimi). Tu su bili Filip Šrajer i Filip Bubalo iz udruge “Dragodid” (jedni među autorima našeg prvog suhozidarskog priručnika, kojim smo uhvatili priključak u kompoziciji svjetskih suhozidnih velesila :-)  ), Sanja Buble (autorica obrazloženja upisa kulturnog krajolika Muster u Komiži i cisterni Lorca na otoku Visu u Registar kulturnih dobara), Jasna Dasović (voditeljica ljetne škole analize kulturnog krajolika na otoku Drveniku koja se odvija poslijednje četiri godine), Filip Đinđić (autor obrazloženja upisa suhozidnog kompleksa Ugrinići na otoku Pašmanu u Registar kulturnih dobara), Berislav Horvatić (istraživač i objavljivač suhozidnih mošuna, zdenaca i mrgara na otoku Krku) i Jadran Kale (autor obrazloženja upisa Starog stana i Rašine bunje kod Vodica u Registar kulturnih dobara), a pridružila nam se i arhitektonska doktorantica Ivana Katurić te šibenska novinarka Jordanka Grubač čiji je članak o gradionicama i kolokviju ubrzo izašao u Slobodnoj Dalmaciji. Berislavu dugujemo zahvalnost za inventivnu fotografiju kolokvija iz ptičje perspektive (vrh bunje, kao i kod nedalekog orijaša, je zarušen), a bez Jordanke ne bi stekli ni dobrih fotografija svih suhovježa na okupu. Zbog nedolaska su se ispričali Branko Orbanić (Žminj), Tihana Stepinac Fabijanić (Rijeka), Borut Juvanec, Domen Zupančič (obojica iz Ljubljane), Robert Bilić (Pula), Biserka Bilušić Dumbović, Stela Cvetnić Radić (obje iz Zagreba), Ivo Šprljan (Šibenik) i Gordana Birin (Vodice).

U najvišoj bunji, slijeva nadesno: Buble, Horvatić, Kale, Đinđić, Bubalo, Dasović, Šrajer i Katurić. Fotografija Jordanke Grubač.

Ispod podvučene crte

Sve u svemu, u jednom familijarnom krajoliku smještenom uz veći (Šibenik) i manji grad (Vodice) Orbanićeva se formula iz “Mojeg kažuna” čini pogođenom: ako ne travanj, tada je najpogodnije vrijeme svibanj, i to trebaju biti ustrajno održavana (ne jednokratna) okupljanja – za što su najbolje subote. Koliko netko drži vrijednim ulagati svoje dragocjene subote u suhozide, ili uopće u bilo što, tiče se osobne računice. U ovoj računici voditeljstvo se moglo nasloniti na kolegijalnu odluku vlasnika zemljišta (stručni kolegij Muzeja Grada Šibenika), dobru volju uprave Grada Vodica na čijem su se području gradionice održavale, te udrugu koja je stajala iza samog voditelja. U razrješenju sudbine ovog neobičnog krajolika, ili makar u upućenom i zainteresiranom nošenju s tom sudbinom, u čitav se posao nije vrijedilo upuštati bez namjere njegova višegodišnjeg ustaljivanja. Kada se od sudionika kroz razne gradionice čulo kako bi vrijedilo dovesti i školsku djecu (ideja nastavnica), ili da bi nastavak valjalo upriličiti još ove godine u listopadu, takve su nade pomalo dobijale na težini.

Sudionika je bilo iz raznih mjesta i raznih profila: srednjih godina i mlađi, s djecom kod kuće ili dovedenom sa sobom, studenti, stariji i mlađi umirovljenici, nastavnici, zaposleni u obližnjim tvrtkama, iz prvih kuća i oni koji su imali voziti skoro sat. Imali smo sreću da su nam se reportažno posvetili najbolji novinari ovdašnjih dopisništava i redakcija pa su okupljanja uživala dobar odjek i jamstvo javne upoznatosti za iduće prilike. Voditeljev ponos vezan je za narav dogođenog otkrića: u jednom zaboravljenom krajoliku je poznavanje građevina iz drugih krajeva pomoglo da se lokalni ljudi nanovo dovedu do najvrjednijih točaka podneblja, ali da njegove izuzetnosti potom otkrivaju sami! Etnologov je zadatak u prvu ruku bio zajamčiti izuzetnost pojave, a kada se pažnja već svrnula vrjednije je otkrivanje bilo od baštinika krajolika nego od ekspertnog evidentičara. U XXI. st. više nitko od ovih lokalnih sudionika nije nepismeni seljak iz vremena kodificiranja nazora o tradicijama u XIX. st., svi su oni u svojoj mjeri upućeni, zainteresirani i motivirani dionici svojih lokalnih zajednica.

Ponosni pred popravljenom baštinom. Piščeva fotografija.

Iz više se razloga (društveni ukus retradicionalizacije, isticanje autohtonih vrijednosti kao dijaloške strategije antiglobalizacije, napose intenzivna reoleizacija jadranske Hrvatske u namicanju što veće ulazne kvote maslina za referentnu godinu pred europsku integraciju itd.) moglo pretpostaviti kako se može očekivati makar i manji broj vrlo zainteresiranih sudionika. U tom je tonu gradionička kruna bilo spontano komentiranje i divljenje popravljača suhozidnog kompleksa na Rodinim stanima, poučavajući se i komplimentirajući svojim pretcima za trud, okretnost, odmjerenost i sklad rješenja koje su zatjecali raščišćavajući gomile popadale desetljećima pod udarom sleđujuće i razglavljujuće bure.

Samo okupljanje stručnjaka pred javnošću može pomoći u verifikaciji vrijednosti lokaliteta, a u okupljenom društvu smo od razmjene mišljenja koristi imali i sami. Osim izgleda za neposrednu sudbinu kompleksa predviđenog za rušenje, bilo je i dalekosežnijih ocjena s dobrim temeljima za razrade u stručnoj periodici. Vezano za najnovija zbivanja u upravljanju kulturnim krajolicima (vidjeti autorov članak u posljednjem broju Vijesti muzealaca i konzervatora), tim će se putem zasigurno nastaviti i dalje – u najmanju ruku dijaloški na idućim gradionicama.

Kolokvijaši. Između Ivane Katurić i Jasne Dasović se vidi ulaz zasebne unutrašnje male prostorije. Fotografija Berislava Horvatića.

U oproštajnom ovogodišnjem pasusu valja reći da će se kompleks radi boljeg dokumentiranja nastaviti popravljati, u suradnji s vlasnikom i predložiti za upis u Registar kulturnih dobara što bi ovoj parceli cijenu moglo samo podići a njenu konzumaciju iz jednokratne pretvoriti u kontinuiranu. Makar i za slučaj najcrnjeg scenarija, za tehnološki napredno dokumentiranje kompleksa (trodimenzionalno skaniranje posebnom kamerom iz nisko upravljanog balona) posredstvom građanske udruge valja namaknuti deset tisuća kuna. S takvom dokumentacijom u ruci kompleks bi se jednog dana mogao i nanovo sagraditi, slično kao što u nekadašnjim maslinicima zablaćkih Gaja surogatske suhozide turističkog Dalmatinskog sela preko kanala sv. Ante danas grade u hotelskom kompleksu Solaris. Orijaška bunja (4,6 m sačuvane visine, preko 5 m izvorne visine, prostorija veličine 3,3 x 4,4 m, uzorno sagrađeni prstenovi i složen raspored u kombinaciji s manjom sljubljenom bunjom) zavrjeđuje zaseban respekt Registra kulturnih dobara – no, nejasno je u kojoj kategoriji, jer su dosadašnji upisi savršenijih ostvarenja (najrazvedenija, najsavršenija i najstarija hrvatska građevina ove vrste) zavedeni kao kulturna dobra lokalnog značaja. Ova bi građevina, sudeći po tome, kao jedna od najboljih mediteranskih nepravo svođenih građevina s prstenovima imala biti podvedena među sublokalna kulturna dobra nacionalnog Registra?

Radnici su nakon obavljenog posla izvršili i nepristranu evaluaciju. Fotografija Ivane Rupić.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Video: Tradicionalni poljoprivredni pejzaži

U okviru projekta „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu – AGRISCAPE&ME” nastao je video „Tradicionalni poljoprivredni pejzaži“.

Video je edukativnog karaktera i skreće pažnju na njihove vrijednosti i značaj, predstavlja neke od najljepših poljoprivrednih pejzaža svijeta kao i međunarodne inicijative kroz koje se identificiraju i štite.

Animacija: Petar Garić, montaža: Dušan Vuleković

Cilj projekta je doprinijeti razvoju održive poljoprivrede kroz zalaganje za obnovu, očuvanje i unapređenje tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža kao dijela ukupnog kulturnog pejzaža. Projekt provode EXPEDITIO Centar za održivi prostorni razvoj, Kulturno zavičajno udruženja NAPREDAK Gornja Lastva i Maslinarsko društvo „Boka“ – Boka Kotorska uz suradnika Mrežu za ruralni razvoj Crne Gore.

U okviru projekta „Obnova tradicionalnog poljoprivrednog pejzaža za održivu poljoprivredu – AGRISCAPE&ME” nastao je video „Tradicionalni poljoprivredni pejzaži“. Video je edukativnog karaktera i skreće pažnju na njihove vrijednosti i značaj, predstavlja neke od najljepših poljoprivrednih pejzaža svijeta kao i međunarodne inicijative kroz koje se identificiraju i štite. Animacija: Petar Garić, montaža: Dušan Vuleković Cilj projekta […]

Read More »

 atts
0

Obuka o suhozidnoj baštini i vještini gradnje za Savjetodavnu službu

U Kolanu na Pagu 25. svibnja 2018. održana je obuka savjetnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe, koji rade na IAKS mjerama, o osnovama izgradnje suhozida, načinima gradnje i tipovima suhozida kao i bitnim značajkama na koje treba obratiti pozornost prilikom gradnje i održavanja suhozida. Praktični dio radionice volonterski su izveli majstori suhozidari Ivo Butković, prof. i Mladen Šuljić iz kolanske udruge Suhozid.

gradnja-suhozida
Da podsjetimo, jedna od operacija IAKS mjera Programa ruralnog razvoja RH 2014.-2020. je i operacija 10.1.10. Održavanje suhozida kojom je moguće ostvariti novčanu potporu za održavanje vlastitih suhozida, uz nekoliko uvjeta i obveza. Jedna od obveza je da korisnik mora završiti izobrazbu koju provodi Savjetodavna služba, a koja je vezana uz ovu mjeru i uključuje demonstracijske aktivnosti obnove suhozida.

Izvor: HPŠSS

U Kolanu na Pagu 25. svibnja 2018. održana je obuka savjetnika Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjetodavne službe, koji rade na IAKS mjerama, o osnovama izgradnje suhozida, načinima gradnje i tipovima suhozida kao i bitnim značajkama na koje treba obratiti pozornost prilikom gradnje i održavanja suhozida. Praktični dio radionice volonterski su izveli majstori suhozidari Ivo Butković, prof. i […]

Read More »

 atts
0

Najava i poziv: 2. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida

1 2
2. PRVENSTVO HRVATSKE U GRADNJI SUHOZIDA, MURTER 2018

Pozivamo četveročlane ekipe suhozidara/ki na 2. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida koje će se održati u Murteru u subotu, 6.10.2018., u organizaciji udruga ARGONAUTA i 4 GRADA DRAGODID. Natjecanje će se održati na na prvoj hrvatskoj arheološkoj plaži na poluotoku Gradina (Colentum). 1. izdanje Prvenstva održalo se 2011. u Kolanu na otoku Pagu.

Dobrodošle su sve ekipe – iz Murtera, Betine, Jezera, Tisnog i cijele Hrvatske. Također pozivamo i ekipe ostalih zemalja sa istočnojadranskog krša (Italije (Friuli – Venezia Giulia), Slovenije, BiH, Crne Gore i Albanije) da se odazovu ovom natjecanju.

Subota, 6.10.2018. :
Program će obuhvatiti registraciju, natjecanje, zajednički ručak te prigodni program uz druženje i proglašenje pobjednika. Detaljan raspored biti će objavljen naknadno.

Pravila:
Ekipu čini do 4 člana / članice starija od 16 godina.
Cilj natjecanja je u zadanom vremenu (15 min) od raspoloživog kamena izgraditi što dulji dvostruki suhozid unaprijed zadane visine i širine.
Nagrade:
Pobjednik natjecanja dobiva prijelazni pehar, prve tri plasirane ekipe novčane nagrade (pokrivaju se iz kotizacija), svi natjecatelji dobivaju majice i plakete. Svim natjecateljima osiguran je ručak. Osobe u pratnji natjecatelja također su pozvane prisustvovati ručku uz nadoplatu.

Prijave:
Prijave za natjecanje otvorene su do 15.9.2018. Kotizacija po ekipi iznosi 200 kn i plaća se prilikom registracije na licu mjesta.
Najveći broj ekipa koje mogu sudjelovati na natjecanju je 10, a kvalificiraju se prema redoslijedu prijava.
Prijave se šalju e-mailom na adresu: mail@argonauta.hr. Prijava mora sadržavati imena članova, adrese, kontakt telefone i mail adrese
Napomena: navedeno je podložno manjim izmjenama, a bit će definirano nakon što se bude znao točan broj ekipa. U slučaju lošeg vremena natjecanje se odgađa za sljedeću subotu 13.10.2018.

2. PRVENSTVO HRVATSKE U GRADNJI SUHOZIDA, MURTER 2018 Pozivamo četveročlane ekipe suhozidara/ki na 2. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida koje će se održati u Murteru u subotu, 6.10.2018., u organizaciji udruga ARGONAUTA i 4 GRADA DRAGODID. Natjecanje će se održati na na prvoj hrvatskoj arheološkoj plaži na poluotoku Gradina (Colentum). 1. izdanje Prvenstva održalo se […]

Read More »

 atts
0

Najava: kamp za obnovu travnjaka

Udruga BIOM u suradnji s Javnom ustanovom Park prirode Učka od 12. do 24. srpnja 2018. organizira volonterski kamp za obnovu travnjaka. Kamp se održava u sklopu projekta Učka 360°.

36684833_1828933057153353_16345799420018688_o

Prenosimo poziv na sudjelovanje:

Sudjelovanje na kampu, hrana i voda besplatni su za sve sudionike. Djeca i psi su dobrodošli! Traži se jedino dobra volja, spremnost na rad i suradnju i sudjelovanje u aktivnostima krčenja zaraslih travnjaka i održavanju kampa.

Molimo sve zainteresirane da se jave za sudjelovanje na kampu!

Brdovita područja Parka Prirode Učka nekad su bila puna života i ljudi su vodili životinje na ispašu. Napuštanjem tradicionalnog stočarstva travnjaci s vremenom zarastaju i prelaze u šikare i šume. Zajedno s njima nestaju i mnogobrojne vrste leptira, ptica i guštera koje gube svoj dom. Misija Udruge Biom je pružiti utočišta divljim vrstama putem ovakvih direktnih konzervacijskih akcije te potaknuti ljude da se povežu s prirodom i sudjeluju u njenoj zaštiti.

Osnovne informacije o uvjetima života na kampu:
– Spava se u šatorima
Nekoliko je šatora postavljeno za vrijeme čitavog trajanja kampa i moguće je u njima prespavati, u dogovoru s organizatorima. One koji planiraju doći na dulje vrijeme molimo da osiguraju vlastiti šator.
– Kuha se na logorskoj vatri i plinu
Svakih se nekoliko dana kupuju zajedničke namirnice, troškove hrane pokriva organizator. Pomoć pri kuhanju, prikupljanju drveta i cijepanju vrlo je dobrodošla!
– Pitka voda iz plastične cisterne na lokaciji
Zalihu pitke vode je potrebno racionalno koristiti. S obzirom na ograničeni volumen vode nema tuša, ali moguće je korištenje javnog tuša na plaži obližnjeg mjesta u kojem se kupuju namirnice.
– WC u prirodi
Sastoji se od lopate, šume i „uradi sam“ stolice od grabovog drva.
– Struja iz solarnih panela
Samo za sitnu električnu opremu (maksimalno za punjenje mobitela i fotoaparata).
- Signal je slab
Telefonski/internet signal postoji, ali je uglavnom prilično slab. Povremeno u potpunosti nestane te je za telefoniranje potrebna kratka šetnja uzbrdo.
– Ustaljen dnevni raspored
Radne aktivnosti odvijaju se ujutro od 8:00 do 11:00 sati, te poslijepodne od 17:00 – 19:00 sati kada sunce malo padne. Tijekom stanke pripremamo hranu, učimo o prirodi oko nas i povremeno odlazimo na kupanje do Moščenićke Drage.

Informacije o lokaciji i detaljne upute za dolazak možete pronaći ovdje.

Stoga, ukoliko želite provesti dan, tjedan ili dva u kampu te:
– upoznati Park Prirode Učka
– sudjelovati u direktnoj akciji u zaštiti prirode
– pobjeći od civilizacije
– družiti se s ornitolozima i biolozima
– upoznati se sa zaštitom prirode u Hrvatskoj i Europi

Prijavite se ovdje.
I najavite se na Facebook događaju!
Poziv na kamp

Udruga BIOM u suradnji s Javnom ustanovom Park prirode Učka od 12. do 24. srpnja 2018. organizira volonterski kamp za obnovu travnjaka. Kamp se održava u sklopu projekta Učka 360°. Prenosimo poziv na sudjelovanje: Sudjelovanje na kampu, hrana i voda besplatni su za sve sudionike. Djeca i psi su dobrodošli! Traži se jedino dobra volja, spremnost na […]

Read More »

 atts
0

Ponosni smo dobitnici nagrade Vicko Andrić za doprinos kulturnoj baštini!

Sa zadovoljstvom i ponosom obavještavamo naše čitatelje i pratitelje kako smo krajem lipnja 2018. za svoj rad na zaštiti i popularizaciji suhozidne kulturne baštine dobili vrijedno priznanje Ministarstva kulture – dobitnici smo nagrade Vicko Andrić za 2017. godinu!

IMG_0007
Nagrada Vicko Andrić dodjeljuje se za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj i to za postignuća u: konzervatorsko-restauratorskim radovima na očuvanju kulturne baštine; istraživanju i dokumentiranju kulturnih dobara; razvoju konzervatorske i konzervatorsko-restauratorske struke i unapređenju sustava zaštite kulturne baštine; očuvanju i obogaćenju ukupnog fundusa kulturne baštine Republike Hrvatske.
Više o nagradi

Naša je stigla kao nagrada za doprinos lokalnoj zajednici, zbog čega smo izrazito sretni jer naše su aktivnosti moguće upravo zahvaljujući suradnji s mnogim lokalnim zajednicama aktivnima na polju revitalizacije ove vrijedne vještine. Nagrada za životno djelo dodijeljena je konzervatorici dr. sc. Zoraidi Demori Staničić, danas umirovljenoj djelatnici Hrvatskoga restauratorskog zavoda, godišnja nagrada dodijeljena je Jadranki Baković, voditeljici Restauratorskog odjela Zadar pri Hrvatskom restauratorskom zavodu za konzervatorsko-restauratorske radove na zadarskom poliptihu Vittorea Carpaccia. Popis i obrazloženja svih dobitnika za 2017.

Hvala kolegama iz Hrvatskog etnološkog društva i Konzervatorskog odjela Split na nominaciji! Svečana dodjela održat će se tijekom rujna, u sklopu obilježavanja manifestacije Dani europske baštine.

Popis članova udruge (5.7.2018.):

Antun Bahat, dipl.ing.prom., Zagreb
Katarina Bačić, aps. konzervacije kulturne baštine, Rijeka
Julia Bakota, mag.ing.agr., Split/Zagreb
Siniša Bodrožić, dipl.ing.arh., Slavonski Brod/Zagreb
Filip Bubalo, prof. povijesti/muzeolog, Split
Ana Burić, mag.ing.arh., Split/Rijeka
Marko Bušić, mag.ing.aedif., Đakovo
Xavier Cartwright, dipl. antropolog, Edinburgh
Maja Flajsig, stud. etnologije i kulturne antropologije, Zagreb
Luka Forko, stud. etnologije, Zagreb
Grga Frangeš, dipl. etnolog/muzeolog, Zagreb/Lovran
Matija Fukat, dipl.ing.arh, Vrbovec
Ivan Jovanovac, dipl.ing.arh., Osijek/Zagreb
Nevena Kereša, dipl.ing.arh., Varaždin/Wien
Marta Krištofić, stud. krajobrazne arhitekture, Zagreb
Miran Križanić, mag.ing.arh., Karlovac/Zadar
Vedrana Križanić, stud. šumarstva, Karlovac/Zagreb
Mateja Kuka, mag. povijesti umjetnosti i antropologije, Karlovac/Zagreb
Jelena Kulušić, aps. etnologije, Miljevci/Zagreb
Zvonimir Malbaša, mag.ing.aedif, Sinj
Mirna Mezulić, mag.ing.arh., Zagreb
Andrija Mihelčić, magistar edukacije politehnike i informatike, Čavle
Oleg Miklić, teh. za računarstvo, Rijeka
Ivan Milanovski (Mile), magistar etnolog/bibliotekar, Zagreb
Ivona Miloš, mag. dizajna, Praputnjak/Rijeka
Maja Mrvelj, stud. arheologije i povijesti umjetnosti, Zagreb
Andro Nigoević, klesar, Nerežišća
Marko Pejić, aps. etnologije, Zagreb
Sanela Planinčević, mag.ing.geod., Zagreb
Josipa Popović, mag.ing.kraj.arh., Zagreb
Sara Popović, dipl. arheolog, Stari Grad/Zagreb
Matej Požega, mag.ing.arh., Karlovac/Zagreb
Dora Raič, mag.ing.kraj.arh., Zagreb
Mirna Ratkajec, dipl.etnolog/pov.umjetnosti, Vrbovec
Miše Renić, dipl.ing.arh., Zagreb
Nikica Renić, prof. povijesti, Zagreb/Vis
Ante Senjanović, dipl.ing.arh., Split/Zagreb
Vilma Stopfer, mag.ing.kraj.arh., Zagreb
Hrvoje Svečnjak, scenski stud., Zagreb
Ana Šepić, stud. arhitekture, Rukavac
Filip Šrajer, dipl.ing.arh., Zagreb
Mario Švencbir, mag.ing.agr., Zagreb
Romina Tominić, stud. primijenjenih umjetnosti, Lovran
Mislav Tovarac, mag. arheologije, Zagreb
Marija Tkalec, mag.inf., Bedekovčina/Zagreb
Marijana Varašanec, dipl.ing.fizike, Rijeka
Zrinka Vrkić, mag.ing.arh., Zadar
Mario Zaccaria, mag. arheologije, Rijeka

Sa zadovoljstvom i ponosom obavještavamo naše čitatelje i pratitelje kako smo krajem lipnja 2018. za svoj rad na zaštiti i popularizaciji suhozidne kulturne baštine dobili vrijedno priznanje Ministarstva kulture – dobitnici smo nagrade Vicko Andrić za 2017. godinu! Nagrada Vicko Andrić dodjeljuje se za izvanredna postignuća u području zaštite kulturne baštine u Hrvatskoj i to […]

Read More »