Priručnik Gradimo u kamenu

naslovna

Slobodna Dalmacija izdala nam je priručnik o suhozidnoj baštini i vještini gradnje, koji za 40 kuna možemo kupiti na kioscima. Za sada objavljujemo sadržaj, impresum i zahvale, a kako bismo slijedeća izdanja učinili što boljima, ovdje ga možemo zajedno prokomentirati.

klikni za uvećanje


klikni za uvećanje

klikni za uvećanje

Kao što smo i napisali, posveta ide našem pokojnom barba Andriji, a za fotografije i ostalo zaslužni su:
Jadran Kale (Muzej grada Šibenika, Sveučilište u Zadru), Sanja Buble (Konzervatorski odjel u Splitu), Goran Andlar (Agronomski fakultet u Zagrebu), Velimir Bešić, Ivo Butković (Udruga „Suhozid“), Jasna Dasović (Konzervatorski odjel u Trogiru), Tihana Fabijanić (HAZU Rijeka), Berislav Horvatić, Luka Ježina (Udruga Argonauta), Dragica Jović (NP Paklenica), Dražen Juračić (Arhitektonski fakultet u Zagrebu), Borut Juvanec (Arhitektonski fakultet u Ljubljani), Ana Katalinić (PP Vransko jezero), Igor Karasi, Filip Kelava, Branko Kirigin (Arheološki muzej u Splitu), Boris Kragić, Damir Krizmanić Kriza, Jelena Kulušić, Sven Kulušić, Denis Lešić, Rene Lisac, Marijana Marasović (TZ Starigrad), Ivica Moškatelo (Udruga Tartajun), Branko Orbanić, Andrijana Parić, Mladen Plančić, Viktor Sebesteny, Šime Strikoman, Krešimir Šrajer. Sigurno ima i izostavljenih zaslužnika za koje se nadamo da se neće naljutiti, nije bilo namjerno.

Uz to, posebno moramo zahvaliti Jadranu Kali, Sanji Buble, Berislavu Horvatiću, Jasni Dasović i Tihani Fabijanić za sugestije i ispravak grešaka u originalnom tekstu. Kale je taj koji je predložio da uvrstimo pregled suhozidnih akcija. A te #$%&# greške se nažalost uvijek potkradu koliko god se trudili ne podlijegati “općepoznatim” istinama i provjeriti sve u literaturi i na terenu.  (Lako za pravopisne, gramatičke i tiskarske, ali pravedno srce boli kad se provuku i  činjenične). Zato vas sve pozivamo da na ovom mjestu bez milosti komentiramo i ispravljamo. Samo tako možemo ići naprijed!

Vaši 4 GRADA DRAGODID

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

15 Comments

  1. D. Kečkemet/e-mail
    Posted May 20, 2012 at 21:06 | Permalink

    Poštovani kolege,

    Nabavio sam i pročitao vašu knjigu GRADIMO U KAMENU. Prvenstveno su me zanimala dva uvodna poglavlja „Suhozid u Hrvatskoj“. Budući da sam se bavio srodnom tematikom, posebno vezanom uz otok Brač, slobodan sam navesti vam neke primjedbe koje bi mogle zanimati autore navedene knjige.
    Str. 15. Sredinom 19. st. (1858) je lug (Oidium Tuckeri), a tek kasnije filoksera, poharao talijanske vinograde.
    Str. 17. Za koncentraciju bunja (trima) mislim da nije toliko karakteristično količina u Starograjskom polju, već na Braču i Šibeniku s okolicom.
    Str. 35. Prahistorijski tumul u većini slučajeva možemo razlikovati od gomile dobivene krčenjem obradive zemlje, što se te gomile obavezno nalaze unutar privatnih obradivih površina, a tumuli najčešće izvan privatnih ograda, na proširenim prostorima poljskih putova.
    Osnovna moja primjedba izlaganju da su se gotovo sve poljske kućice, ali i stambene kuće, prizemne i one na kat gradile „usuho“, bez veziva, jest da sam uvjeren da su se znatan dio poljskih kućica i pomoćnih kućica u dvorištima stambenih zgrada, a pogotovo skoro sve imalo solidnije stambene kuće, pogotovo katnice, gradile neobrađenim, ali najčešće poluobrađenim kamenom, ali uz vapneno vezivo (često uz dodatak gliine). Gradnja usuho nije poželjna, jer kroz nju ne samo da prodiru hladnoća, vrućina i vjetar, nego i razne nepoželjne životinjice. Vidljiva žbuka na vanjskim zidovima nije samo prisutna na fugama, već i u vezivu kamena unutarnjeg, a pogotovo vanjskog sloja kamena. (Sumnjam da je prizemna kuća na slici u Dragodidu građena usuho, samo s malterom u fugama pročelja).
    Str. 39. Pogotovo je nezamislivo da su se seoski zidani bunari, podzemni, a pogotovo nadzemni (kao onaj na slici u Podvišću) gradili usuho, jer bi kroz takav zid voda istekla.
    Str. 35. Razlika dalmatinske bunje i istarskog kažuna jasna je u krovnom pokrovu, ali mi tvrdnja da su bunje „obzidane zaštitnom gomilom ili tornjem“ nije jasna. To je osnovna greška svih slikara (amatera) koji ih slikaju ili izrađuju u malenim modelima. Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast, postavljan postepeno tijekom gradnje svoda, kao protuteža postavljanim pločama svoda.

    U zaista obilnoj literaturi što se navodi na kraju knjige, zapisan je samo jedan moj feljton u nekoliko novinskih nastavaka, uz neispravni naslov, ali vam zacijelo nije poznato zasebno izdanje: Bračke bunje. Supetar 2000.
    U pripremi je u zborniku o umjetnosti na otoku Braču u jednog izdavača i moj duži rad o pučkoj arhitekturi na otoku Braču.
    Objavio sam i nekoliko kraćih napisa tih sadržaja:
    Poljski puti. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XIV/1-2, 2003., str. 95-98.
    Bračke gomile, meje, zidi, puti. Bračka crkva, 19/2 (39), Supetar 1997., str. 13.
    Bračke bunje. Bračka crkva, Supetar 17/1995., br. 2 (35), str. 18.
    Tradicijska gradnja bračkih bunja. Feljton Slobodne Dalmacije, 1-7, Split 3.-9. VI. 2005.
    O zidanju neobrađenim kamenom. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XVII/1-2, 2006., str. 22-28.
    Kamene poljske gradnje na Braču. O pučkoj gradnji poljskih kamenih gomila, ograda, putova i bunja. Brački zbornik, 22, Split-Supetar 2007., str. 495-508.

    Ove podatke vam šaljem ne kao kritiku vaše zanimljive i poticajne publikacije, već kao dopunsku informaciju u vezi s temom što je obrađujete.
    Uz pozdrav

    Prof. dr. sc. Duško Kečkemet, Split, Trogirska 6, tel. 348753

  2. Posted May 22, 2012 at 23:12 | Permalink

    Poštovani profesore Kečkemet,
    hvala na komentarima! Nadamo se da će i drugi slijediti Vaš primjer i oglasiti se ako opaze nešto sumnjivo. Evo nekih naših saznanja i razmišljanja u vezi ovih tema koje ste naveli:
    str. 15.
    Doista, bile su dvije konjukture jedna iza druge. U prvoj “maloj” (lug), tamo 50ih godina, vino se prodavalo u Veneciju, a u drugoj “velikoj” (filoksera), 70-80ih, većina vina išla je za Bordeaux. To je jedan od razloga današnje prevlasti crnih vina u Dalmaciji. Priznajemo, u vrijeme pisanja knjižice te detalje nismo znali, a kasnije smo nabavili fenomenalnu knjigu “Vinogradarski slom i demografski rasap južne Hrvatske u osvit 20. stoljeća” Rudolfa Kraljevića.
    str. 17.
    Pitanje prevlasti Brača ili Hvara kao centra rasprostranjenosti nepravog svođenja na srednjedalmatinskom otočju možda je relevantno, ali možda se o nekakvom pravom centru uopće ne isplati niti govoriti. Naime pitanja utjecaja vrlo su škakljiva, pa je naš izraz “epicentar” više geometrijski (naime areal trima nalazi se između zone bračkih bunja i zone veloluških vrtujaka), a smatrali smo vrijednim naglasiti i prisutnost starogradske antičke parcelacije kao zgodnu paralelu sa Vodnjanštinom (kažuni+pulski ager). U svakom slučaju trima ima jako puno i vrlo su raznoliki.
    fotogalerija Mladena Plančića:
    http://www.dropbox.com/gallery/68374275/1/galerija%20Trimi%2C%20teze%20i%20ku%C4%87ice%20by%20Mladen%20Plan%C4%8Di%C4%87%2C%20Stari%20Grad%2C%20kontakt%200911766%20322%2C%20plancic2001%40yahoo.com?h=6ef1ce
    fotogalerija Berislava Horvatića
    http://hvar05.ifs.hr/gallery/Horvatic/index.html
    Priznajemo nedovoljno poznavanje bračkih bunja, pa se nadamo da smo se malo iskupili naslovnicom (bunja kod Supetra). Do nekog detaljnijeg istraživanja.
    str. 35
    Hvala na korisnoj primjedbi! Prisutnost nekog humka na javnom zemljištu je vrlo indikativna za tumul i mogli smo je naglasiti. Međutim, tumula može biti i na (danas) privatnom zemljištu, i to mnogo, na što upućuju npr. zadnja rekognosciranja krajolika prilikom izrade prostornih planova u Rovinju (Damir Matošević)… Šteta bi bilo da neka arheologija završi u drobilici samo zato što nije na javnom zemljištu.
    O vezivu pri gradnji kućica
    To je vrlo zanimljivo pitanje, možda i za znanstvenu obradu (npr. statička svojstva konstrukcija). Ako pričamo o Dragodidu, evo 2 primjera za tvrdnju je mort u prizemnicama imao prije svega ulogu zaštite od propuha, vode i kukaca, a rjeđe konstrukcijsku ulogu:
    1) u Dragodidu ima više objekata oblikom nalik kućama (jedan i dimenzijama odgovara kući), ali su služili kao štale, peći, odnosno u zadnjem slučaju konoba. Svi su u suhozidu..
    2) jedna od stambenih kuća nikad nije dovršena. Ta je ujedno i najambicioznije građena u selu, sa najvećim rasponom, i relativno velikim prozorima. Ta je isto ostala u suhozidu, iako je građena kasno (u 20. st.), i unatoč tome što je graditelju bio dostupan i cement (ojačanja u ukopanom dijelu i betonski okviri prozora).
    str.39
    Bunari su se gradili u prirodno nepropusnom terenu. Glina i ilovača služile su za utvrđivanje i zapunjavanje u stražnjem dijelu obzida. Sumnjamo da je vapno uopće i korišteno, vjerojatno samo kao dodatak.
    Berislav Horvatić šalje fotografiju suhozidnog bunara kod Punta:
    http://www.dragodid.org/materijali/gradimo_u_kamenu-komentari/De_05857_RED.jpg
    “Na priloženoj fotki (Denis Lešić) je “zdenac” na Kandiji (Punat, otok Krk)
    nakon obnove, prigodom koje se lijepo vidio sloj ilovače oko suhozidne
    površine spremnika.”
    str. 35
    Ne uspijevamo naći bolji izraz od „zaštitna gomila ili toranj“. Možda bi trebalo reći „prstenasti toranj“? Mislimo da nije generalno bitno da li se prsten radi paralelno sa zidanjem kupole, nego da se to prilagođava veličini bunje, vrsti kamena i broju ljudi koji nam je na raspolaganju. U svakom slučaju osvjedočili smo se da je moguće prvo napraviti kupolu, a potom je obzidavati. A da li će obzid biti prstenast (kao na Srimi, Braču ili Hvaru), ili gomilast kao na bunji s Prosike, ili ga uopće neće biti (može i to, ali se onda krov najbrže sruši), možda najviše ovisi o ambiciji graditelja i možda nekom „estetsko-funkcionalnom standardu“ konkretne zajednice. Postoje čak i „ružni“ kažuni i trimi, bez karakteristične forme, a građevine poput ove na Prosiki redovite su u šibenskom zaleđu.
    Bunje na Miljevcima, galerija Jelene Kulušić:
    http://www.dropbox.com/gallery/44534511/1/suhozidi?h=ed6cc7
    Hvala Vam za popis literature, krećemo u nabavku. Ako imate što u digitalnom obliku, rado ćemo staviti na web stranicu!

    Vaši
    4 GRADA DRAGODID

  3. Jadran Kale
    Posted May 23, 2012 at 10:24 | Permalink

    “Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast…”

    Hvala na komentaru. Budući da sam vodio obnovu te bunje, mogu ustvrditi da je gradnja ispravna jer bunje (čak i kažuni) s takvim stožastim (ili posve amorfnim, do stapanja u gomile) profilima postoje, a ova se još i nalazi na kosini gdje se iz gornjeg rakursa sučelice ulazu ne vidi pravilniji ostatak zidova.

    Primjerice, kod obnove manje bunje uz srimskog orijaša (Rodina bunja, sačuvana visina prostorije 4,6 m) smo pri okupljanju obnovitelja zajedno inzistirali na prstenu jer mu je s južne strane bio jasan podzidni trag a i veliki susjed u istom nasipu briljira takvim profilom pa je bilo posve sigurno da je i manja bunja završavala prstenom. Čelo prstena je umješno poslagao graditelj iz Srime.

  4. kravosas
    Posted May 24, 2012 at 16:09 | Permalink

    Isprika velikom Svenu Kulušiću! Kad smo u zadnjoj turi ispravaka u zahvale ubacili našu Jelenu Kulušić (odradila posao sa bibliografijom), dizajner je zabunom njega izbacio. “Hm, valjda se ne zove Sven nego Jelena. Promijeniti ću.” :-/
    Mi nismo provjerili i eto ti.

  5. jasmina
    Posted May 25, 2012 at 19:36 | Permalink

    Jako simpa knjižica. Podržavam. Poziv na Lun još stoji. Taman imam neke srušene suhozide na kojima se mogu vježbat strani studenti…

  6. marko
    Posted May 27, 2012 at 21:47 | Permalink

    Poštovani!
    Priručnik je rasprodran,tražim ga već desetak dana,nigdje ga nema,da li imate neki primjerak,voljan sam ga platiti pouzećem.
    Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav.

  7. kravosas
    Posted May 28, 2012 at 07:14 | Permalink

    @marko
    hvala na interesu
    osim onih koje smo sami kupili na kioscima, nemamo. nismo još dobili primjerke koji nam pripadaju po ugovoru. zovite g. fabjanka vrtlara u slobodnu!

  8. Jadran Kale
    Posted June 8, 2012 at 15:12 | Permalink

    U perspektivi bi moglo biti zanimljivo zemljovid prometnuti u edukativni plakat, garniran fotografijama s naznačenih lokaliteta možda bi uspio doći i tamo gdje priručnik nije.

    S osamostaljivanjem fotografija, za što prve na pamet padaju razglednice, je drugačije. Lako je zamisliti da bi mnoge od uvrštenih fotografija kao razglednice običnog ili većeg formata bile uspješnica. Probiti se na kioske je praktično nemoguće, ali bi se mogle prirediti u kompletu (takav komplet koji je u Valenciji objavljen 2000. godine povodom kongresa broji 16 razglednica od 4-5 autora). Autorska prava nisu nesavladiv problem – pretpostavljam da bi izlaženjem u susret svatko htio rado sudjelovati u boljitku kakav bi od prodaje razglednica mogao biti usmjeren samim fotografiranim građevinama, no takvo bi kanaliziranje (što je najispravnije zamislivo rješenje) moglo biti tehnički iscrpljujuće.

    Ako bi se takvo što dalo učiniti, možda bi opcija mogla biti zaklada (ili privremena fundacija) posvećena uopće ovim temama.

    Tko zna, jednog dana…

  9. kravosas
    Posted September 7, 2012 at 20:50 | Permalink

    Pokrpana “rupa” u priručniku! Berislav Horvatić šalje fotografije graditeljskog remek-djela Kudinog mosta, koji sa 12 suhozidnih lukova od sedre prelazi preko rijeke Krupe!

    http://www.dragodid.org/jadranski-suhozidi-kudin-most/

  10. eda belingar
    Posted January 8, 2013 at 14:03 | Permalink

    Poštovani!
    Priručnik tražim,da li imate neki primjerak, platiti ču ga pouzećem.
    Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav
    Eda Belingar
    Tominčeva 7
    5250 Solkan
    Slovenija

  11. kravosas
    Posted March 10, 2013 at 22:48 | Permalink

    BITNO!
    Ima greška u crtežima duplog suhozida na stranama 49. i 50. Ima jedan trokutasti kamen u drugom odnosno trećem redu na desnoj strani koji je vrhom okrenut prema dolje a, šupljina iza njega unutar zida je zapunjena sitnim kamenom. E po tom sitnom kamenu ovaj veći može iskliznuti iz zida. Treba ga postaviti naopako tako da je ravnom stranom prema dolje!

    Hvala Ivici Šćepanoviću Truti iz Gornjeg Humca na Braču!

  12. Posted April 1, 2013 at 00:27 | Permalink

    Upravo čitam priručnik i moram reći da sam oduševljen uloženim trudom i obimom problematike. Kao arheolog bi htio nadodati da bi se u sljedećem izdanju mogao dodati porečki ager (str.24, žutom kockicom – Mate Suić, Antički grad na istočnom Jadranu) koji je još uvijek manje više vidljiv sa Eartha unatoč urbanizaciji, te traktovi Claustre Alpium Iuliarum. Radi se o zatvaračima iz Julijskih Alpa iz kasne antike (polovica 3.st – početak 5.st). Istina je da se ne radi u potpunosti o suhozidu jer su redovi kamena su bili vezani maltom od vapna i tucane cigle, ali tehnika je slična, znači zidovi uduplo (emplekton ili muri a sacco) sa ispunom u sredini od kamenja razne veličine, tucane cigle i grumelja veziva. Vjerojatno su se rimljani oslanjali na lokalnu vještinu građenja suhozida kao što su koristili i poboljpavali postojeće komunikacijske veze iz prapovjesti. Claustra je bila široka do 1,60 m i visoka od 4 do 5 m.

    http://haemus.mk/wp-content/uploads/2013/02/10-Zaccaria-2012.pdf

    Još nešto. Mišljenja sam da se posebnu pažnju treba dati fenomenu ispaše (transumanza) i bijelim putovima (tratturi) koji su od prapovjesti korišteni kako bi stoka došla do visinskih pašnjaka. Evo, talijani su to zaštitili pod Unesco-m.

    http://www.abruzzomoliseheritagesociety.org/TRATTURIeTRANSUMANZA.pdf

    Svaka pohvala, baš ste inspiracija.

  13. kravosas
    Posted April 4, 2013 at 10:28 | Permalink

    Hvala Neverine na komentaru, nažalost tek ga sad vidim jer je ga server iz predostrožnosti zadržao zbog dva linka u njemu. A ispravke za drugo izdanje su jučer otišle u Slobodnu…ništa, bit će tema za treće izdanje. Ovo sa transhumancom je jako zanimljivo jer i mi imamo tu itekako šta za pokazati. Članak o claustri sam uvrstio u linkove.

  14. Angelina
    Posted April 4, 2013 at 15:42 | Permalink

    Poštovani,
    da li se može naručiti priručnik u slobodnoj prodaji?

  15. kravosas
    Posted April 4, 2013 at 15:45 | Permalink

    Angelina, hvala na interesu, izgleda da će krajem slijedećog tjedna biti pušteno u prodaju drugo izdanje.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Suhozidni dani u Komiži

Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.

Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.

Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčićprvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:

”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.

Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.

Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.

Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.

Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.

Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.

Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…

Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.

Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”

Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]

Read More »

 atts
0

Ubrzanje od 0 do 28 metara u 4 dana – 3. volonterski program na Vranskom jezeru

Tekst: Miran Križanić
Foto: M.K. i PP Vransko jezero

U proljeće 2018. održali smo 3. po redu volonterski program u suradnji s Parkom prirode Vransko jezero. Naziv programa bio je „Suhozidar/ka“ a prigodno geslo svih volonterskih programa je „volonter po prirodi“. Kao i dosadašnjih godina, cilj ovog cjelotjednog druženja (16. – 21.4.2018.) bio je da okupljeni volonteri nešto nauče o suhozidima na konkretnoj lokaciji, provedu kvalitetno vrijeme u druženju na otvorenom, te istovremeno svojim rukama sagrade nešto korisno.

foto 01 volonteri-suhozidarike-izgradili-28-metara-novog-suhozida-05
foto 01: ozbiljan start

foto 02 IMG_6056
foto 02: teoretski dio: stručno vođenje po Parku

Lokacija suhozidanja, kao i prethodnih godina, predviđena je u Modravama, najvećem dalmatinskom masliniku. Visok proljetni vodostaj jezera nije omogućavao prilaz obali, pa je odluka za finalnu mikrolokaciju na kraju ipak pala na atraktivnu lučicu Prosika, ujedno i jedan od glavnih ulaza u park.

foto 03 IMG_6091
foto 03: polaganje kamena temeljca

foto 04 IMG_6109
foto 04: solidno izgrađen kantun – prolaz u maslinik

Zid koji smo odlučili obnoviti srušen je pri uređivanju prilaznog parkinga, kada je bilo potrebno strojevima zaravnati površinu uz put. Glavni zadatak za volontere bio je od raspoloživog kamena rekonstruirati zid – suhozidnu duplicu na novoj lokaciji. Ipak, nije to bila obična duplica nego kombinacija podzida i duplice, budući da je parking na višoj razini od okolnog terena.

foto 05 IMG_6114
foto 05: zid brzo napreduje

foto 06 volonteri-suhozidarike-izgradili-28-metara-novog-suhozida-04
foto 06 (izvor: PP Vransko jezero): volonter-ke

Bilo je i dosta krčenja terena i pripreme temelja podzida. Na samom početku zida bilo je potrebno sagraditi ugao, budući da smo počeli graditi kod jednog prolaza u polje. Iako je gradnja kuta napredna tehnika, volonteri su i to brzo svladali.

sdr
foto 08 IMG_6459
foto 07, foto 08: trenuci odmora

Nismo unaprijed zadali duljinu koju je potrebno obnoviti, kako ne bi bilo presinga. Fokus je uvijek na edukaciji, tj bitno je da polaznici nauče vještinu i dobro se zabave unutar svog volonterskog radnog vremena. Bez obzira na to, u samo 4 radna dana uspjeli smo rekonstruirati čak 28 dužnih metara zida, što je izniman uspjeh za ekipu koja prvi put zajedno zida, a neki čak bez prethodnog iskustva. Ekipa je bila šarena, kao i svake godine, a svatko je uspio naći svoj tempo kod gradnje, te je prijenos znanja ostvaren i unutar same grupe.

foto 09 IMG_6389
foto 09: poziranje na vlastitom netom dovršenom zidu

Ovim putem zahvaljujemo volonterima na super akciji, kao i osoblju parka – koordinatorima i tehničkoj službi, bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće. Izvještaj iz Parka, u kojem možete saznati što su još volonteri osim zidanja radili, kao i vidjeti još lijepih fotki, pročitajte ovdje. Vidimo se dogodine, (čitaj: ove godine:) !

foto 10
foto 10 (izvor: PP vransko jezero): zid u svojoj punoj duljini

Tekst: Miran Križanić Foto: M.K. i PP Vransko jezero U proljeće 2018. održali smo 3. po redu volonterski program u suradnji s Parkom prirode Vransko jezero. Naziv programa bio je „Suhozidar/ka“ a prigodno geslo svih volonterskih programa je „volonter po prirodi“. Kao i dosadašnjih godina, cilj ovog cjelotjednog druženja (16. – 21.4.2018.) bio je da […]

Read More »

 atts
0

Povratak u Kun

Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman

Tekst, foto: Miran Križanić

Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je u jesen 2013., a naredne 2014. godine održane su dvije – ljetna i jesenska. Dvije su glavne kunske suhozidne teme: bunje tj. kućice, i glagoljaški planinarski put prema samostanu na Čokovcu.

Foto 00
Foto 00: Obnova vrha bunje, davne 2014.

Prvih godina smo se bavili bunjama, i počeli obnavljati put prema Čokovcu, a mnogi od nas po prvi puta su se na tim radionicama susreli sa obnovom nepravog svoda, kao i sa zidanjem „unjulo“. Kako nam je bilo tada, detaljnije se prisjetimo u ovoj reportaži. Isto tako smo napravili i istraživački đir u potrazi za bunjama, a više o toj akciji pročitajte ovdje.

Nakon godinu-dvije pauze, vratili smo se završiti obnovu glagoljaške staze.
Radi se o zaista lijepoj planinarskog stazi kroz ugodnu hladovinu. Duž cijele staze proteže se suhozid, koji je s godinama na više mjesta urušen i zarašten. Kako smo prvih godina krenuli s obnovom od početka staze prema gore, tako nam je ostao gornji, možda najljepši dio staze, bliže samostanu. Obnova nije toliko tehnički zahtjevna, koliko je zid dug. U dvije akcije obnovljeno je nekoliko desetaka metara duplice. Prva akcija održana je u studenom 2017, a druga na pragu sezone i vrućina – početkom lipnja 2018.

Glavni organizator ove druge „runde“ radionca bio je dječji vrtić Ćok, sa Anom Maris Kušterom na čelu. Vrtić Ćok je dobio eko – certifikat i postao jedini eko – vrtić na jadranskom otocima, pa je to bila dodatna motivacija za organizaciju suhozidne radionice (u dva dijela). Sa vrtićkom grupom održali smo i radionicu izrade mini – suhozida od manjeg kamenja u vrtiću. Kroz takav pristup djeca ponovo od malih nogu uče praktične vještine zidanja u suho.

U nastavku pogledajte fotke i nadamo se ponovnom druženju u Tkonu s nekim novim suhozidnim izazovima!

Foto 01
Foto 01: Ana Maris Kuštera i njezina suhozidna ekipa u akciji u studenom 2017.

Foto 02
Foto 02: Zadarska sekcija Dragodida

Foto 03
Foto 03: Glavni dio radova u studenom 2017. odvijao se na ovom potezu zida

dav
Foto 04: Druga akcija u lipnju 2018. – uhh, upeklo je!

dav
Foto 05: Najmlađi suhozidar star je tek 8 mjeseci.

Foto 06
Foto 06: Klasična prije/poslije situacija s nešto većim kamenjem

Foto 07
Foto 07: Zadnja obnovljena etapa zida u ljeto 2018.

Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman Tekst, foto: Miran Križanić Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je […]

Read More »

 atts
0

Dragodid u 2018.

U 2018. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine.

pablo(5)
Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”. Tako je odlučio UNESCO-ov Međuvladin odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu na sjednici u Port Louisu, Mauricijusu. Uz Ministarstvo kulture, bili smo glavni koordinator RH za izradu nominacije. Ovdje su i službena stranica upisa, te obavijest Ministarstva u kojoj je opisan proces koji je vodio do današnje velike vijesti. Priznanje je zbilja značajno i daje elana za stare i nove istraživačke, edukativne i promotivne suhozidne aktivnosti.

U Hrvatskoj smo nastavili istraživati, animirati i dokumentirati nove potencijalne nositelje, ponovljenim pozivom na webu, jednim nacionalnim istraživanjem te jednim na razini Primorsko-goranske županije. Prikupili smo interese i ostvarili kontakte s onima do kojih do sada nismo došli, a nadamo se da će nakon upisa na UNESCO, popis nositelja biti i službeno ažuriran novim osobama i organizacijama čije smo kontakte prikupili prošle i ove godine.

pablo(7)
Nakon tri rasprodana izdanja i više tisuća čitatelja, u 2018. smo s izdavačem Slobodnom Dalmacijom realizirali i četvrto izdanje Priručnika o suhozidnoj baštini i vještini gradnje Gradimo u kamenu. Poglavlja “Gradnja jednostavne kamene kućice” i ”Od prvog zida do majstora” su slobodno dostupna u elektroničkoj verziji.

pablo(2)
S partnerskim organizacijama smo 18. listopada na Mallorci službeno osnovali mrežu čiji je glavni zadatak uspostava i vođenje buduće europske suhozidne kulturne rute. Više
Najavljujemo i 17. međunarodni suhozidni kongres S.P.S.-a (Société scientifique internationale pour l’étude pluridisciplinaire de la Pierre Sèche) koji će Dragodid 2020. godine organizirati u Konavlima. Više

pablo(4)
13. listopada udruge Dragodid i Argonauta su uz pomoć lokalnih partnera organizirale drugo Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida na poluotoku Gradina u Murteru. Na Prvenstvu je sudjelovalo sedam ekipa iz Hrvatske, koje su se prijavile na javni poziv, te jedna ekipa međunarodnih volontera Erasmus+ projekta udruge Argonauta. Pehar su zasluženo odnijeli domaćini, Hripari s Murtera, s izgrađenih 4.66 m dvostrukog suhozida u 15 minuta. Izvještaj

pablo(3)

(1) Voditelji radionice obnove bunje i suhozida ,,Vrijeme u kamenu” iznad Sutivana na Braču u organizaciji udruge Zemlja za nas, 8.-20. ožujka Foto i video

(2,3) Voditelji i volonteri radionice obnove podzida u vinogradu Takala nad Bakarskim zaljevom u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom Dolčina Praputnjak i udrugom Praputnjak-kulturni krajolik, 7.-8. travnja; 10. studenog Press

(4) Organizatori i voditelji radionice sanacije krova suhozidne kuće i obnove suhozida u selu Dragodid, 28. travnja – 1. svibnja Izvještaj

(5) Voditelji i volonteri radionice suhozidne gradnje ,,Biseri otoka” u Milni na Braču u organizaciji udruge Gea Viva, 26. travnja – 1. svibnja

(6,7) Voditelji dvije radionice izgradnje bunje u školskom dvorištu na Šolti u organizaciji O.Š. Grohote, 14.-17.svibnja; 26.-28. rujna Izvještaj

(8) Supervizori volontera volonterskog programa ”Suhozidar Parka prirode Vransko jezero, 16. – 22. travnja Press

(9) Organizatori i voditelji radionice suhozidne gradnje ,,Kamik i gromači” u Lovranu, 21.-22. travnja Izvještaj

(10) Voditelji radionice obnove suhozida na Kotoru u Crikvenici u organizaciji Muzeja Grada Crikvenice, 11.-13. svibnja Izvještaj

(11) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, NP Krka, 25.-26. svibnja Press

(12) Voditelji kreativne suhozidne radionice za djecu i radionice obnove suhozida u Tkonu na Pašmanu, 2.-3. lipnja Izvještaj

(13,14,15,16) Voditelji četiri radionice gradnje izmještene kućerice, Konavle 22.-25. lipnja; 5.-11. studenoga; 8.-10. i 27.-29. prosinca Press

(17) Voditelji radionice suhozida u sklopu 9. Festivala levande u Velom Grablju na Hvaru u organizaciji udruge Pjover, 29. lipnja

(18) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Poljanama u domaćinstvu Josipa Perišića, 20.-22. srpnja

(19) Organizatori i voditelji arheološkog rekognosciranja zone kanjona Drage i Peruna na Učki, 25. srpnja – 1. kolovoza

(20) Organizatori, voditelji i volonteri 9. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća 2018. u Petrebišćima na Učki, 28. srpnja – 5. kolovoza

(21) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida na Olibu u organizaciji udruge Sol, 3.-5. kolovoza

(22) Voditelji radionice obnove suhozida u Bašćanskoj Dragi na Krku u organizaciji Klub astudenata geografije Zagreb, 21. rujna

(23) Voditelji radionice izgradnje ”kapareta” – suhozidnog doma za kapare, u organizaciji platforme SEA Silba Environment Art, 3.-4. listopada Izvještaj

(24) Voditelji i volonteri suhozidne radionice u sklopu 6. Kreativnih dana Fausta Vrančića na Prviću u organizaciji udruge Otok, 6.-7. listopada Foto

(25) Voditelji radionice obnove trima u organizaciji PP Biokovo 9.-11. listopada

(26) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Mundanijama u domaćinstvu PD Kamenjak – Rab, 20.-23. listopada Izvještaj  Film

(27) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Malom Lošinju u domaćinstvu Gorana Jambrešića, 19.-21. listopada Izvještaj

(28) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida u organizaciji NP Paklenica, 19.-21. listopada Izvještaj

(29) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, PP Biokovo, 5. studenoga Press

(30) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Komiži na Visu u domaćinstvu Tončija Darlića, 15.-18. studenoga

pablo(6)
Otvoreni javni popis hrvatskih suhozida, interaktivna GIS baza Suhozid.hr je u 2018. obogaćena novim suhozidnim lokalitetima koja su na terenu evidentirali i unosili baštinski entuzijasti. Pozivamo sve da pametnim telefonom učitaju fotografiju sa točnom lokacijom neke suhozidne građevine, strukture ili ambijenta. Uz fotografiju su dobrodošli i razni podaci, a pogotovo lokalni nazivi, dimenzije ili skice, podaci o graditeljima i nastanku, te nekadašnjim i današnjim korisnicima.

pablo
Naše članice i članovi su izlagali o raznim suhozidnim temama kod nas i u inozemstvu.

Predavanjem o valorizaciji i obnovi suhozidne baštine smo gostovali smo na skupu o profesionalizaciji vještine, u gradu Zovencedo u talijanskoj provinciji Vicenza, u organizaciji Muzeja kamena Vicenza. Održali smo još pet predavanja na ovu temu u Hrvatskoj (Praputnjak, Primošten Burnji, Zagreb). U listopadu smo organizirali okrugli stol o suhozidnoj gradnji u Murteru, a u rujnu sudjelovali na okruglim stolovima „Suhozidna baština“ u Mostaru, BiH (lipanj) i „Tradicionalna gradnja u kamenu bez vezivnog materijala“ u Kotoru, Crnoj Gori (rujan).

pablo(1)
Dragodid je 2018. ispratio s 59 članica i članova (popis). Julia Bakota je predsjednica, a osim nje u upravnom odboru 2018. su bili Filip Bubalo, Filip Šrajer, Grga Frangeš i Miran Križanić.

Ponosni smo dobitnici nagrade Vicko Andrić za doprinos kulturnoj baštini!

Zahvaljujući institucionalnoj podršci Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (2016.-2018.), udruga zapošljava voditelja ureda i financija, i koordinatoricu programa na pola radnog vremena. Udruga i dalje veliki dio svojih aktivnosti obavlja zahvaljujući dugotrajnom volontiranju svojih članova.

Kontakt: info@dragodid.org

U 2018. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju […]

Read More »

 atts
0

Jesen na Paklenici

Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica

Tekst: Miran Križanić
Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović

Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, prepoznavši dobru ideju, preuzela ulogu glavnog organizatora. S naše strane interes je bio velik, pa se odazvalo desetak naših voditelja, članova, i onih koji će to uskoro postati.

Prvi dan radionice bio je više teoretski – okupili smo se u petak navečer u novoj predavaoni u sklopu zgrade uprave i pričali o suhozidima iz perspektive krajolika, tipologije i funkcije. Drago nam je da smo imali priliku ugostiti i Meri Krnić iz LAG More 249 koja je rekla nešto više o temi kroz poticaje u poljoprivredi, što je bilo zanimljivo okupljenim ljubiteljima suhozida. Predavaona je bila ugodno popunjena, a razvila se i diskusija sa zanimljivim pitanjima.

foto01 m 20181020_111442_Pano
foto 01: panorama radionice – lijevo prilaz i manje gradilište, centralno mlinice, desno u kanalu glavno gradilište

Subota je bila rezervirana za praktični dio radionice. Tko je bar jednom pohodio kanjon Velike Paklenice, zna da je pristup iz Starigrada kroz zaseok Marasoviće. Etno kuća u sklopu zaseoka sadrži malu zbirku tradicijskih predmeta i priča o životu i povijesti Podgoraca, koji je uvelike bio obilježen gospodarenjem oskudnim i kroz godinu diskontinuiranim izvorima vode.

dav
foto 02: kombinirana tehnika kroz razdoblja u izgradnji mlinica – beton i kamen. Zaobljeni krov „na kubu“

Mlinice na predjelu Marasovića upravo su jedan takav tradicijski vodnogospodarski sklop, kojeg čine mali objekti – mlinice i pripadajući sustav kanala i zapornica koje reguliraju tok i nadovezuju se na korito potoka. Na kućicama treba primjetiti specifične bačvaste krovove/svodove „na kubu“ građene od ne-armiranog betona. Ova jedinstvena tipologija spada u baštinu s početka 20. stoljeća kad se raširila uporaba cementa.

sdr
foto 03: pogled na zapornice poviše mlinica

Ipak naša tema su suhozidi, a oni se ovdje pojavljuju kao potporni zidovi korita potoka i lateralnih kanala, prvenstveno kao zaštita od erozije. Potok kroz Paklenicu preko ljeta presušuje ali zimi je bujica jaka i svaki pokušaj reguliranja toka oko mlinica zahtijeva održavane potporne zidove.

foto04 20181020_2667
foto 04: radovi na glavnom gradilištu – u kanalu

Cijelu subotu proveli smo kod mlinica. Odaziv je bio vrlo dobar – osim domaćina ekipe iz Parka, KUD-a, te članova naše udruge, bili su tu i brojni prolaznici, planinari, djeca, koji su došli iskoristiti jedan od zadnjih toplih jesenskih vikenda za boravak na otvorenom. Ulaz u Park je bio slobodan zbog dana otvorenih vrata, pa je i to pomoglo u stvaranju živahne atmosfere.

foto05 20181020_2662
foto 05: bitno je dati sve od sebe

Fokusirali smo se na obnovu zapuštenog i urušenog podzida kanala dugog 20-tak metara, visine oko 1,5m, te krune drugog podzida, koji omeđuje korito potoka na prilazu kompleksu milinca. Kako je zid građen od kamenja iz potoka, dobar dio su krupni obluci, ali ipak dovoljno grubi pa nismo imali previše „kotrljanja“ pri gradnji. Obluci se slažu po istom principu kao i drugo kamenje, jedino što treba voditi računa da se ne nađe previše zaobljenih ploha „na istom mjestu“ jer bi to umanjilo trenje i stabilnost konstrukcije.

foto06 20181020_2661
foto 06: zidanje oblucima

Prvu fazu čišćenja kanala od raslinja odradila je tehnička služba iz Parka pa smo odmah mogli pristupiti razgradnji oštećenih dijelova zida. Glavni problem u ovoj fazi nije bio urušeni kamen nego zemlja koja je kroz godine zapuštenosti prodrla u zid i obrušavala se pri rekonstukciji. Bilo je potrebno prvo otkopati dobar dio zemlje da bismo mogli zidati.

foto07 20181020_2674
foto 07: zemljanih radova je bilo u izobllju

foto08 IMG_8875
foto 08: nezaobilazna škalja

foto09 IMG_8860
foto 09: svatko je uhvatio svoj dio zida

Posla uvijek bude nešto više nego se na prvi pogled čini, ali je i zadovoljstvo učinjenim na kraju veće. Uz puno ruku i nešto vještine ništa nije teško pa je posao završen i prije ručka. Pravi planinarski grah, kako i priliči ovom lokalitetu, osigurala je uigrana ekipa iz KUD-a. Druženje na otvorenom je potrajalo do ranih popodnevnih sati, kada smo se razišli – neki na planinarenje, neki natrag u kamp i kućama.

Organizatorima i volonterima ovim putem zahvaljujemo na dobroj atmosferi i nadamo se budućoj suradnji u novoj godini!

Za kraj, pregled prije/poslije fotografija:

foto10
foto 10: gore finiširanje, dolje urušeno zatečeno stanje

foto11
foto 11: gore: urušeni podzid, dolje radovi tijeku

foto12
foto 12: gore: odlučan početak radova – izraz na licu jednog od organizatora Zlatka Marasovića govori sve; dolje gotov podzid

foto13
foto 13: dolje zatečeno urušeno stanje, gore gotov podzid

foto14 IMG_8924
foto 14: zajednička za kraj

Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica Tekst: Miran Križanić Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, […]

Read More »