Priručnik Gradimo u kamenu

naslovna

Slobodna Dalmacija izdala nam je priručnik o suhozidnoj baštini i vještini gradnje, koji za 40 kuna možemo kupiti na kioscima. Za sada objavljujemo sadržaj, impresum i zahvale, a kako bismo slijedeća izdanja učinili što boljima, ovdje ga možemo zajedno prokomentirati.

klikni za uvećanje


klikni za uvećanje

klikni za uvećanje

Kao što smo i napisali, posveta ide našem pokojnom barba Andriji, a za fotografije i ostalo zaslužni su:
Jadran Kale (Muzej grada Šibenika, Sveučilište u Zadru), Sanja Buble (Konzervatorski odjel u Splitu), Goran Andlar (Agronomski fakultet u Zagrebu), Velimir Bešić, Ivo Butković (Udruga „Suhozid“), Jasna Dasović (Konzervatorski odjel u Trogiru), Tihana Fabijanić (HAZU Rijeka), Berislav Horvatić, Luka Ježina (Udruga Argonauta), Dragica Jović (NP Paklenica), Dražen Juračić (Arhitektonski fakultet u Zagrebu), Borut Juvanec (Arhitektonski fakultet u Ljubljani), Ana Katalinić (PP Vransko jezero), Igor Karasi, Filip Kelava, Branko Kirigin (Arheološki muzej u Splitu), Boris Kragić, Damir Krizmanić Kriza, Jelena Kulušić, Sven Kulušić, Denis Lešić, Rene Lisac, Marijana Marasović (TZ Starigrad), Ivica Moškatelo (Udruga Tartajun), Branko Orbanić, Andrijana Parić, Mladen Plančić, Viktor Sebesteny, Šime Strikoman, Krešimir Šrajer. Sigurno ima i izostavljenih zaslužnika za koje se nadamo da se neće naljutiti, nije bilo namjerno.

Uz to, posebno moramo zahvaliti Jadranu Kali, Sanji Buble, Berislavu Horvatiću, Jasni Dasović i Tihani Fabijanić za sugestije i ispravak grešaka u originalnom tekstu. Kale je taj koji je predložio da uvrstimo pregled suhozidnih akcija. A te #$%&# greške se nažalost uvijek potkradu koliko god se trudili ne podlijegati “općepoznatim” istinama i provjeriti sve u literaturi i na terenu.  (Lako za pravopisne, gramatičke i tiskarske, ali pravedno srce boli kad se provuku i  činjenične). Zato vas sve pozivamo da na ovom mjestu bez milosti komentiramo i ispravljamo. Samo tako možemo ići naprijed!

Vaši 4 GRADA DRAGODID

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

15 Comments

  1. D. Kečkemet/e-mail
    Posted May 20, 2012 at 21:06 | Permalink

    Poštovani kolege,

    Nabavio sam i pročitao vašu knjigu GRADIMO U KAMENU. Prvenstveno su me zanimala dva uvodna poglavlja „Suhozid u Hrvatskoj“. Budući da sam se bavio srodnom tematikom, posebno vezanom uz otok Brač, slobodan sam navesti vam neke primjedbe koje bi mogle zanimati autore navedene knjige.
    Str. 15. Sredinom 19. st. (1858) je lug (Oidium Tuckeri), a tek kasnije filoksera, poharao talijanske vinograde.
    Str. 17. Za koncentraciju bunja (trima) mislim da nije toliko karakteristično količina u Starograjskom polju, već na Braču i Šibeniku s okolicom.
    Str. 35. Prahistorijski tumul u većini slučajeva možemo razlikovati od gomile dobivene krčenjem obradive zemlje, što se te gomile obavezno nalaze unutar privatnih obradivih površina, a tumuli najčešće izvan privatnih ograda, na proširenim prostorima poljskih putova.
    Osnovna moja primjedba izlaganju da su se gotovo sve poljske kućice, ali i stambene kuće, prizemne i one na kat gradile „usuho“, bez veziva, jest da sam uvjeren da su se znatan dio poljskih kućica i pomoćnih kućica u dvorištima stambenih zgrada, a pogotovo skoro sve imalo solidnije stambene kuće, pogotovo katnice, gradile neobrađenim, ali najčešće poluobrađenim kamenom, ali uz vapneno vezivo (često uz dodatak gliine). Gradnja usuho nije poželjna, jer kroz nju ne samo da prodiru hladnoća, vrućina i vjetar, nego i razne nepoželjne životinjice. Vidljiva žbuka na vanjskim zidovima nije samo prisutna na fugama, već i u vezivu kamena unutarnjeg, a pogotovo vanjskog sloja kamena. (Sumnjam da je prizemna kuća na slici u Dragodidu građena usuho, samo s malterom u fugama pročelja).
    Str. 39. Pogotovo je nezamislivo da su se seoski zidani bunari, podzemni, a pogotovo nadzemni (kao onaj na slici u Podvišću) gradili usuho, jer bi kroz takav zid voda istekla.
    Str. 35. Razlika dalmatinske bunje i istarskog kažuna jasna je u krovnom pokrovu, ali mi tvrdnja da su bunje „obzidane zaštitnom gomilom ili tornjem“ nije jasna. To je osnovna greška svih slikara (amatera) koji ih slikaju ili izrađuju u malenim modelima. Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast, postavljan postepeno tijekom gradnje svoda, kao protuteža postavljanim pločama svoda.

    U zaista obilnoj literaturi što se navodi na kraju knjige, zapisan je samo jedan moj feljton u nekoliko novinskih nastavaka, uz neispravni naslov, ali vam zacijelo nije poznato zasebno izdanje: Bračke bunje. Supetar 2000.
    U pripremi je u zborniku o umjetnosti na otoku Braču u jednog izdavača i moj duži rad o pučkoj arhitekturi na otoku Braču.
    Objavio sam i nekoliko kraćih napisa tih sadržaja:
    Poljski puti. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XIV/1-2, 2003., str. 95-98.
    Bračke gomile, meje, zidi, puti. Bračka crkva, 19/2 (39), Supetar 1997., str. 13.
    Bračke bunje. Bračka crkva, Supetar 17/1995., br. 2 (35), str. 18.
    Tradicijska gradnja bračkih bunja. Feljton Slobodne Dalmacije, 1-7, Split 3.-9. VI. 2005.
    O zidanju neobrađenim kamenom. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XVII/1-2, 2006., str. 22-28.
    Kamene poljske gradnje na Braču. O pučkoj gradnji poljskih kamenih gomila, ograda, putova i bunja. Brački zbornik, 22, Split-Supetar 2007., str. 495-508.

    Ove podatke vam šaljem ne kao kritiku vaše zanimljive i poticajne publikacije, već kao dopunsku informaciju u vezi s temom što je obrađujete.
    Uz pozdrav

    Prof. dr. sc. Duško Kečkemet, Split, Trogirska 6, tel. 348753

  2. Posted May 22, 2012 at 23:12 | Permalink

    Poštovani profesore Kečkemet,
    hvala na komentarima! Nadamo se da će i drugi slijediti Vaš primjer i oglasiti se ako opaze nešto sumnjivo. Evo nekih naših saznanja i razmišljanja u vezi ovih tema koje ste naveli:
    str. 15.
    Doista, bile su dvije konjukture jedna iza druge. U prvoj “maloj” (lug), tamo 50ih godina, vino se prodavalo u Veneciju, a u drugoj “velikoj” (filoksera), 70-80ih, većina vina išla je za Bordeaux. To je jedan od razloga današnje prevlasti crnih vina u Dalmaciji. Priznajemo, u vrijeme pisanja knjižice te detalje nismo znali, a kasnije smo nabavili fenomenalnu knjigu “Vinogradarski slom i demografski rasap južne Hrvatske u osvit 20. stoljeća” Rudolfa Kraljevića.
    str. 17.
    Pitanje prevlasti Brača ili Hvara kao centra rasprostranjenosti nepravog svođenja na srednjedalmatinskom otočju možda je relevantno, ali možda se o nekakvom pravom centru uopće ne isplati niti govoriti. Naime pitanja utjecaja vrlo su škakljiva, pa je naš izraz “epicentar” više geometrijski (naime areal trima nalazi se između zone bračkih bunja i zone veloluških vrtujaka), a smatrali smo vrijednim naglasiti i prisutnost starogradske antičke parcelacije kao zgodnu paralelu sa Vodnjanštinom (kažuni+pulski ager). U svakom slučaju trima ima jako puno i vrlo su raznoliki.
    fotogalerija Mladena Plančića:
    http://www.dropbox.com/gallery/68374275/1/galerija%20Trimi%2C%20teze%20i%20ku%C4%87ice%20by%20Mladen%20Plan%C4%8Di%C4%87%2C%20Stari%20Grad%2C%20kontakt%200911766%20322%2C%20plancic2001%40yahoo.com?h=6ef1ce
    fotogalerija Berislava Horvatića
    http://hvar05.ifs.hr/gallery/Horvatic/index.html
    Priznajemo nedovoljno poznavanje bračkih bunja, pa se nadamo da smo se malo iskupili naslovnicom (bunja kod Supetra). Do nekog detaljnijeg istraživanja.
    str. 35
    Hvala na korisnoj primjedbi! Prisutnost nekog humka na javnom zemljištu je vrlo indikativna za tumul i mogli smo je naglasiti. Međutim, tumula može biti i na (danas) privatnom zemljištu, i to mnogo, na što upućuju npr. zadnja rekognosciranja krajolika prilikom izrade prostornih planova u Rovinju (Damir Matošević)… Šteta bi bilo da neka arheologija završi u drobilici samo zato što nije na javnom zemljištu.
    O vezivu pri gradnji kućica
    To je vrlo zanimljivo pitanje, možda i za znanstvenu obradu (npr. statička svojstva konstrukcija). Ako pričamo o Dragodidu, evo 2 primjera za tvrdnju je mort u prizemnicama imao prije svega ulogu zaštite od propuha, vode i kukaca, a rjeđe konstrukcijsku ulogu:
    1) u Dragodidu ima više objekata oblikom nalik kućama (jedan i dimenzijama odgovara kući), ali su služili kao štale, peći, odnosno u zadnjem slučaju konoba. Svi su u suhozidu..
    2) jedna od stambenih kuća nikad nije dovršena. Ta je ujedno i najambicioznije građena u selu, sa najvećim rasponom, i relativno velikim prozorima. Ta je isto ostala u suhozidu, iako je građena kasno (u 20. st.), i unatoč tome što je graditelju bio dostupan i cement (ojačanja u ukopanom dijelu i betonski okviri prozora).
    str.39
    Bunari su se gradili u prirodno nepropusnom terenu. Glina i ilovača služile su za utvrđivanje i zapunjavanje u stražnjem dijelu obzida. Sumnjamo da je vapno uopće i korišteno, vjerojatno samo kao dodatak.
    Berislav Horvatić šalje fotografiju suhozidnog bunara kod Punta:
    http://www.dragodid.org/materijali/gradimo_u_kamenu-komentari/De_05857_RED.jpg
    “Na priloženoj fotki (Denis Lešić) je “zdenac” na Kandiji (Punat, otok Krk)
    nakon obnove, prigodom koje se lijepo vidio sloj ilovače oko suhozidne
    površine spremnika.”
    str. 35
    Ne uspijevamo naći bolji izraz od „zaštitna gomila ili toranj“. Možda bi trebalo reći „prstenasti toranj“? Mislimo da nije generalno bitno da li se prsten radi paralelno sa zidanjem kupole, nego da se to prilagođava veličini bunje, vrsti kamena i broju ljudi koji nam je na raspolaganju. U svakom slučaju osvjedočili smo se da je moguće prvo napraviti kupolu, a potom je obzidavati. A da li će obzid biti prstenast (kao na Srimi, Braču ili Hvaru), ili gomilast kao na bunji s Prosike, ili ga uopće neće biti (može i to, ali se onda krov najbrže sruši), možda najviše ovisi o ambiciji graditelja i možda nekom „estetsko-funkcionalnom standardu“ konkretne zajednice. Postoje čak i „ružni“ kažuni i trimi, bez karakteristične forme, a građevine poput ove na Prosiki redovite su u šibenskom zaleđu.
    Bunje na Miljevcima, galerija Jelene Kulušić:
    http://www.dropbox.com/gallery/44534511/1/suhozidi?h=ed6cc7
    Hvala Vam za popis literature, krećemo u nabavku. Ako imate što u digitalnom obliku, rado ćemo staviti na web stranicu!

    Vaši
    4 GRADA DRAGODID

  3. Jadran Kale
    Posted May 23, 2012 at 10:24 | Permalink

    “Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast…”

    Hvala na komentaru. Budući da sam vodio obnovu te bunje, mogu ustvrditi da je gradnja ispravna jer bunje (čak i kažuni) s takvim stožastim (ili posve amorfnim, do stapanja u gomile) profilima postoje, a ova se još i nalazi na kosini gdje se iz gornjeg rakursa sučelice ulazu ne vidi pravilniji ostatak zidova.

    Primjerice, kod obnove manje bunje uz srimskog orijaša (Rodina bunja, sačuvana visina prostorije 4,6 m) smo pri okupljanju obnovitelja zajedno inzistirali na prstenu jer mu je s južne strane bio jasan podzidni trag a i veliki susjed u istom nasipu briljira takvim profilom pa je bilo posve sigurno da je i manja bunja završavala prstenom. Čelo prstena je umješno poslagao graditelj iz Srime.

  4. kravosas
    Posted May 24, 2012 at 16:09 | Permalink

    Isprika velikom Svenu Kulušiću! Kad smo u zadnjoj turi ispravaka u zahvale ubacili našu Jelenu Kulušić (odradila posao sa bibliografijom), dizajner je zabunom njega izbacio. “Hm, valjda se ne zove Sven nego Jelena. Promijeniti ću.” :-/
    Mi nismo provjerili i eto ti.

  5. jasmina
    Posted May 25, 2012 at 19:36 | Permalink

    Jako simpa knjižica. Podržavam. Poziv na Lun još stoji. Taman imam neke srušene suhozide na kojima se mogu vježbat strani studenti…

  6. marko
    Posted May 27, 2012 at 21:47 | Permalink

    Poštovani!
    Priručnik je rasprodran,tražim ga već desetak dana,nigdje ga nema,da li imate neki primjerak,voljan sam ga platiti pouzećem.
    Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav.

  7. kravosas
    Posted May 28, 2012 at 07:14 | Permalink

    @marko
    hvala na interesu
    osim onih koje smo sami kupili na kioscima, nemamo. nismo još dobili primjerke koji nam pripadaju po ugovoru. zovite g. fabjanka vrtlara u slobodnu!

  8. Jadran Kale
    Posted June 8, 2012 at 15:12 | Permalink

    U perspektivi bi moglo biti zanimljivo zemljovid prometnuti u edukativni plakat, garniran fotografijama s naznačenih lokaliteta možda bi uspio doći i tamo gdje priručnik nije.

    S osamostaljivanjem fotografija, za što prve na pamet padaju razglednice, je drugačije. Lako je zamisliti da bi mnoge od uvrštenih fotografija kao razglednice običnog ili većeg formata bile uspješnica. Probiti se na kioske je praktično nemoguće, ali bi se mogle prirediti u kompletu (takav komplet koji je u Valenciji objavljen 2000. godine povodom kongresa broji 16 razglednica od 4-5 autora). Autorska prava nisu nesavladiv problem – pretpostavljam da bi izlaženjem u susret svatko htio rado sudjelovati u boljitku kakav bi od prodaje razglednica mogao biti usmjeren samim fotografiranim građevinama, no takvo bi kanaliziranje (što je najispravnije zamislivo rješenje) moglo biti tehnički iscrpljujuće.

    Ako bi se takvo što dalo učiniti, možda bi opcija mogla biti zaklada (ili privremena fundacija) posvećena uopće ovim temama.

    Tko zna, jednog dana…

  9. kravosas
    Posted September 7, 2012 at 20:50 | Permalink

    Pokrpana “rupa” u priručniku! Berislav Horvatić šalje fotografije graditeljskog remek-djela Kudinog mosta, koji sa 12 suhozidnih lukova od sedre prelazi preko rijeke Krupe!

    http://www.dragodid.org/jadranski-suhozidi-kudin-most/

  10. eda belingar
    Posted January 8, 2013 at 14:03 | Permalink

    Poštovani!
    Priručnik tražim,da li imate neki primjerak, platiti ču ga pouzećem.
    Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav
    Eda Belingar
    Tominčeva 7
    5250 Solkan
    Slovenija

  11. kravosas
    Posted March 10, 2013 at 22:48 | Permalink

    BITNO!
    Ima greška u crtežima duplog suhozida na stranama 49. i 50. Ima jedan trokutasti kamen u drugom odnosno trećem redu na desnoj strani koji je vrhom okrenut prema dolje a, šupljina iza njega unutar zida je zapunjena sitnim kamenom. E po tom sitnom kamenu ovaj veći može iskliznuti iz zida. Treba ga postaviti naopako tako da je ravnom stranom prema dolje!

    Hvala Ivici Šćepanoviću Truti iz Gornjeg Humca na Braču!

  12. Posted April 1, 2013 at 00:27 | Permalink

    Upravo čitam priručnik i moram reći da sam oduševljen uloženim trudom i obimom problematike. Kao arheolog bi htio nadodati da bi se u sljedećem izdanju mogao dodati porečki ager (str.24, žutom kockicom – Mate Suić, Antički grad na istočnom Jadranu) koji je još uvijek manje više vidljiv sa Eartha unatoč urbanizaciji, te traktovi Claustre Alpium Iuliarum. Radi se o zatvaračima iz Julijskih Alpa iz kasne antike (polovica 3.st – početak 5.st). Istina je da se ne radi u potpunosti o suhozidu jer su redovi kamena su bili vezani maltom od vapna i tucane cigle, ali tehnika je slična, znači zidovi uduplo (emplekton ili muri a sacco) sa ispunom u sredini od kamenja razne veličine, tucane cigle i grumelja veziva. Vjerojatno su se rimljani oslanjali na lokalnu vještinu građenja suhozida kao što su koristili i poboljpavali postojeće komunikacijske veze iz prapovjesti. Claustra je bila široka do 1,60 m i visoka od 4 do 5 m.

    http://haemus.mk/wp-content/uploads/2013/02/10-Zaccaria-2012.pdf

    Još nešto. Mišljenja sam da se posebnu pažnju treba dati fenomenu ispaše (transumanza) i bijelim putovima (tratturi) koji su od prapovjesti korišteni kako bi stoka došla do visinskih pašnjaka. Evo, talijani su to zaštitili pod Unesco-m.

    http://www.abruzzomoliseheritagesociety.org/TRATTURIeTRANSUMANZA.pdf

    Svaka pohvala, baš ste inspiracija.

  13. kravosas
    Posted April 4, 2013 at 10:28 | Permalink

    Hvala Neverine na komentaru, nažalost tek ga sad vidim jer je ga server iz predostrožnosti zadržao zbog dva linka u njemu. A ispravke za drugo izdanje su jučer otišle u Slobodnu…ništa, bit će tema za treće izdanje. Ovo sa transhumancom je jako zanimljivo jer i mi imamo tu itekako šta za pokazati. Članak o claustri sam uvrstio u linkove.

  14. Angelina
    Posted April 4, 2013 at 15:42 | Permalink

    Poštovani,
    da li se može naručiti priručnik u slobodnoj prodaji?

  15. kravosas
    Posted April 4, 2013 at 15:45 | Permalink

    Angelina, hvala na interesu, izgleda da će krajem slijedećog tjedna biti pušteno u prodaju drugo izdanje.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: Radionica gradnje suhozida i pristava na Visu

Najava: Radionica gradnje suhozida i pristava na Visu

Udruga Pomalo iz Komiže organizira radionicu održivog razvoja otoka Visa iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara pod nazivom: Radionica gradnje suhozida i pristava.

5d03aa4b0ecc0616226058

Tehnika gradnje suhozida predstavlja nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, a odnedavna je uvrštena i na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Cilj radionice je dvodnevno osposobljavanje polaznika radionice za obnovu i zaštitu suhozida i pristava.

Radionice će se održati na Blažici, 10-tak minuta od centra Komiže, 29. i 30. 06. 2019., u trajanju od 8 do 14 sati. Sudjelovanje na radionicama je besplatno. Sudionici radionice dužni su ponijeti radne rukavice i vodu za piće. Voditelj radionice je Igor Mataić, dipl. ing. rudarstva i dr. građevinskih znanosti.

Za prijavu na radionicu molimo obratiti se na e-mail: udrugapomalo@gmail.com ili na broj telefona: 091 602 5007

Izvor: ngo-pomalo.org

Najava: Radionica gradnje suhozida i pristava na Visu Udruga Pomalo iz Komiže organizira radionicu održivog razvoja otoka Visa iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara pod nazivom: Radionica gradnje suhozida i pristava. Tehnika gradnje suhozida predstavlja nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, a odnedavna je uvrštena i na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Cilj radionice je […]

Read More »

 atts
0

Najava: obnova suhozida na arheološkom lokalitetu u Konavlima

Najava: obnova suhozida na arheološkom lokalitetu u Konavlima

Od 22. do 25. lipnja 2019. na Varinom brdu u Konavlima održat će se edukativna radionica obnove suhozida koji omeđuje crkvu sv. Barbare i groblje sa stećcima. Pozvani su svi zainteresirani!

Screenshot_1
Foto: Muzeji i galerije Konavala, facebook

O programu radionice

Program uključuje obnovu suhozida koji omeđuje crkvenu parcelu na arheološkom lokalitetu Dubravka i edukaciju građana o važnosti kulturne baštine – stećaka kao nepokretne arheološke baštine te nematerijalne baštine umijeća suhozidne gradnje. Program financira Ministarstvo kulture, a partneri su udruga DRAGODID, Muzeji i galerije Konavala te O.Š. Gruda.

Obnovu suhozida će voditi lokalni suhozidni meštar, Ivo Antunović Mina, iskusni nositelj umijeća suhozidne gradnje, te Anita Trojanović i Mislav Tovarac (udruga DRAGODID). Pozvani su svi koji žele naučiti ovu vrijednu vještinu i pomoći u obnovi značajnog arheološkog lokaliteta.

Na lokalitetu ćemo graditi svakog dana od 6 do 11 sati ujutro, uz stanke za odmor. Svim sudionicima će biti osigurane rukavice i osvježenje (voda i sendvič), stoga je poželjna najava dolaska unaprijed na: info@dragodid.org ili 099 723 1916.

U promotivne i edukativne svrhe, uz suradnju Muzeja i galerije Konavala te O.Š. Gruda, u svibnju su organizirana predavanja za preko sto školaraca od 3. do 8. razreda. Najesen će se održati i promotivna pokazna radionica za školarce na lokalitetu.

O kulturnom dobru

Srednjovjekovno groblje sa stećcima i crkvom sv. Barbare smješteno je sjeverno od sela Dubravka u Konavlima na lokalitetu Varino brdo. Crkvena parcela ograđena je suhozidom s dva ulaza, a u blizini južnog se nalazi prapovijesna kamena gomila promjera cca 16 m. Groblje je sačuvano gotovo in situ s grobovima smještenim na terasastima padinama orijentacije većinom sjeveroistok – jugozapad. Groblje sa stećcima i crkvom sv. Barbare jedno je od najvrjednijih izvorno sačuvanih srednjovjekovnih sakralnih cjelina na širem dubrovačkom području. Jedna je od dvije hrvatske nekropole upisane u UNESCO popis svjetske baštine, uz one iz BiH, Srbije i Crne Gore.

Najava: obnova suhozida na arheološkom lokalitetu u Konavlima Od 22. do 25. lipnja 2019. na Varinom brdu u Konavlima održat će se edukativna radionica obnove suhozida koji omeđuje crkvu sv. Barbare i groblje sa stećcima. Pozvani su svi zainteresirani! Foto: Muzeji i galerije Konavala, facebook O programu radionice Program uključuje obnovu suhozida koji omeđuje crkvenu […]

Read More »

 atts
0

Otvorene prijave za razmjenu mladih u Francuskoj!

Otvaramo prijave za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na zapadu Francuske od 5. do 18. kolovoza 2019. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu do 14. lipnja 2019. do 23.59 sati.

BeFunky-collage

Lokacija i tema
Razmjena uključuje obnovu kamenog mlina iz 18. stoljeća na obali rijeke Argentor. Mlin Villognon od 2010. tijekom godine obnavlja udruga Club Marpen, ujedno i domaćini razmjene, u okviru graditeljskih volonterskih kampova koje organiziraju s baštinskom mrežom REMPART, s kojima je Dragodid partner na ovom Erasmus+ projektu.

Na lokaciji se nalaze mlin, most, štala s kamenom peći i manja kuća s golubinjacima. Detaljni plan obnove će biti dostupan odabranim sudionicima, a uključivat će gradnju kamenom i oblikovanje kamena.

Tko može sudjelovati?
Šest odgovornih ljudi koji dijele zajednički interes za tradicijskim tehnikama gradnje i koji se dobro služe engleskim jezikom u govoru i pismu. Petero mladih (18-30 godina) i jedan voditelj ili voditeljica skupine (punoljetna osoba, bez gornje dobne granice). Voditelj/ica skupine mora biti organizirana osoba koja je spremna biti zaduženi za to da se ne kasni na avione, vlakove, da se poštuje raspored koji su organizatori predvidjeli i da skupina funkcionira skladno.
Na razmjeni će sudjelovati srodne udruge iz Francuske, UK i Njemačke.

Financiranje razmjene
Put do i od lokacije svaki sudionik sam sebi pokriva, a po povratku dobije refundaciju u iznosu od max. 275 eura po sudioniku (otprilike do mjesec dana nakon povratka). Najvjerojatnije je da će se ići avionom, tako da sudionici moraju računati na nešto raniju kupnju aviokarata.
Na lokaciji su omogućeni zajednički besplatni smještaj i tri obroka dnevno.
Svaki sudionik ima obvezu unaprijed platiti 30 EUR-a mreži REMPART za sudjelovanje na razmjeni.

Kako se prijaviti?
Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite do 14. lipnja 2019. do 23.59 sati na adresu info@dragodid.org
Prijava mora sadržavati: ime i prezime, datum i godina rođenja, kontakt mobitel, e-mail adresa, zanimanje. Podatke ćemo koristiti isključivo za konačan odabir i kontaktiranje sudionika u vezi razmjene.
Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost, sažetost i kreativnost u prijavi. Kod selekcije sudionika će nam upravo kvaliteta vaših prijava biti od pomoći, a konačan odabir izvršit ćemo do 18. lipnja.

Veselimo se prijavama!

Otvaramo prijave za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na zapadu Francuske od 5. do 18. kolovoza 2019. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu do 14. lipnja 2019. do 23.59 sati. Lokacija i tema Razmjena uključuje obnovu kamenog mlina iz 18. stoljeća na obali rijeke Argentor. Mlin Villognon od 2010. tijekom godine obnavlja […]

Read More »

 atts
0

Ponosni smo dobitnici nagrade Tripun Bokanić 2019!

Ponosni smo na osvojenu nagradu Tripun Bokanić 2019. kojom se vrednuju iznimna ostvarenja i postignuća na području oblikovanja u kamenu, u kategoriji ”najuspješniji edukacijski, kustoski, publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad”.

Dijelimo je sa svim našim suradnicima, volonterima, članovima i čestitamo ostalim dobitnicima!

60386591_2944588515581578_713036387284156416_n
Foto: STIPE STONE (Facebook stranica)

Screenshot_1

Nagrada Tripun Bokanić pokrenuta je početkom ove godine u suradnji Klesarske škole Pučišća i Oris Kuće arhitekture. Nagradom se vrednuju iznimna ostvarenja i postignuća na području oblikovanja u kamenu ostvarena u 2017. i 2018. godini.

O dobitnicima iz svih kategorija s više detalja pročitajte u objavi oris.hr, a mi izdvajamo:
Na natječaj je pristiglo 46 prijava, a radove je vrednovao ocjenjivački sud u čijem su sastavu bili akademik Nikola Bašić, dipl.ing.arh., prof. Nenad Fabijanić, dipl.ing.arh., akademik Dinko Kovačić, dipl.ing.arh te Zdravko Matijašić, majstor klesar i umirovljeni savjetnik u klesarskoj radionici Klesarske škole Pučišća. Ocjenjivački sud dodijelio je pet nagrada u pet kategorija, a dodijeljena su i dva posebna priznanja.

Posebno priznanje dodijeljeno je splitskom arhitektu Antunu Šatari za cjeloživotni doprinos arhitektonskom stvaralaštvu.

U kategoriji Najuspješnije arhitektonsko ostvarenje nagrada je dodijeljena radu Višestambena zgrada Dević u Sutivanu na Braču arhitekta Vinka Peračića.

Nagradu u kategoriji Najuspješniji restauratorski zahvat dobila je Rekonstrukcija atrija Kneževa dvora u Dubrovniku autora Željka Pekovića i Blaža Gotovca.

Nagrada u kategoriji Najuspješnije oblikovanje uporabnog predmeta ili pojedinačnog arhitektonskog ili dekorativnog elementa dodijeljena je Sanji Leicher i Eduardu Dukiću za rad pod nazivom Ready-made puž.

U kategoriji Najuspješniji edukacijski, kustoski, publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad nagradu je dobila Udruga Dragodid za cjelokupno djelovanje.

Nagrada za Najuspješnije oblikovanje suvenira u kamenu dodijeljena je Dini Jakšić Pavasović za Modularni svijećnjak Reflexio.

Posebno priznanje za doprinos radu klesarske škole dodijeljeno je Tončiju Vlahoviću, dugogodišnjem ravnatelju škole.

Izložba prijavljenih radova, postavljena 17. svibnja 2019. u Narodnoj knjižnici Hrvatski skup u Pučišćima na Braču, ostat će otvorena cijelo ljeto, a krajem godine dolazi i u Oris Kuću arhitekture u Zagrebu.

Ponosni smo na osvojenu nagradu Tripun Bokanić 2019. kojom se vrednuju iznimna ostvarenja i postignuća na području oblikovanja u kamenu, u kategoriji ”najuspješniji edukacijski, kustoski, publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad”. Dijelimo je sa svim našim suradnicima, volonterima, članovima i čestitamo ostalim dobitnicima! Foto: STIPE STONE (Facebook stranica) Nagrada Tripun Bokanić pokrenuta je početkom ove […]

Read More »

 atts
0

Zaključci 23. Simpozija kamenara

Klesarska škola na svojoj Facebook stranici tekstom i fotografijama izvještava o održanom 23. Simpoziju kamenara u Pučišćima. Prenosimo u cijelosti.

54213631_358727321409785_6878811877447565312_o

Copyright: Zdravka Damjanović

Djelomično skupivši sve dojmove, misli i emocije koji se u nama kao organizatorima Simpozija kamenara održanog prije deset dana još uvijek nisu slegli, donosimo vam cjeloviti izvještaj ravnateljice Tamare Plastić koja je posebno emotivno i s potpunim pravom pristupila pisanju ovog teksta kao nečemu na što su ona i njen cijeli kolektiv izuzetno ponosni. Ispričavamo se zbog odgode objavljivanja teksta, ali nadamo se da ćete razumjeti kako nam je bilo od iznimne važnosti detaljno pristupiti predavanju svakog izuzetnog sudionika Simpozija, kao što su to svakako i zaslužili. Uz opširni pregled cijelog programa, u prilogu se nalaze i fotografije naše učenice Brabare Tomić.

“Od 16. do 18. svibnja 2019. u Pučišćima je održan međunarodni 23. Simpozij kamenara s tematikom branja, obrade, ugradbe i restauracije kamena.

Tjedan dana nakon završetka događanja cijeli se kolektiv, kao Trnoružica u začaranom dvorcu, probudio u nevjerici koliko je već dana prošlo od toga važnoga događanja na kojem radimo od listopada 2018. godine.
Zbog toga, evo, i objava o održavanju malo kasni. Za nas u školi, organizacija i osmišljavanje sadržaja i slijed tema koje smo željeli prezentirati krenuli su iz Klesarske škole. Ipak, s vremenom su se mobilizirala cijela Pučišća, pučiški klesari, ugostitelji, Umjetnička akademija u Splitu, ORIS kuća arhitekata u Zagrebu te akademici i naši poznati arhitekti: Dinko Kovačić, Nenad Fabjanić i Nikola Bašić. Duh zajedništva te ležerna i prijateljska atmosfera osnovno su obilježje i najveći benefit ovog Simpozija.
Teme Simpozija bile su: klesari kao temelj Klesarske škole i održanja tradicionalnog zanata, očuvanje kamena kao prirodnog, plemenitog materijala isplativog za gradnju te poticanje mladih arhitekata, građevinara, kipara i restauratora na korištenje kamena kako bi se očuvala tradicija i revitaliziralo tržište kamena.

Događanje je započelo u četvrtak, 16. svibnja, dolaskom 40-ak gospodarstvenih savjetnika pri veleposlanstvima Indije, Indonezije, Italije, Japana, Katara, Španjolske, Belgije, SAD-a, Litve, Češke, Španjolske i drugih zemalja. Uvaženi gosti obišli su radionicu Klesarske škole, a nakon toga, uz tradicionalne pučiške kolače, hrustule i rafioje, prezentirani su im potencijali bračkoga kamenarstva: od kamenoloma na otoku, vrsta kamena koji se iz njih vade, klesarskih radionica za ručnu i strojnu obradu do radionica u kojima se odrađuju najzahtjevniji restauratorski zahvati.
Poslijepodne su počeli dolaziti gosti iz daleka, iz Italije, Slovenije, Srbije, Nizozemske, Njemačke, Velike Britanije i drugih zemalja.
U večernjim satima zasjedalo je vijeće udruženja FEMP AISBL, Fédération européenne pour les Métiers du Patrimoine bâti/European Federation for Architectural Heritage Skills, članice europske alijanse za kulturnu i graditeljsku baštinu, čija je članica i članica predsjedništva Klesarska škola. Osim stanja u sektoru, održanja i obnavljanja graditeljske baštine i nezaobilazne teme oko obnove katedrale Notre-dame u Parizu, razmatrali su se i daljnje aktivnosti za poboljšanje stanja na području strukovnog obrazovanja za graditeljsku baštinu.
U pozadini cijelog događanja odvio se i veliki posao oko postavljanja izložbe pristiglih radova na natječaj za novoustanovljenu nagradu „Tripun Bokanić“ prema velikom renesansnom klesaru i graditelju, rodom iz Pučišća. Natječaj je proveden u suradnji s ORIS kućom arhitekture iz Zagreba. Mladi arhitekti Frano Zovko i Ana Bedenko, zajedno sa svojim mentorom arhitektom Tihomirom Brankovićem, odradili su izuzetan posao postavljanja izložbe šezdesetak pristiglih radova.

61383880_391299411485909_4565400315519565824_o
U petak ujutro u 8:30 sati sve je bilo spremno za veliko otvaranje i prigodno obilježavanje velike obljetnice 110. godišnjice utemeljenja Klesarske škole. Klapa „Split“ uvela nas je u program interpretacijom himne nakon čega su uslijedili pozdravne riječi ravnateljice škole Tamare Plastić, načelnika Općine Pučišća Marina Kaštelana te pročelnika za školstvo Splitsko-dalmatinske županije Tomislava Đonlića.
Sudionicima su predstavljeni umirovljeni meštri klesari koji su svojim radom unaprijedili praktičnu i stručno teorijsku nastavu u školi, nastavnici koji danas rade u školi, a nosioci su ručne obrade kamena kao zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra, te klesari iz Austrije i Mađarske, kandidati za stjecanje europske diplome magistra klesarstva.
Izuzetna interpretacija klape „Split“, „Dalmacijo“, duboko se dojmila svih prisutnih, a s posebnim su je zanimanjem odslušali naši strani gosti.
Nakon kratke pauze započela su stručna predavanja Simpozija. Sve eminentni predstavnici i dinamični govornici koji su zainteresirali publiku te je dvorana za predavanje bila cijelo vrijeme puna, a kroz cijeli program vodila nas je pričom i najavama naša nastavnica hrvatskog jezika Josipa Martinić.
Zbog velikog broja stranih sudionika bile su instalirane i kabine za prijevod, a naši su prevoditelji dobili posebne komplimente, posebno od sudionika iz Velike Britanije.
Predavanja su prigodno započela izlaganjem dr. Stefanie Barsoni koja je prisutne upoznala s ciljevima i aktivnostima koje provodi FEMP udruženje, kako pri EU komisiji i parlamentu tako i u institucijama zemalja članica EU, s ciljem osnaživanja tradicionalnih zanata posebno klesarskog, a jedan od važnih ciljeva jest obnavljanje graditeljske baštine diljem EU.
Inženjer i ovlašteni arhitekt Damir Foretić prikazao nam je ključne momente, izazove i rješenja u 30 godina obnavljanja Zagrebačke katedrale. Do izražaja su došli nacrti i rješenja koje pučiški meštri klesari hvale i dive se njihovoj stručnosti i pedantnosti, a temeljem tih nacrta, svi se slažu, jednostavno se i uspješno radi. Naglasio je važnost suradnje s klesarskom radionicom Ivice Nižetića i Petra Rajčevića koji sve te godine, a i dandanas rade na zahtjevnim radovima obnove gdje dolaze do izražaja njihova virtuoznost, a i ona njihovih mladih zaposlenika, što je za održavanje vrhunskog klesarstva u Pučišćima jako važno. Obnavljanje graditeljske baštine važan je posao kako za očuvanje nasljeđa, tako i za učenje i usavršavanje zanata.

61018210_391299688152548_809901965826850816_o
Kakvi majstori trebaju biti i koje kvalifikacije moraju imati da bi uopće mogli konkurirati i sudjelovati na poslovima obnove graditeljske baštine objasnio nam je u svom zanimljivom i elokventnom izlaganju arhitekt dr.sc. Dražen Arbutina. Njegovo predavanje bilo je interesantno svima, a posebno klesarima zainteresiranima za uključivanje u poslove restauracije. Dr. Arbutina ponudio je i daljnju pomoć pri pokretanju postupka ishođenja licenci.
Zakonska regulativa ne definira samo restauratorski dio poslova te se u ovom dijelu predavanja bilo važno osvrnuti i u novosti u zakonima vezanima za rudarstvo, odnosno vađenje arhitektonsko-građevnog kamena. Za ovaj dio specijaliziran je dr.sc. Dragan Krasić, predstavnik Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, načelnik Sektora za rudarstvo. Dakle, osoba koja je za ovaj dio posla najmjerodavnija u RH.
Također, iz istog ministarstva, voditelj službe u sektoru za rudarstvo, dr.sc. Dragan Vidić, upoznao nas je s novim tehnologijama eksploatacije arhitektonsko-građevnog kamena. Korisno je i lijepo što je kroz predavanje provlačio i usporedbu s počecima i dosada korištenim tehnologijama. Vidljivo je kroz te usporedbe koliko je zahtjevan rad u kamenolomima bio i kolike su olakšice donijele nove tehnologije.
Polusatnu pauzu na svibanjskom suncu u idiličnim Pučišćima, uz tradicionalne pučiške kolače na trgu i osvježenja u obližnjim kafićima, što ovdje spominjem jer sam strahovala da najveći dio posjetitelja neće moći odoljeti te će ostati uživati na suncu. Svi su se, ipak, vratili u dvoranu za predavanja. To mi je bila daljnja potvrda da je Simpozij zanimljiv te da su teme koje sam „rekamavala“ devet mjeseci, a i vrhunski predavači, atraktivni sudionicima simpozija.
Predstavili su nam se i mladi umjetnici, kipari, restauratori s Umjetničke akademije u Splitu.
Naši su posebni gosti jer su, uz svog mentora, klesara i akademskog kipara Đanija Martinića, osmislili izgled nagrade za poseban doprinos u korištenju kamena i radu s kamenom, „Tripun Bokanić“. Izgled nagrade koji je osvojio svih rad je studentice 2. godine, Ružice Rimac.
Nakon pauze, novi blok predavanja započeo je gostom iz Slovenije, mr. sc. Matjažom Žigonom, šefom organizacije najvećeg svjetskog sajma kamena koji se svake godine u rujnu održava u Veroni u Italiji, predstavnikom za regiju Alpe-Adria i Tursku. Gospodin Žigon upoznao nas je sa tradicijom sajma Verona, novostima i najavom za ovogodišnji sajam koji će se održati od 25. do 28. rujna.
Iz Italije nam je došao inženjer Paolo Marone, senior ekspert u eksploataciji kamena u Međunarodnom institutu za mramor te savjetnik za industriju u jednoj od vodećih talijanskih tvrtki „Marmomachine“ i savjetnik za Verona sajam. Slobodno možemo reći kako je ona broj jedan u talijanskoj industriji kamena. Uzmemo li u obzir značaj talijanske industrije kamena u svjetskim razmjerima, onda možemo reći da je spomenuti predavač i jedan od vodećih stručnjaka na svjetskoj razini. Gospodin Marone predstavio nam se temom o korištenju kamena u vanjskim prostorima te sinergiji arhitekata, inžinjera i tvrtki za obradu i preradu kamena kako bi kamen udovoljio svim zahtjevima vremena i kako bi mu se osigurala dugovječnost.
Napomenimo da je dugovječnost kamena ona koja je očuvala dostignuća ljudske civilizacije i graditeljstva te je njegova važna karakteristika koju moramo očuvati u modernom svijetu punom izazova.

61381344_391300254819158_2540348747561304064_o
Gospoda Žigon i Marone pozvali su nas iz Klesarske škole da budemo njihovi gosti na ovogodišnjem sajmu u Veroni i petodnevnoj radionici o upotrebi kamena na koju smo se vrlo rado odazvali. Razmjena znanja važna nam je i kao školi i kao čuvarici znanja i vještina u održavanju hrvatske i europske graditeljske baštine.
Dr. sc. Katja Marasović s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu održala nam je predavanje o upotrebi uvoznog antičkog kamena u gradnji Dioklecijanove palače. Osim trgovine i transporta uvoznih materijala, transfer znanja i vještina bio je važan još u antici. Ručna obrada kamena rimskom tehnologijom tako je i došla do Pučišća. Mi je i do danas čuvamo u našoj školi.
Dr. Marasović dovela je sa sobom i grupu mladih arhitektica i arhitekata što nam je od izuzetne važnosti. Želja nam je bila u njima probuditi interes za kamen i korištenje kamena. Njihov doprinos i rad bit će ključni za upotrebu kamena na našim prostorima u narednim godinama.
Dr. sc. Radosav Bužančić, predstavnik Ministarstva kulture, zadržao nas je u Dioklecijanovoj palači i prezentirao nam radove na obnovi Kapele sv. Staša. Ovo nam je predavanje otvorilo percepciju zahtjevnih radova na obnavljanju, od pripreme i dokumentiranja do samog izvođenja. Dr. Bužančić uvijek nas provede i kroz dio povijesti vezanog za objekt o kojemu priča pa je tako bilo i ovog puta. U njegovim predavanjima objekt nije nikada samo građevina ili spomenik nego djelo ljudskih ruku utopljeno u povijesni i socijalni trenutak i period u kojem je nastajalo.
Mr. sc Tamara Plastić, ravnateljica Klesarske škole, u svojem je predavanju pokazala kako rezultati eksperimenata koje je provodila za potrebe doktorske disertacije potvrđuju empirijske rezultate promatranja antičkih graditelja i arhitekata o potrebi akomodacije vapnenaca prije njihove ugradnje kako bi dugoročno održali svoje karakteristike i estetiku. Rad je posebno posvećen bračkom kamenu s ciljem provođenja postupaka koji će korisnicima i kupcima garantirati dugoročnost ugrađenog kamena.
Posljednje izlaganje ovog bloka koje nas je vratilo u moderni svijet i tržišne utakmice održao je inženjer Davor Ćuk. Dugogodišnjim iskustvom stečenim radom za najjače talijanske tvrtke u sektoru industrije kamena jedan je od najkompetentnijih za upoznavanje svih prisutnih s trenutnim trendovima na svjetskom tržištu kamena. Budući da je Simpozij okupio veliki broj gospodarstvenika iz Republike Hrvatske i gostujućih zemalja, ovo je bila itekako interesantna i korisna tema.

Za cijelo vrijeme odvijanja predavanja komisija za dodjelu nagrada „Tripun Bokanić“ neumorno je pregledavala 60-ak radova pristiglih na natječaj.
Komisija u sastavu: Dinko Kovačić, Nenad Fabjanić, Nikola Bašić i Zdravko Matijašić, ljudi koji su obilježili jednu epohu, čijim se djelima svi divimo i volimo ih, u kojima živimo i radimo, sastali su se na našem Simpoziju. To je za nas u školi i za mene osobno, kao osobu i ravnateljicu škole, povijesni trenutak. Ovim putem želim im zahvaliti jer su se vrlo rado odazvali pozivu za sudjelovanje. Posao koji su odradili bio je i vremenski i tehnički i komunikacijski zahtijevan.
Nakon velikog posla, ali ipak samo dijela, jer nas je čekao i popodnevni blok izlaganja, u restoranu Klesarske škole organiziran je ručak za sudionike. Uz sve pohvale našem kuharu, ručak je prošao u izuzetno ležernoj atmosferi. Mnogobrojni prijateljski i poslovni susreti i kontakti uz smijeh i žamor oživjeli su naš inače mirni restoran. Zbog velikog broja posjetitelja nismo mogli primiti svih, ali je 50-ak svojih poslovnih suradnika i prijatelja ugostio naš klesar Stipe Vrandečić.
U popodnevnim satima održava se nastavak sastanka predsjedništva FEMP asocijacije započet dan prije u višenamjenskoj dvorani Klesarske škole, a predavanja se nastavljaju u dvorani Hrvatskog skupa.
Prisutnima je gospodin Milijano Marinović prezentirao novi online portal na sedam jezika koji je predviđen za razmjenu informacija o proizvodima, stanju na tržištu, ponuda i potražnja u sektoru industrije kamena i općenito rudarstvu. Aplikacija je izuzetno korisna kao komunikacijski kanal za unaprjeđenje stanja u sektoru.
Siniša Martinić Cezar, restaurator-konzervator, i Jakov Babarović, inženjer građevinarstva, nekad učenici, a danas nastavnici u Klesarskoj školi, prezentirali su EU projekte u kojima je škola trenutno aktivna. To su projekti SafePlace za siguran način rada na ugradnji kamena posebno za radnike koji ne govore jezik zemlje u kojoj rade, a čega je danas u EU jako puno, te projekt BIMstone koji promovira najnaprednije informacijske tehnologije u upotrebi kamena u gradnji. Partneri na ovim projektima vodeća su udruženja i institucije iz sektora kamenarstva iz Njemačke, Italije, Španjolske i Rumunjske.

Tijekom Simpozija održana je i sjednica Strukovne grupacije proizvodnje arhitektonsko-građevnog kamena Županijske komore Split pod vodstvom predsjednika Velibora Jukića, a na kojoj je predstavnica HGK gđa. Anamarija Puzić održala prezentaciju o stanju u sektoru te posebno obavijestila članove da je Iran zainteresiran za suradnju sa hrvatskim sektorom kamena. Iran je zemlja velike tradicije i tradicije upotrebe kamena te je ova vijest razumljivo izazvala velik interes.
U međuvremenu se skupu nakratko pridružio i župan Splitsko-dalmatinske županije, gospodin Blaženko Boban. Pozdravio je prisutne uz žaljenje što se ne može duže zadržati radi drugih preuzetih obveza. Gospodin Župan ipak je našao vremena za posjet maketi bazilike sv. Petra izloženog u crkvici Gospe na Botku, a koju je izradio sada već široko poznat Josip Radić, te radionici Klesarske škole.
Arhitektica i predsjednica upravnog odbora naše danas najuspješnije i najveće tvrtke u industriji kamena, Kamen iz Pazina, gđa. Aleksandra Krebel Konstrenčić, održala je izuzetno predavanje na temu „Kreativnost-ključ uspjeha“. Izlaganje je odraz njezinog osobnog pečata vođenja uspješne tvrtke i originalnosti upotrebe kamena i nenametljivog nametanja tržištu novih trendova i pravila.
Drago mi je što su njezinom predavanju prisustvovali mladi arhitekti jer smatram da je prezentirani način vođenja tvrtke, temeljen na stručnosti i kreativnosti, budućnosti i stvarno ključ uspjeha. Novi naraštaji trebaju učiti od uspješnih.
Okruglom stolu na temu gospodarstva prisustvovao je veliki broj sudionika. Razmatrane su aktualne teme na tržištu, tržištu rada, budućim klesarima, izazovima pred kojima se nalazi Klesarska škola te mnogobrojnim upitima iz zemalja EU za mogućnost dovođenja stranih učenika u našu školu.

61026325_391299901485860_818548808735522816_o
Kao kruna svega, navečer je svečano otvorena izložba radova „Tripun Bokanić“. Dvorana je bila prepuna, a atmosfera veličanstvena. O rezultatima natječaja već je izvjestio ORIS pa donosimo tekst njihove objave: Objavljujemo rezultate natječaja za Nagradu Tripun Bokanić Klesarske škole Pučišća 2019. Ovdje moramo dodati da je nagradu za najboljeg učenika, što je nama u školi posebno vrijedna i draga nagrada, dobio učenik Ivan Biočina iz Postira koji je na dodjelu došao u pratnji ponosnih roditelja, a otac koji je vrhunski klesar posebno je bio razdragan i sretan radi ove nagrade. Želimo našemu Ivanu uspjeha i u daljnjem učenju i radu.

Večerom uz muziku i plesni par potrajala je do kasnih večernjih sati, a mjesno veselje na glavnom trgu do kasnih jutarnjih sati.
Zadnji dan druženja protekao je u obilasku radionice Ivice Nižetića u kojoj smo imali priliku vidjeti cijelu „plantažu“ cvijeća i ornamenata spremnih za ugradnju na Zagrebačku katedralu. Posjetili smo crkvicu Sv. Ivana u Dračevici, galeriju Jakšić u Donjem Humcu u kojem je upriličen i svečani ručak u restoranu Kopačina za sve sudionike uz dobru atmosferu i pjesmu.  Zahvaljujem svima koji su radili na organizaciji Simpozija, našim gostima, poslovnim partnerima i prijateljima, učenicima, nastavnicima, dizajnerima, arhitektima, kiparima, klesarima i mještanima Pučišća i svima onima što su ovaj simpozij učinili izuzetno uspješnim.

(Tamara Plastić)

Klesarska škola na svojoj Facebook stranici tekstom i fotografijama izvještava o održanom 23. Simpoziju kamenara u Pučišćima. Prenosimo u cijelosti. Copyright: Zdravka Damjanović Djelomično skupivši sve dojmove, misli i emocije koji se u nama kao organizatorima Simpozija kamenara održanog prije deset dana još uvijek nisu slegli, donosimo vam cjeloviti izvještaj ravnateljice Tamare Plastić koja je […]

Read More »