Priručnik Gradimo u kamenu

naslovna

Slobodna Dalmacija izdala nam je priručnik o suhozidnoj baštini i vještini gradnje, koji za 40 kuna možemo kupiti na kioscima. Za sada objavljujemo sadržaj, impresum i zahvale, a kako bismo slijedeća izdanja učinili što boljima, ovdje ga možemo zajedno prokomentirati.

klikni za uvećanje


klikni za uvećanje

klikni za uvećanje

Kao što smo i napisali, posveta ide našem pokojnom barba Andriji, a za fotografije i ostalo zaslužni su:
Jadran Kale (Muzej grada Šibenika, Sveučilište u Zadru), Sanja Buble (Konzervatorski odjel u Splitu), Goran Andlar (Agronomski fakultet u Zagrebu), Velimir Bešić, Ivo Butković (Udruga „Suhozid“), Jasna Dasović (Konzervatorski odjel u Trogiru), Tihana Fabijanić (HAZU Rijeka), Berislav Horvatić, Luka Ježina (Udruga Argonauta), Dragica Jović (NP Paklenica), Dražen Juračić (Arhitektonski fakultet u Zagrebu), Borut Juvanec (Arhitektonski fakultet u Ljubljani), Ana Katalinić (PP Vransko jezero), Igor Karasi, Filip Kelava, Branko Kirigin (Arheološki muzej u Splitu), Boris Kragić, Damir Krizmanić Kriza, Jelena Kulušić, Sven Kulušić, Denis Lešić, Rene Lisac, Marijana Marasović (TZ Starigrad), Ivica Moškatelo (Udruga Tartajun), Branko Orbanić, Andrijana Parić, Mladen Plančić, Viktor Sebesteny, Šime Strikoman, Krešimir Šrajer. Sigurno ima i izostavljenih zaslužnika za koje se nadamo da se neće naljutiti, nije bilo namjerno.

Uz to, posebno moramo zahvaliti Jadranu Kali, Sanji Buble, Berislavu Horvatiću, Jasni Dasović i Tihani Fabijanić za sugestije i ispravak grešaka u originalnom tekstu. Kale je taj koji je predložio da uvrstimo pregled suhozidnih akcija. A te #$%&# greške se nažalost uvijek potkradu koliko god se trudili ne podlijegati “općepoznatim” istinama i provjeriti sve u literaturi i na terenu.  (Lako za pravopisne, gramatičke i tiskarske, ali pravedno srce boli kad se provuku i  činjenične). Zato vas sve pozivamo da na ovom mjestu bez milosti komentiramo i ispravljamo. Samo tako možemo ići naprijed!

Vaši 4 GRADA DRAGODID

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

15 Comments

  1. D. Kečkemet/e-mail
    Posted May 20, 2012 at 21:06 | Permalink

    Poštovani kolege,

    Nabavio sam i pročitao vašu knjigu GRADIMO U KAMENU. Prvenstveno su me zanimala dva uvodna poglavlja „Suhozid u Hrvatskoj“. Budući da sam se bavio srodnom tematikom, posebno vezanom uz otok Brač, slobodan sam navesti vam neke primjedbe koje bi mogle zanimati autore navedene knjige.
    Str. 15. Sredinom 19. st. (1858) je lug (Oidium Tuckeri), a tek kasnije filoksera, poharao talijanske vinograde.
    Str. 17. Za koncentraciju bunja (trima) mislim da nije toliko karakteristično količina u Starograjskom polju, već na Braču i Šibeniku s okolicom.
    Str. 35. Prahistorijski tumul u većini slučajeva možemo razlikovati od gomile dobivene krčenjem obradive zemlje, što se te gomile obavezno nalaze unutar privatnih obradivih površina, a tumuli najčešće izvan privatnih ograda, na proširenim prostorima poljskih putova.
    Osnovna moja primjedba izlaganju da su se gotovo sve poljske kućice, ali i stambene kuće, prizemne i one na kat gradile „usuho“, bez veziva, jest da sam uvjeren da su se znatan dio poljskih kućica i pomoćnih kućica u dvorištima stambenih zgrada, a pogotovo skoro sve imalo solidnije stambene kuće, pogotovo katnice, gradile neobrađenim, ali najčešće poluobrađenim kamenom, ali uz vapneno vezivo (često uz dodatak gliine). Gradnja usuho nije poželjna, jer kroz nju ne samo da prodiru hladnoća, vrućina i vjetar, nego i razne nepoželjne životinjice. Vidljiva žbuka na vanjskim zidovima nije samo prisutna na fugama, već i u vezivu kamena unutarnjeg, a pogotovo vanjskog sloja kamena. (Sumnjam da je prizemna kuća na slici u Dragodidu građena usuho, samo s malterom u fugama pročelja).
    Str. 39. Pogotovo je nezamislivo da su se seoski zidani bunari, podzemni, a pogotovo nadzemni (kao onaj na slici u Podvišću) gradili usuho, jer bi kroz takav zid voda istekla.
    Str. 35. Razlika dalmatinske bunje i istarskog kažuna jasna je u krovnom pokrovu, ali mi tvrdnja da su bunje „obzidane zaštitnom gomilom ili tornjem“ nije jasna. To je osnovna greška svih slikara (amatera) koji ih slikaju ili izrađuju u malenim modelima. Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast, postavljan postepeno tijekom gradnje svoda, kao protuteža postavljanim pločama svoda.

    U zaista obilnoj literaturi što se navodi na kraju knjige, zapisan je samo jedan moj feljton u nekoliko novinskih nastavaka, uz neispravni naslov, ali vam zacijelo nije poznato zasebno izdanje: Bračke bunje. Supetar 2000.
    U pripremi je u zborniku o umjetnosti na otoku Braču u jednog izdavača i moj duži rad o pučkoj arhitekturi na otoku Braču.
    Objavio sam i nekoliko kraćih napisa tih sadržaja:
    Poljski puti. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XIV/1-2, 2003., str. 95-98.
    Bračke gomile, meje, zidi, puti. Bračka crkva, 19/2 (39), Supetar 1997., str. 13.
    Bračke bunje. Bračka crkva, Supetar 17/1995., br. 2 (35), str. 18.
    Tradicijska gradnja bračkih bunja. Feljton Slobodne Dalmacije, 1-7, Split 3.-9. VI. 2005.
    O zidanju neobrađenim kamenom. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XVII/1-2, 2006., str. 22-28.
    Kamene poljske gradnje na Braču. O pučkoj gradnji poljskih kamenih gomila, ograda, putova i bunja. Brački zbornik, 22, Split-Supetar 2007., str. 495-508.

    Ove podatke vam šaljem ne kao kritiku vaše zanimljive i poticajne publikacije, već kao dopunsku informaciju u vezi s temom što je obrađujete.
    Uz pozdrav

    Prof. dr. sc. Duško Kečkemet, Split, Trogirska 6, tel. 348753

  2. Posted May 22, 2012 at 23:12 | Permalink

    Poštovani profesore Kečkemet,
    hvala na komentarima! Nadamo se da će i drugi slijediti Vaš primjer i oglasiti se ako opaze nešto sumnjivo. Evo nekih naših saznanja i razmišljanja u vezi ovih tema koje ste naveli:
    str. 15.
    Doista, bile su dvije konjukture jedna iza druge. U prvoj “maloj” (lug), tamo 50ih godina, vino se prodavalo u Veneciju, a u drugoj “velikoj” (filoksera), 70-80ih, većina vina išla je za Bordeaux. To je jedan od razloga današnje prevlasti crnih vina u Dalmaciji. Priznajemo, u vrijeme pisanja knjižice te detalje nismo znali, a kasnije smo nabavili fenomenalnu knjigu “Vinogradarski slom i demografski rasap južne Hrvatske u osvit 20. stoljeća” Rudolfa Kraljevića.
    str. 17.
    Pitanje prevlasti Brača ili Hvara kao centra rasprostranjenosti nepravog svođenja na srednjedalmatinskom otočju možda je relevantno, ali možda se o nekakvom pravom centru uopće ne isplati niti govoriti. Naime pitanja utjecaja vrlo su škakljiva, pa je naš izraz “epicentar” više geometrijski (naime areal trima nalazi se između zone bračkih bunja i zone veloluških vrtujaka), a smatrali smo vrijednim naglasiti i prisutnost starogradske antičke parcelacije kao zgodnu paralelu sa Vodnjanštinom (kažuni+pulski ager). U svakom slučaju trima ima jako puno i vrlo su raznoliki.
    fotogalerija Mladena Plančića:
    http://www.dropbox.com/gallery/68374275/1/galerija%20Trimi%2C%20teze%20i%20ku%C4%87ice%20by%20Mladen%20Plan%C4%8Di%C4%87%2C%20Stari%20Grad%2C%20kontakt%200911766%20322%2C%20plancic2001%40yahoo.com?h=6ef1ce
    fotogalerija Berislava Horvatića
    http://hvar05.ifs.hr/gallery/Horvatic/index.html
    Priznajemo nedovoljno poznavanje bračkih bunja, pa se nadamo da smo se malo iskupili naslovnicom (bunja kod Supetra). Do nekog detaljnijeg istraživanja.
    str. 35
    Hvala na korisnoj primjedbi! Prisutnost nekog humka na javnom zemljištu je vrlo indikativna za tumul i mogli smo je naglasiti. Međutim, tumula može biti i na (danas) privatnom zemljištu, i to mnogo, na što upućuju npr. zadnja rekognosciranja krajolika prilikom izrade prostornih planova u Rovinju (Damir Matošević)… Šteta bi bilo da neka arheologija završi u drobilici samo zato što nije na javnom zemljištu.
    O vezivu pri gradnji kućica
    To je vrlo zanimljivo pitanje, možda i za znanstvenu obradu (npr. statička svojstva konstrukcija). Ako pričamo o Dragodidu, evo 2 primjera za tvrdnju je mort u prizemnicama imao prije svega ulogu zaštite od propuha, vode i kukaca, a rjeđe konstrukcijsku ulogu:
    1) u Dragodidu ima više objekata oblikom nalik kućama (jedan i dimenzijama odgovara kući), ali su služili kao štale, peći, odnosno u zadnjem slučaju konoba. Svi su u suhozidu..
    2) jedna od stambenih kuća nikad nije dovršena. Ta je ujedno i najambicioznije građena u selu, sa najvećim rasponom, i relativno velikim prozorima. Ta je isto ostala u suhozidu, iako je građena kasno (u 20. st.), i unatoč tome što je graditelju bio dostupan i cement (ojačanja u ukopanom dijelu i betonski okviri prozora).
    str.39
    Bunari su se gradili u prirodno nepropusnom terenu. Glina i ilovača služile su za utvrđivanje i zapunjavanje u stražnjem dijelu obzida. Sumnjamo da je vapno uopće i korišteno, vjerojatno samo kao dodatak.
    Berislav Horvatić šalje fotografiju suhozidnog bunara kod Punta:
    http://www.dragodid.org/materijali/gradimo_u_kamenu-komentari/De_05857_RED.jpg
    “Na priloženoj fotki (Denis Lešić) je “zdenac” na Kandiji (Punat, otok Krk)
    nakon obnove, prigodom koje se lijepo vidio sloj ilovače oko suhozidne
    površine spremnika.”
    str. 35
    Ne uspijevamo naći bolji izraz od „zaštitna gomila ili toranj“. Možda bi trebalo reći „prstenasti toranj“? Mislimo da nije generalno bitno da li se prsten radi paralelno sa zidanjem kupole, nego da se to prilagođava veličini bunje, vrsti kamena i broju ljudi koji nam je na raspolaganju. U svakom slučaju osvjedočili smo se da je moguće prvo napraviti kupolu, a potom je obzidavati. A da li će obzid biti prstenast (kao na Srimi, Braču ili Hvaru), ili gomilast kao na bunji s Prosike, ili ga uopće neće biti (može i to, ali se onda krov najbrže sruši), možda najviše ovisi o ambiciji graditelja i možda nekom „estetsko-funkcionalnom standardu“ konkretne zajednice. Postoje čak i „ružni“ kažuni i trimi, bez karakteristične forme, a građevine poput ove na Prosiki redovite su u šibenskom zaleđu.
    Bunje na Miljevcima, galerija Jelene Kulušić:
    http://www.dropbox.com/gallery/44534511/1/suhozidi?h=ed6cc7
    Hvala Vam za popis literature, krećemo u nabavku. Ako imate što u digitalnom obliku, rado ćemo staviti na web stranicu!

    Vaši
    4 GRADA DRAGODID

  3. Jadran Kale
    Posted May 23, 2012 at 10:24 | Permalink

    “Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast…”

    Hvala na komentaru. Budući da sam vodio obnovu te bunje, mogu ustvrditi da je gradnja ispravna jer bunje (čak i kažuni) s takvim stožastim (ili posve amorfnim, do stapanja u gomile) profilima postoje, a ova se još i nalazi na kosini gdje se iz gornjeg rakursa sučelice ulazu ne vidi pravilniji ostatak zidova.

    Primjerice, kod obnove manje bunje uz srimskog orijaša (Rodina bunja, sačuvana visina prostorije 4,6 m) smo pri okupljanju obnovitelja zajedno inzistirali na prstenu jer mu je s južne strane bio jasan podzidni trag a i veliki susjed u istom nasipu briljira takvim profilom pa je bilo posve sigurno da je i manja bunja završavala prstenom. Čelo prstena je umješno poslagao graditelj iz Srime.

  4. kravosas
    Posted May 24, 2012 at 16:09 | Permalink

    Isprika velikom Svenu Kulušiću! Kad smo u zadnjoj turi ispravaka u zahvale ubacili našu Jelenu Kulušić (odradila posao sa bibliografijom), dizajner je zabunom njega izbacio. “Hm, valjda se ne zove Sven nego Jelena. Promijeniti ću.” :-/
    Mi nismo provjerili i eto ti.

  5. jasmina
    Posted May 25, 2012 at 19:36 | Permalink

    Jako simpa knjižica. Podržavam. Poziv na Lun još stoji. Taman imam neke srušene suhozide na kojima se mogu vježbat strani studenti…

  6. marko
    Posted May 27, 2012 at 21:47 | Permalink

    Poštovani!
    Priručnik je rasprodran,tražim ga već desetak dana,nigdje ga nema,da li imate neki primjerak,voljan sam ga platiti pouzećem.
    Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav.

  7. kravosas
    Posted May 28, 2012 at 07:14 | Permalink

    @marko
    hvala na interesu
    osim onih koje smo sami kupili na kioscima, nemamo. nismo još dobili primjerke koji nam pripadaju po ugovoru. zovite g. fabjanka vrtlara u slobodnu!

  8. Jadran Kale
    Posted June 8, 2012 at 15:12 | Permalink

    U perspektivi bi moglo biti zanimljivo zemljovid prometnuti u edukativni plakat, garniran fotografijama s naznačenih lokaliteta možda bi uspio doći i tamo gdje priručnik nije.

    S osamostaljivanjem fotografija, za što prve na pamet padaju razglednice, je drugačije. Lako je zamisliti da bi mnoge od uvrštenih fotografija kao razglednice običnog ili većeg formata bile uspješnica. Probiti se na kioske je praktično nemoguće, ali bi se mogle prirediti u kompletu (takav komplet koji je u Valenciji objavljen 2000. godine povodom kongresa broji 16 razglednica od 4-5 autora). Autorska prava nisu nesavladiv problem – pretpostavljam da bi izlaženjem u susret svatko htio rado sudjelovati u boljitku kakav bi od prodaje razglednica mogao biti usmjeren samim fotografiranim građevinama, no takvo bi kanaliziranje (što je najispravnije zamislivo rješenje) moglo biti tehnički iscrpljujuće.

    Ako bi se takvo što dalo učiniti, možda bi opcija mogla biti zaklada (ili privremena fundacija) posvećena uopće ovim temama.

    Tko zna, jednog dana…

  9. kravosas
    Posted September 7, 2012 at 20:50 | Permalink

    Pokrpana “rupa” u priručniku! Berislav Horvatić šalje fotografije graditeljskog remek-djela Kudinog mosta, koji sa 12 suhozidnih lukova od sedre prelazi preko rijeke Krupe!

    http://www.dragodid.org/jadranski-suhozidi-kudin-most/

  10. eda belingar
    Posted January 8, 2013 at 14:03 | Permalink

    Poštovani!
    Priručnik tražim,da li imate neki primjerak, platiti ču ga pouzećem.
    Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav
    Eda Belingar
    Tominčeva 7
    5250 Solkan
    Slovenija

  11. kravosas
    Posted March 10, 2013 at 22:48 | Permalink

    BITNO!
    Ima greška u crtežima duplog suhozida na stranama 49. i 50. Ima jedan trokutasti kamen u drugom odnosno trećem redu na desnoj strani koji je vrhom okrenut prema dolje a, šupljina iza njega unutar zida je zapunjena sitnim kamenom. E po tom sitnom kamenu ovaj veći može iskliznuti iz zida. Treba ga postaviti naopako tako da je ravnom stranom prema dolje!

    Hvala Ivici Šćepanoviću Truti iz Gornjeg Humca na Braču!

  12. Posted April 1, 2013 at 00:27 | Permalink

    Upravo čitam priručnik i moram reći da sam oduševljen uloženim trudom i obimom problematike. Kao arheolog bi htio nadodati da bi se u sljedećem izdanju mogao dodati porečki ager (str.24, žutom kockicom – Mate Suić, Antički grad na istočnom Jadranu) koji je još uvijek manje više vidljiv sa Eartha unatoč urbanizaciji, te traktovi Claustre Alpium Iuliarum. Radi se o zatvaračima iz Julijskih Alpa iz kasne antike (polovica 3.st – početak 5.st). Istina je da se ne radi u potpunosti o suhozidu jer su redovi kamena su bili vezani maltom od vapna i tucane cigle, ali tehnika je slična, znači zidovi uduplo (emplekton ili muri a sacco) sa ispunom u sredini od kamenja razne veličine, tucane cigle i grumelja veziva. Vjerojatno su se rimljani oslanjali na lokalnu vještinu građenja suhozida kao što su koristili i poboljpavali postojeće komunikacijske veze iz prapovjesti. Claustra je bila široka do 1,60 m i visoka od 4 do 5 m.

    http://haemus.mk/wp-content/uploads/2013/02/10-Zaccaria-2012.pdf

    Još nešto. Mišljenja sam da se posebnu pažnju treba dati fenomenu ispaše (transumanza) i bijelim putovima (tratturi) koji su od prapovjesti korišteni kako bi stoka došla do visinskih pašnjaka. Evo, talijani su to zaštitili pod Unesco-m.

    http://www.abruzzomoliseheritagesociety.org/TRATTURIeTRANSUMANZA.pdf

    Svaka pohvala, baš ste inspiracija.

  13. kravosas
    Posted April 4, 2013 at 10:28 | Permalink

    Hvala Neverine na komentaru, nažalost tek ga sad vidim jer je ga server iz predostrožnosti zadržao zbog dva linka u njemu. A ispravke za drugo izdanje su jučer otišle u Slobodnu…ništa, bit će tema za treće izdanje. Ovo sa transhumancom je jako zanimljivo jer i mi imamo tu itekako šta za pokazati. Članak o claustri sam uvrstio u linkove.

  14. Angelina
    Posted April 4, 2013 at 15:42 | Permalink

    Poštovani,
    da li se može naručiti priručnik u slobodnoj prodaji?

  15. kravosas
    Posted April 4, 2013 at 15:45 | Permalink

    Angelina, hvala na interesu, izgleda da će krajem slijedećog tjedna biti pušteno u prodaju drugo izdanje.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

LJETNA ŠKOLA ISTRAŽIVANJA KULTURNOG KRAJOBRAZA

Foto: Grad Cres, Tanja Kremenić, Sara Popović, Mislav Tovarac

 

U zadnjem tjednu osmog mjeseca ove godine na Otoku Cresu održana je radionica istraživanja i valorizacije kulturne baštine na kojoj su sudjelovali članovi naše udruge u ulozi mentora i predavača. Sama radionica dio je većeg Interreg projekta imena Value, nositelj projekta je grad Cres. Plan i program uključivao je dva dana praktičnog i terenskog rada kroz koji su sudionici imali priliku pripremiti podlogu za terenski rad u GIS programima, te obilaskom terena i lokacija relevantnih za temu radionice. Preostala dva dana bila su ispunjena predavanjima na temu lokalne baštine, kulturnih krajolika i tema bliskih njima, dio njih nalazi se na Facebook stranicama palače Moise u kojoj su sudionici bili smješteni i gdje se održao program radionice.

Prvi dan radionice počeo je predstavljanjem sudionika, te predavanjima Tanje Kremenić o kulturnim krajobrazima otoka Cresa, povijesnom pregledu Cresko-lošinjskog arhipelaga Maria Zaccarie i predavanjem Sare Popović o istraživanju kulturnih krajolika korištenjem prostornih informacijskih alata. Popodnevni termin bio je rezerviran za uvodni tečaj i praktičan rad u platformi QGIS. Večernje predavanje održala je Jasminka Ćus Rukonjić, Arheologinja i dugogodišnja ravnateljica muzeja u Cresu na temu gradina i fortifikacija otoka Cresa.

foto 1

foto 2

Drugog dana obilazili smo teren Velog Gračišta, lokaliteta sa dugim kontinuitetom korištenja gdje su sudionici tražili i ubicirali lokacije koje su prethodno mapirali na GIS podlozi. Večernje predavanje bilo je na temu tradicijskog stočarstva otoka Cresa, a održala ga je Marina Jurkota Rebrović.

foto 3

Tema trećeg dana bila je obrada sakupljenih podataka sa terena na Velom Gračištu te njihov unos u GIS uz zaključna razmatranja o samom terenu. Nakon toga su Alen Čikada i Grga Frangeš ispredavali o lokvama kao vodnim resursima, te o tradicijskoj arhitekturi otoka Cresa. Predavanje za javnost održala je Inge Solis, viša kustosica creskog muzeja na temu krajolika creskih crkvica.

foto 4

foto 5

foto 6

foto 7

foto 8

Četvrti, ujedno i posljednji dan radionice proveli smo na terenu obilazeći lokalitete pastirskih stanova Batajna, te lokve Pogana i Sitova i završili usponom na gradinu Ilovica preko crkvice sv. Jurja. Po silasku sa gradine održana je i praktična radionica gradnje u suho na kojoj su sudionici vlastoručno podigli malen pokazni zid koristeći znanje koje su usvojili prethodnih dana. Dan je zaključen predavanjem Filipa Šrajera na temu tipologije suhozidnih krajolika istočnog jadrana.

foto 9

foto 10

foto 11

foto 12

Zahvaljujemo sudionicima, nositeljima projekta, svim interesiranima kojima je ova tema progovorila i predavačima na sudjelovanju. Do idući put!

Foto: Grad Cres, Tanja Kremenić, Sara Popović, Mislav Tovarac   U zadnjem tjednu osmog mjeseca ove godine na Otoku Cresu održana je radionica istraživanja i valorizacije kulturne baštine na kojoj su sudjelovali članovi naše udruge u ulozi mentora i predavača. Sama radionica dio je većeg Interreg projekta imena Value, nositelj projekta je grad Cres. Plan […]

Read More »

 atts
0

Najava: Obnova lokve u Pločicama

U okviru 17. međunarodnog suhozidnog kongresa, 20-ak sudionika iz Grčke, Francuske, Hrvatske, Crne Gore, Poljske i Slovenije od 27. do 30.9.2021. obnovit će suhozidnu lokvu koja lokalnom stanovištvu Pločica i okolnih konavoskih sela služi za navodnjavanje.

plocice2 IMG-20210915-WA0005

Radove će voditi Kallokva, obrt koji se u posljednjih nekoliko godina specijalizirao za obnovu i zaštitu malih vodenih staništa na kršu, a organizatori su DRAGODID i francuska mreža S.P.S.

Cilj radionice je osvijestiti važnost očuvanja močvarnih staništa i očuvanja graditeljske baštine koji su nam ostavljeni na korištenje, promovirati važnost samoodrživosti malih zajednica u dobrom gospodarenju vodom i očuvati bioraznolikost močvarnog staništa koje je i dalje u uporabi.

Projekt podržavaju Ministarstvo kulture i medija, Općina Konavle, LUSH i Hrvatske vode.

Napomena: prijave za sudjelovanje na radionici su zatvorene zbog ograničenog broja sudionika.

 

U okviru 17. međunarodnog suhozidnog kongresa, 20-ak sudionika iz Grčke, Francuske, Hrvatske, Crne Gore, Poljske i Slovenije od 27. do 30.9.2021. obnovit će suhozidnu lokvu koja lokalnom stanovištvu Pločica i okolnih konavoskih sela služi za navodnjavanje. Radove će voditi Kallokva, obrt koji se u posljednjih nekoliko godina specijalizirao za obnovu i zaštitu malih vodenih staništa […]

Read More »

 atts
0

Intervju: Brdo prošlosti, oaza budućnosti

Kasnili su rezultati, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, raspisivanje javne nabave, ali konačno – prvi rezultati projekta ‘’Marjan 2020. Brdo prošlosti, oaza budućnosti’’ su vidljivi. Sredstva za financiranje osigurao je Grad Split iz Europskog fonda za regionalni razvoj za promicanje održivog razvoja prirodne baštine.

Između ostaloga, krenuli su radovi u Botaničkom vrtu koji je još od sedamdesetih prepušten zarastanju i propadanju. Proces obnove podijeljen je među nekoliko izvođača pa se tako očekuje sanacija i obnova postojećih građevina i suhozida, preuređenje poljske kućice u suvenirnicu, izgradnja staza, sjenica i uređenje krajobraza, izvedba „botaničkih skala“ te nabavka i sadnja biljaka.

Razgovarali smo s Lukom Runjićem, vlasnikom građevinske tvrtke koja je zadužena za obnovu suhozida u marjanskom Botaničkom vrtu, odnosno onih u njegovom zapadnom dijelu.

Luka, dobar dan. Radovi ne pitaju za vremenske prilike. Kako ste prebrodili ovih nekoliko toplinskih valova, jeste li bili više u uredu pod klimom ili u hladu Botaničkog vrta?

Dobar dan! U botaničkom vrtu je zadnjih dana pakleno vruće isto kao i drugdje tako da je hlad slaba utjeha, a i namjestilo se da taman radimo na dijelu koji je slabo pokriven sjenom stabala pa je situacija još teža. Ekipa se nastoji prilagoditi uvjetima na razne načine, npr. dogovorili smo pomaknuti početak radnog vremena na 5h ujutro, a završavamo do 13-14h kad je najgora vrućina. Također nastojimo birati redoslijed poslova na način da one koji su popodne u suncu odradimo odmah ujutro i sl. No nekad to jednostavno nije moguće i tada postaje jako teško, znoj curi u potocima i nevjerojatno brzo se umarate. Suosjećamo sa svima koji su prisiljeni u ovom periodu raditi fizičke poslove na otvorenom, bilo u građevinarstvu, poljoprivredi, javnom prijevozu i sl. Ja osobno sam, moram priznati, zadnjih dana više u uredu mada nastojim biti prisutan što više na gradilištu. Kad nisam u radnom odijelu i cipelama onda se zaletim do Bauhausa po opremu ako što nedostaje, spremam gablec pa odnesem momcima ili rješavam papirologiju koja je neizbježna u procesu gradnje.

IMG-20210721-WA0002

Obnavljate podzide visoke metar osamdeset, široke metar. Koliko njih morate obnoviti i do kojeg roka? Znate li tko ih je izgradio pedesetih? U kakvim su sada problemima, ruši li ih korijenje, vrijeme, posjetitelji?

Trenutno smo pogodili posao obnove dva podzida duljine cca po 48m, a rok završetka je ugovorom bio dogovoren od dva mjeseca. Započeli smo posao s trojicom radnika pod mojom paskom, a u međuvremenu smo se pojačali s još šest ljudi. Međutim unatoč tolikoj radnoj snazi ipak kaskamo za terminskim planom i očekujemo završetak radova nekih dva tjedna iza roka. Razloga je više, a budući da neki od njih uključuju i to što nije na vrijeme osigurana potrebnu mehanizaciju za rad, neće biti većih posljedica po nas.

O gradnji postojećih zidova pedesetih znamo vrlo malo, priča se da su ih gradili zatvorenici bivšeg režima vjerojatno uz vodstvo obučenih majstora. S obzirom u kakvom su stanju sada priča čak i drži vodu jer smo odmah po dolasku i otvaranju prve dionice zida uočili neke nelogičnosti u gradnji koje su vjerojatno bile uzrok kasnijim oštećenjima. Da je poslove obavljala kvalificirana radna snaga ne vjerujem da bi došli u situaciju da ih treba izgraditi praktički ispočetka. Na primjer, jedna od stvari koja nam je odmah zapela za oko je korištenje manjih kamenja u temeljima i to još nagnutih prema van! U nekim situacijama se doslovce nismo mogli načuditi rasporedu kamenja jer bi veće komade često nalazili u gornjoj polovici zida, umjesto obratno.

Također, dosta kamenja je isklesano plitko i postavljeno s licem po visini umjesto po dužini. Sve to nabrojano u kombinaciji s djelovanjem vode, slijeganja zasipa od glinovitog materijala i postepenim rastom raslinja uzrokovalo je značajna oštećenja, a na mjestima i veća rušenja i odrone. S obzirom na to koliko je vremena prošlo otkad je vrt zapušten ne vjerujem da su posjetitelji odigrali veću ulogu, ali je zato njihova sigurnost bila bitan faktor pri projektiranju obnovljenih podzida.

Opišite nam proces obnove jednog podzida: rušite li svaki do temelja, gradite li unutarnje skriveno lice zida ili samo vanjsko, kako se nosite s lomljivim kamenom, na kakve izazove nailazite dok slijedite princip ‘’obnoviti kako je bilo prije’’ itd.?

Proces ide ovako: obavezno rušimo sve do temelja iz već spomenutih razloga, a zatim pristupamo iskopu i uklanjanju viška zemlje iz zasipa dok ne zadovoljimo tražene dimenzije iz statičkog proračuna. Nakon toga izrađujemo drvene okvire, razvlačimo zidarski konac svakih 0,5 m visine i zidanje otpočinje. Najveća kamenja stavljamo u prva tri reda, a zatim ona manja iznad njih. Sva kamenja se priklesavaju da bi ih prilagodili traženom nagibu zida i općenito vrsti veza koja dolikuje građevini u jednom javnom prostoru. Iz tog razloga biranje i ugradnja kamena traje značajno dulje nego inače kod gradnje, primjerice, nekog podzida u masliniku. Mi se volimo pohvaliti da ovakav vez nije nitko imao priliku slagati još od vremena kad je kamen bio praktički jedini građevni materijal, a uzor su nam stari Iliri i njihove gradine :)

Naime, uslijed sve raširenije primjene betona u prošlom stoljeću suhozid kao vrsta gradnje polako je izumirao, a zamijenjen je bržim i jednostavnijim načinima gradnje. Danas popularni ciklopski vez nije ništa drugo nego klesani lijepljeni kamen u cementnom mortu armiran u stražnjoj zoni zida. Nama je cilj bio postići sličan izgled i finoću ali bez upotrebe veziva i smatram da smo u tome  uvelike uspjeli.

IMG-20210714-WA0019
IMG-20210714-WA0001
IMG-20210714-WA0012
IMG-20210714-WA0008
IMG-20210714-WA0025
IMG-20210714-WA0020
IMG-20210714-WA0009

Nažalost, materijal za gradnju nije kvalitetan i jako je teško s njim raditi. Radi se o laporovitom uslojenom kamenu izloženom već 70 godina atmosferilijima koji puca sve samo ne onako kako ste vi zamislili. Iz tog razloga smo morali dobaviti značajne količine novog kamena za zidanje, a dobar dio starog kamena je završio kao ispuna u stražnjem dijelu zida i pri gradnji skrivenog lica.

Pozitivna strana u cijeloj priči je što je zasip od kojeg su formirane terase u prošlosti sada već u cijelosti konsolidiran kao tlo i ne očekujemo značajnija djelovanja i pritiske na zid. Kod iskopa se to može vidjeti po tome što ga je moguće praktički izvesti vertikalno točno po liniji stražnjeg lica bez odrona i urušavanja. S te strane smo u relativno boljoj poziciji nego prvi graditelji, a i mlađi smo i ljepši ha-ha.

Tko provodi stručni i konzervatorski nadzor i što je to točno kod obnove suhozida pod njihovim povećalom?

Stručni nadzor provodi kolegica iz tvrtke Meritum inženjering d.o.o., a konzervatorski nadzor kolege iz Konzervatorskog odjela u Splitu pri Ministarstvu kulture i medija. Pod povećalom su im način i kvaliteta gradnje, naravno. Pazi se da zidovi budu izvedeni tehnikama koje su se izvorno koristile, a i da se poštuju sva pravila zanata koja su i tada vrijedila. U tome im pomaže i Filip Bubalo (Dragodid) na čiju smo preporuku i dospjeli ovdje :)

Kako ste se povezali sa suhozidnim graditeljima s kojima izvodite obnovu u Vrtu? Što ste novo o tehnici gradnje i obnove suhozida od njih naučili? Otkrijte nam koji trik. Što biste o gradnji suhozidnih struktura još htjeli naučiti, a niste imali priliku?

Ekipa s kojom radim su trojica braće iz Runovića kraj Imotskog, a najstarijeg Antu znam već dugo jer smo generacija i imali smo neke zajedničke prijatelje. Od njih sam naučio dosta, pogotovo o klesanju kamena. Oni su dosad puno više prakse imali u tom području jer su izvodili ciklopske zidove s betonom, a ja sam se s tim slabo susretao. Zidanje koje sam ja naučio kod svojih je klasično zidanje suhozida gdje vrijedi pravilo “svaki kamen ima svoje mjesto”, što znači da nema vraćanja kamenja jednom kad ga uzmeš. Ondje gdje se traži finiji vez bome ima itekako, a mi smo se našli upravo u takvoj situaciji.

Problem je što se oblaganje na koje su oni navikli radi s manjim kamenjima i ona se ne slažu nego lijepe. Ukratko, ubrzo smo shvatili da je pred nama izazov s kojim se još nismo susreli niti jedan od nas, ali kombinacija znanja i vještina koje smo imali dovela je do toga da ne samo da uspješno radimo fini vez suhozida s većim kamenjima, već i da zid kako napredujemo postaje izgledom sve bolji. Konstantno smo pomicali granice prihvatljivog pa su ponekad znale i izbiti svađe kad netko konačno nakon puno truda namjesti kamen, a “vijeće” sastavljeno od ostala tri člana mu ga ne prihvati. Ma živi cirkus… Nekad smo se i sami pitali je li nam se isplati toliko gledati u detalje ali smo ustrajali i nije nam žao.

A što se tiče gradnje drugih suhozidnih struktura tu nemam puno iskustva ali priliku ću dobiti možda upravo na Marjanu jer u sklopu projekta kreće i obnova kamene kućice na zapadnom ulazu u vrt.

Sami ste naučili graditi suhozide od oca i dide u Labinu dalmatinskom. U međuvremenu ste surađivali s graditeljima suhozida iz različitih krajeva zemlje i susjedstva. Jeste li primijetili neke specifičnosti u tehnici i pristupu gradnji vezane uz lokalitete? Imaju li suhozidi Botaničkog vrta neke svoje posebnosti?

Točno. Tko god ima ikakve veze sa Zagorom ili otocima neizbježno dođe u doticaj sa suhozidima. Vrlo rano naučio sam ih popravljati i postepeno razvijao vještinu koja se kroz kontakte s drugim graditeljima dodatno unapređivala. Specifičnosti u gradnji vezane su uglavnom za vrstu kamena s kojom graditelji iz nekog područja raspolažu. Moji Šoltani na primjer imaju u obilju ravnog pločastog kamena s kojim je lako zidati bez puno obrade kamena. Neki drugi krajevi tipa Labin dalmatinski i sl. imaju više nepravilnog krupnog kamena, takozvanih babulja koji su teži za ugradnju. Brzina gradnje na kraju se svede na isto jer se s pločastim kamenom lakše zida ali su slojevi tanki pa opet to usporava rad.

Osim vrste materijala bitnu ulogu igra i vremenski period gradnje gdje se gotovo u pravilu pokazuje da su stariji zidovi mahom i veće kvalitete. To se dobro vidi po selima u zagori kod, recimo, nadogradnje starih prizemnih objekata gdje je očita razlika u vještini zidanja među generacijama. A ono gdje taj fenomen najviše dolazi do izražaja su ilirske gradine koje kao megalitske građevine prednjače daleko ispred svih kultura po kvaliteti.

Suhozidi botaničkog vrta su posebni iz jednostavnog razloga jer su dio sklopa pod zaštitom ministarstva kulture i kao takvi jedan od rijetkih primjera iz moderne prakse koje treba obnoviti koristeći izvorne tehnike i u isto vrijeme postići funkcionalnost i stabilnost koje pred njih stavljaju važeći standardi. Moja želja je otpočetka bila da što više ljudi iz udruge uključimo u projekt ili kao suradnike ili barem posjetitelje jer smatram da je ovo jedinstvena prilika za usavršiti svoje znanje. Klesani suhozid nije nešto s čime se susrećemo baš svaki dan i baš zato smo uložili puno truda i pažnje, pa makar i na svoju štetu, kako bi ponovno oživjeli duh “škarpelina” i prezentirali zaboravljenu vještinu u najboljem svjetlu.

Je li moguće živjeti od gradnje suhozida u 2021. u Hrvatskoj? Koji su idući suhozidni projekti firme?

Itekako je moguće živjeti od gradnje suhozida i to upravo i radimo, a Marjan je idealna prilika za reklamu. Od početka našeg sudjelovanja na projektu već smo imali razne upite za nastavak suradnje i nove angažmane, a redovito naš rad prate i mediji. Idući projekti vezani su prvo za nove objekte u botaničkom vrtu, a zatim za mjere ruralnog razvoja gdje je u tijeku obrada rezultata natječaja iz 2020. godine za gradnju novih suhozida. Za sad ide sve po planu, a gdje će nas put odvesti ostaje za vidjeti. Mislim da je pred nama, a i pred suhozidnom vještinom općenito svijetla budućnost!

IMG-20210714-WA0003

Kasnili su rezultati, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, raspisivanje javne nabave, ali konačno – prvi rezultati projekta ‘’Marjan 2020. Brdo prošlosti, oaza budućnosti’’ su vidljivi. Sredstva za financiranje osigurao je Grad Split iz Europskog fonda za regionalni razvoj za promicanje održivog razvoja prirodne baštine. Između ostaloga, krenuli su radovi u Botaničkom vrtu koji je još od sedamdesetih […]

Read More »

 atts
0

Suhozidi Vranskog jezera 2021

tekst: Dragodid
fotogalerija: PP Vransko Jezero

Početkom ljeta, povodom obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja, održali smo jednodnevnu radionicu u PP Vransko Jezero. Glavni ciljevi radionice bili su popravak bunje i izgradnja suhozidne klupice / pitara, a sve kod info centra u lučici Prosika.

195793450_3089918964664144_5674865220910885317_n obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-07 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-09 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-10

Davne 2011. godine započeli smo dugi niz radionica suhozida u suradnji s Parkom, a bila je to i jedna od ranijih naših radionica izvan matičnih kampova –  Dragodida na Visu ili Petrebišća na Učki. Obnova bunje na originalnoj lokaciji bila je zahtjevna: tada, prije 10 godina, bunja je skoro kompletno rekonstruirana i dobila je novi svod. Kako je bilo, pogledajte ovdje .

Bunja je u međuvremenu ugostila mnoge posjetitelje parka, turiste i školske grupe. Vanjski omotač svoda pod utjecajem atmosferilija se počeo osipavati. Stoga smo odlučili napraviti ojačanje/nadgradnju u vanjskom perimetru, prvenstveno iznad ulaza, kako bi svod dobio dodatnu stabilizaciju.

Specifičnost ove bunje leži u njezinom odnosu sa gomilom. „Uobičajena“ situacija kod ovakvih bunja ugrađenih u gomilu bio bi ulaz sa donje strane, iz polja. Međutim polje je u ovom slučaju poplavno zbog obližnjeg jezera pa je ulaz sa suprotne strane, upušten stepenicama u gomilu.

U nekoj budućoj akciji preostaje na sličan način obraditi – tj nadgraditi i stražnji, niži dio bunje.

obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-01 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-04 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-06

Info centar Prosika nedvano je dobio novu „kućicu“ – suvenirnicu. Za razliku od ostalih objekata na lokaciji, koji su građeni po uzoru na tradicionalno ribarsko selo, suvenirnica je izvedena u suvremenom arhitektonskom slogu. Zbog već spomenutih sezonskih poplava, betonski temelj je izdignut iznad razine tla, i upravo na tom mjestu uprava parka odlučila je napraviti suhozidnu klupicu i pitar za biljke.

Pitar je je uspješno izgrađen odmah u prijepodnevnim satima, kako bi se nakon kupanja i odmora za ručak posvetili bunji. Ekipa je bila mala ali odlična, sastavljena od polaznika radionice, zaposlenika parka i naravno naše ekipe.

Pogledajte također izvještaj Parka i vidimo se opet na Jezeru!obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-11 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-14 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-05

tekst: Dragodid fotogalerija: PP Vransko Jezero Početkom ljeta, povodom obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja, održali smo jednodnevnu radionicu u PP Vransko Jezero. Glavni ciljevi radionice bili su popravak bunje i izgradnja suhozidne klupice / pitara, a sve kod info centra u lučici Prosika. Davne 2011. godine započeli smo dugi niz radionica suhozida u […]

Read More »

 atts
0

Obnova suhozidne lokve na otoku Zlarinu

tekst: Ana Burić
fotografije: Marta Krištof, Jelena Kulušić, Ana Burić, fotoarhiva Za Zlarin bez plastike (Mario Gregov, Zlarindaily)

Ovogodišnju sezonu imali smo prilike započeti na sveobuhvatnoj akciji obnove suhozidne lokve na otoku Zlarinu organizirane od strane lokalnih Udruga Tatavaka i Turiststičke zajednice Zlarin u sklopu projekta: „LOKVICA-CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ .

Projekt je osmišljen kao niz različitih akcija s ciljem osvještavanja zajednice o važnosti očuvanja vlažnih staništa na otocima kroz revitalizaciju otočke lokve. Lokva se nalazi na jednom od zlarinskih brdašaca i nekad je predstavljala tradicionalni izvor vode prvenstveno za poljoprivredu pozicioniran u prirodnoj stijeni te dijelom ograđen suhozidom. Dovođenjem vodovoda na otok 70ih godina, usvajanjem novih tehnologija kao i depopulacijom samog otoka lokva je izgubila na važnosti. Kako to obično biva u takvim procesima priroda je učinila svoje. Vegetacija je narasla, suhozidi se velikim dijelom urušili, a lokva gotovo pala u zaborav.

Lokalne udruge prepoznala su važnost obnove lokve kako u biološkom i kulturno baštinskom, tako i u turističkom smislu. Također bitno je i spomenuti i da je projekt dio šireg konteksta u kojem se Zlarin razvija u smjeru nove orijentacije ka održivom turizmu. Uz lokvu prolazi pješački put te uređena biciklistička staza.
Članovi naše udruge pozvani su u ulozi voditelja i volontera obnove suhozida, dok je Alen Čikada, ujedno i naš član, pozvan u ulozi stručnjaka za obnovu lokvi (obnova suhozidnog obzida te hortikulturno uređenje same lokve) – Obrt Kallokva. U akcijama su uz lokalno stanovništvo aktivno sudjelovali Mjesni odbor Zlarin, DVD, Yacht club Zlarin, te Zeleni Grad Šibenik. Akciju su svojim sredstvima omogućili WWF Adria Šibensko-kninska županija te Mjesni odbor Zlarin.

1

Zbog složenosti i obima posla obnova je podijeljena u tri višednevne radionice kroz kasno proljeće:

1) 17.-18. 04. čišćenje i krčenje lokve te šireg prostora uz lokvu. Na akciji je uz Alena i dvoje naših volontera sudjelovao pozamašan broj lokalaca koji su se rado pojavili s vlastitim alatom, te cijeli vikend prkosili vjetru i oblacima te učinili veliki posao i pripremili teren za kvalitetnu obnovu urušenih dijelova zida.

2
3

2) 24.-25-04. na red je došla akcija obnove suhozidnog obzida lokve te ogradnih suhozida koji omeđuju stazu do same lokaliteta. Gladni i žedni ziđanja regrutiralo se dosta članova iz naših redova (skoro nas 10), no ovog puta zbog nezgodnog termina koji se poklapao s radovima u polju broj lokalnog stanovništva je bio nešto manji, al jednako kvalitetan i zainteresiran za rad i učenje. Alen je s još nekoliko kršnih Dragodiđana nastavio rad na obzidu lokve koji je uključivao vađenje i sakupljanje kvalitetnog kamena iz lokve i okolice te dizanje zida do originalne visine. Ostatak voditelja i volontera je radio na obližnjim oštećenim i urušenim suhozidnim ogradama, dok su lokalci nastavili s krčenjem puta do mora.

4

Uz stalno prisutan zvuk motorke koja je vrijedno radila i čistila, gradilištem se često, na opće oduševljenje) protegla i pjesma zelene krastača (Bufo Viridis) – zvuči mnogo bolje nego šta izgleda ovako napisano. Kraj dana začinilo je i stado koza koje je došlo u provjeru kvalitete zida pa su trkom po rubu atestirali naše netom popravljene zidove.

5

6

Prvi radni dan završio je Alenovim spektakularnim i vatrenim završnim čišćenjem lokve od vegetacije i raslinja.

7

3) 04.-06.06. organizirana je zadnja akcija s ciljem dovršavanja obzida lokve, završno sređivanje te čišćenje obližnje vale do koje se spušta pješačka staza koja vodi uz lokvu.

8

Nakon višednevnih akcija lokva je ponovno zasjala punim sjajem. Ubrzo smo dobili dojavu da je i životinjski svijet prepoznao akciju, te da se u lokvi nastanila obitelj vilin-konjica! Dobrodošli!

Veliko hvala organizatorima na ukazanom povjerenju i stručnoj organizaciji, te lokalnom vatrogasnom društvu i obitelji Vukov koji su nas ugostili u svojim domovima, te se pobrinuli da nam ničeg ne fali.

Kući smo se vratili umorni, sretni i rumeni, i kako to biva na početku sezone opremljeni prvim bauštelskim dresom.

tekst: Ana Burić fotografije: Marta Krištof, Jelena Kulušić, Ana Burić, fotoarhiva Za Zlarin bez plastike (Mario Gregov, Zlarindaily) Ovogodišnju sezonu imali smo prilike započeti na sveobuhvatnoj akciji obnove suhozidne lokve na otoku Zlarinu organizirane od strane lokalnih Udruga Tatavaka i Turiststičke zajednice Zlarin u sklopu projekta: „LOKVICA-CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ . Projekt je osmišljen kao niz […]

Read More »