Priručnik Gradimo u kamenu

naslovna

Slobodna Dalmacija izdala nam je priručnik o suhozidnoj baštini i vještini gradnje, koji za 40 kuna možemo kupiti na kioscima. Za sada objavljujemo sadržaj, impresum i zahvale, a kako bismo slijedeća izdanja učinili što boljima, ovdje ga možemo zajedno prokomentirati.

klikni za uvećanje


klikni za uvećanje

klikni za uvećanje

Kao što smo i napisali, posveta ide našem pokojnom barba Andriji, a za fotografije i ostalo zaslužni su:
Jadran Kale (Muzej grada Šibenika, Sveučilište u Zadru), Sanja Buble (Konzervatorski odjel u Splitu), Goran Andlar (Agronomski fakultet u Zagrebu), Velimir Bešić, Ivo Butković (Udruga „Suhozid“), Jasna Dasović (Konzervatorski odjel u Trogiru), Tihana Fabijanić (HAZU Rijeka), Berislav Horvatić, Luka Ježina (Udruga Argonauta), Dragica Jović (NP Paklenica), Dražen Juračić (Arhitektonski fakultet u Zagrebu), Borut Juvanec (Arhitektonski fakultet u Ljubljani), Ana Katalinić (PP Vransko jezero), Igor Karasi, Filip Kelava, Branko Kirigin (Arheološki muzej u Splitu), Boris Kragić, Damir Krizmanić Kriza, Jelena Kulušić, Sven Kulušić, Denis Lešić, Rene Lisac, Marijana Marasović (TZ Starigrad), Ivica Moškatelo (Udruga Tartajun), Branko Orbanić, Andrijana Parić, Mladen Plančić, Viktor Sebesteny, Šime Strikoman, Krešimir Šrajer. Sigurno ima i izostavljenih zaslužnika za koje se nadamo da se neće naljutiti, nije bilo namjerno.

Uz to, posebno moramo zahvaliti Jadranu Kali, Sanji Buble, Berislavu Horvatiću, Jasni Dasović i Tihani Fabijanić za sugestije i ispravak grešaka u originalnom tekstu. Kale je taj koji je predložio da uvrstimo pregled suhozidnih akcija. A te #$%&# greške se nažalost uvijek potkradu koliko god se trudili ne podlijegati “općepoznatim” istinama i provjeriti sve u literaturi i na terenu.  (Lako za pravopisne, gramatičke i tiskarske, ali pravedno srce boli kad se provuku i  činjenične). Zato vas sve pozivamo da na ovom mjestu bez milosti komentiramo i ispravljamo. Samo tako možemo ići naprijed!

Vaši 4 GRADA DRAGODID

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

15 Comments

  1. D. Kečkemet/e-mail
    Posted May 20, 2012 at 21:06 | Permalink

    Poštovani kolege,

    Nabavio sam i pročitao vašu knjigu GRADIMO U KAMENU. Prvenstveno su me zanimala dva uvodna poglavlja „Suhozid u Hrvatskoj“. Budući da sam se bavio srodnom tematikom, posebno vezanom uz otok Brač, slobodan sam navesti vam neke primjedbe koje bi mogle zanimati autore navedene knjige.
    Str. 15. Sredinom 19. st. (1858) je lug (Oidium Tuckeri), a tek kasnije filoksera, poharao talijanske vinograde.
    Str. 17. Za koncentraciju bunja (trima) mislim da nije toliko karakteristično količina u Starograjskom polju, već na Braču i Šibeniku s okolicom.
    Str. 35. Prahistorijski tumul u većini slučajeva možemo razlikovati od gomile dobivene krčenjem obradive zemlje, što se te gomile obavezno nalaze unutar privatnih obradivih površina, a tumuli najčešće izvan privatnih ograda, na proširenim prostorima poljskih putova.
    Osnovna moja primjedba izlaganju da su se gotovo sve poljske kućice, ali i stambene kuće, prizemne i one na kat gradile „usuho“, bez veziva, jest da sam uvjeren da su se znatan dio poljskih kućica i pomoćnih kućica u dvorištima stambenih zgrada, a pogotovo skoro sve imalo solidnije stambene kuće, pogotovo katnice, gradile neobrađenim, ali najčešće poluobrađenim kamenom, ali uz vapneno vezivo (često uz dodatak gliine). Gradnja usuho nije poželjna, jer kroz nju ne samo da prodiru hladnoća, vrućina i vjetar, nego i razne nepoželjne životinjice. Vidljiva žbuka na vanjskim zidovima nije samo prisutna na fugama, već i u vezivu kamena unutarnjeg, a pogotovo vanjskog sloja kamena. (Sumnjam da je prizemna kuća na slici u Dragodidu građena usuho, samo s malterom u fugama pročelja).
    Str. 39. Pogotovo je nezamislivo da su se seoski zidani bunari, podzemni, a pogotovo nadzemni (kao onaj na slici u Podvišću) gradili usuho, jer bi kroz takav zid voda istekla.
    Str. 35. Razlika dalmatinske bunje i istarskog kažuna jasna je u krovnom pokrovu, ali mi tvrdnja da su bunje „obzidane zaštitnom gomilom ili tornjem“ nije jasna. To je osnovna greška svih slikara (amatera) koji ih slikaju ili izrađuju u malenim modelima. Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast, postavljan postepeno tijekom gradnje svoda, kao protuteža postavljanim pločama svoda.

    U zaista obilnoj literaturi što se navodi na kraju knjige, zapisan je samo jedan moj feljton u nekoliko novinskih nastavaka, uz neispravni naslov, ali vam zacijelo nije poznato zasebno izdanje: Bračke bunje. Supetar 2000.
    U pripremi je u zborniku o umjetnosti na otoku Braču u jednog izdavača i moj duži rad o pučkoj arhitekturi na otoku Braču.
    Objavio sam i nekoliko kraćih napisa tih sadržaja:
    Poljski puti. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XIV/1-2, 2003., str. 95-98.
    Bračke gomile, meje, zidi, puti. Bračka crkva, 19/2 (39), Supetar 1997., str. 13.
    Bračke bunje. Bračka crkva, Supetar 17/1995., br. 2 (35), str. 18.
    Tradicijska gradnja bračkih bunja. Feljton Slobodne Dalmacije, 1-7, Split 3.-9. VI. 2005.
    O zidanju neobrađenim kamenom. Klesarstvo i graditeljstvo, Pučišća, XVII/1-2, 2006., str. 22-28.
    Kamene poljske gradnje na Braču. O pučkoj gradnji poljskih kamenih gomila, ograda, putova i bunja. Brački zbornik, 22, Split-Supetar 2007., str. 495-508.

    Ove podatke vam šaljem ne kao kritiku vaše zanimljive i poticajne publikacije, već kao dopunsku informaciju u vezi s temom što je obrađujete.
    Uz pozdrav

    Prof. dr. sc. Duško Kečkemet, Split, Trogirska 6, tel. 348753

  2. Posted May 22, 2012 at 23:12 | Permalink

    Poštovani profesore Kečkemet,
    hvala na komentarima! Nadamo se da će i drugi slijediti Vaš primjer i oglasiti se ako opaze nešto sumnjivo. Evo nekih naših saznanja i razmišljanja u vezi ovih tema koje ste naveli:
    str. 15.
    Doista, bile su dvije konjukture jedna iza druge. U prvoj “maloj” (lug), tamo 50ih godina, vino se prodavalo u Veneciju, a u drugoj “velikoj” (filoksera), 70-80ih, većina vina išla je za Bordeaux. To je jedan od razloga današnje prevlasti crnih vina u Dalmaciji. Priznajemo, u vrijeme pisanja knjižice te detalje nismo znali, a kasnije smo nabavili fenomenalnu knjigu “Vinogradarski slom i demografski rasap južne Hrvatske u osvit 20. stoljeća” Rudolfa Kraljevića.
    str. 17.
    Pitanje prevlasti Brača ili Hvara kao centra rasprostranjenosti nepravog svođenja na srednjedalmatinskom otočju možda je relevantno, ali možda se o nekakvom pravom centru uopće ne isplati niti govoriti. Naime pitanja utjecaja vrlo su škakljiva, pa je naš izraz “epicentar” više geometrijski (naime areal trima nalazi se između zone bračkih bunja i zone veloluških vrtujaka), a smatrali smo vrijednim naglasiti i prisutnost starogradske antičke parcelacije kao zgodnu paralelu sa Vodnjanštinom (kažuni+pulski ager). U svakom slučaju trima ima jako puno i vrlo su raznoliki.
    fotogalerija Mladena Plančića:
    http://www.dropbox.com/gallery/68374275/1/galerija%20Trimi%2C%20teze%20i%20ku%C4%87ice%20by%20Mladen%20Plan%C4%8Di%C4%87%2C%20Stari%20Grad%2C%20kontakt%200911766%20322%2C%20plancic2001%40yahoo.com?h=6ef1ce
    fotogalerija Berislava Horvatića
    http://hvar05.ifs.hr/gallery/Horvatic/index.html
    Priznajemo nedovoljno poznavanje bračkih bunja, pa se nadamo da smo se malo iskupili naslovnicom (bunja kod Supetra). Do nekog detaljnijeg istraživanja.
    str. 35
    Hvala na korisnoj primjedbi! Prisutnost nekog humka na javnom zemljištu je vrlo indikativna za tumul i mogli smo je naglasiti. Međutim, tumula može biti i na (danas) privatnom zemljištu, i to mnogo, na što upućuju npr. zadnja rekognosciranja krajolika prilikom izrade prostornih planova u Rovinju (Damir Matošević)… Šteta bi bilo da neka arheologija završi u drobilici samo zato što nije na javnom zemljištu.
    O vezivu pri gradnji kućica
    To je vrlo zanimljivo pitanje, možda i za znanstvenu obradu (npr. statička svojstva konstrukcija). Ako pričamo o Dragodidu, evo 2 primjera za tvrdnju je mort u prizemnicama imao prije svega ulogu zaštite od propuha, vode i kukaca, a rjeđe konstrukcijsku ulogu:
    1) u Dragodidu ima više objekata oblikom nalik kućama (jedan i dimenzijama odgovara kući), ali su služili kao štale, peći, odnosno u zadnjem slučaju konoba. Svi su u suhozidu..
    2) jedna od stambenih kuća nikad nije dovršena. Ta je ujedno i najambicioznije građena u selu, sa najvećim rasponom, i relativno velikim prozorima. Ta je isto ostala u suhozidu, iako je građena kasno (u 20. st.), i unatoč tome što je graditelju bio dostupan i cement (ojačanja u ukopanom dijelu i betonski okviri prozora).
    str.39
    Bunari su se gradili u prirodno nepropusnom terenu. Glina i ilovača služile su za utvrđivanje i zapunjavanje u stražnjem dijelu obzida. Sumnjamo da je vapno uopće i korišteno, vjerojatno samo kao dodatak.
    Berislav Horvatić šalje fotografiju suhozidnog bunara kod Punta:
    http://www.dragodid.org/materijali/gradimo_u_kamenu-komentari/De_05857_RED.jpg
    “Na priloženoj fotki (Denis Lešić) je “zdenac” na Kandiji (Punat, otok Krk)
    nakon obnove, prigodom koje se lijepo vidio sloj ilovače oko suhozidne
    površine spremnika.”
    str. 35
    Ne uspijevamo naći bolji izraz od „zaštitna gomila ili toranj“. Možda bi trebalo reći „prstenasti toranj“? Mislimo da nije generalno bitno da li se prsten radi paralelno sa zidanjem kupole, nego da se to prilagođava veličini bunje, vrsti kamena i broju ljudi koji nam je na raspolaganju. U svakom slučaju osvjedočili smo se da je moguće prvo napraviti kupolu, a potom je obzidavati. A da li će obzid biti prstenast (kao na Srimi, Braču ili Hvaru), ili gomilast kao na bunji s Prosike, ili ga uopće neće biti (može i to, ali se onda krov najbrže sruši), možda najviše ovisi o ambiciji graditelja i možda nekom „estetsko-funkcionalnom standardu“ konkretne zajednice. Postoje čak i „ružni“ kažuni i trimi, bez karakteristične forme, a građevine poput ove na Prosiki redovite su u šibenskom zaleđu.
    Bunje na Miljevcima, galerija Jelene Kulušić:
    http://www.dropbox.com/gallery/44534511/1/suhozidi?h=ed6cc7
    Hvala Vam za popis literature, krećemo u nabavku. Ako imate što u digitalnom obliku, rado ćemo staviti na web stranicu!

    Vaši
    4 GRADA DRAGODID

  3. Jadran Kale
    Posted May 23, 2012 at 10:24 | Permalink

    “Gradnja bunje kod Prosika (fot. str. 10) nije ispravna, jer, barem na Braču, ne poznajem ni jedan primjer gdje bi nanos krovnog kamena bio poput piramide, nego isključivo stepenast…”

    Hvala na komentaru. Budući da sam vodio obnovu te bunje, mogu ustvrditi da je gradnja ispravna jer bunje (čak i kažuni) s takvim stožastim (ili posve amorfnim, do stapanja u gomile) profilima postoje, a ova se još i nalazi na kosini gdje se iz gornjeg rakursa sučelice ulazu ne vidi pravilniji ostatak zidova.

    Primjerice, kod obnove manje bunje uz srimskog orijaša (Rodina bunja, sačuvana visina prostorije 4,6 m) smo pri okupljanju obnovitelja zajedno inzistirali na prstenu jer mu je s južne strane bio jasan podzidni trag a i veliki susjed u istom nasipu briljira takvim profilom pa je bilo posve sigurno da je i manja bunja završavala prstenom. Čelo prstena je umješno poslagao graditelj iz Srime.

  4. kravosas
    Posted May 24, 2012 at 16:09 | Permalink

    Isprika velikom Svenu Kulušiću! Kad smo u zadnjoj turi ispravaka u zahvale ubacili našu Jelenu Kulušić (odradila posao sa bibliografijom), dizajner je zabunom njega izbacio. “Hm, valjda se ne zove Sven nego Jelena. Promijeniti ću.” :-/
    Mi nismo provjerili i eto ti.

  5. jasmina
    Posted May 25, 2012 at 19:36 | Permalink

    Jako simpa knjižica. Podržavam. Poziv na Lun još stoji. Taman imam neke srušene suhozide na kojima se mogu vježbat strani studenti…

  6. marko
    Posted May 27, 2012 at 21:47 | Permalink

    Poštovani!
    Priručnik je rasprodran,tražim ga već desetak dana,nigdje ga nema,da li imate neki primjerak,voljan sam ga platiti pouzećem.
    Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav.

  7. kravosas
    Posted May 28, 2012 at 07:14 | Permalink

    @marko
    hvala na interesu
    osim onih koje smo sami kupili na kioscima, nemamo. nismo još dobili primjerke koji nam pripadaju po ugovoru. zovite g. fabjanka vrtlara u slobodnu!

  8. Jadran Kale
    Posted June 8, 2012 at 15:12 | Permalink

    U perspektivi bi moglo biti zanimljivo zemljovid prometnuti u edukativni plakat, garniran fotografijama s naznačenih lokaliteta možda bi uspio doći i tamo gdje priručnik nije.

    S osamostaljivanjem fotografija, za što prve na pamet padaju razglednice, je drugačije. Lako je zamisliti da bi mnoge od uvrštenih fotografija kao razglednice običnog ili većeg formata bile uspješnica. Probiti se na kioske je praktično nemoguće, ali bi se mogle prirediti u kompletu (takav komplet koji je u Valenciji objavljen 2000. godine povodom kongresa broji 16 razglednica od 4-5 autora). Autorska prava nisu nesavladiv problem – pretpostavljam da bi izlaženjem u susret svatko htio rado sudjelovati u boljitku kakav bi od prodaje razglednica mogao biti usmjeren samim fotografiranim građevinama, no takvo bi kanaliziranje (što je najispravnije zamislivo rješenje) moglo biti tehnički iscrpljujuće.

    Ako bi se takvo što dalo učiniti, možda bi opcija mogla biti zaklada (ili privremena fundacija) posvećena uopće ovim temama.

    Tko zna, jednog dana…

  9. kravosas
    Posted September 7, 2012 at 20:50 | Permalink

    Pokrpana “rupa” u priručniku! Berislav Horvatić šalje fotografije graditeljskog remek-djela Kudinog mosta, koji sa 12 suhozidnih lukova od sedre prelazi preko rijeke Krupe!

    http://www.dragodid.org/jadranski-suhozidi-kudin-most/

  10. eda belingar
    Posted January 8, 2013 at 14:03 | Permalink

    Poštovani!
    Priručnik tražim,da li imate neki primjerak, platiti ču ga pouzećem.
    Unaprijed zahvaljujem i srdačan pozdrav
    Eda Belingar
    Tominčeva 7
    5250 Solkan
    Slovenija

  11. kravosas
    Posted March 10, 2013 at 22:48 | Permalink

    BITNO!
    Ima greška u crtežima duplog suhozida na stranama 49. i 50. Ima jedan trokutasti kamen u drugom odnosno trećem redu na desnoj strani koji je vrhom okrenut prema dolje a, šupljina iza njega unutar zida je zapunjena sitnim kamenom. E po tom sitnom kamenu ovaj veći može iskliznuti iz zida. Treba ga postaviti naopako tako da je ravnom stranom prema dolje!

    Hvala Ivici Šćepanoviću Truti iz Gornjeg Humca na Braču!

  12. Posted April 1, 2013 at 00:27 | Permalink

    Upravo čitam priručnik i moram reći da sam oduševljen uloženim trudom i obimom problematike. Kao arheolog bi htio nadodati da bi se u sljedećem izdanju mogao dodati porečki ager (str.24, žutom kockicom – Mate Suić, Antički grad na istočnom Jadranu) koji je još uvijek manje više vidljiv sa Eartha unatoč urbanizaciji, te traktovi Claustre Alpium Iuliarum. Radi se o zatvaračima iz Julijskih Alpa iz kasne antike (polovica 3.st – početak 5.st). Istina je da se ne radi u potpunosti o suhozidu jer su redovi kamena su bili vezani maltom od vapna i tucane cigle, ali tehnika je slična, znači zidovi uduplo (emplekton ili muri a sacco) sa ispunom u sredini od kamenja razne veličine, tucane cigle i grumelja veziva. Vjerojatno su se rimljani oslanjali na lokalnu vještinu građenja suhozida kao što su koristili i poboljpavali postojeće komunikacijske veze iz prapovjesti. Claustra je bila široka do 1,60 m i visoka od 4 do 5 m.

    http://haemus.mk/wp-content/uploads/2013/02/10-Zaccaria-2012.pdf

    Još nešto. Mišljenja sam da se posebnu pažnju treba dati fenomenu ispaše (transumanza) i bijelim putovima (tratturi) koji su od prapovjesti korišteni kako bi stoka došla do visinskih pašnjaka. Evo, talijani su to zaštitili pod Unesco-m.

    http://www.abruzzomoliseheritagesociety.org/TRATTURIeTRANSUMANZA.pdf

    Svaka pohvala, baš ste inspiracija.

  13. kravosas
    Posted April 4, 2013 at 10:28 | Permalink

    Hvala Neverine na komentaru, nažalost tek ga sad vidim jer je ga server iz predostrožnosti zadržao zbog dva linka u njemu. A ispravke za drugo izdanje su jučer otišle u Slobodnu…ništa, bit će tema za treće izdanje. Ovo sa transhumancom je jako zanimljivo jer i mi imamo tu itekako šta za pokazati. Članak o claustri sam uvrstio u linkove.

  14. Angelina
    Posted April 4, 2013 at 15:42 | Permalink

    Poštovani,
    da li se može naručiti priručnik u slobodnoj prodaji?

  15. kravosas
    Posted April 4, 2013 at 15:45 | Permalink

    Angelina, hvala na interesu, izgleda da će krajem slijedećog tjedna biti pušteno u prodaju drugo izdanje.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: predavanje o suhozidnoj baštini (Lovran)

Udruga Interval u suradnji s Općinom Lovran ovog utorka – 23.04. u 17 sati u galeriji Laurus organizira predavanje „Suhozidna baština Hrvatske i njena valorizacija“ ususret suhozidne radionice „Kamik i gromači“ koja će se odviti 27. i 28.04. u Lovranu. Predavanje će održati naša članica Romina Tominić.

Udruga Interval priznati je partner „Europske prijestolnice kulture 2020“ u sklopu programskog pravca „27 susjedstva“ te predstavlja Susjedstvo Lovran kojem je cilj uključenje i participacija građana u zajedničkom planiranju i oživljavanju Lovrana, te stvaranje, njegovanje i razvoj vještina unutar postojeće zajednice.

Predavanje je otvoreno za širu javnost.

Radujemo se Vašem dolasku!

Lovran-Lovranska_Draga

Udruga Interval u suradnji s Općinom Lovran ovog utorka – 23.04. u 17 sati u galeriji Laurus organizira predavanje „Suhozidna baština Hrvatske i njena valorizacija“ ususret suhozidne radionice „Kamik i gromači“ koja će se odviti 27. i 28.04. u Lovranu. Predavanje će održati naša članica Romina Tominić. Udruga Interval priznati je partner „Europske prijestolnice kulture […]

Read More »

 atts
0

Bakarski prezidi, osmi put

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Ivona Miloš

Posljednji vikend prošloga mjeseca (29. – 31.3.2019.) proveli smo na već tradicionalnoj radionici obnove bakarskih prezida, impresivnom spomeniku pučkog graditeljstva i ljudske upornosti. Lokalitet Takala poseban je radi svoje jedinstvenosti među kulturnim krajolicima Hrvatske, štoviše već je 1972. prepoznat kao mjesto posebne vrijednosti te dobiva status zaštićenog spomenika kulture.

S obzirom da je područje Bakarskog zaljeva u godinama nakon II. svjetskog rata, kao i ostatka Hrvatske dijelom napušteno, dio prezida je zapušten i ostavljen na milost prirodnim procesima. Tako da se veći dio Takala danas nalazi pod šumom, a zidovi koji su nekoć omogućavali uzgoj loze i hranili mještane polako gube formu i propadaju.

Četiri do pet generacija Praputnjaraca su zidali ove terase od zadnjih desetljeća 18. do početka 20. stoljeća, u nadi da se izdignu iz siromaštva. Iskrčene dijelove između terasa su punili zemljom donešenom s okolnih planina te u nju sadili lozu i proizvodili vrhunski autohtoni pjenušac Bakarsku vodicu, danas službenu ‘Staru Bakarsku vodicu’. Naziv duguju ‘takanju’ – kotrljanju posječenih balvana do mora, gdje su ih ukrcavali na jedrenjake i prodavali, što je seljacima bio dodatni izvor prihoda.

Industrijska revolucija koja je u svijetu započela krajem osamnaestog stoljeća, zaobišla je Hrvatsku. Proces industrijalizacije kod nas počinje pedesetih godina prošlog stoljeća i upravo u tom periodu dolazi do promjene u načinu života koja je dovela do zapuštanja Bakarskih prezida. Kako bi se oni u današnje doba revitalizirali i ponovno koristili potrebno je dati im novi smisao i kontekst u svijetu koji se postepeno odmičeod agrikulture na ovako maloj razini. S tim ciljem je kulturno-društvena udruga ‘Praputnjak’ 2001. godine pokrenula revitalizaciju vinograda Takala, i započela sadnju trseva sorte belina. Nešto kasnije 2002. godine osniva se Poljoprivredna zadruga „Dolčina“ koja je nositelj projekta revitalizacije vinograda. Projekt oživljavanja vinograda provodi se u želji da se promovira važnost Bakarskih prezida te poboljša njihovo stanje i radni uvjeti za lokalne vinogradare. Iz istih razloga održana je i ova radionica tijekom koje su radove voditi lokalni mentori i volonteri udruga iz organizacije.

Ovogodišnja 8. radionica uređenja i popravka porušenih gromača na starinski način, održana pod pokroviteljstvom Grada Bakra i Primorsko-goranske županije, okupila je brojne volontere iz različitih dijelova Hrvatske.
Tokom dva dana naših radnih akcija, popravljeno je nekoliko urušenja. Kod zapuštenih zidova takvi oblici urušavanja su česti, a na Takala su posebno problematični radi malog manevarskog prostora i poprilične strmine na kojoj je potrebno raditi. No, svaki očišćeni i oživljeni dolac još je jedan korak prema revitalizaciji vinograda, a oni su, kao i volonteri i sudionici radionice, brojniji svake godine.

image001
Prva lokacija i najčešća situacija za obnovu

image002
Kako bi se zid vratio u prvotno stanje, potrebno je očistiti urušenje do zdravog dijela, što često znači do temelja

image003
Druga ekipa je u međuvremenu popravljala manja urušenja na zidu međašu

image004
Dio akcije popratili su lokalni mediji, a ostatak fotografija možete naći ovdje.

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Ivona Miloš Posljednji vikend prošloga mjeseca (29. – 31.3.2019.) proveli smo na već tradicionalnoj radionici obnove bakarskih prezida, impresivnom spomeniku pučkog graditeljstva i ljudske upornosti. Lokalitet Takala poseban je radi svoje jedinstvenosti među kulturnim krajolicima Hrvatske, štoviše već je 1972. prepoznat kao mjesto posebne vrijednosti te dobiva status zaštićenog spomenika kulture. […]

Read More »

 atts
0

Suhozidi i suhozidari Vranskog jezera 2019.

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Mislav Tovarac, Norma Fressel

U Parku prirode Vransko jezero u razdoblju od 1.4. do 6.4. održan je volonterski program Suhozidar/ka.

Već četvrti takav program se uspješno održao, okupio je četvero volontera koji su pod nadzorom i vodstvom naših članova obnovili tridesetak metara suhozida koji je ranije u godini bio uklonjen bagerom radi proširivanja ceste. Kroz pet radnih dana volonteri su prošli sve osnovne zahvate potrebne za sanaciju urušenih suhozida, te su završenjem programa osposobljeni da se ovakvim intervencijama mogu baviti samoinicijativno.

Inače Park prirode Vransko jezero, tj. jezero Vrana bilo je od iznimne strateške važnosti za sve ljude koji su ga koristili kroz povijest, te je kao posljedica toga velik dio njegove okoline pretvoren u agrikulturno zemljište i ukroćen. Ogromna mreža suhozidnih struktura koja opasava čitavo jezero svjedok je tome. Osim uobičajenih zidova sa jednim ili dva lica, bunja i ostalih tipova gradnje u suho, Vransko jezero sadrži još nekoliko kurioziteta koje je teško ili nemoguće naći drugdje u Hrvatskoj, primjerice suhozidne vrše za jegulje kojih ima desetak u blizini lokacija na kojima smo radili tih pet dana. Tako su volonteri osim osnovnih i praktičnih znanja o gradnji u suho imali priliku saznati još nešto više o aspektima života vezanog uz Vransko jezero kroz povijest.

Na prvoj lokaciji, na kojoj smo proveli puna četiri dana prvo čisteći gomilu kamenja, a kasnije i gradeći zid, situacija je bila savršena za edukativan zahvat ove naravi. Osiguran pristup, djelomični hlad i obilje građevnog materijala omogućili su nam da u rekordnom roku definiramo novi zid i podignemo ga iz temelja.

image001
Situacija prvi dan, nakon čišćenja suvišnog materijala i postavljanja temelja za novi zid

image003
Stanje drugi dan, zid poprima formu

image005
Završni radovi

image009
Naša ekipa

Na drugom gradilištu, zadnji dan programa pridružili su nam se i lanjski volonteri na lokaciji uz samo jezero, pa su zajedničkim snagama obnovili zidove urušene tijekom prirodnog poplavljivanja jezera prošle godine.

image011 image013 image015
Završno stanje

Ovom prilikom želimo zahvaliti volonterima na interesu za suhozidnu gradnju, predanom radu i dobrom duhu tokom cijele radionice, te Parku prirode na ukazanom povjerenju i dugogodišnjoj suradnji.  Više fotografija iz akcije možete pronaći ovdje.

 

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Mislav Tovarac, Norma Fressel U Parku prirode Vransko jezero u razdoblju od 1.4. do 6.4. održan je volonterski program Suhozidar/ka. Već četvrti takav program se uspješno održao, okupio je četvero volontera koji su pod nadzorom i vodstvom naših članova obnovili tridesetak metara suhozida koji je ranije u godini bio uklonjen bagerom […]

Read More »

 atts
0

37 novih nositelja umijeća suhozidne gradnje

Ministarstvo kulture je 11. ožujka 2019. službeno ažuriralo Popis nositelja umijeća suhozidne gradnje s nove 32 fizičke i pet pravnih osoba. Vijest je značajna jer se radi o prvoj nadopuni Popisa nositelja nakon što je umijeće u prosincu 2016. godine dobilo trajnu zaštitu kao nematerijalno kulturno dobro RH (više).

IMG_2120

Nakon više provedenih godišnjih istraživanja potencijalnih nositelja diljem Hrvatske, udruga DRAGODID je Ministarstvu predložila upis novih 37, a svi su i prihvaćeni te službeno uvršteni u Popis nositelja, koji sada okuplja 90 meštara suhozida i organizacija koje se njime bave:

Andrijano Nigoević, Jere Viskojca 1, 21423 Nerežišća
Anđelko Šešo, Anđela Nuića 4, 10040 Zagreb
Ante Gracin, A, Starčevića 28, 21485 Komiža
Ante Kulušić p. Jole, Težačka 2, 21218 Seget Donji
Ante Zelić, Zelići 38, Brela
Anton Mužić, Orlec 71, 51557 Cres
Antun Vranković, Svirče 63, 21462 Vrban
Braco (Stjepan) Jerković, Smrka 2, 21423 Nerežišća
Cvetko Kuljanić, Put brajdi 3, 51557 Cres
Damir Fistanić, Ante Petravića 7, Split
Damir Kapov, Varoš 6, 22244 Betina
Darko Kulišić, S.S: Kranjčevića 34, Dubrava (Pelješac)
Davor Božanić, Donja Salbunara 14, o. Biševo, 21485 Komiža
Davor Matešić, Petra Preradovića 11, 22000 Šibenik
Denis Bogoević-Marušić, 20 244 Potomje
Denis Buklijaš, Put Ruskovića 3A, Orebić
Dražen Matešan, Poljiča knežavina 51, Srinjine
Francesco Rukonić, Mandalenska 24, 51554 Nerezine
Frankopan Medović, 20243 Kuna, pelješac
Frano Miloš, Ponikve 15, Ston
Goran Jambrešić, Gravot 9, 51550 Mali Lošinj
Ivan Cvjetanić,Glavica 35,21410 Postira
Ivan Stričević, Put kule 29, Solin
Ivan Šajin, Prolaz iz punte Jurana 26, Korčula
Ive Šikić Bažokić, Luke 33, 22243 Murter
Ivica Tomičić-Tajnikov, Marina Blagaića 25, Hvar
Ivo Antunović, Gornji Đurinići, 20215 Gruda
Ivo Butković, Kralja Petra Krešimira IV 8, Mandre, 23251 Kolan
Josip Kovačić, Talja 35, 21412 Pučišća
Josip Martinić – Meštrante, Zidarski put 4, 21412 Pučišća
Josip Tomulić, Supetarska Draga 444, 51280 Rab
Joso Kulušić, Kaočine, Kulušići 31, 22324 Drinovci
Joso Vranjković, Širitovci, Vranjkovići 3, 22324 Drinovci
Jure Šantić – Prepedalo, Glavica 33,21410 Postira
Kuzma Žuvela-Vilić, Ulica 43 (br.5), Vela Luka
Livio Hrelja, Ivanje 21, 51557 Cres
Ljubo Galijanić, Bože Milanovića 22, 51550 Mali Lošinj
Marija Mrgudić, Zrinsko-Franskopanska 19, 20250 Orebić
Marija Radetić, Kraja Tomislava 33, Trpanj (Pelješac)
Marinko Krstaš, Mundanije 119, 51280 Rab
Marino Šimičić, Barbat 567, 51280 Rab
Mario Mužić, Orlec, 51557 Cres
Mario Rukonić, Mandalenska 24, 51554 Nerezine
Mate Kulušić (p.Jole), Kaočine, Kulušići 21, 22324 Drinovci
Mihovil Depolo, Ulica Hr. bratske zajednice 24,Korčula
Milan Pecotić-Petrušac, Smokvica br.120, Korčula
Mile Bašić, Kaočine, Bašići 11, 22324 Drinovci
Miroslav Veselinović, Čičevac 5, 22301 Golubić
Nada Zlokić-Stadler, Potirna 66, Potirna
Nikola Baržić, Vinka Foretića 7, 21485 Komiža
Nikola Rebrović, Belej 92, 51554 Nerezine
Omer Ribarić, Banjol 59, 51280 Rab
Pero Kukuljica, Mihanići 32, 20217 Pridvorje
Petar Marinović-Anđelo, Kuk 39/1, 21405 Milna
Rudolf Brnić, Rudine 3, 51514 Rudine,
Sandro Tarabocchia, Kacatov, Orlec78A, 51557 Cres
Slavko Perkić, Barbat 485, 51280 Rab
Tonći Miletić-Gulin, Stani, Stračinčica, 20270 Vela Luka
Toni Ćurković, Šetalište kneza Domagoja 20, 20250 Orebić
Toni Martinović, Ul. 41., 49/3, 20270 Vela Luka
Valter Medančić, Fažanska cesta 9, 52215 Vodnjan
Vicko Bušelić, Srida sela 55, Tučepi
Vladimir Katić, Hreljin 69, 51226 Hreljin
Vlaho Trtoman, Bani 9, 20216 Dubravka
Zorka Kapetanović, Daruvar (Sedramić-Drniš)
Zrinko”Vijeko” Mičetić, Praputnjak 193a, 51225 Praputnjak
Zvonimir Stojanov, Biogradska 2, Drage, Pakoštane 23211

Centar za zdravo odrastanje IDEM i ja, 51550 Mali Lošinj
Gradnja Marić d.o.o., Lozica 98, 20235 Lozica
Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA, Kuntrata 5, 23212 Tkon
KAPITEL d.o.o., 9. rujan 6, 52341 Žminj
Maslinarska zadruga „Lun“, Lun 96/D, 53294 Lun
Obrt “Citadela”, Marinko Kučan, Ružić Selo 151, 51226 Hreljin
Obrt BILI/ BILI d.o.o., Ivica Marinelić, Gornji Humac 108, 21414 Pučišća
Planinarsko društvo Kamenjak Rab, Trg M. Arba 2, 51280 Rab
PZ Dolčina, Praputnjak 158a, 51225 Praputnjak
Stinapradidova d.o.o., Petra Krešimira IV 6, Mandre, 23251 Kolan
U.O. „Kontin“, Put križa 4, 21460 Stari Grad
Udruga “BABIN PAS”, Velebić 26, Rovinjsko Selo, 52210 Rovinj
Udruga “Suhozid”, Petra Krešimira IV 8, Mandre, 23251 Kolan
Udruga „4 GRADA DRAGODID“, Šapjane 23, 51214 Šapjane
Udruga „Gea Viva“, Prodolina 864, 21405 Milna
Udruga „Hrapoćuša“, Dol 36, 21410 Postira
Udruga „Pjover“, Velo Grablje 92, 21450 Hvar
Udruga „Pramenka“, Orlec 4, 51557 Cres
Udruga „SOL“, Olib 10, 23296 Olib
Udruga Argonauta, Pijaca Društva seoske izobraženosti bb, 22 243 Murter
Udruga ovčara „ŠKRAPARICA“, Mundanije 197,51280 Rab
Udruga Praputnjak – kulturni krajolik, Praputnjak 51, 51225 Praputnjak
Zavičajno društvo “Puntari” – Punta Križa, Zagazine 4, 51550 Mali Lošinj

Popis je objavljen i u Narodnim novinama. Čestitke svima!

Ministarstvo kulture je 11. ožujka 2019. službeno ažuriralo Popis nositelja umijeća suhozidne gradnje s nove 32 fizičke i pet pravnih osoba. Vijest je značajna jer se radi o prvoj nadopuni Popisa nositelja nakon što je umijeće u prosincu 2016. godine dobilo trajnu zaštitu kao nematerijalno kulturno dobro RH (više). Nakon više provedenih godišnjih istraživanja potencijalnih […]

Read More »

 atts
0

Kroz 10 škalic od Skrbčić do Picika

Nakon članka o graditelju Ivanu Štefaniću Umolini, ljubaznošću autora Berislava Horvatića i izdavača Denisa Lešića donosimo još jednu suhozidnu premijeru: još neobjavljeni članak pripremljen za novo izdanje časopisa Krčki val, travanj 2019!

Škalice su domišljati prolazi izvedeni u gromači, taman toliko uski da kroz njih ovca ne može proći, a čovjek može. Poznati su i u drugim suhozidno-ovčarskim krajevima: Britanci ih službeno zovu “squeeze stile”, ali i zajedljivim izrazima “fat ladies’ stile” i “fat man’s agony”.

Članak Berislava Horvatića govori o jedinstvenome putu na području Šotoventa (zapadnog dijela otoka Krka), gdje se na trasi od nešto više od kilometra prolazi kroz čak deset škalica različitih formi. Sve su škalice fotografirane i komentiran je način njihove gradnje i funkcija. Da članak bude potpun (kakve Berislavove reportaže uvijek jesu), upoznajemo i neke detalje života u ruralnome prostoru otoka Krka i neke od njegovih stanovnika: u ovom je slučaju glavni lik Osip Morožin Barba (1926.-2016.) koji je autoru bio terenskim vodičem na prvome obilasku u srpnju 2000. godine.

Obavezno štivo za ljubitelje gromače!

Krčki val 76, travanj 2019, pp. 34-37

image (1)

Nakon članka o graditelju Ivanu Štefaniću Umolini, ljubaznošću autora Berislava Horvatića i izdavača Denisa Lešića donosimo još jednu suhozidnu premijeru: još neobjavljeni članak pripremljen za novo izdanje časopisa Krčki val, travanj 2019! Škalice su domišljati prolazi izvedeni u gromači, taman toliko uski da kroz njih ovca ne može proći, a čovjek može. Poznati su i u […]

Read More »