Križevi od sira

VIJENAC, Broj 441, 27. siječnja 2011.

Komentar

Kako su prostorno planiranje i zaštita kulturne baštine (ne)usklađeni u Hrvatskoj

Križevi od sira

Jadran Kale

Primjena umijeća memorijalnog srastanja s ambijentom postala je moguća zahvaljujući Registru oznaka izvornosti i kontroliranog podrijetla, a ne Registru kulturnih dobara. Koči li tržište stvaranje autentičnoga kulturnog iskaza, ili ga omogućuje?

Što se o hrvatskim kulturnim krajolicima moglo naučiti u navršenih godinu dana nakon izbora Bašićevih suhozidnih križeva za kornatsko spomen-polje poginulim vatrogascima? Nešto tako obično kao što je kamen na kamenu pokazalo se sposobnim povezati trud i solidarnost dvije i pol tisuće ljudi, kao i imaginaciju mnogih drugih, s prirodnom i doličnom formom pijeteta za mjesto nepamćena stradavanja. Dok sunce u nekoliko godina ne posivi prijašnje skrivene strane okolnog vapnenca, pred roditeljima nesretnih vatrogasaca i svima ostalima raskrila se neočekivana posljedica obzirnog nanošenja gradiva u križeve: gledano ljudskim okom u panorami, križevi imaju svoju blagu auru. To je ona slabašna zemljana nijansa preokrenutog vapnenca, kakva oko njih isijava u varljivim proplamsajima. Sada će ih proljetne trave sakriti.

Spomen-polje suhozidnih križeva na Kornatima – Snimio Jadran Kale

Slična je nijansa osvanula na šibenskoj katedrali nakon pjeskarenja – tako je zadnji put izgledala kada je izgrađena. Na oba mjesta likovnim je govorom iz kamena prozborio ambijent njegova zemljanog i ljudskog oblikovanja.Hrvatsko oblikovanje sama kamena na kamenu mogli bismo predstaviti kao naš najveći povijesni infrastrukturni projekt. Kad bi se danas htjelo tim načinom zapriječiti erozije i u jedan mah namaknuti sva ta terasasta i kasetna oblikovanja krša, od pulskog agera i Takale nad Bakarcem preko primoštenskoga Bucavca do hvarske hore, korčulanskog Huma ili Dingača na Pelješcu, zajedno sa stotinama drugih, posao ne bi bio jeftiniji od dva ukupna godišnja državna proračuna. Ni po najobzirnijoj pretpostavci samo na otocima ne može biti manje od 25 tisuća kilometara suhozidina. U vremenu certificiranih specijalizacija za održavanje starina, problem je tih tisuća i tisuća kilometara priprostih struktura u prostoru što predstavljaju djelo običnih ruku u reakciji na gospodarske mogućnosti i potrebe svojih vremena. Kako ih onda zaštititi i sačuvati, kad je danas takvo ambijentalno imanje (ili njegova imitacija) na turističkom tržištu nedostatno bez bazena? Kulturni su krajolici gospodarski krajolici na kojima dodirujemo povijest. Zabrane li im se posve životne prilagodbe, poput širenja za pristup vozilima, znači li to da nam je važnije zamrznuti ih kao tematske parkove idealizirane prošlosti? Što u krajoliku znači kolektivni identitet, u čemu leži njegov kulturni ključ? Kornatsko spomen-polje suhozidnih križeva ponudilo nam je i takve odgovore.

Srodstvo rive i krčevine

Kornatski su križevi, srasli s apscisom vapnenačkih slojnica i osi međašnih suhozida što sežu od obale do obale, ponajprije suhozidine s datumom. Neodjeljivi su od datuma svoje tragedije. Takvi su bili i preci ovih memorijalnih inačica međaša i krčevinskih gomila. Na razglednici kakva ljupka jadranskog mjestašca skloni smo ih sentimentalno asocirati prirodnim formama na koje se nadovezuju, ahistorizirajući ih u bezvremeni repertoar pejzažnog ugođaja. U zbilji pretežit dio napornih krčenja i njihovih suhozidnih krajobraznih posljedica ima najbližeg rođaka u solidnoj kamenoj rivi iz naselja svojih obrađivača. I krčevine i riva kapitalizirale su povijesnu konjunkturu vinarstva, bilo stvaranjem proizvodnoga prostora ili servisne zone brodova što su u zadnja dva desetljeća 19. stoljeća hrpimice krcali bačve vina za prodaju u rascvjetalom austrijskom Trstu. Svaki kamen na kamenu ima svoj datum i udio u lokalnom rješenju jednadžbe održivog upravljanja krajolikom, sve od nekadašnje ziguratski monumentalne Poncine kule u šibenskoj Mandalini, preko jedinih višeprostornih trima kakve je na Hvaru gradila samo obitelj Vranković, čudesnih višestrukih kažuna nedaleko Sv. Foške kod Tinjana, pa sve do sasvim običnih posve suhozidnih građevina, uključivo onih premalenih koje su baš u svoje vrijeme imale razloga nastati kao neobični kokošinjci ili pseće kućice.U našem je vremenu nastanak kornatskih križeva na vremenski i organizacijski izvediv način omogućen rutinama obične i doslovno svakodnevne gospodarske prakse. Lokalne potvrđenosti sistematike rada pri slaganju kamena prenijeli su ljudi iz jednog od rijetkih hrvatskih krajeva u kojima se čuvati suhozidine jednostavno isplati. Ako se drugdje za litru mlijeka tada moglo dobiti četiri kune, Pažani su od svojih europski standardiziranih sirana dobivali poticajima povišen otkup i do trinaest kuna za litru ovčjega mlijeka. Putem svojih suhozidnih voditelja koji su upućivali solidarizirane dobrovoljce tek upoznavajuće s kamenom, kornatske križeve postalo je moguće izgraditi zahvaljujući ljudima s otoka gdje se efektno održava ovčarstvo. Putem živoga lokalnog znanja Bašićeve je križeve u konjunkturama našega doba omogućila izgraditi kakvoća i prodavanost paškog sira – prvog među upisima u Registru oznaka izvornosti Državnoga zavoda za intelektualno vlasništvo. Kulturni krajolik mjeru je svojeg očuvanja našao u obnovi gospodarskoga krajolika s pripadnim kolektivnim znanjima i umijećima, kakva se i sama zakonski respektiraju kao nematerijalna kulturna dobra. Tradicija je postala stvar pridržanih kolektivnih prava, nad kakvima od UNESCO-a poslovnije bdije WIPO.

Oduzima li tržište ime, ili ga daje?

Što proizvođači trebaju od svojega krajolika, zorno su pokazali vinogradari i vinari Dingača pridržavajući korištenje njegova imena još 1962. Okolnost da taj terasasti krajolik nije u konzervatorskom Registru kulturnih dobara nije se mogla previdjeti kad su pojedini vinari krenuli mljeti padine u vapnenački malč za nove prostrane nakapno navodnjavane vinograde. Onako kako je propisan uzgoj u međunarodnoj zaštiti intelektualnih prava iz 1962, to se vino i ne bi smjelo zvati po mjestu odakle potječe jer toponim više ne označuje samo mjesto, već jamči sadržaj. Osjetljivost organizacijskoga položaja zaštite kulturnih dobara kao stručnog servisa u ministarskom ustroju pokazala se pri provedbi izložbe Dalmatinske zagore u Klovićevim dvorima 2007, koja je nastala nakon vijesti o krađama kamenih pragova iz napuštenih pučkih kuća toga dijela Hrvatske. Za sudbinu kamenih pragova kapacitiranost je službe i primjenljivost propisa prije i poslije izložbe ostala ista. Poput njih, suhozidni zdenci Rajčica u Nišćanskom gaju kod Kladnjica doživjeli su zvjezdani trenutak kao likovni motiv izložbenoga plakata i ulaznice – no bez upisivanja u Registar kulturnih dobara. Kada su zaštite nastajale kao rezultat konzervatorskoga programa, poput sjevernojadranskih etnografskih zona iz 1970-ih, lica prvih registriranih hrvatskih kulturnih krajolika bila su suhozidna: Takala, Krk, Lun…Čuvanje vrijednosti u prostoru putem konzervatorskih uvjetovanja urbanističkih zoniranja dosad nije na uspješan način adresiralo problem stvaranja krajolika. Korektno periodizirani i historizirani krajolici jasno dijele i kulturna, i politička, i gospodarska obilježja iz repertoara motivacija i regulacija svojih graditelja. Petrifikacija kulturnoga krajolika riskira njegovo prevođenje u tematski park ili spomeničku znamenitost, splošnjava njegova značenja i osiromašuje njegove vlasnike. Iskustvo kornatskoga suhozidnog spomen-polja upozorava na neiskorišteni dio pravne tečevine Europske Unije iz odredbe 2078/92. kojom se državama-članicama nalaže novčanim poticajima olakšati rad poljodjelaca što skrbe o integritetu nasljeđa na svojim posjedima – bilo smanjivanjem primjene nitrata, čuvanjem biodiverziteta ili održavanjem krajobraznih vrijednosti. Na ovaj je način nekomu tko ulaže dodatni rad u, primjerice, popravljanje i širenje suhozidina njegov tržišni hendikep anuliran nacionalno utvrđenim poticajima.

Arkodski krajobrazi

Hrvatska Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju nema takvih poticaja. Njezin Pravilnik o područjima s otežanim uvjetima gospodarenja nabraja više stotina npr. strmih zemljišta, čije se obrađivanje posebno nagrađuje, ali ni djelić poticaja nije usmjeren na, recimo, zadržavanje krajobraznih vrijednosti održavanjem suhozidnih terasa kakve su obrađivanje tih strmina uopće učinile mogućim. Takvo što bi se dalo učiniti jednostavnim križanjem tog Pravilnika s Registrom kulturnih dobara. Drugim riječima, vinaru je na strmome Dingaču poticaj slobodno rabiti za preoravanje terasa i malčiranje zemljišta – što je postupak kakav u udruzi Dingač iz Potomja bez ustezanja nazivaju ekocidom. Ipak, ekonomska batina duga je i dohvatna, jer tako uzgojeno vino više nije dovoljno dobro za najviše tržišne razrede. U administrativnoj pomami za namicanjem zbrojeva voćnih fondova, diljem obale zbog jednokratnih pribavljanja poticaja ostaju i krajobrazni ožiljci i reducirani genetski diverziteti lokalnih ekosustava. Drugi moćan poljoprivredni administrativni alat iz europske palete, ARKOD, također još nije dorađen za potrebe upravljanja kulturnim krajolicima jadranske Hrvatske. Praktično je svaka primorska međa iz ARKOD-ove baze podataka u naravi suhozidina, a obavijesna kombinacija s povezanim agrarnim kulturama može dovesti do novih spoznaja o dugotrajno održivim gospodarenjima sortama i pasminama. Samo proizvodnji okrenute mjere, poput agronomskih poticaja, u kulturnom krajoliku obrađivača mogu dovesti do raskrivanja i ponovnog održavanja starijeg uređenja zemljišta – kako se dogodilo u Pays de la Loire.

Izostanak poštovanja za generativni kapacitet hrvatskih kulturnih krajolika na koncu se zapaža i u provedbi Konvencije o europskim krajobrazima, koja je u nas na snazi od 2004. Međuministarsko praćenje implementacije između restriktivnih resora prostornoga planiranja i zaštite kulturne baštine ostavlja postrani poticajno sposobnu poljoprivredu i regionalni razvitak. Kako nam govori kornatski poučak, danas za opstanak hrvatskih kulturnih krajolika nije presudno biti u Registru kulturnih dobara Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, jer uvrštenost ne jamči izradu ni evaluaciju planova upravljanja. Da bi preživio, proizvod kulturnih krajolika mora imati svoje mjesto u Registru oznaka izvornosti Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, a njegov vlasnik poticaje Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju Ministarstva poljoprivrede. U stvarnom životu krajolika brendirajući dignitet kulturnog registra valja kombinirati s aspektima njegova ekonomski zainteresirana čuvanja i održavanja unutar živoga prostora prakticiranja lokalnog znanja. Ako kornatski memorijalni križevi doista leže na poticajima za održano lokalno znanje paškoga sira, takav ključ valja što prije izdjelati i za bravu hrvatskih kulturnih krajolika.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

3 Comments

  1. Hicela Margan
    Posted April 7, 2011 at 12:49 | Permalink

    Odličan članak!

  2. Anonymous
    Posted April 9, 2011 at 10:11 | Permalink

    da, kale rastura temu. jedino nije lako za citanje, treba biti skoncentriran i informiran. ovako nesto bi bolje odjeknulo u obradi npr. jurice pavicica.

  3. kravosas
    Posted May 12, 2011 at 10:22 | Permalink

    osim ovoga u Vijencu, Kali je otprilike u isto vrijeme izasao i članak u Zarezu s naslovom Krajolik pisan moći
    oba su dostupna na http://www.scribd.com/doc/50354174/Buducnost-suhozida

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Otvorene su prijave za 5. prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida – Cres 2022

5. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 8. listopada u Cresu. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske.

Prvenstvo je dio programa Suhozidnog susreta koji će započeti dan ranije, u petak, 7. listopada, a program će biti objavljen uskoro.

prvenstvo 2022 clanak

Okupljanje sudionika će biti u 10 sati u gradu nakon čega slijedi 15-minutna šetnja kroz stoljetne creske maslinike (malo o povijesti creskog maslinarstva) do lokacije Prvenstva. Lokacija je odabrana nakon što je pri širenju javnog puta srušen dvostruki suhozid s jedne strane puta koji će se tijekom Prvenstva ponovno podignuti.

Cilj je u zadanom vremenu (2h) od raspoloživog kamena izgraditi što kvalitetniji dvostruki suhozid/duplicu, unaprijed zadanih dimenzija (duljine, visine, dubine). Sve ekipe grade istovremeno, jedna do druge, svaka svoj segment zida. Vrednovat će se završenost segmenta, te kvaliteta zida.

Nakon gradnje slijedi zajednički ručak, žiriranje i proglašenje pobjednika.

Obnova urušenih podzida maslinika će uslijediti poslijepodne, nakon natjecateljskog dijela, ručka i kraćeg predaha, a mogu se priključiti svi zainteresirani sudionici.

Ekipu čini do 4 člana / članice starija od 16 godina.

Kotizacija po ekipi iznosi 200 kn i plaća se prilikom registracije na licu mjesta. Svi natjecatelji dobivaju majice te im je osigurano osvježenje i ručak, a pobjednička ekipa osim pehara dobiva i novčanu nagradu koja se pokriva iz kotizacija.

Prijave se šalju e-mailom na adresu info@dragodid.org do 18.9.2022. a trebaju sadržavati imena i adrese svih članova ekipe, te kontakt telefon i mail adresu najmanje jednog člana/članice ekipe. Broj ekipa je ograničen!

Projekt podupiru Ministarstvo kulture i medija, Grad Cres i Turistička zajednica Grada Cresa.

5. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 8. listopada u Cresu. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske. Prvenstvo je dio programa […]

Read More »

 atts
0

Krapanj 2022.

Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić

Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.

Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.

1_20220705_071759
Slika 1. Plovidba preko je kratka

2_20220704_202412
Slika 2. Večer u mjestu

3_20220706_181252
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu

U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
4_20220706_182946
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.

Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
5_20220705_082914
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.

Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
6_20220705_082947
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj

7_20220705_202514
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom

8_20220705_202912
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice

9_20220706_185513
Slika 9. Rimovani rad

10_20220706_185532
Slika 10. Mala doštimavanja

Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
11_20220705_091154
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?

12_20220705_191640
Slika 12. Škalje nikad dosta

13_20220706_074039
Slika 13. … a ni drugih ispuna

14_20220706_194756
Slika 14. Riješeno!

Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
15_20220705_102426
Slika 15. Obična marenda

16_20220706_112015
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?

Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
17_20220706_182610
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?

18_20220704_193901
Slika 18. Po mačkama znate za sve

19_20220704_202511
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca

Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]

Read More »

 atts
0

Petrebišća XIII. – raspored predavanja

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.

YLC_5032

30.7., subota
dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back

Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa do podzida, od bunja do kažuna, od bunara do mostova, od pojedinog kamena do čitavih krajolika, i naposlijetku, od neživog kamena do živih graditelja. O čemu se zapravo radi kad kažemo suhozid, što znamo o njegovoj prošlosti te što nam on znači danas?
No other phenomenon of architectural heritage manages to encompass so many different phenomena in a single term. From boundaries to retaining walls, from animal to human shelters, from wells to bridges, from individual stones to entire landscapes, and finally, from inanimate stone to living builders. What is it really about when we say dry-stone, what do we know about its past and what does it mean to us today?

31.7., nedjelja
Julia Bakota Švencbir: Dragodid – rolling the stones of engagement

O promociji, dokumentiranju, istraživanju i edukaciji o suhozidnoj baštini kroz građanski angažman.
About dry stone promotion, documentation, research and education through civil society engagement.

1.8., ponedjeljak
Branko Orbanić: Skloništa u suhozidnoj gradnji
Shelters in dry-stone construction

Pregled suhozidnih struktura I konstrukcija čija je primarna namjena ona skloništa.
An overview of dry-stone structures and construction whose primary purpose is shelters.

2.8., utorak
Siniša Bodrožić: Kućenje
To Build A Home

Predavanje će obuhvatiti kratku kronologiju sebičnog rješavanja stambenih potreba u okviru objektivnih mogućnosti.
A brief chronology of selfish housing needs solving within the framework of objective possibilities.

4.8., četvrtak
dr.sc. Dalia Matijević, stručna voditeljica, Javna ustanova „Park prirode Učka“ : Park prirode Učka – Zaštita, očuvanje i održivo upravljanje prostorom i dobrima

Učka Nature Park – Protection, Conservation, and Sustainable Management of the Protected Area and its Resources

Predavačica će predstaviti specifične karakteristike zaštićenog prostora te pojasniti kontekst i važnost očuvanja prirodnih i kulturnih dobara lokalnog kraja. Otvorit će odabrana pitanja održivog upravljanja te ponuditi neka od mogućih rješenja, posebice u kontekstu provedbe EU Strategije očuvanja bioraznolikosti do 2030.
The lecturere will present the distinctive characteristics of the protected area, explain the context and importance of preserving its natural and cultural assets. She will also open some of the relevant sustainable management issues and propose possible solutions, particularly in the context of the EU Biodiversity Strategy for 2030 implementation.

5.8., petak
Alen Čikada: Lokve i njihova kulturna, povijesna, biološka i krajobrazna vrijednost
Ponds and their cultural, historical, biological and landscape value

Predavanje će pružiti osvrt na krške lokve kroz njihovu kulturnu, povijesnu, biološku i krajobraznu vrijednost.

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki. 30.7., subota dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa […]

Read More »

 atts
0

DRAGODID traži volontera programsko-administrativnog suradnika ili suradnicu!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire.

Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput pomoći pri:

– organizaciji suhozidnih programa i aktivnosti
– programskom i/ili financijskom izvještavanju donatorima
– prijavama na natječaje
– drugim sličnim zadacima po želji volontera/volonterke

20220403_135710

Volonter/volonterka može raditi od kuće na vlastitom računalu. Usko će surađivati s koordinatoricom udruge, a volonterski program i raspored će biti skrojen prema njegovim/njenim željama za učenje i mogućnostima. Za svaki će zadatak imati dovoljno pripreme i vremena za izvršenje. Volonterski program trajat će od 1.8. do 1.12.2022., s angažmanom od 8 sati tjedno.

Volonter/volonterka treba:
– imati vlastito računalo s internetom i nekim od programa za video pozive
– dobro poznavati hrvatski jezik u govoru i pismu

Radovalo bi nas ako volonter/volonterka:
– želi saznati više o radu u udruzi
– ponekad s nama ode na suhozidnu akciju o našem trošku
– voli papire i tablice u razumnoj mjeri
– služi se drugim jezicima osim hrvatskog

Ako smo vas zainteresirali, javite se na info@dragodid.org do 17. srpnja 2022.
Prijava treba sadržavati kratki životopis, kontakt podatke (e-mail, broj mobitela) i kratki tekst o tome zašto biste htjeli volontirati u Dragodidu. Ako želite, šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za prijavu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kandidati izabrani u drugi krug bit će pozvani na (opušteni) online razgovor.

Radujemo se pročitati vaše prijave i odgovoriti na pitanja!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire. Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput […]

Read More »

 atts
1

Suhozidna radionica i akcija čišćenja “Vele lokvi” u blizini Lubenica

Tekst i foto: Tanja Kremenić

Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa

_ _ _ _ _ _ _ _

Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja od 7.30 do 12 sati. Razveselio nas je razmjerno velik broj sudionika: osim pet članova udruge Dragodid, koji su doputovali iz Istre, Primoštena, Crikvenice i Zagreba, te osim dva člana zavičajnog društva Gerbin, u pomoć su došli i mještani iz Pernata i Valuna te nekolicina ljudi iz Cresa i iz Zagreba.

Vele lokvi čine dvije lokve. Nalaze se na 15-ak minuta hoda na putu koji vodi iz Lubenica prema Zbićini (i dalje prema Valunu), u području koji se lokalno zove Gerbin. Kompleksniji su vodni i suhozidni lokalitet nego što se naizgled čini. Osim glavnog muleca (umanjenica od mul, u ovom slučaju suhozidni stepenasti prilaz lokvi), čišćenje vegetacije je otkrilo još dva takva, a meštri s Gerbina su ispričali sjećanja na izgled lokve i njenu uporabu u prošlosti. Glavna i veća lokva je opasana s dva obruča suhozida. Vanjskim i višim suhozidom se priječio pristup blagu, a pristup ljudima je omogućen spomenutim mulecima. Onaj koji je najupečatljiviji i najduži se koristio u situacijama nižeg vodostaja, kakav je danas, a drugi, kraći i viši, za vrijeme višega. Viši mul je danas obrastao u vegetaciju te nije isprve zamjetan. Vanjski suhozidni obruč se spaja na početku dužeg mula, gdje je nekada bila lesa (drvena vrata), što je također indikator da je ova lokva služila samo za ljudsku uporabu (ali ne i za piće). Manja lokva je uvijek služila samo za blago, koje se tu spuštalo s obližnje komunade (zajedničkog pašnjaka).

DCIM101MEDIADJI_0291.JPG
Slika 1. Vele lokvi u jesen 2021. Lijevo, neobzidana lokva za blago, desno, lokva za ljudsku uporabu opasana s dva mjestimično razrušena suhozida. Vidljiv je suhozidni mul, koji omogućava pristup vodi i za vrijeme nižeg vodostaja

Iako je najavljena kao primarno suhozidna radionica, kojom se ciljalo obnoviti vanjski viši suhozidni obruč, velik dio posla obuhvatio je i čišćenje vegetacije. Veća lokva ne samo da (prema kazivanju lokalnog stanovništva) nikada ne presuši, kao što je to slučaj kod susjedne, već je pred nekoliko desetljeća znala biti toliko preplavljena vodom da bi nadvisila suhozide koji ju opasavaju, a voda bi se prelijevala u susjednu ograjicu (pašnjak). Lokva je zadnjih godina sve nižeg vodostaja, što nije samo do viših temperatura, već i do okolne vegetacije koja crpi njenu vodu. Tako se dio ekipe u subotu ujutro ulovio motorne pile, dok su drugi obnavljali 20 metara dugačku duplicu između dvije lokve.

Počistila se vegetacija u neposrednoj blizini lokve, a vrba iznad muleca je pedalana (posječene su grane), a regeneracija njene krošnje se očekuje kroz nekoliko mjeseci.

DCIM101MEDIADJI_0886.JPG
Slika 2. Glavna lokva prije obnove. Vanjski suhozidni obruč je većim dijelom prekriven vegetacijom i/ili rasut. Prvi dan se radilo na obnovi duplice (desna donja strana slike), a predvečer se započelo s obnovom zida s druge (sjeverne strane) muleca

Slika 3
Slika 3_1
Slika 3., Slika 3_1. Uvodna zabrinutost i razvijanje strategije

Dupli zid koja dijeli dvije lokve izdaleka djeluje kao da ne zahtijeva puno posla, međutim izbliza se uočava da je cijeli gornji sloj raznesen. Tri segmenta su se trebala porušiti i izgraditi iz temelja. Obnova suhozida gotovo uvijek zahtijeva njegovo rušenje do dijela gdje se nađe stabilan dio, onaj koji može “trpiti” novi teret. Već su prvo jutro meštri s Gerbina pokazali ne samo kako se zida u suho, već i kako se podižu i u suhozid ugrađuju teži megaliti. Takvi se orkestrirano moraju podići uz pomoć više ruku, poluga i ostalih pomagala koji su se snalažljivo dobili na licu mjesta – izrađeni od drvnog materijala i kamena.

Slika 4 Slika 4_1
Slika 4., 4_1. Podizanje težih kamenja uz pomoć poluge i “kotačića” izrađenih od drvnog materijala i kamenja

Ujutro je već bila dovršena spomenuta duplica koja odvaja dvije lokve, a predvečer i iduće jutro su se krenuli popravljati drugi segmenti zida. Sav rastreseni kamen na području druge lokve je vraćen u zid.

DCIM101MEDIADJI_0939.JPG
Slika 5. Nakon radionice – obnovljen 20 metara dugačak dupli zid između dvije lokve, kao i segment desno (na slici) od mula

Slika 6
Slika 6. Obnovljena duplica između dvije lokve i vraćen rasut materijal

Dosta vremena otišlo je na sakupljanje ispiljene vegetacije i njeno odnošenje. U nedjelju se nastavilo sa čišćenjem prilaza lokvi. Sakupljao se i ispiljeni višak vegetacije. Obnovljen je i odronjen podzid sa sjeveroistočne strane lokve.

Poluga i ekipni rad se ispostavio bitnim za nastavak posla oko obnove suhozida. Stari Gerbinjani su tim pločastim megalitima gradili i mul i pokrivali dio segmenta duplog zida u blizini muleca. Dok ne staviš ruke i sam ne osjetiš težinu tog kamena, nisi u potpunosti svjestan truda, napora i zapravo opasnog posla kojima su se bavili naši stari, a teško se oteti dojmu i da to slaganje kamenja nije imalo samo pragmatičnu, već i estetsku narav. Vele lokvi su i bitna i divna suhozidna struktura, i čini važan element u krajobraznoj slici koja, uslijed sukcesije vegetacije, u velikoj mjeri uniformira. Bioraznolikost oko lokve buja – motorne pile su svom silom pokušavale nadglasati žabe, a šarenilu su doprinijela različita vrsta vretenaca. Život se čuva i u samom suhozidu – prilikom obnove smo mir narušili nekoliko mladim bjelouškama.

Radovi oko njene obnove su ovim vikendom u lipnju započeti, a nadamo ih se nastaviti na jesen. U planu je kompletno sanirati zid, počistiti vegetaciju uokolo lokve, ali i onu u lokvi, kako bi se spriječila pretjerana eutrofikacija.

Slika 7
Slika 7. Obnova segmenta suhozida kod mula, koji je izgrađen i “popločan” teškim škrilama

Slika 8
Slika 8_1
Slika 8., Slika 8_1. Prije i poslije – segment odvaljenog podzida

Slika 9
Slika 9_1
Slika 9., Slika 9_1. Prije i poslije – segment kod središnje duplice

Slika 10
Slika 10. Nakon radionice – od vegetacije očišćen prilaz lokvi s glavnog puta

DCIM101MEDIADJI_0968.JPG
Slika 11. Vele lokvi nakon radionice

DCIM101MEDIADJI_0884.JPG
DCIM101MEDIADJI_0928.JPG
Slika 12., Slika 12_1. Usporedba glavne lokve – prije i poslije radionice.

DCIM101MEDIADJI_0966.JPG
Slika 13_1 Pauza
Slika 13. Dio radne ekipe

DCIM101MEDIADJI_0920.JPG
Slika 14. Dio radne ekipe #2

Slika 15
Slika 15. Pauza

Slika 16
Slika 16. Uklesavanje godine obnove

Tekst i foto: Tanja Kremenić Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa _ _ _ _ _ _ _ _ Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja […]

Read More »