Kultura se vratila kući

Iz H-Altera prenosimo komentar Jadrana Kale u povodu donošenja “Firentinske izjave”  o povezanosti kulturne i biološke raznolikosti koja je donesena na međunarodnom kongresu u Firenci 11. travnja 2014. Uz komentar je i prijevod izjave na hrvatski jezik te link na izvornik na engleskom jeziku.

Izvor: H-alter, 6.6.2014., http://www.h-alter.org/vijesti/kultura-se-vratila-kuci

tekst, fotografije i prijevod: Jadran Kale

“Firentinska izjava” novi je osvojeni vidikovac. Za nama u magli ostaju utvare esencijaliziranih autentičnosti u obliku predmeta okamenjenih materijalnih cjelovitosti, dok se pred nama steru panorame djela ljudskih ruku kao kulture polučene od svojih vitalnih zajednica.

Na takvom mjestu bi se očekivalo znati što se želi i od “krajolika” i od “kulture”, no domaćini su objasnili kako je i njihovo vlastito naukovanje bilo gorko. Ruski bogataši i američke estradne zvijezde koje u toskanskim brdima kupuju vinograde skupa sa svojim novim posjedima pridržavaju i asocirane vinske etikete, tako da su se same lokalne zajednice našle u situacijama da više nemaju veze s onim što se prodaje kao najpoznatiji proizvod njihovoga kraja. S druge strane, u susjednoj južnoj pokrajini Chianti vinogradarstvo su posve preuredili kao masovnu plantažnu proizvodnju, da bi se na koncu tih zaravnjavanja našli s lošijim vinom no što je bilo ono s kojim su krenuli. Agronomi i tehnička veleučilišta priskočila su pomoći u utvrđivanju zašto je režim izmjene vlage u suhozidnim terasama bolji od poravnatih plantaža s nakapnim navodnjavanjem, pa smo na licu mjesta u vinogradu s ruba rasprostranjenosti loze na 800 metara visine vidjeli telekomunikacijski uređaj koji veleučilišnom računalnom poslužitelju dojavljuje promjene stupaca vode u različitim dijelovima obnovljenih suhozidnih terasa.

firentinska2_kale.jpg
firentinska4_kale.jpg
Uzgajivači budućih imanja već odavno više ne nose odjeću nastalu od tekstilnih vlakana uzgojenih u vlastitoj sredini, a po novim uzusima seoski nakit za ponos i kićenje će biti oznaka ugljičnog otiska vlastite štale, njive ili vinograda. Na tom putu Firentinska izjava je novi osvojeni vidikovac. Za nama u magli ostaju utvare esencijaliziranih autentičnosti u obliku predmeta okamenjenih materijalnih cjelovitosti, dok se pred nama steru panorame djela ljudskih ruku kao kulture polučene od svojih vitalnih zajednica. Sa svim budućim dobrim vinima koja tek trebaju biti ispijena stvarat će se i nove napitnice digitalnog doba, po uzoru vremena u kojem je Bordeaux probijao pravne puteve i za današnja najzakučastija pridržavanja apstraktnih prava ljudi koji stvaraju nove vrijednosti.

(Autor je etnolog iz Šibenika, op. ur.)

firentinska1_kale.jpg

Firentinska izjava o povezanosti biološke i kulturne raznolikosti (donesena u Firenci 11. travnja 2014. godine) florence_declaration.pdf

Mi, sudionici Prvog europskog skupa za primjenu zajedničkog programa UNESCO-a i Tajništva Konvencije o bioraznolikosti, održanog od 8. do 11. travnja u Firenci u Italiji:

  • utvrđujući vitalni značaj kulturnog i biološkog diverziteta za sadašnje i buduće naraštaje i dobrostanje suvremenih društava i urbanim i ruralnim područjima,
  • utvrđujući nadalje važnost veza između kulturne i biološke raznolikosti, i u ovom kontekstu primjećujući koncept biološke raznolikosti i važnost kulturnih potpora pruženih iz ekosustava,
  • primajući na znanje važan napredak učinjen u izgradnji osnovice spoznaja o vezama između biološke i kulturne raznolikosti i njihovih umiješanosti u odlučivanja iz domene održivog razvoja,
  • uzimajući u obzir povezane odredbe u tekstu Konvencije o biološkoj raznolikosti i mnogobrojne odluke koje su proistekle iz njih, povezane kulturne konvencije UNESCO-a i druge povezane instrumente, programe i inicijative, kao i povezane međunarodne odluke o ljudskim pravima i pravima domorodnih naroda, i regionalne dogovore i sporazume u europskom kontekstu koji se odnose na to (što je sve navedeno u prvom aneksu Izjave),
  • naglašavajući potrebu da se i nadalje osnažuje suradnja između relevantnih međunarodnih sporazuma i tijela u polju bio-kulturne raznolikosti, i u ovom kontekstu primjećujući važnost Zajedničkog programa između UNESCO-a i Tajništva Konvencije o biološkoj raznolikosti o povezanosti biološke i kulturne raznolikosti,

1. Slažemo se kako su u europskom kontekstu od posebne važnosti idući zaključci:

a)      ruralni i urbani žitak i blagostanje su usko povezani sa stanjem i trendovima biološke i kulturne raznolikosti,

b)      sadašnje stanje biološke i kulturne raznolikosti u Europi proizlazi iz kombinacije povijesnih i odvijajućih procesa korištenja okoliša i zemljišta te kulturne baštine

c)      dok asimilira privredne, društvene, kulturne i okolišne procese u vremenu i prostoru, europski krajolik je prvenstveno višenamjenski biokulturni krajolik. Kao takav, on pruža ključni i djelotvorni prostor za integraciju biološke i kulturne raznolikosti radi ljudskog blagostanja, uključivo i u kontekstu ruralnih područja,

d)      privremena, polutrajna i trajna ljudska migratorna gibanja i pridružene razmjene umijeća, znanja i dobara između grada i okolice u mnogim su slučajevima oblikovala lokalne biološke i kulturne raznolikosti, te i dalje pružaju široke mogućnosti za njihova unaprjeđenja,

e)      krajolici koji su bogati biokulturnom raznolikošću su često oni kojima upravljaju obrađivači malih ili seoskih razmjera, tradicijski stočari ili uzgajivači stoke i ribari malih ili zanatskih razmjera djelatnosti,

f)        uključenost lokalnih zajednica, utvrđivanje i poštovanje njihovih kulturnih baština, tradicijskog znanja, inovacija i praksi mogu pomoći u djelotvornijem upravljanju i vladanju višenamjenskim biokulturnim krajolicima, i doprinijeti njihovim otpornostima i prilagodljivostima,

g)      kako bi bolje razumjeli dinamičnu međuigru između biološke i kulturne raznolikosti na razini krajolika i implikacije za žitak i dobrostanje, postoji potreba za osnaženo interdisciplinarno i transdisciplinarno istraživanje veza biološke i kulturne raznolikosti na nacionalnim i subnacionalnim razinama, uključujući i njihovu povijesnu pozadinu,

h)      potrebna je javna svjesnost veza između biološke i kulturne raznolikosti i političkih akcija koje razmatraju ove veze unutar političkog odlučivanja, ne bi li se djelotvorno ostvarile međunarodne i nacionalne predanosti okrenute okolišnoj, društvenoj i ekonomskoj održivosti i ljudskom dobrostanju u raznim razmjerima.

2. Pozivamo vlade i relevantna tijela, uključujući Europsku Uniju i Savjet Europe, da na odgovarajućim razinama pokrenu i provedu iduće akcije:

Regionalna razina

Konstatirajući Zajedničku poljoprivrednu politiku i Europske okolišne politike i zakonodavstvo (zakonodavstva) i njihovu važnost za povezanosti među biološkom i kulturnom raznolikošću,

a)      unaprijediti djelatnosti na regionalnoj razini, napose u kontekstu Europske Unije, da bi se ojačala provedba međunarodnih i regionalnih sporazuma spomenutih u prvom aneksu,

b)      poduzeti specifične akcije za vrjednovanje i unaprjeđenje i kulturne i biološke raznolikosti pomoću, među ostalim:

  • promoviranjem uključenja biokulturne raznolikosti u nacionalna i lokalna planiranja zaštite prirode i upravljanja krajolicima, uključujući zaštićena područja, poljodjelske i šumske krajolike,
  • oblikovanjem i primjenom postupaka za sudjelovanje raznih dionika, uključujući lokalne zajednice, u provedbu pristupa važnih za povezivanje biološke i kulturne raznolikosti,
  • promoviranjem uvrštavanja veza između biološke i kulturne raznolikosti u održivo upravljanje šumama, također i pomoću razvijanja prikladnih kriterija i pokazatelja,
  • predstavljanjem utvrđivanja pozitivnih interakcija između biološke i kulturne raznolikosti kroz prikladne certifikacijske procese i djelotvorna označivanja proizvoda,
  • predstavljanjem korištenja Europskog inovacijskog partnerstva (EIP) za promociju i vrjednovanje veza između biološke i kulturne raznolikosti za znanstvenike, upravljače i druge dionike.

Nacionalna razina

a)      Usvojiti integrirani i transdisciplinarni pristup u provedbi relevantnih međunarodnih i regionalnih sporazuma na nacionalnoj razini,

b)      u okviru odvijajućih ruralnih i okolišnih politika poduzeti mjere za uključivanje biološke i kulturne raznolikosti i povezanosti među njima,

c)      učiniti dostupnima sredstva poput znanstveno-istraživačkih potpora za transdisciplinarna i multidisciplinarna istraživanja biološke i kulturne raznolikosti i veza među njima,

d)      ustanoviti međusektorske i/ili međuodjelne pristupe biološkoj i kulturnoj raznolikosti,

e)      utvrditi postojanje zajedničkih dobara, njihovih tradicijskih korištenja i prava na takve resurse, običajnih prava i upravljanja korisnih za unaprjeđenje i zaštitu biološke i kulturne raznolikosti, uključujući agrokulturnu raznolikost tradicijskih vrsta i pasmina,

f)        koristiti procese razvoja zakonodavstva od osnovice naviše kakve uključuju lokalne zajednice, kako sa ženama tako i s muškarcima,

g)      utvrditi i osigurati da zakonska regulacijska uređenja ne proturječe održivim lokalnim življenjima ovisnima o biološkoj i kulturnoj raznolikosti,

h)      utvrditi i zaštititi posvećene lokalitete prirode, primjećujući kako igraju važnu ulogu u obnovi i kulturi lokalnih ekosustava,

i)        ponuditi male potpore i poticaje inicijativama vezanima za lokalnu biološku i kulturnu raznolikost, uključujući razmjene znanja lokalnih zajednica,

j)        osigurati mehanizme za praćenje relevantnih europskih i nacionalnih odlučivanja, uzimajući u obzir veze između biološke i kulturne raznolikosti,

k)      utvrditi i unaprijediti prakse lokalne proizvodnje kao dobre prakse zaštite i promocije povezane biološke i kulturne raznolikosti, i osigurati sredstva za njihovo uvećavanje i ponavljanje gdje je to prikladno činiti,

l)        biološku i kulturnu raznolikost pomoću marketinških tehnika predstavljati kao pozadinu kompetitivnosti ruralnih krajolika kakva stvara lokalnu proizvodnju i turizam,

m)    podržavati kulturne, prosvjetne i rekreacijske inicijative za predstavljanje povezanosti biološke i kulturne raznolikosti,

n)      pratiti dostupnost poticaja malim i raznovrsnim poljodjelcima, poljoprivrednicima koji promoviraju i čuvaju agrokulturnu bioraznolikost usjeva, pasmina i krajolika, u istoj mjeri kao i za velike poljoprivrednike.

Lokalna razina

a)      ohrabrivati partnerstva poput prilika za sudjelujuća istraživanja znanstvenika i lokalnih zajednica,

b)      ohrabrivati inkluzivni razvoj, od društvene osnovice naviše, svih politika i zakonodavstava važnih za biološku i kulturnu raznolikost,

c)      utvrđivati, unaprjeđivati i, gdje je to prikladno, uvećavati i ponavljati dobre lokalne prakse održavanja biološke i kulturne raznolikosti,

d)      ohrabrivati i osnaživati lokalne zajednice i njihove organizacije da nastavljaju, prenose i inoviraju tradicijske prakse uskladive s održivim korištenjem biokulturne raznolikosti,

e)      podržavati organizacije lokalne zajednice da razvijaju inicijative zaštite biokulturne raznolikosti kao temelja prilagodljivih kultivirajućih sustava i lokalnih gospodarstava,

f)        unaprjeđivati urbanu biološku i kulturnu raznolikost pomoću komunalnih potpora, stvaranje javnih zelenih površina, komunalnih vrtova i ozelenjavanje gradova.

3. Tražimo da se ova Izjava prinese pozornosti zemalja članica Ujedinjenih naroda i izloži na razmatranje relevantnim međuvladinim tijelima Konvencije biološke raznolikosti i UNESCO-a, kao i upravljačkim tijelima Europske Unije i Vijeća Europe, te na sjednicama i u razmatranjima stručnih zajednica.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

One Comment

  1. kravosas
    Posted September 10, 2014 at 17:00 | Permalink

    Opširniji Kalin članak izišao u lipanjskom broju časopisa Sociologija i prostor nalazi se na adresi http://hrcak.srce.hr/file/181931

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

*
*

 atts
0

Planet Brusnik

Piše: Ana Burić

Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić

Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.

Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala  smješteni na samom vrhu otoka.

Sl 1. Brusnik iz zraka s mikrolokacijama ribarske arhitekture

Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.

Sl 2. Jastožere
Sl 3. Žalo s nastambama 
Sl 4. Žalo s nastambama

Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.

Sl 5. Predavanja u prostorijama Geoparka

Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.

Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.

Sl 6. Dio tima na falkuši
Sl 7. Dio tima na gliseru
Sl 8. Istraživanje otoka

Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.

Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.

Sl 9. Valutice dijabaze

Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.

Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.

Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.

Sl 10./11. Početak rada  na ruševnim ostatcima
Sl 12./13. Nastambe nakon obnove

Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).

Sl 14. Povratak falkušom za Komižu

I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.

Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.

Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom  listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]

Read More »

 atts
0

Još pet dana za prijavu na travanjski znanstveni skup o suhozidima koji će se održati – u bunji

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Read More »

 atts
0

Obnova zlarinske lokve

Tekst: Duje Mikelić

Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko

Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje).

Iako smo u petak bili ograničeni s vremenom, pošto je akcija krenula poslijepodne, odrađen je veliki posao. Udruženi s lokalnim snagama i pridošlicama sa Cipra i iz Kalifornije očistili smo južni dio lokve od urušenog zida. Preko tri kubika kamena je izvučeno, sortirano i pripremljeno za daljnje vikend-slaganje.

Slika 1: Izvlačenje i sortiranje kamena iz lokve
Slika 2: Dio sudionika sa dijelom izvađenog materijala

Subota je krenula radno od ranoga jutra i pod direktivom stučnjaka za obnovu lokve, a ujedno i našega člana, Alena Čikade gradilište je podijeljeno na tri dijela.  To su redom: dovršavanje i nastavak gradnje obzida lokve kao centralni i najvažniji dio ovog terena, zatim gradnja okolnog zida u svrhu estetskog uokviravanja cijelog lokaliteta te postava  tri klupice u formi gabiona. Redom rada, redom smijeha, redom pizze odrađeno je i više nego što je planirano za taj dan. Već prethodno sagrađeni obzid je popravljen i podignut na predviđenu razinu na koju ide (nažalost, ali u službi funkcionalnosti) betonska deka. Impresivni „kantun“ je vješto napravljen od strane Alena i dodatno je ojačan radi potencijalnog šetanja posjetitelja po njemu. Niski zidić na sjevernoj strani je napravljen i zanimljivo izveden s prijelazom u improviziranu klupčicu. Gabioni postavljeni i napunjeni. Sve od navedenog testirano je od našeg dragog prijatelja Safeta.

Slika 3: Red rada na obzidu lokve
Slika 4: Red rada na okolnom zidu
Slika 5: Red rada kod postavljanja gideona
Slika 6: Red rada kod popunjavanja obzida
Slika 7: Red rada na obzidu
Slika 8: Red pizze
Slika 9 : Nadzornik Safet

Nedjeljni plan uključivao je vizualno dovršavanje napravljenih zadataka, čišćenje terena i u slučaju ostatka vremena odrađivanjem nekog brzog radnog zadataka. No nažalost, s jutrom nam je došla i genovska ciklona s obilnim padalinama. Pošto su dogovoreni planovi pali u vodu, neki su to iskoristili za povratak privatnim obavezama na kopnu, a drugi za detaljnije upoznavanje s otokom i njegovom baštinom. Nekoliko dokumentaraca, misa sa lokalcima, posjet starom selu Borovici i maloj špilji, potraga za bunjama, ručak – sve nam je to uspjelo prije katamarana u 15:30. Pogled s mora na otok u kretnji prema Šibeniku ostavlja mali žal za nedovršenim poslom, ali i blagi osmjeh znajući da ćemo se uskoro vratiti dovršiti započeto kod ovih zlatnih ljudi.

Slika 10: Završni rezultat
Slika 11: Završnji rezultat okolnog zida
Slika 12: Dio ekipe sa dijelom rezultata

Tekst: Duje Mikelić Foto: Tea Truta, Ana Jadrijević, Andrea Čeko Dana 23.9. ekipa Dragodida se ponovo vratila na Insula Auri. Zlatni otok ima jednako tako zlatne i aktivne stanovnike koji udruženi u lokalnu udrugu Tatavaka pomalo već završavaju projekt „LOKVICA CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ (više o uključenima u projekt i prethodnim fazama pogledajte ovdje). Iako smo […]

Read More »

 atts
0

Kamik i gromači 3

Tekst: Miše Renić

Foto: Mario Zaccaria

U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je što se točno zna da je prije 150 godina gospodin Anton Plašimuha sagradio te suhozidne terase, koje su impresivne dimenzijama, kako širinom, tako i visinom.

Kao i obično, najviše vremena je otišlo na čišćenje urušenih dijelova suhozida, sortiranje kamena i popravak posteljice za zid, nakon čega je zid brzo dosegnuo svoju nekadašnju visinu, a stečene vještine će sudionici veselo primijeniti u svom dvorištu. Dio volontera spavao je na otvorenom u kampu, gdje se uz prekrasne vizure na Kvarner miješaju zvuci domaćih i divljih životinja, a strani turisti su se uz plažne aktivnosti mogli okušati i u suhozidnim.

Tekst: Miše Renić Foto: Mario Zaccaria U organizaciji udruge Brsečki česan dana 23.-24.07.2022. realizirana je suhozidna radionica u Etnološkom parku “Anton Plašimuha”, potpomognuta od Općine Lovran, Primorsko-goranske županije i Ministarstva kulture. Uz voditelje iz udruge Dragodid, skupilo se dvadesetak volontera svih dobnih skupina, te se u dva dana popravilo 35 m2 suhozida. Kuriozitet lokacije  je […]

Read More »

 atts
0

Logorun ili Veliki škoj

Tekst i foto: Fran Polan

Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini napušteni objekti i strukture vrlo jasno sugeriraju da se otok nekoć povremeno i privremeno koristio; što za potrebe vojske, što u svrhu rezervata za magarce. Najprije austro-ugarska mornarica za sobom ostavlja sklop raštrkanih vojnih objekata, danas skrivenih i vegetacijom obraslih podzemnih i nadzemnih bunkera, povezanih tunela te topovskih gnijezda. Zatim 1990-ih godina skupina Tribunjaca osniva udrugu za zaštitu dalmatinskih tovara te otočić Lukovnik (Mali škoj) postaje prvi svjetski rezervat za zaštitu magaraca. Otok ubrzo postaje premalen pa im se novo utočište pronalazi upravo u Velom Škoju. Za te potrebe revitalizirane su poneke postojeće vojne strukture te su izgrađeni obalno pristanište, gusterna, veći ugostiteljski objekt i nekoliko sad već porušenih servisnih objekata poput štala za magarce i spremišta za alat. Upravo te uglavnom suhozidne strukture ukazuju na nekoć intenzivno i često korištenje otoka, kao i na potrebu njegove valorizacije i revitalizacije.

Dvodnevna radionica nastavak je interdisciplinarnog edukativnog projekta Logorun – Otočke taktike usmjerenog na razvoj potencijala demilitariziranih i slabo iskorištenih prostora šibenskog arhipelaga i okolice. U okviru projekta prošle su godine održani seminar i radionica, čiji je case study bio demilitarizirani sklop, a prilikom koje su radne grupe pod mentorstvom stručnjaka detektirale prostorne i programske potencijale te prezentirale prijedloge revitalizacije, obnove i reprogramacije pripadajuće zone otoka. Projekt nastaje zahvaljujući ranijoj neformalnoj lokalnoj inicijativi i općini Tribunj kojoj 2018. godine tadašnje Ministarstvo dodjeljuje istočnu trećinu otoka na upravljanje idućih 50 godina. Otok će uskoro udomiti Edukacijski centar dalmatinskog magarca čije idejno rješenje izrađuje arhitektonski ured Prostorne taktike, a obnovljeni suhozidi postat će integralni dio budućeg projekta koji će otoku vratiti nekoć izgubljeni identitet.

Prvi dan započinje s lokacije kolokvijalnog naziva tovar; male luke i pristaništa s kojeg su početkom stoljeća prevozili magarce do Velog i Malog škoja, a gdje je danas u zahvalnost toj životinji podignut spomenik kao simbol rada, radinosti i predanosti. Laganom vožnjom stižemo na jedini logorunski mol te započinjemo obilazak otoka i potragu za potencijalnim lokacijama obnove. Nasuprot pristaništa uočljiv je kompleks nekadašnjih gospodarskih objekata, magarećih štala i jedan veći napušteni ugostiteljski objekt, jedini s još neurušenim krovom. U blizini se nalazi gusterna obzidana suhozidom koji samo što se nije rasuo; ideju za njegovom obnovom iz sigurnosnih razloga ubrzo odbacujemo. Primjećujemo nekoliko duljih podzida, mjestimično urušenih najvjerojatnije uslijed vodenih bujica, a uz probijene staze vidljive su linijske strukture suhozida ili nanizanih rubnih kamena koji diktiraju put. Na samoj granici zone pod upravom općine, u čijoj blizini započinju bizarno izduljene privatne parcele od jedne do druge strane otoka, stižemo do blage padine uz obalu uz koju se nalazi urušeni armiranobetonski objekt gdje detektiramo nekoliko jedva vidljivih ostataka nekadašnjih suhozidnih podzida. Uz informaciju da je na toj lokaciji u sklopu projekata prošlogodišnjeg seminara zamišljena zona za kampiranje i boravak na otvorenom, pada odluka da će se radionica održati upravo ovdje. Svjesni obima posla, dogovaramo se da će se u iduća dva dana izgraditi dva podzida s dvije zemljane terase na kojoj će se smjestiti budući šatori. Lokacija na kojoj će se raditi nalazi se blizu obale, zahvaćena je gustom šumom alepskog bora i makije te je puna vapnenačke stijene.

Kasnije popodne stižemo u nedavno obnovljeno potkrovlje zgrade Općine gdje uz načelnika općine i Luke i Antonije iz Prostornih taktika zainteresiranim sudionicima predstavljamo projekt i program. Nakon uvodnih riječi načelnika i predstavljanja publikacije prošlogodišnje radionice, održali smo predavanje o povijesti i tehnikama gradnje i obnove suhozida, kao i o radu same udruge. Predavanje se pokazalo uspješnim; uz prijavljene sudionike pridružuje nam se još dvoje zainteresiranih volontera!

Prvi dan radionice započinje dolaskom na otok, pripremom terena te osiguravanjem dovoljne količine tekućine i hrane za 15ak sudionika. Uskoro pristižu polaznici radionice kojima nakon jučerašnjeg teorijskog dijela predavanja, prezentiramo ključne informacije i demonstriramo praktične tehnike gradnje potrebne za svladavanje znanja o obnovi suhozida. Teren je najprije bilo potrebno raščistiti od površinskog zemljanog sloja te raskopati zemlju do temelja postojeće strukture nekadašnjeg suhozida. Kao baza za alat, hranu i ostale potrepštine poslužile su gromade urušenog betonskog zida obližnje štale. Do pauze za ručak postavljen je spomenuti temeljni sloj zida, a zbog nedostatka većih stijena, bilo ih je potrebno pronaći u okolici lokacije. Nakon osmosatnog rada zid je gotovo u potpunosti završen; potrebno je dodati posljednji sloj kamenih ploča (koje su tamo rijetke), nasuti i nabiti zemlju koji sagrađeni podzid zadržava te isti proces ponoviti i za drugi, niži podzid podno prvog.

Sutradan, umor je vidno prisutan, ali entuzijazam prevladava. Promjena sata uslijed zimskog računanja vremena dodaje nam sat vremena sna više, pa spremni nastavljamo s radom. S nešto izmijenjenim timom sudionika (neki su otišli, drugi su stigli) dovršavamo započeto i podzid je ubrzo podignut. Efektnim nasipavanjem i nabijanjem zemlje za izravnavanje gornje terase zid proglašavamo izgrađenim. Nakon kratke pauze i rasprave o potencijalnom manjku vremena za završetak donjeg podzida, bacamo se na posao i u nekoliko sati, s već uhodanom ekipom, sličnim postupkom dovršavamo i drugi, nešto niži podzid. Time nastaju dvije zaravnjene zemljane terase koje će prema slobodnim procjenama u budućnosti moći primiti do osam šatora i poneki hammock. Dan je zaključen proslavom rođendana jedne od volonterki uz pjenušac i izvornu talijansku mortadelu.

Veliko hvala organizatorima, nositeljima projekta, a osobito sudionicima i volonterima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i zajedničkim snagama obnovili strukture koje će, vjerujemo, ubrzo poslužiti svrsi!

Tekst i foto: Fran Polan Krajem listopada ove godine Dragodid je vodio, a ured Prostorne taktike d.o.o. organizirao radionicu rekonstrukcije suhozida na otoku Logorunu. Veliki škoj, kako ga naziva lokalno stanovništvo, nenaseljeni je otočić udaljen niti 500 metara odnosno tek nekoliko minuta vožnje brodicom od Tribunja, pitoresknog mjesta u blizini grada Vodica. Premda nenaseljen, pojedini […]

Read More »