Nije bitno tko napravi bolji suhozid ili veći kažun ili čija kuća završi u prospektu
Polusatni prilog TV Istre o ruralnoj arhitekturi Istre. Branko Orbanić, arhitekt, graditelj i aktivist nadahnuto i osobno priča o detaljima i problemima istarske arhitekture. Razgovarala Ana Pisak
To je nešto o čemu danas previše filozofiramo, napinjemo se i umanjujemo kvalitetu ambijenta,
kaže Branko o uređenju okućnica, a misli na cijeli svemir.
Polusatni open-air intervju TV Istre sa Brankom Orbanićem o ruralnoj arhitekturi Istre. Tko ga nije upoznao na našim radionicama ili na akcijama Moj kažun, može to učiniti sada. Snimke s “kažuna” i sa Arbalovije; Branko nadahnuto priča o detaljima istarske arhitekture, o problemu “istarske arhitekture”, o vrstama kamena, odnosu sa okolišem, o vještini nekadašnjih i današnjih graditelja, principima zidanja, zidarima projektantima, školovanju zidara, problemima struke, nabavi materijala, potrebi za kompromisom…ali je možda najvredniji moment što se u priči istodobno vidi i Brankov emocionalni motiv, ali i filozofski odmak od svoje profesije. Voga Branko, samo tako 🙂
Razgovarala Ana Pisak
Koliko je od tih sagrađenih kuća pravih istarskih kuća?
Teško je na to odgovoriti, možda bi pogriješili kad bi nešto pametovali oko toga. Čuj, kao što ni mi nismo… svaki od nas, idealan, i svi smo nekako…jesmo kakvi jesmo, tako je i arhitektura slika i prilika toga. (…) Mene više danas jako ne zanima kakva je ta kuća, nego tko živi u njoj i je li sretan. Mene to zanima. Ja sam već štuf sve arhitekture i svega toga i tih razgovora oko toga, kao da je to na svijetu jako važna stvar. (…) Znaš, neće te nadahnuti toliko arhitektura koliko čovjek. Istarska arhitektura ovisi o veselom i zdravom čovjeku.
Na žalost, studiji hrvatskih arhitekata nemaju ni kolegija ni seminara kojima bi ovo mogao biti foršpan rasprave u predavaonici.
Tamo gdje arhitekt kuću svojeg podneblja definira kao kuću u kojoj žive sretni i zadovoljni ukućani, moglo bi se dometnuti i: ukućani koje njihova arhitektura osnažuje u sposobnostima stvaranja autentične kulture svoje zajednice, pa tako i autentične istarske kuće.
Lokalnu TV treba gromoglasno hvaliti za snimanje nečega što bi pretpostavili da bi se trebalo vidjeti na račun plaćane pretplate. Tek slučajno, evo aktualne poveznice k radu o lokalnoj tradiciji jedne lokalne TV koja je našla računice da tomu posveti mnogo više vremena i sredstava (i ovo je svojevrsna društvena “arhitektura”): 😉
http://www.youtube.com/watch?v=ZcuA1XhUXR0
Arhitektonska teorija, recimo od Koolhaasovog Delirious New York naovamo (vidi i rani Eisenmann, na druhi način), i jest pokušala bježati od dizajna ka nekim drugim utočištima. Nažalost nitko se od teoretičara koji su išli u smjeru negacije dizajna nije istodobno “potrudio” napraviti kuću koja bi svojom neuglednošću naglasila svoju alternativnu ulogu, a da i je, možda bi ga to u očima arhitekata diskvalificiralo kao teoretičara. Sam Koolhaas je u tim danima kad se u svojim tekstovima deklarativno odmicao od dizajna, napravio izuzetno dizajnirane kuće.
Čini mi se da su u tom smislu najinteresantnije design-build inicijative poput Rural Studia.