Petrebišća 2017.

tekst: Miran Križanić
foto: Vilma Stopfer, Helene Poutrel, Ante Senjanović, Miran Križanić, Filip Šrajer, Marta Krištofić, Mateja Kuka
crteži: Raphael Rattier, Miran Križanić

U prvim danima nove godine prisjećamo se proteklog ljeta i naše sad već 8. po redu centralne radionice na Petrebišćima daleko u njedrima Učke. Odmah moramo reći da je bilo super, po nekima i najbolja godina. Ali volimo misliti da je zapravo svaka godina takva, ako ne najbolja u nizu onda svakako najbolja koju smo mogli izvesti i privesti kraju.

O Petrebišćima se zbilja dosta pisalo, pa za one koji žele ponoviti gradivo i obnoviti priču o ovom malom selu i našim radionicama, preporučamo opsežni izvještaj iz 2012 u kojem je dobar pregled prve tri godine (2010-2012). Još bitnije, to je dobar uvod u ovogodišnju radionicu jer je opisana gradnja slamnatog krova, kojeg smo ove godine popravljali.

Prošlogodišnji izvještaj, tj. onaj iz 2016 pak donosi dobar uvod u problematiku vađenja kamenih ploča, posao koji smo ove godine nastavili i priveli kraju. A za ostalo pročešljajte i ostatak naše stranice.

Ove godine imali smo 28 redovnih sudionika, većinom studenata, od kojih su neki čak došli na „reprizu“ od prošle godine, a dio je, kao i obično, došao preko prijateljske francuske organizacije Rempart. Bilo je i 11 iskusnijih članova u pripremnom kampu, i čak 24-ero gostiju i stručnih predavača.

1
Foto 1 pogled s Vojaka prema Petrebišćima / dolazak polaznika iz smjera Mošćeničke drage / osvježenje u Trebišćima, na polovici uspona

2
Foto 2 ugao kućice u nastajanju / “brzi” natjecateljski zid na poligonu s Brgudom u pozadini / propali krov – zatečeno stanje  kućice koju smo ove godine prezidali.

SLAMNATI KROV

Kako se dalo već naslutiti iz uvoda, centralni zadatak ove godine bio je popraviti slamnati krov podignut 2012. Kućica, ili točnije nekadašnja štalica koristi se samo povremeno kao planinsko sklonište. Ako se u kući ne boravi redovito i nema budnih ruku koje će redovito popravljati oštećenja koja neminovno nastaju, propadanje je ubrzano, pa je i naš krov počeo prokišnjavati.

Sve počinje nabavkom slame i transportom do planine. Snopovi se pažljivo vežu kako se vlakna nebi slomila, jer upravo njihov kontinuitet osigurava nesmetano otjecanje kiše s krova. Snopove je trebalo prenijeti do kućice, to smo napravili vlastoručno opet pazeći da se ne „raskupusaju“, a zbog kiše koja je taj dan visila u zraku morali smo za svaki slučaj koristiti i ceradu da pokrijemo hrpe snopova.

Prije 5 godina, kad se originalni krov gradio, imali smo vodstvo iskusnih meštara, ali ove godine nismo imali sreće, oba su u zadnji čas zbog zdravstvenih razloga morala otkazati. Morali smo zato prizvati u sjećanje stečena znanja i nacrte otprije, a gdje je zapelo, snalazili smo se kako to samo studenti znaju i umiju. Morali smo primjerice sami izraditi „nabijalicu“, alat koji se koristi za poravnavanje slame jednom kad je položena.

Svi su se u nekoj fazi okušali u postavljanju krova. Neki na početku, kod dizanja i rasprostiranja snopova, neki kod pričvršćivanja žicom, a svi su obijelili barem koji kolac kojim smo pritiskali snopove. Postavljanje sljemena bilo je najzabavnije ali i najizazovnije, jer je trebalo „objahati“ krov i polagati snopove, trudeći se da pratimo pravilan princip a to je da se snopovi s obje strane moraju u cik cak ispreplesti.

Nakon nekoliko dana na jakoj vrućini, krov je postavljen, tj popravljen novim slojem povrh starog. Vrijeme će pokazati koliko smo bili uspješni u ovoj intervenciji, a greške ćemo ako treba ponovo popraviti! Za tu svrhu ostavili smo dio neiskorištene slame i uskladištili ga vješanjem u samoj kućici –nadamo se na suhom.

3
Foto 3 siva slama je stari sloj, na koji smo pričvrstili novi / transport snopova pješice / ostalo je i viška

4
Foto 4 Julia kod naša dva najdragocjenija resursa : pitka voda i slama / prizori sa natjecanja

5
Foto 5 Ekipa radi na sljemenu krova / “nabijalica” koju smo izradili uz pomoć motorne pile / snop se donosi na krov zavezan prstenom i tek onda se odvezuje

6
Foto 6 Duge drvene ljestve su služile kao skela / kućica kamenog krova u pozadini slame. samo nedostaje drveni krov od šindre. :) / rad na ljestvama je opasan, treba imati pouzdanu podršku na tlu

KAMENOLOM

Čemu kamenolom? Kamena ima svuda uokolo – ali kamene ploče su rjeđe. Za pokrivanje krovova kamenom potrebne su kamene ploče specifičnih karakteristika – ne predebele, ne pretanke, što veće to bolje. Tehnika vađenja detaljno je opisana u prošlogodišnjem reportu, ali recimo samo da uključuje puno strpljenja, malih drvenih klinova, kuckanja macom po obodu izvađenih ploča.

Za ovu našu lokaciju nismo se nadali ove godine izvući toliko ploča jer je već prilično iscrpljena, ali ekipa je bila uporna i rezultati nisu izostali – čak 70tak novih ploča od kojih 20tak većih. Iduće godine nas vjerojatno ipak čeka potraga za novom lokacijom.

7
Foto 7 vadimo veći blok pomoću poluga / kamen kao slika / strpljivim kucanjem po obodu razlistavamo ploče na željenu debljinu

8
Foto 8 U kamenolomu / na boćalištu / u dnevnom boravku – kozari

PREZIDAVANJE KUĆICE

A kamo sa izvađenim pločama iduće godine? Na kućicu, naravno. Ove godine smo stoga prezidali i rekonstuirali zidove male kućice usred sela koja je dobrim dijelom bila urušena. Bilo je potrebno prezidati ugao, dobar dio zidova, te skoro cijeli unutranji zid – podzid kojim je kućica ukopana u padinu.

Posao, kao i kod svakog popravka, počinje temeljitim čišćenjem gradilišta, što je odradila ekipa članova udruge u pripremnom kampu prije dolaska polaznika. Od trnja preko stare krovne građe, pa do urušenog kamena i zemlje, bilo je dosta posla kod krčenja. Isto tako bilo je potrebno srušiti dijelove kućice koji su još stajali ali su bili u lošem stanju.

Kad je sve spremno, kreće zidanje.  Trebalo nam je nekoliko dana da rekonstruiramo zidove, pazeći da su što pravilniji kako bi što dulje potrajali. Posebice ugao, koji je trebalo i priklesavati. Pri rekonstrukciji smo pratili originalne gabarite, kao i uvijek, ali naknadno shvatili da je na jednom dijelu ipak trebalo malo proširiti bazu zida. Srećom, ništa što dogodine ne možemo korigirati u dan – dva popravka. A potom, nadamo se – krovište.

9
Foto 9 Gradilište / prije / poslije

10
foto 10 Sasvim razgrađen ugao čeka popravak / posjetio nas je i HRT / cerade služe kao zaštita od kiše, ali i jakog sunca

11
foto 11 zen u kamenu

SUHOZIDNI POLIGON I NATJECANJE

Prezidavanje kućice je prošlo super, ali ipak nismo polaznike odmah suočili sa tako zahtjevnim zadatkom. Kao i u autoškoli, prvi je na redu „poligon“. U našem kampu postoji gomila koju svake godine u demonstracijske svrhe malo presložimo i usput pokažemo kako se radi podzid – zid s jednim licem.

Također, odmah pokraj demonstriramo gradnju „najklasičnijeg“ suhozida – duplice, zida s dva lica. Ovaj zid nema nikakvu svrhu u krajoliku – ne ograđuje pašnjak ili vrt, ne pridržava padinu, njegova vrijednost je isključivo edukativna – polaznici na njemu vježbaju krenuti „od nule“.

Na kraju radionice, prije razlaza, održali smo na tom zidiću i suhozidno natjecanje. Nekoliko ekipa natjecalo se tko će izgraditi duži zid u zadanom vremenu od 15 minuta. Suhozid može imati i karakteristike sporta. Opet – neki će reći – čemu uzalud graditi zid pa ga ponovo rušiti. Ipak mislimo da se na taj način razvija timski rad i makar apstraktno dobro ilustriraju pragmatični uvjeti u kojima se suhozid često gradi.

12
Foto 12 svladavanje osnova na poligonu i završni proizvod zid ”duplica”

13
Foto 13 dečki

14
Foto 14 rempart ekipa

KAMP, PREDAVANJA, SLOBODNO VRIJEME

Što radimo kad ne radimo? Službeni sport radionice ipak nije natjecanje u suhozidu nego balote iliti boće.  Igra je to usko vezana uz ovo podneblje krša, a najdraže nam je zaigrati navečer uz kamperska svjetla i bevandu.

Osim praktičnog dijela suhozidanja imamo i teoretski – večernja predavanja. To u uvjetima izolacije na planini dođe kao kino. Kad padne prvi mrak, palimo projektor koji se puni solarno tokom dana. Predavanja su vezana na stručno područje suhozida i uključuju krajolik, biologiju, arhitekturu, arheologiju, etnologiju… Ove godine „nagradu publike“ odnijelo je predavanje o pticama prijateljske udruge Biom.

Na slobodan dan koji je obično usred radnog tjedna, planinarimo na Vojak i druge obližnje vrhove. Ova godina bila je posebna po tome što je po prvi put na Brgud, goli vrh iznad kampa, jedna manja ekspedicija uspjela doći prije izlaska sunca.

Zadnji vikend rezerviran je za goste i feštu. Od lokalnih pastira nabavljamo domaći ovčji sir i janjca, kao kontrapunkt uglavnom vegetarijanskoj prehrani i asketskim uvjetima tokom kampa. Iako, ove godine smo bili poprilično motorizrani, pa je i razina komfora po pitanju nabavke hrane i (hladnog!) pića bila veća.

Vidimo se dogodine na istom mjestu! Počinjemo kao i uvijek sa zadnjim vikendom u srpnju a završavamo prvog vikenda u kolovozu.

15
Foto 15 večernja atmosfera

16
Foto 16 noćne balote

17
Foto 17 razredna za kraj

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: Suhozidar/ka Vranskog jezera

Park prirode Vransko jezero i ove godine (1.-6.4.2019.) organizira volonterski program ”Suhozidar/ka” na terenu prostora Modrava, nekada najvećeg maslinika istočne jadranske obale, tijekom kojeg će sedam volontera obnavljati pješačke puteve omeđene suhozidom. Program vodi i volontere nadzire Dragodid.

Poziv u cijelosti možete pronaći OVDJE, a prijave su otvorene do popunjenja mjesta, najkasnije do 22.3.!

sss

Park prirode Vransko jezero i ove godine (1.-6.4.2019.) organizira volonterski program ”Suhozidar/ka” na terenu prostora Modrava, nekada najvećeg maslinika istočne jadranske obale, tijekom kojeg će sedam volontera obnavljati pješačke puteve omeđene suhozidom. Program vodi i volontere nadzire Dragodid. Poziv u cijelosti možete pronaći OVDJE, a prijave su otvorene do popunjenja mjesta, najkasnije do 22.3.!

Read More »

 atts
0

Magazin More: Kamena čipka Mediterana

Uz dopuštenje autora, objavljujemo članak iz Magazina More (ožujak 2019.) o suhozidima: Kamena čipka Mediterana.

Autor: Lari Lulić
Snimke: Branko Orbanić, udruga Dragodid, arhiva

Klikom na fotografiju otvara se članak u pdf-u:

m246-08

Uz dopuštenje autora, objavljujemo članak iz Magazina More (ožujak 2019.) o suhozidima: Kamena čipka Mediterana. Autor: Lari Lulić Snimke: Branko Orbanić, udruga Dragodid, arhiva Klikom na fotografiju otvara se članak u pdf-u:

Read More »

 http://www.dragodid.org/wp-content/uploads/2018/03/53209778_2659637240730123_1952252069859557376_o-170x274.jpg
0

Najava: Radionica obnove Bakarskih prezida

Poljoprivredna zadruga Dolčina, Kulturni krajolik Praputnjak i Dragodid 30. i 31. ožujka 2019. organiziraju tradicionalnu radionicu obnove vinograda na predjelu Takala u podnožju Praputnjaka, nad Bakarcem.

53209778_2659637240730123_1952252069859557376_o
Mi smo ”u gostima” već osmu godinu zaredom, a domaćini imaju još mnogo više utakmica u nogama na ovoj zadivljujućoj lokaciji koja se ponosi činjenicom da je prvi zaštićeni suhozidni kulturni krajolik u Hrvatskoj.

Ukoliko nas i sami želite posjetiti, s dionice Jadranske magistrale između Bakra i Bakarca skrenite u brdo prema Meji i  parkirajte na prostoru neposredno ispred gradilišta nove autoceste. Pristup među prezide kreće preko puta ceste od parkirališta, strmom kamenitom stazicom sa koje se otvaraju prekrasni vidici na Bakarski zaljev.

Facebook događaj i lanjska fotogalerija

*

Zadivljujuć i vrtoglav krajolik suhozidnih terasa koje se nadvijaju nad Bakarskim/Bakaračkim zaljevom malo koga ostavi ravnodušnim. A i one imune na impozantne vidike će zasigurno impresionirati povijest nastanka ovog spomenika nadljudskog truda nekadašnjih žitelja ovog kraja. Četiri do pet generacija Praputnjaraca su zidali ove terase od zadnjih desetljeća 18. do početka 20. stoljeća, u nadi da se izdignu iz siromaštva. Iskrčene dijelove između terasa su punili zemljom donešenom s okolnih planina te u nju sadili lozu i proizvodili vrhunski autohtoni pjenušac Bakarsku vodicu, danas službenu ‘Staru Bakarsku vodicu’. Naziv duguju ‘takanju’ – kotrljanju posječenih balvana do mora, gdje su ih ukrcavali na jedrenjake i prodavali, što je seljacima bio dodatni izvor prihoda.

takala2

Društvene i gospodarske promjene tijekom vremena su dovele do zapuštanja bakarskih prezida i loze, no 2001. godine kulturno-društvena udruga Praputnjak pokreće ambiciozan projekt revitalizacije ovih kamenih terasa i ponovne sadnje vinove loze, tradicionalne sorte beline. Cilj obnove je očuvanje tradicije, poticaj gospodarstvu i privlačenje turista u ove krajeve. 2002., osnutkom poljoprivredne zadruge ‘Dolčina’ nastavlja se projekt obnove i oživljavanja vinograda u želji da se promovira važnost Bakarskih prezida te poboljša njihovo stanje i radni uvjeti za lokalne vinogradare. Iz istih razloga odrzava se i ova radionica tijekom koje ce radove voditi lokalni mentori i volonteri udruga iz organizacije. Zainteresirani posjetitelji moći će razgledati radove, dati ruku u pomoćnim poslovima i pritom nešto naučiti o nastanku ovog vrijednog spomeničkog krajobraza, vještini zidanja u suho i tehnikama izvedbe prezida te terasiranja zemljišta.

takala3

Poljoprivredna zadruga Dolčina, Kulturni krajolik Praputnjak i Dragodid 30. i 31. ožujka 2019. organiziraju tradicionalnu radionicu obnove vinograda na predjelu Takala u podnožju Praputnjaka, nad Bakarcem. Mi smo ”u gostima” već osmu godinu zaredom, a domaćini imaju još mnogo više utakmica u nogama na ovoj zadivljujućoj lokaciji koja se ponosi činjenicom da je prvi zaštićeni […]

Read More »

 atts
0

Konavle spremno dočekuje 2020.

Tekst i foto: Anita Trojanović

Prošla su skoro dva mjeseca od završetka gradnje prve izmještene kućerice s područja širenja zračne luke Dubrovnik u Čilipima. No, priča s kućericama ide dalje. U tijeku je gradnja i druge kućerice koja je dobila zavidnu poziciju na sam ulaz u zračnu luku gdje godišnje ”protutnji” preko 2 milijuna putnika. Radovima koordinira lokalni meštar i nositelj tehnike suhozidne gradnje krajnjeg juga – Ivo Antunović, zvan Mina. U radovima sudjeluju i naši članovi iz Konavala kao volonteri. Kroz narednih nekoliko crtica ćemo se prisjetiti tijeka gradnje prve kućerice u Konavoskom polju.

Intervju:

13
Na sasvim običan dan, na putu do posla, ukazale su se kućerice na području širenja zračne luke Dubrovnik, okružene teškom mehanizacijom. Bio je dovoljan jedan pravo usmjereni poziv da se organizira premještanje njihove građe. Zajedničkim snagama zračne luke, Općine Konavle, izvođača radova i volontera, kamene ploče krova su posložene na palete i premještene na njihove nove lokacije. Uz veliku pomoć izvođača radova, zidovi kućerica su izmješteni s bagerom, te još dodatnog kamenja da ne ‘’prifali’’.

Kućerice su još 2015. godine evidentirane kroz dokumentaciju o arheološkim i etnološkim lokalitetima u Močićima koju je izradila tvrtka ARHEO PLAN d.o.o. Ustupljena nam je čitava materija koja sadrži bogatu fotodokumentaciju i detaljnu izmjeru dviju kućerica. Njihovi podaci su nam uvelike koristili pri izgradnji prve kućerice.

Sama gradnja je započeta u lipnju 2018. godine u sklopu festivala MOBA u Konavlima. Pored kućerice u Čilipima, obnavljali su se i podzidi na Grudi. Čitavo vrijeme festivala su radovima koordinarali naši članovi. Kroz festival je bila velika posjećenost volontera iz Konavala i okolice, te Crne Gore. Na kraju dvodnevne radionice, rezultat gradnje je iznosio 90 cm zida kućerice.

DSC02830 DSC04184
Uslijedile su tri uzastopne akcije kroz jesenski period u suradnji s Općinom Konavle koje je osigurala daljni nastavak gradnje. Članovi udruge su bili smješteni u selu Molunat odakle su svaki dan odlazili graditi u polje u Čilipima. Radionicama su se najčešće odazvali sudionici s ljetnog festivala, te prolaznici obzirom da je kućerica izmještena na vrlo frekventnoj lokaciji.

Volontere i prolaznike je najviše zanimala izvedba krova. Prije samog krova su članovi obišli nekoliko konavoskih kućerica kako bi se izbliza upoznali sa tipologijom gradnje. Danima su se analizirali nacrti iz 2015. godine. Svi su pomno promatrali svaki pokret s pločama. Masivni zidovi kućerice od samog dna krova nose izuzetno velike i debele kamene ploče. Glavno pravilo koje se nametnulo prilikom gradnje jest da svaka iduća ploča, pod određenim nagibom, pokriva donju ploču sa svoje ⅔ dužine. Kako bi se ploča postavila, tako je do sredine krova rastao i zid kućerice. Između zida i ploča se punilo sa krupnijom ‘’škaljom’’ kako se se radio ‘’kontrapiz’’. Uistinu je bilo impresivno promatrati smanjivanje otvora kućerice do finalnog postavljanja orginalne pokrovne ploče.

DSC04383
Od zadnjeg dana gradnje do danas, kućerica izaziva oduševljenje mnogih. Često je motiv fotografija objavljenih na društvenim mrežama. Lokalni i regionalni mediji su od samog početka do kraja popratili čitavi tijek gradnje. Ne sumnjamo da će kućerica na ulazu u zračnu luku u Čilipima imati jednak utisak na brojne turiste koji pristižu u Konavle i Dubrovnik. Za kraj nam ostaje treća kućerica čija je građa izmještena u selo Pločice. Kako smo krenuli, ostanite pozorni do objave datuma gradnje na Pločicama.

DSC04434

Tekst i foto: Anita Trojanović Prošla su skoro dva mjeseca od završetka gradnje prve izmještene kućerice s područja širenja zračne luke Dubrovnik u Čilipima. No, priča s kućericama ide dalje. U tijeku je gradnja i druge kućerice koja je dobila zavidnu poziciju na sam ulaz u zračnu luku gdje godišnje ”protutnji” preko 2 milijuna putnika. […]

Read More »

 atts
0

Suhozidni dani u Komiži

Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.

Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.

Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčićprvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:

”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.

Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.

Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.

Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.

Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.

Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.

Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…

Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.

Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”

Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]

Read More »