Petrebišća 2017.

tekst: Miran Križanić
foto: Vilma Stopfer, Helene Poutrel, Ante Senjanović, Miran Križanić, Filip Šrajer, Marta Krištofić, Mateja Kuka
crteži: Raphael Rattier, Miran Križanić

U prvim danima nove godine prisjećamo se proteklog ljeta i naše sad već 8. po redu centralne radionice na Petrebišćima daleko u njedrima Učke. Odmah moramo reći da je bilo super, po nekima i najbolja godina. Ali volimo misliti da je zapravo svaka godina takva, ako ne najbolja u nizu onda svakako najbolja koju smo mogli izvesti i privesti kraju.

O Petrebišćima se zbilja dosta pisalo, pa za one koji žele ponoviti gradivo i obnoviti priču o ovom malom selu i našim radionicama, preporučamo opsežni izvještaj iz 2012 u kojem je dobar pregled prve tri godine (2010-2012). Još bitnije, to je dobar uvod u ovogodišnju radionicu jer je opisana gradnja slamnatog krova, kojeg smo ove godine popravljali.

Prošlogodišnji izvještaj, tj. onaj iz 2016 pak donosi dobar uvod u problematiku vađenja kamenih ploča, posao koji smo ove godine nastavili i priveli kraju. A za ostalo pročešljajte i ostatak naše stranice.

Ove godine imali smo 28 redovnih sudionika, većinom studenata, od kojih su neki čak došli na „reprizu“ od prošle godine, a dio je, kao i obično, došao preko prijateljske francuske organizacije Rempart. Bilo je i 11 iskusnijih članova u pripremnom kampu, i čak 24-ero gostiju i stručnih predavača.

1
Foto 1 pogled s Vojaka prema Petrebišćima / dolazak polaznika iz smjera Mošćeničke drage / osvježenje u Trebišćima, na polovici uspona

2
Foto 2 ugao kućice u nastajanju / “brzi” natjecateljski zid na poligonu s Brgudom u pozadini / propali krov – zatečeno stanje  kućice koju smo ove godine prezidali.

SLAMNATI KROV

Kako se dalo već naslutiti iz uvoda, centralni zadatak ove godine bio je popraviti slamnati krov podignut 2012. Kućica, ili točnije nekadašnja štalica koristi se samo povremeno kao planinsko sklonište. Ako se u kući ne boravi redovito i nema budnih ruku koje će redovito popravljati oštećenja koja neminovno nastaju, propadanje je ubrzano, pa je i naš krov počeo prokišnjavati.

Sve počinje nabavkom slame i transportom do planine. Snopovi se pažljivo vežu kako se vlakna nebi slomila, jer upravo njihov kontinuitet osigurava nesmetano otjecanje kiše s krova. Snopove je trebalo prenijeti do kućice, to smo napravili vlastoručno opet pazeći da se ne „raskupusaju“, a zbog kiše koja je taj dan visila u zraku morali smo za svaki slučaj koristiti i ceradu da pokrijemo hrpe snopova.

Prije 5 godina, kad se originalni krov gradio, imali smo vodstvo iskusnih meštara, ali ove godine nismo imali sreće, oba su u zadnji čas zbog zdravstvenih razloga morala otkazati. Morali smo zato prizvati u sjećanje stečena znanja i nacrte otprije, a gdje je zapelo, snalazili smo se kako to samo studenti znaju i umiju. Morali smo primjerice sami izraditi „nabijalicu“, alat koji se koristi za poravnavanje slame jednom kad je položena.

Svi su se u nekoj fazi okušali u postavljanju krova. Neki na početku, kod dizanja i rasprostiranja snopova, neki kod pričvršćivanja žicom, a svi su obijelili barem koji kolac kojim smo pritiskali snopove. Postavljanje sljemena bilo je najzabavnije ali i najizazovnije, jer je trebalo „objahati“ krov i polagati snopove, trudeći se da pratimo pravilan princip a to je da se snopovi s obje strane moraju u cik cak ispreplesti.

Nakon nekoliko dana na jakoj vrućini, krov je postavljen, tj popravljen novim slojem povrh starog. Vrijeme će pokazati koliko smo bili uspješni u ovoj intervenciji, a greške ćemo ako treba ponovo popraviti! Za tu svrhu ostavili smo dio neiskorištene slame i uskladištili ga vješanjem u samoj kućici –nadamo se na suhom.

3
Foto 3 siva slama je stari sloj, na koji smo pričvrstili novi / transport snopova pješice / ostalo je i viška

4
Foto 4 Julia kod naša dva najdragocjenija resursa : pitka voda i slama / prizori sa natjecanja

5
Foto 5 Ekipa radi na sljemenu krova / “nabijalica” koju smo izradili uz pomoć motorne pile / snop se donosi na krov zavezan prstenom i tek onda se odvezuje

6
Foto 6 Duge drvene ljestve su služile kao skela / kućica kamenog krova u pozadini slame. samo nedostaje drveni krov od šindre. :) / rad na ljestvama je opasan, treba imati pouzdanu podršku na tlu

KAMENOLOM

Čemu kamenolom? Kamena ima svuda uokolo – ali kamene ploče su rjeđe. Za pokrivanje krovova kamenom potrebne su kamene ploče specifičnih karakteristika – ne predebele, ne pretanke, što veće to bolje. Tehnika vađenja detaljno je opisana u prošlogodišnjem reportu, ali recimo samo da uključuje puno strpljenja, malih drvenih klinova, kuckanja macom po obodu izvađenih ploča.

Za ovu našu lokaciju nismo se nadali ove godine izvući toliko ploča jer je već prilično iscrpljena, ali ekipa je bila uporna i rezultati nisu izostali – čak 70tak novih ploča od kojih 20tak većih. Iduće godine nas vjerojatno ipak čeka potraga za novom lokacijom.

7
Foto 7 vadimo veći blok pomoću poluga / kamen kao slika / strpljivim kucanjem po obodu razlistavamo ploče na željenu debljinu

8
Foto 8 U kamenolomu / na boćalištu / u dnevnom boravku – kozari

PREZIDAVANJE KUĆICE

A kamo sa izvađenim pločama iduće godine? Na kućicu, naravno. Ove godine smo stoga prezidali i rekonstuirali zidove male kućice usred sela koja je dobrim dijelom bila urušena. Bilo je potrebno prezidati ugao, dobar dio zidova, te skoro cijeli unutranji zid – podzid kojim je kućica ukopana u padinu.

Posao, kao i kod svakog popravka, počinje temeljitim čišćenjem gradilišta, što je odradila ekipa članova udruge u pripremnom kampu prije dolaska polaznika. Od trnja preko stare krovne građe, pa do urušenog kamena i zemlje, bilo je dosta posla kod krčenja. Isto tako bilo je potrebno srušiti dijelove kućice koji su još stajali ali su bili u lošem stanju.

Kad je sve spremno, kreće zidanje.  Trebalo nam je nekoliko dana da rekonstruiramo zidove, pazeći da su što pravilniji kako bi što dulje potrajali. Posebice ugao, koji je trebalo i priklesavati. Pri rekonstrukciji smo pratili originalne gabarite, kao i uvijek, ali naknadno shvatili da je na jednom dijelu ipak trebalo malo proširiti bazu zida. Srećom, ništa što dogodine ne možemo korigirati u dan – dva popravka. A potom, nadamo se – krovište.

9
Foto 9 Gradilište / prije / poslije

10
foto 10 Sasvim razgrađen ugao čeka popravak / posjetio nas je i HRT / cerade služe kao zaštita od kiše, ali i jakog sunca

11
foto 11 zen u kamenu

SUHOZIDNI POLIGON I NATJECANJE

Prezidavanje kućice je prošlo super, ali ipak nismo polaznike odmah suočili sa tako zahtjevnim zadatkom. Kao i u autoškoli, prvi je na redu „poligon“. U našem kampu postoji gomila koju svake godine u demonstracijske svrhe malo presložimo i usput pokažemo kako se radi podzid – zid s jednim licem.

Također, odmah pokraj demonstriramo gradnju „najklasičnijeg“ suhozida – duplice, zida s dva lica. Ovaj zid nema nikakvu svrhu u krajoliku – ne ograđuje pašnjak ili vrt, ne pridržava padinu, njegova vrijednost je isključivo edukativna – polaznici na njemu vježbaju krenuti „od nule“.

Na kraju radionice, prije razlaza, održali smo na tom zidiću i suhozidno natjecanje. Nekoliko ekipa natjecalo se tko će izgraditi duži zid u zadanom vremenu od 15 minuta. Suhozid može imati i karakteristike sporta. Opet – neki će reći – čemu uzalud graditi zid pa ga ponovo rušiti. Ipak mislimo da se na taj način razvija timski rad i makar apstraktno dobro ilustriraju pragmatični uvjeti u kojima se suhozid često gradi.

12
Foto 12 svladavanje osnova na poligonu i završni proizvod zid ”duplica”

13
Foto 13 dečki

14
Foto 14 rempart ekipa

KAMP, PREDAVANJA, SLOBODNO VRIJEME

Što radimo kad ne radimo? Službeni sport radionice ipak nije natjecanje u suhozidu nego balote iliti boće.  Igra je to usko vezana uz ovo podneblje krša, a najdraže nam je zaigrati navečer uz kamperska svjetla i bevandu.

Osim praktičnog dijela suhozidanja imamo i teoretski – večernja predavanja. To u uvjetima izolacije na planini dođe kao kino. Kad padne prvi mrak, palimo projektor koji se puni solarno tokom dana. Predavanja su vezana na stručno područje suhozida i uključuju krajolik, biologiju, arhitekturu, arheologiju, etnologiju… Ove godine „nagradu publike“ odnijelo je predavanje o pticama prijateljske udruge Biom.

Na slobodan dan koji je obično usred radnog tjedna, planinarimo na Vojak i druge obližnje vrhove. Ova godina bila je posebna po tome što je po prvi put na Brgud, goli vrh iznad kampa, jedna manja ekspedicija uspjela doći prije izlaska sunca.

Zadnji vikend rezerviran je za goste i feštu. Od lokalnih pastira nabavljamo domaći ovčji sir i janjca, kao kontrapunkt uglavnom vegetarijanskoj prehrani i asketskim uvjetima tokom kampa. Iako, ove godine smo bili poprilično motorizrani, pa je i razina komfora po pitanju nabavke hrane i (hladnog!) pića bila veća.

Vidimo se dogodine na istom mjestu! Počinjemo kao i uvijek sa zadnjim vikendom u srpnju a završavamo prvog vikenda u kolovozu.

15
Foto 15 večernja atmosfera

16
Foto 16 noćne balote

17
Foto 17 razredna za kraj

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Press: Kulturni krajolik Srime

Dijelimo članak dr.sc. Jadrana Kale ”Srima – krajolik nastanka starog grada Šibenika, u rukama novog grada – Vodica” objavljen u dvomjesečniku Šibenik 2012.

(klikom na fotografiju preuzimate članak)

Screenshot_1

 

Dijelimo članak dr.sc. Jadrana Kale ”Srima – krajolik nastanka starog grada Šibenika, u rukama novog grada – Vodica” objavljen u dvomjesečniku Šibenik 2012. (klikom na fotografiju preuzimate članak)  

Read More »

 atts
0

Ivan Štefanić Umolina: arhitekt bez diplome

Ljubaznošću autora Berislava Horvatića i izdavača Denisa Lešića ekskluzivno objavljujemo članak pripremljen za novo izdanje časopisa Krčki val, studeni 2018.

U članku je predstavljen Ivan Štefanić Umolina (1868.-1949.), jedan od najpoznatijih graditelja suhozidnih i ne-suhozidnih građevina iz Drage Bašćanske na otoku Krku. Autor ističe lokalitet Za Kijcem na draškoj komunadi, gdje je Umolina osmislio i izgradio možda najpubliciraniji od čuvenih draških nadsvođenih bunara te sklop štalice – mošune – sa pripadajućim predvorjem i gromačama, zatim niz kvalitetno građenih gromača i obzidanih dolaca te vlastitu obiteljsku kuću u Dragi.

Njegove gromače su savršene, prepoznaju se izdaleka. Ulazi u njegove dolce i particele su široki, da dva vola mogu proći upregnuta u jaram. Njegova kuća je uzor savršenstva i pedanterije. U nedostatku dostojne lokalne konkurencije, natjecao se sa samim sobom…

Stoga nije čudno da su mu njegova djela osigurala pamćenje i poštovanje Dražana do danas, a početkom 2000-tih privukla i profesora teorije arhitekture dr. sc. Boruta Juvanca da ih zajedno s autorom teksta obiđe, izmjeri, nacrta i međunarodno publicira. Ostatak pročitajte sami.

“Krčki val” 71, studeni 2018, pp. 34-37

2_Za_Kijcen_BH_5361
foto: bunar Za Kijcem, Berislav Horvatić

Ljubaznošću autora Berislava Horvatića i izdavača Denisa Lešića ekskluzivno objavljujemo članak pripremljen za novo izdanje časopisa Krčki val, studeni 2018. U članku je predstavljen Ivan Štefanić Umolina (1868.-1949.), jedan od najpoznatijih graditelja suhozidnih i ne-suhozidnih građevina iz Drage Bašćanske na otoku Krku. Autor ističe lokalitet Za Kijcem na draškoj komunadi, gdje je Umolina osmislio i […]

Read More »

 atts
0

Oblici suhozidne arhitekture

Dijelimo vijest o još jednoj emisiji radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećenoj suhozidu. U njoj su predstavljeni oblici u kojima se javlja suhozidna arhitektura u različitim sredinama, u oslonu na publikaciju Gradimo u kamenu udruge DRAGODID.

Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/oblici-suhozidne-arhitekture/272305/

Screenshot_1

Dijelimo vijest o još jednoj emisiji radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećenoj suhozidu. U njoj su predstavljeni oblici u kojima se javlja suhozidna arhitektura u različitim sredinama, u oslonu na publikaciju Gradimo u kamenu udruge DRAGODID. Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/oblici-suhozidne-arhitekture/272305/

Read More »

 atts
0

Suhozid kao baština

Nedavno emitirana emisija radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećena je suhozidu, a iz pera Filipa Šrajera, dipl.ing.arh. uz naratore Nataliju Stipić Matković i Ivana Kojundžića.

Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/suhozid-kao-bastina/271263/

Uvod: Fragmenti iz studije ”Suhozid kao baština – od simbola rada do rada na simbolu” arhitekta Filipa Šrajera, u kojoj raspravlja o suhozidu u baštinskim paradigmama 2o. stoljeća, predstavlja suhozidnu scenu i njezine protagoniste, govori o nastojanju pojedinaca i udruženja u istraživanju i obnovi suhozidnih gradnji, te predstavlja akciju Moj kažun i udrugu 4 GRADA DRAGODID, jedinstvenu u promociji i radu na suhozidnoj baštini.

Screenshot_3

Nedavno emitirana emisija radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećena je suhozidu, a iz pera Filipa Šrajera, dipl.ing.arh. uz naratore Nataliju Stipić Matković i Ivana Kojundžića. Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/suhozid-kao-bastina/271263/ Uvod: Fragmenti iz studije ”Suhozid kao baština – od simbola rada do rada na simbolu” arhitekta Filipa Šrajera, u kojoj raspravlja […]

Read More »

 atts
0

Šoltanska bunja

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Andriano Nigoević, Filip Bubalo, M.T.

Krajem prošlog mjeseca naša ekipa vratila se na Šoltu nastaviti edukacijsku radionicu izgradnje male bunje u dvorištu OŠ Grohote započetu u petom mjesecu ove godine. Osnovna škola u Grohotama ima status Ekoškole što je posebna kategorija obrazovne institucije koja naglasak u kurikulumu stavlja na edukaciju svojih učenika o okolišu i naporu koji ljudske djelatnosti stavljaju na njega te redovito poduzimaju razne akcije kako bi rasteretili okoliš od učinka tih djelatnosti. Njeni učenici petih do osmih razreda već su se bavili temom tradicijskog graditeljstva kroz sve predmete, posebice zemljopis, povijest i fiziku.

A kada pričamo o okolišu i krajobrazu otoka Šolte, nezamislivo je pričati o njemu bez da se spomene suhozidna arhitektura koja ga velikim dijelom i definira.

Povijesno gledano, život na Šolti bio je vezan uz tradicijske aktivnosti poput poljodjelstva, ribarstva i proizvodnje vapna. Arhitektura poput bunji, suhozida i vapnenica koja je proizašla iz upravo tih djelatnosti bila je strogo funkcionalna i prilagođena prirodnom okolišu i kao takva kontinuirano postojala stoljećima. No, početkom 20. stoljeća stvari se ubrzano mijenjaju i tradicijsku arhitekturu ubrzano zamjenjuje moderna koja počinje mijenjati naličje otoka.

S time na umu pokrenut je projekt transfera vještine suhozidanja kroz izgradnju bunje u kojem smo i sami sudjelovali, s ciljem prijenosa znanja zidanja u suho i edukacije mlađih generacija o značaju tradicije i njenog odnosa s okolišem. Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulturekroz program zaštite nematerijalne kulture i stručnu pomoć Konzervatorskog odjela u Splitu.

U prvoj fazi projekta provedenoj u petom mjesecu, kroz nekoliko dana izgradili smo temelj i zidove bunje. U svakoj fazi izgradnje sudjelovalo je po nekoliko razreda OŠ Grohote i nekolicina lokalnih meštara suhozidara čija su nam stručnost i znanjepomogli u izvedbi projekta, te članovi lokalne zajednice koji su uvelike doprinijeli izvedbi projekta kroz donaciju kamene građe.

image001
Foto 1. Temelji i priprema za gradnju

Kroz tih par dana učenici su imali priliku detaljno promatrati kako se gradi u suho te su i sami izgradili nekoliko manjih zidova kako bi se okušali u tehnici.

image002
Foto 2. Demonstracija poučnim materijalima

image003
Foto 3. Priprema za početak radova

image004
Foto 4. Nazire se forma

image005
Foto 5. Inspekcija na terenu

image006
Foto 6. Kraj prve faze

U drugoj fazi, dovršenoj prošli mjesec, podignut je krov izgrađen tehnikom nepravog svoda. Takav krov je samonosiv i predstavlja impresivan element tradicijske arhitekture. Krov se pokriva kamenim pločama koje se u svakom sljedećem redu ubacuju prema unutrašnjosti bunje. Učenici su i u ovoj fazi promatrali čitav proces pokrovljavanja i sami vježbali kako se to radi gradeći malene svodove na improviziranom poligonu od preostalog materijala za krov.

image007
 Foto 7. Krovne ploče i metoda slaganja

image008
Foto 8. Pogled iznutra

Završetkom akcije dovršena je ova faza bunje, a učenici su osviješteni o tradiciji svojeg otoka i osnaženi da ju dalje razvijaju i prakticiraju. U budućnosti se još planira dovršiti njen vanjski plašt.

image009
Foto 9. Kraj

Zahvaljujemo školi i roditeljima na ukazanom povjerenju, osiguranom smještaju i donaciji kamena za zidove i krov,lokalnoj zajednici i meštrima na sudjelovanju i demonstraciji znanja i mnogim Šoltanima koji su došli pomoći i dati ruku od kojih je najstariji Josip Zlenić-Zenso, majstor suhozidar koji je učenicima iz vlastitog iskustva ispričao kako, gdje i zašto su se gradile vapnenice i bunje  te Konzervatorskom odjelu u Splitu na stručnom savjetovanju i pomoći.

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Andriano Nigoević, Filip Bubalo, M.T. Krajem prošlog mjeseca naša ekipa vratila se na Šoltu nastaviti edukacijsku radionicu izgradnje male bunje u dvorištu OŠ Grohote započetu u petom mjesecu ove godine. Osnovna škola u Grohotama ima status Ekoškole što je posebna kategorija obrazovne institucije koja naglasak u kurikulumu stavlja na edukaciju svojih […]

Read More »