
Usporedno sa aktivnostima na trajnoj zaštiti umijeća zidanja u suho kao nematerijalnog kulturnog dobra RH, na početnu inicijativu Cipra i uz sudjelovanje Bugarske, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske, pokrenuta je i međunarodna prijava ovog umijeća na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva.
Jedan od uvjeta koje je trebalo ispuniti u sklopu ovog procesa bilo je prikupljanje pismenih suglasnosti nositelja nematerijalnog kulturnog dobra za njegovo uvrštenje na UNESCO-ov popis. Sukladno tome, molbu za dostavu suglasnosti dostavili smo na adrese nositelja koje smo okupili prigodom našeg inicijalnog istraživanja koje je poslužilo kao podloga za izradu nacionalnog rješenje o zaštiti.
Na fotografiji: Zvonimir Stojanov
E sad. Iz osobnog kontakta ostvarenog kroz spomenuto istraživanje znali smo da možemo računati na daljnju potporu dijela nositelja, entuzijasta koji su već okupljali svoje zajednice oko cilja zaštite suhozida. No, bilo je tu i mnogo rezigniranosti, sumnji u uspjeh i konkretne rezultate inicijative za zaštitom pa i sam smisao nastavljenog bavljenja suhozidom. Često smo čuli umorni glas ljudi i zajednica ostavljenih na margini društva i ekonomije: otočkih pastira kojima donesene divlje svinje ruše ograjice i tamane janjce, usamljenih branitelja kulturnog krajolika pred sveprisutnim betonizacijom obale, stanovnika zanemarenih zaleđa prepuštenih odumiranju i ruralnom propadanju, umirovljenika koji u završnici radnog života provedenog na održavanju ove nekadašnje infrastrukture opstanka ne vide ikog tko će dalje preuzeti štafetu. Bilo nam je neugodno da ih moramo kinjiti sa još jednom dodatnom molbom koja traži određenu količinu njihovog vremena.
No suglasnosti smo dobili. Njih puno. I čitajući ih podsjetili smo se na suštinski smisao ovog cijelog procesa zaštite. Ona nije neka akademsko-stručna birokratska vježba u taksonomiji kulturne baštine već priznanje šireg društva da je pogriješilo. Da je zanemarilo i dopustilo da nam zaborav skoro oduzme nešto veoma važno. U slučaju vještine suhozidne gradnje, sam temelj nekadašnjeg opstanka na škrtom kršu, temelj koji nam u nesigurnoj budućnosti možda može ponovo zatrebati. Koji nam već sada treba kada otkrijemo da turiste više ne zanima samo ležanje na plaži nego i cijeli kulturni krajolik, duh mjesta koji očekuju u njezinoj pozadini.
Na fotografiji: udruga Babin pas
To priznanje vraća smisao svom obavljenom teškom radu. Iz redaka ovih pisama suglasnosti može se iščitati taj vraćeni zasluženi ponos, potvrdu nečeg što su nositelji u sebi potiho znali nakon svakog metra podignutog zida: da su obavili dobar posao. Ne bismo smjeli propustiti iskoristiti ovaj dobar osjećaj za daljnje pobjede nad zaboravom i makijom koji prekrivaju našu zajedničku baštinu. Ukoliko u tome barem dijelom uspijemo onda će ova zaštita opravdati svoje postojanje.
Pozivamo vas da u nastavku i sami pročitate ova inspirativna pisma koja su nam poslali nositelji “umijeća suhozidne gradnje”. G.F.
1. Rudolf Brnić, Rudine
2. Ivan Cvitanić, Postira
3. Ljubo Galjanić, Mali Lošinj
4. Damir Kapov, Betina
5. Toni Marinović, Vela Luka
6. Zrinko ”Vjeko” Mičetić, Praputnjak
7. Tonči Miletić, Vela Luka
8. Mario Mužić, Cres
9. Andro Nigoević, Nerežišća
10. Nikola Rebrović, Nerezine
11. Zvonimir Stojanov, Pakoštane
12. Anđelko Šešo, Zagreb
13. Marino Šimičić, Rab
14. Sandro Tarabocchia, Cres
15. Babin pas, Rovinj
16. Citadela, Hreljin
17. Gea Viva, Milna
18. Hrapoćuša, Postira
19. Pjover, Hvar
20. Poljoprivredna zadruga Dolčina Praputnjak, Praputnjak
21. Pramenka, Cres
22. Sol, Olib
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »