S Marinkom Orlićem na draškoj komunadi

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Filip Šrajer, Berislav Horvatić, Denis Lešić
Video: Filip Šrajer, Marko Pejić

IMG_0589

Prošloga tjedna posjetili smo Marinka Orlića, stočara iz mjesta Baška Draga (odnosno Bašćanska Draga) na otoku Krku. Marinkov otac je bio porijeklom iz obližnjeg Punta, pa ga po njemu neki još zovu Puntarić. On i žena mu Mirjana najveći su krčki uzgajivači ovaca, imaju oko 700 ovaca koje drže na ….. e pa, o tome je ovdje i riječ.

Krk

Slika: kamenjarski pašnjaci otoka Krka “svijetle” na satelitskoj snimci (izvor: Google)

Južni dio otoka Krka, odnosno dvije kamenite visoravni lijevo i desno od kanjona (drage) Baške, najzanimljiviji su su hrvatski stočarski krajolici. Nepregledne površine kamenjara ispresijecane su dugačkim suhozidnim ogradama, a posebnu slikovitost cijelome prostoru daje “leopardov” uzorak brojnih dolaca i dolčića, malih vrtača pojedinačno ograđenih suhozidima. Po pašnjacima se na desetak mjesta nalaze mrgari, možda najslikovitije građevine hrvatskog suhozidnog graditeljstva – višeprostorni torovi odozgo nalik na cvjetove, a među znalcima ništa manje poznati nisu niti draški bunari – mali suhozidni zdenci nadsvođeni kamenim svodovima.

Ljubimer_109_RED

Slika: Pogled na Bašku preko mrgara i napuštenih poljodjelskih parcela na Ljubimeru (Foto: Denis Lešić)

Ove visoravni i brda (ovdje se nalazi i najviši vrh otoka Obzova, 568 m) povijesno su podijeljene na nekoliko komunada – općinskih pašnjaka: zapadno, prema Kvarneriću, odnosno Cresu, nalaze se komunade Punta, Stare Baške i Batomlja, a istočno, prema Velebitskom kanalu i kopnu, komunade Baške, Jurandvora i Drage Bašćanske. Ova zadnja, draška komunada, je i najveća jer su Dražani povijesno bili i ostali najznačajniji stočari na otoku. Uz komunade, ili unutar njih, nalaze se drmuni, privatni pašnjaci jednoga ili više vlasnika, često podijeljeni u pojedine graje, te brojne veće i manje poljodjelske površine. Dinamika tamošnjega pregonskoga stočarstva nalaže da se za vrijeme zimske polovice godine (otprilike od 1.12. do 1.5.) ovce nalaze na privatnome posjedu (sele se po pojedinim grajama, kako koju popasu), dok se u ljetno doba puštaju na komunade. Krajem ljetnog razdoblja ovce se skupljaju s komunade i sele natrag u graje i tako započinje novi ciklus.

Kal_WIDE_BH

Slika: detalj draške komunade. Komunada u užem smislu općinskog pašnjaka je pojas goleti po sredini slike. Rasute po komunadi, poljodjelske i stočarske površine omeđene gromačom ovome krajoliku daju posebnu mozaičnu slikovitost. U prvom planu je područje zvano Kal, gdje se uzgajalo, nekada davno žito, kasnije krumpir, vinova loza …. dok su po komunadi raštrkani pojedinačni, katkad bizarno maleni dolci i dolčići građeni u istu svrhu. Povrh njih je pojas drmuna, privatnih pašnjaka podijeljenih u pojedinačne graje. Dalje se zeleni kanjon Baške drage i bijeli nasuprotna pašnjačka visoravan. Jasno se vidi razlika u boji između gologa kamenjara komunade i privatnih parcela u kojima je visoka trava. Nekada su vrijedila stroga pravila koliko ovaca smije biti na komunadi (40 po vlasniku), danas to nije tako, pa je i vegetacija degradirala – tragedy of the commons na djelu. (Foto: Berislav Horvatić)

horv00-08

Slika: prilikom svakoga seljenja, te prilikom striga u ljeto, ovce je trebalo okupiti – za skupljanje ovaca s komunade služe ovi suhozidni “alati” – mrgari. Ovce se utjeraju u središnji prostor – salu, a iz nje razvrstavaju u pojedine mrgariće. (Foto: Berislav Horvatić)

05 na starih mrg-novi

Slika: Na starih mrgari – novi. Da, tako se naziva ovaj lokalitet. U tragovima na tlu vidi se kako su mrgari nekada bili veći – smanjena stada rezultirala su i promjenom u veličini mrgara, kako bi se zadržale performanse, odnosno optimalan kapacitet “alata”. (Foto: Denis Lešić)

Fotogalerija snimaka mrgara iz zraka može se naći ovdje, njihove lokacije na karti ovdje, a tekst Berislava Horvatića na engleskom i hrvatskom jeziku ovdje.

DSCN5296

Slika: osamljeni dolčić daleko na komunadi u kojemu su se uzgajali krumpir i pomidori. Slični dolčićima su umejki ili drmunići, prostori ograđeni kako bi se u njih privremeno stavio magarac ili dio stada. Danas se ta distinkcija izgubila, jer su i jedni i drugi uglavnom napušteni ili se koriste za stočarstvo. (Foto: Berislav Horvatić)

IMG_0559

Slika: još jedna karakteristična suhozidna građevina: bunar nadsvođen nepravim svodom. Na draškoj komunadi ima ih 16, a još ima i nekoliko privatnih. Kroz uzak ulaz ne može se provući ovca – voda u bunarima bila je dostupna samo ljudima, za piće i pripremu jela, za pripremu insekticida protiv krpelja, za napojiti magarca i druge namjene. Za razliku od sličnih bunja ili obližnjih puntarskih komarda gdje su kamenovi nepravoga svoda nagnuti prema van kako se kiša ne bi procjeđivala u unutrašnjost, ovdje su nagnuti prema unutra – iz jasnog razloga.

Svi bunari (lokacije, opisi i fotografije) mogu se vidjeti na interaktivnoj karti Suhozid.hr, a tekst Berislava Horvatića na hrvatskom i engleskom s crtežima Boruta Juvanca može se naći ovdje

IMG_0564

Nakon ovoga opširnog uvoda, nešto i o našim domaćinima i druženju s njima. Marinko svoje ovce drži na svojim pašnjacima, zatim na pašnjacima koje je uzeo u zakup i na komunadi (ljeti na visoravni, a s jeseni na „jesenskoj komunadi“, zapravo gaju bliže selu). Ukupno gospodari s oko 500 ha zemljišta, a u ARKODu ima upisano 22 km suhozida. Po tome je prvi među svim hrvatskom poljoprivrednicima, pretekao je čak i takve „gigante“ kakvi su Paška sirana d.d. i Poljoprivredna zadruga Cres. Temeljem toga osvojio je prošlogodišnju titulu „Prijatelj suhozida“, međutim poticaje od države za održavanje suhozida još nije dobio… Na slici gore su suhozidi između pojedinih graja unutar posjeda – za njih nisu predviđeni novci, nego samo za vanjske ograde.

Pogledajte kratki filmić snimljen prilikom našega druženja na komunadi.

 

IMG_0558-1

Slika: Svakodnevno trošeći đonove po kamenitom tlu komunade  Mirjana i Marinko godišnje unište desetke pari obuće. Hodaju prema graji u kojoj drže ovce. Lokacija je Za Vodinami, lijevo na slici je bunar, a u pozadini su zarasli dolci. Drvo je maklen ili kako ga tu zovu žestila

Razgovarajući o krajoliku i o stočarstvu koja ga je stvorilo, a Marinku i Mirjani je svakodnevica, dotakli smo se mnogih tema, ali normalno je da je priča skretala na aktualne probleme. Već godinama je na komunadi (koja je postala vlasništvo države, za razliku od nekih drugih komunada koje su zadržale općine i gradovi ili su razdijeljene među privatnim korisnicima) najveća tema to kako Hrvatske šume oru, odnosno ripaju kamenjar komunade i na njoj sade borove. Uznapredovali izrast smriča (kojega se ne smije uklanjati!) i novoposađene borove šumice istiskuju ovčare s komunada, a umjesto ovaca, šire se čaglji i veprovi, koji razvaljuju gromače, provaljujuju u graje i ubijaju ovce, pogotovo tek izležene janjce.

Drugi problem vezan je uz spomenute poticaje, a trn je u oku svima koji se razumiju u hrvatsku suhozidnu baštinu:  Pravilnik koji regulira poticaje ne priznaje suhozide unutar ARKOD parcela, već samo po njihovom obodu. Kako ARKOD parcela obuhvaća cijeli jedan poljoprivredni posjed, tako obuhvaća i više graja unutar njega, a za poticaje su predviđeni samo vanjski zidovi. Tako će se u konačnom obračunu Marinkova “metraža” vjerojatno značajno smanjiti, a gromače među grajama, tamo gdje funkcionalno nisu nužne, pomalo nestajati. To nije samo Marinkov problem, tako će bez poticaja za održavanje ostati i terase, gomile i zidovi unutar parcela u Dalmaciji, bez obzira što je i u jednom i u drugom slučaju riječ o temeljnim krajobraznim obilježjima, mogli bismo reći i glavnim razlikovnim obilježjima hrvatskog u odnosu na druge svjetske suhozidne krajolike i razlogu zašto su uopće poticaji i uvedeni. Marinko ukazuje na još jedan problem Pravilnika, a to je uvjet da se mora ukloniti vegetacija uz suhozide, a upravo se recimo kupina uz suhozid pokazala kao određena vrsta osiguranja da ga vepar na tome mjestu ne može probiti, odnosno daleko mu je teže to učiniti… Sigurno teme za Pravilnik za 2018. koji je trenutno na javnoj raspravi.

I tako je uz divljenje jedinstvenom krajoliku i građevinama južnog dijela otoka Krka, i razgovore o problemima koji muče tamošnje stočare, brzo proletilo kratko zimsko poslijepodne…

Autor teksta zahvaljuje se na podacima i korekcijama Berislavu Horvatiću, koji je prije petnaestak godina prvi istražio i publicirao zanimljivosti ovoga krajolika, vođen domaćim autoritetima od kojih sada neki više nisu na životu.

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Press: Kulturni krajolik Srime

Dijelimo članak dr.sc. Jadrana Kale ”Srima – krajolik nastanka starog grada Šibenika, u rukama novog grada – Vodica” objavljen u dvomjesečniku Šibenik 2012.

(klikom na fotografiju preuzimate članak)

Screenshot_1

 

Dijelimo članak dr.sc. Jadrana Kale ”Srima – krajolik nastanka starog grada Šibenika, u rukama novog grada – Vodica” objavljen u dvomjesečniku Šibenik 2012. (klikom na fotografiju preuzimate članak)  

Read More »

 atts
0

Ivan Štefanić Umolina: arhitekt bez diplome

Ljubaznošću autora Berislava Horvatića i izdavača Denisa Lešića ekskluzivno objavljujemo članak pripremljen za novo izdanje časopisa Krčki val, studeni 2018.

U članku je predstavljen Ivan Štefanić Umolina (1868.-1949.), jedan od najpoznatijih graditelja suhozidnih i ne-suhozidnih građevina iz Drage Bašćanske na otoku Krku. Autor ističe lokalitet Za Kijcem na draškoj komunadi, gdje je Umolina osmislio i izgradio možda najpubliciraniji od čuvenih draških nadsvođenih bunara te sklop štalice – mošune – sa pripadajućim predvorjem i gromačama, zatim niz kvalitetno građenih gromača i obzidanih dolaca te vlastitu obiteljsku kuću u Dragi.

Njegove gromače su savršene, prepoznaju se izdaleka. Ulazi u njegove dolce i particele su široki, da dva vola mogu proći upregnuta u jaram. Njegova kuća je uzor savršenstva i pedanterije. U nedostatku dostojne lokalne konkurencije, natjecao se sa samim sobom…

Stoga nije čudno da su mu njegova djela osigurala pamćenje i poštovanje Dražana do danas, a početkom 2000-tih privukla i profesora teorije arhitekture dr. sc. Boruta Juvanca da ih zajedno s autorom teksta obiđe, izmjeri, nacrta i međunarodno publicira. Ostatak pročitajte sami.

“Krčki val” 71, studeni 2018, pp. 34-37

2_Za_Kijcen_BH_5361
foto: bunar Za Kijcem, Berislav Horvatić

Ljubaznošću autora Berislava Horvatića i izdavača Denisa Lešića ekskluzivno objavljujemo članak pripremljen za novo izdanje časopisa Krčki val, studeni 2018. U članku je predstavljen Ivan Štefanić Umolina (1868.-1949.), jedan od najpoznatijih graditelja suhozidnih i ne-suhozidnih građevina iz Drage Bašćanske na otoku Krku. Autor ističe lokalitet Za Kijcem na draškoj komunadi, gdje je Umolina osmislio i […]

Read More »

 atts
0

Oblici suhozidne arhitekture

Dijelimo vijest o još jednoj emisiji radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećenoj suhozidu. U njoj su predstavljeni oblici u kojima se javlja suhozidna arhitektura u različitim sredinama, u oslonu na publikaciju Gradimo u kamenu udruge DRAGODID.

Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/oblici-suhozidne-arhitekture/272305/

Screenshot_1

Dijelimo vijest o još jednoj emisiji radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećenoj suhozidu. U njoj su predstavljeni oblici u kojima se javlja suhozidna arhitektura u različitim sredinama, u oslonu na publikaciju Gradimo u kamenu udruge DRAGODID. Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/oblici-suhozidne-arhitekture/272305/

Read More »

 atts
0

Suhozid kao baština

Nedavno emitirana emisija radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećena je suhozidu, a iz pera Filipa Šrajera, dipl.ing.arh. uz naratore Nataliju Stipić Matković i Ivana Kojundžića.

Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/suhozid-kao-bastina/271263/

Uvod: Fragmenti iz studije ”Suhozid kao baština – od simbola rada do rada na simbolu” arhitekta Filipa Šrajera, u kojoj raspravlja o suhozidu u baštinskim paradigmama 2o. stoljeća, predstavlja suhozidnu scenu i njezine protagoniste, govori o nastojanju pojedinaca i udruženja u istraživanju i obnovi suhozidnih gradnji, te predstavlja akciju Moj kažun i udrugu 4 GRADA DRAGODID, jedinstvenu u promociji i radu na suhozidnoj baštini.

Screenshot_3

Nedavno emitirana emisija radio-serijala ”Baština, mi i svijet” urednice dr. Snješke Knežević posvećena je suhozidu, a iz pera Filipa Šrajera, dipl.ing.arh. uz naratore Nataliju Stipić Matković i Ivana Kojundžića. Emisija je dostupna ovdje: https://radio.hrt.hr/aod/suhozid-kao-bastina/271263/ Uvod: Fragmenti iz studije ”Suhozid kao baština – od simbola rada do rada na simbolu” arhitekta Filipa Šrajera, u kojoj raspravlja […]

Read More »

 atts
0

Šoltanska bunja

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Andriano Nigoević, Filip Bubalo, M.T.

Krajem prošlog mjeseca naša ekipa vratila se na Šoltu nastaviti edukacijsku radionicu izgradnje male bunje u dvorištu OŠ Grohote započetu u petom mjesecu ove godine. Osnovna škola u Grohotama ima status Ekoškole što je posebna kategorija obrazovne institucije koja naglasak u kurikulumu stavlja na edukaciju svojih učenika o okolišu i naporu koji ljudske djelatnosti stavljaju na njega te redovito poduzimaju razne akcije kako bi rasteretili okoliš od učinka tih djelatnosti. Njeni učenici petih do osmih razreda već su se bavili temom tradicijskog graditeljstva kroz sve predmete, posebice zemljopis, povijest i fiziku.

A kada pričamo o okolišu i krajobrazu otoka Šolte, nezamislivo je pričati o njemu bez da se spomene suhozidna arhitektura koja ga velikim dijelom i definira.

Povijesno gledano, život na Šolti bio je vezan uz tradicijske aktivnosti poput poljodjelstva, ribarstva i proizvodnje vapna. Arhitektura poput bunji, suhozida i vapnenica koja je proizašla iz upravo tih djelatnosti bila je strogo funkcionalna i prilagođena prirodnom okolišu i kao takva kontinuirano postojala stoljećima. No, početkom 20. stoljeća stvari se ubrzano mijenjaju i tradicijsku arhitekturu ubrzano zamjenjuje moderna koja počinje mijenjati naličje otoka.

S time na umu pokrenut je projekt transfera vještine suhozidanja kroz izgradnju bunje u kojem smo i sami sudjelovali, s ciljem prijenosa znanja zidanja u suho i edukacije mlađih generacija o značaju tradicije i njenog odnosa s okolišem. Projekt je realiziran uz podršku Ministarstva kulturekroz program zaštite nematerijalne kulture i stručnu pomoć Konzervatorskog odjela u Splitu.

U prvoj fazi projekta provedenoj u petom mjesecu, kroz nekoliko dana izgradili smo temelj i zidove bunje. U svakoj fazi izgradnje sudjelovalo je po nekoliko razreda OŠ Grohote i nekolicina lokalnih meštara suhozidara čija su nam stručnost i znanjepomogli u izvedbi projekta, te članovi lokalne zajednice koji su uvelike doprinijeli izvedbi projekta kroz donaciju kamene građe.

image001
Foto 1. Temelji i priprema za gradnju

Kroz tih par dana učenici su imali priliku detaljno promatrati kako se gradi u suho te su i sami izgradili nekoliko manjih zidova kako bi se okušali u tehnici.

image002
Foto 2. Demonstracija poučnim materijalima

image003
Foto 3. Priprema za početak radova

image004
Foto 4. Nazire se forma

image005
Foto 5. Inspekcija na terenu

image006
Foto 6. Kraj prve faze

U drugoj fazi, dovršenoj prošli mjesec, podignut je krov izgrađen tehnikom nepravog svoda. Takav krov je samonosiv i predstavlja impresivan element tradicijske arhitekture. Krov se pokriva kamenim pločama koje se u svakom sljedećem redu ubacuju prema unutrašnjosti bunje. Učenici su i u ovoj fazi promatrali čitav proces pokrovljavanja i sami vježbali kako se to radi gradeći malene svodove na improviziranom poligonu od preostalog materijala za krov.

image007
 Foto 7. Krovne ploče i metoda slaganja

image008
Foto 8. Pogled iznutra

Završetkom akcije dovršena je ova faza bunje, a učenici su osviješteni o tradiciji svojeg otoka i osnaženi da ju dalje razvijaju i prakticiraju. U budućnosti se još planira dovršiti njen vanjski plašt.

image009
Foto 9. Kraj

Zahvaljujemo školi i roditeljima na ukazanom povjerenju, osiguranom smještaju i donaciji kamena za zidove i krov,lokalnoj zajednici i meštrima na sudjelovanju i demonstraciji znanja i mnogim Šoltanima koji su došli pomoći i dati ruku od kojih je najstariji Josip Zlenić-Zenso, majstor suhozidar koji je učenicima iz vlastitog iskustva ispričao kako, gdje i zašto su se gradile vapnenice i bunje  te Konzervatorskom odjelu u Splitu na stručnom savjetovanju i pomoći.

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Andriano Nigoević, Filip Bubalo, M.T. Krajem prošlog mjeseca naša ekipa vratila se na Šoltu nastaviti edukacijsku radionicu izgradnje male bunje u dvorištu OŠ Grohote započetu u petom mjesecu ove godine. Osnovna škola u Grohotama ima status Ekoškole što je posebna kategorija obrazovne institucije koja naglasak u kurikulumu stavlja na edukaciju svojih […]

Read More »