S Marinkom Orlićem na draškoj komunadi

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Filip Šrajer, Berislav Horvatić, Denis Lešić
Video: Filip Šrajer, Marko Pejić

IMG_0589

Prošloga tjedna posjetili smo Marinka Orlića, stočara iz mjesta Baška Draga (odnosno Bašćanska Draga) na otoku Krku. Marinkov otac je bio porijeklom iz obližnjeg Punta, pa ga po njemu neki još zovu Puntarić. On i žena mu Mirjana najveći su krčki uzgajivači ovaca, imaju oko 700 ovaca koje drže na ….. e pa, o tome je ovdje i riječ.

Krk

Slika: kamenjarski pašnjaci otoka Krka “svijetle” na satelitskoj snimci (izvor: Google)

Južni dio otoka Krka, odnosno dvije kamenite visoravni lijevo i desno od kanjona (drage) Baške, najzanimljiviji su su hrvatski stočarski krajolici. Nepregledne površine kamenjara ispresijecane su dugačkim suhozidnim ogradama, a posebnu slikovitost cijelome prostoru daje “leopardov” uzorak brojnih dolaca i dolčića, malih vrtača pojedinačno ograđenih suhozidima. Po pašnjacima se na desetak mjesta nalaze mrgari, možda najslikovitije građevine hrvatskog suhozidnog graditeljstva – višeprostorni torovi odozgo nalik na cvjetove, a među znalcima ništa manje poznati nisu niti draški bunari – mali suhozidni zdenci nadsvođeni kamenim svodovima.

Ljubimer_109_RED

Slika: Pogled na Bašku preko mrgara i napuštenih poljodjelskih parcela na Ljubimeru (Foto: Denis Lešić)

Ove visoravni i brda (ovdje se nalazi i najviši vrh otoka Obzova, 568 m) povijesno su podijeljene na nekoliko komunada – općinskih pašnjaka: zapadno, prema Kvarneriću, odnosno Cresu, nalaze se komunade Punta, Stare Baške i Batomlja, a istočno, prema Velebitskom kanalu i kopnu, komunade Baške, Jurandvora i Drage Bašćanske. Ova zadnja, draška komunada, je i najveća jer su Dražani povijesno bili i ostali najznačajniji stočari na otoku. Uz komunade, ili unutar njih, nalaze se drmuni, privatni pašnjaci jednoga ili više vlasnika, često podijeljeni u pojedine graje, te brojne veće i manje poljodjelske površine. Dinamika tamošnjega pregonskoga stočarstva nalaže da se za vrijeme zimske polovice godine (otprilike od 1.12. do 1.5.) ovce nalaze na privatnome posjedu (sele se po pojedinim grajama, kako koju popasu), dok se u ljetno doba puštaju na komunade. Krajem ljetnog razdoblja ovce se skupljaju s komunade i sele natrag u graje i tako započinje novi ciklus.

Kal_WIDE_BH

Slika: detalj draške komunade. Komunada u užem smislu općinskog pašnjaka je pojas goleti po sredini slike. Rasute po komunadi, poljodjelske i stočarske površine omeđene gromačom ovome krajoliku daju posebnu mozaičnu slikovitost. U prvom planu je područje zvano Kal, gdje se uzgajalo, nekada davno žito, kasnije krumpir, vinova loza …. dok su po komunadi raštrkani pojedinačni, katkad bizarno maleni dolci i dolčići građeni u istu svrhu. Povrh njih je pojas drmuna, privatnih pašnjaka podijeljenih u pojedinačne graje. Dalje se zeleni kanjon Baške drage i bijeli nasuprotna pašnjačka visoravan. Jasno se vidi razlika u boji između gologa kamenjara komunade i privatnih parcela u kojima je visoka trava. Nekada su vrijedila stroga pravila koliko ovaca smije biti na komunadi (40 po vlasniku), danas to nije tako, pa je i vegetacija degradirala – tragedy of the commons na djelu. (Foto: Berislav Horvatić)

horv00-08

Slika: prilikom svakoga seljenja, te prilikom striga u ljeto, ovce je trebalo okupiti – za skupljanje ovaca s komunade služe ovi suhozidni “alati” – mrgari. Ovce se utjeraju u središnji prostor – salu, a iz nje razvrstavaju u pojedine mrgariće. (Foto: Berislav Horvatić)

05 na starih mrg-novi

Slika: Na starih mrgari – novi. Da, tako se naziva ovaj lokalitet. U tragovima na tlu vidi se kako su mrgari nekada bili veći – smanjena stada rezultirala su i promjenom u veličini mrgara, kako bi se zadržale performanse, odnosno optimalan kapacitet “alata”. (Foto: Denis Lešić)

Fotogalerija snimaka mrgara iz zraka može se naći ovdje, njihove lokacije na karti ovdje, a tekst Berislava Horvatića na engleskom i hrvatskom jeziku ovdje.

DSCN5296

Slika: osamljeni dolčić daleko na komunadi u kojemu su se uzgajali krumpir i pomidori. Slični dolčićima su umejki ili drmunići, prostori ograđeni kako bi se u njih privremeno stavio magarac ili dio stada. Danas se ta distinkcija izgubila, jer su i jedni i drugi uglavnom napušteni ili se koriste za stočarstvo. (Foto: Berislav Horvatić)

IMG_0559

Slika: još jedna karakteristična suhozidna građevina: bunar nadsvođen nepravim svodom. Na draškoj komunadi ima ih 16, a još ima i nekoliko privatnih. Kroz uzak ulaz ne može se provući ovca – voda u bunarima bila je dostupna samo ljudima, za piće i pripremu jela, za pripremu insekticida protiv krpelja, za napojiti magarca i druge namjene. Za razliku od sličnih bunja ili obližnjih puntarskih komarda gdje su kamenovi nepravoga svoda nagnuti prema van kako se kiša ne bi procjeđivala u unutrašnjost, ovdje su nagnuti prema unutra – iz jasnog razloga.

Svi bunari (lokacije, opisi i fotografije) mogu se vidjeti na interaktivnoj karti Suhozid.hr, a tekst Berislava Horvatića na hrvatskom i engleskom s crtežima Boruta Juvanca može se naći ovdje

IMG_0564

Nakon ovoga opširnog uvoda, nešto i o našim domaćinima i druženju s njima. Marinko svoje ovce drži na svojim pašnjacima, zatim na pašnjacima koje je uzeo u zakup i na komunadi (ljeti na visoravni, a s jeseni na „jesenskoj komunadi“, zapravo gaju bliže selu). Ukupno gospodari s oko 500 ha zemljišta, a u ARKODu ima upisano 22 km suhozida. Po tome je prvi među svim hrvatskom poljoprivrednicima, pretekao je čak i takve „gigante“ kakvi su Paška sirana d.d. i Poljoprivredna zadruga Cres. Temeljem toga osvojio je prošlogodišnju titulu „Prijatelj suhozida“, međutim poticaje od države za održavanje suhozida još nije dobio… Na slici gore su suhozidi između pojedinih graja unutar posjeda – za njih nisu predviđeni novci, nego samo za vanjske ograde.

Pogledajte kratki filmić snimljen prilikom našega druženja na komunadi.

 

IMG_0558-1

Slika: Svakodnevno trošeći đonove po kamenitom tlu komunade  Mirjana i Marinko godišnje unište desetke pari obuće. Hodaju prema graji u kojoj drže ovce. Lokacija je Za Vodinami, lijevo na slici je bunar, a u pozadini su zarasli dolci. Drvo je maklen ili kako ga tu zovu žestila

Razgovarajući o krajoliku i o stočarstvu koja ga je stvorilo, a Marinku i Mirjani je svakodnevica, dotakli smo se mnogih tema, ali normalno je da je priča skretala na aktualne probleme. Već godinama je na komunadi (koja je postala vlasništvo države, za razliku od nekih drugih komunada koje su zadržale općine i gradovi ili su razdijeljene među privatnim korisnicima) najveća tema to kako Hrvatske šume oru, odnosno ripaju kamenjar komunade i na njoj sade borove. Uznapredovali izrast smriča (kojega se ne smije uklanjati!) i novoposađene borove šumice istiskuju ovčare s komunada, a umjesto ovaca, šire se čaglji i veprovi, koji razvaljuju gromače, provaljujuju u graje i ubijaju ovce, pogotovo tek izležene janjce.

Drugi problem vezan je uz spomenute poticaje, a trn je u oku svima koji se razumiju u hrvatsku suhozidnu baštinu:  Pravilnik koji regulira poticaje ne priznaje suhozide unutar ARKOD parcela, već samo po njihovom obodu. Kako ARKOD parcela obuhvaća cijeli jedan poljoprivredni posjed, tako obuhvaća i više graja unutar njega, a za poticaje su predviđeni samo vanjski zidovi. Tako će se u konačnom obračunu Marinkova “metraža” vjerojatno značajno smanjiti, a gromače među grajama, tamo gdje funkcionalno nisu nužne, pomalo nestajati. To nije samo Marinkov problem, tako će bez poticaja za održavanje ostati i terase, gomile i zidovi unutar parcela u Dalmaciji, bez obzira što je i u jednom i u drugom slučaju riječ o temeljnim krajobraznim obilježjima, mogli bismo reći i glavnim razlikovnim obilježjima hrvatskog u odnosu na druge svjetske suhozidne krajolike i razlogu zašto su uopće poticaji i uvedeni. Marinko ukazuje na još jedan problem Pravilnika, a to je uvjet da se mora ukloniti vegetacija uz suhozide, a upravo se recimo kupina uz suhozid pokazala kao određena vrsta osiguranja da ga vepar na tome mjestu ne može probiti, odnosno daleko mu je teže to učiniti… Sigurno teme za Pravilnik za 2018. koji je trenutno na javnoj raspravi.

I tako je uz divljenje jedinstvenom krajoliku i građevinama južnog dijela otoka Krka, i razgovore o problemima koji muče tamošnje stočare, brzo proletilo kratko zimsko poslijepodne…

Autor teksta zahvaljuje se na podacima i korekcijama Berislavu Horvatiću, koji je prije petnaestak godina prvi istražio i publicirao zanimljivosti ovoga krajolika, vođen domaćim autoritetima od kojih sada neki više nisu na životu.

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 http://www.dragodid.org/wp-content/uploads/2022/01/Suhozid-1-170x274.jpg
0

Najava: Restaurator suhozida – čuvar prošlosti

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”.

Suhozid-1

Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično.

Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti:
– krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide;
– čišćenje okolnog terena;
– prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja;
– jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima;
– slaganje kamenja;
– bilježenje koordinata postojećih suhozidnih struktura;
– fotografiranje suhozida prije i poslije obnove.

Volontiranje je moguće u travnju (26.3-2.4, 2.-9.4, 9.-16.4), a traje 7 dana, od čega je jedan dan predviđen za odmor i organizirani obilazak otoka.

Poveznica sa svim detaljima i prijavnicom:
https//volonteri.parkovihrvatske.hr/hr/volontiraj/restaurator-suhozida-cuvar-proslosti/

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”. Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično. Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti: – krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide; – čišćenje okolnog terena; – prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja; – jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima; – slaganje kamenja; – […]

Read More »

 atts
0

Povratak u (Eden) Godinj

Tekst: Stipe Božinović
Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak

Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. Radionica je bila organizirana u suradnji i pod sponzorstvom Centra za kulturu i baštinu (CKB) Grada Vrgorca i Parka prirode Biokovo. Dragodid smo predstavljali Jelena Kulušić i ja, Stipe Božinović.

Page-1-Image-1
Foto 1. i 2. Pozdravne riječi i uvodno predavanje

Nije sve baš išlo baš po planu. Originalni termin bio je zakazan za kraj kolovoza, točnije posljednju subotu, ali zbog lošeg vremena radionica je otkazana u kolovozu i rujnu te je konačno realizirana 16. listopada. S obzirom da je originalni termin bio dogovoren za kolovoz, tom terminu i očekivanim vrućinama bilo je prilagođeno trajanje radionice, pa je dogovorena četverosatna radionica kroz prijepodne. Bez obzira na odgodu termina dogovor da će radionica biti kroz jedno prijepodne nije se promijenio.

Page-2-Image-2
Foto 3. i 4. Sanacija jednog urušenja i rezultati sanacije

Broj sudionika je bio ograničen zbog epidemioloških mjera, ali i u takvim okolnostima okupilo se 20ak entuzijastičnih ljudi, među kojima predstavnici CKB Grada Vrgorca, PP Biokovo, Konzervatorskog ureda u Imotskom i ljubitelja ovog dijela baštine, koji su vidjeli objavu događaja na društvenim mrežama.

Page-2-Image-3
Foto 5. i 6. Sanacija drugog urušenja i rezultati sanacije

I nakon svih tih tehnikalija, dogovora i odgoda dočekali smo i to jutro 16. listopada, sjeli u auto i uputili se u Veliki Godinj. S obzirom da više nije bio kolovoz pa rad nismo trebali početi prije velikih vrućina ipak smo se dogovorili za nešto kasniji početak radionice (čitaj 9 sati). Nakon uvodnih riječi organizatora i našeg uvodnog predavanja o samoj tehnici gradnje i sigurnosti na radu sama radionica je bila podijeljena na dva dijela, dva terena, dvije razine spremnosti. Dio sudionika, onih koji do sada nisu imali iskustva u izradi suhozida, sudjelovali su za početak u obnovi urušenih suhozida uz stazu koja iz Velikog Godinja vodi u Biokovo. Oni s više iskustva i želje izrađivali su potpuno novi suhozid za koji su domaćini pripremili ranije teren. Kada su se i oni neiskusniji ili nesigurniji u svoje vještine zidanja izvježbali i uhvatili ruku s obnovom nekoliko urušenih ogradnih zidova, svi skupa smo se prebacili na izgradnju novog zida. Novi zid bio je ambiciozan pothvat i od početka se znalo da neće biti završen, ali domaćini su željeli samo da se počne, da se napravi prvi red, jer su sigurni da će se onda i nekada nastaviti.

Page-3-Image-4
Foto 7. i 8. Rad na novom zidu

Nema potrebe pričati da su 4 sata koliko je dogovoreno da će radionica trajati jako brzo prošla, a kada je došlo vrijeme za ručak nije se odmah prestalo raditi, jer „evo samo još ovo da popravimo”, no kad je stigla naručena peka rad je ipak obustavljen.

Page-4-Image-5
Foto 9. i 10. Izgrađeni dio novog zida i rezultati radionice

I tako je jako brzo prošlo lijepo jutro u Velikom Godinju, još jedna lijepa radionica. I ne treba spominjati da se već kuju planovi za nove, buduće akcije. Za kraj ostaje još jednom zahvaliti našim domaćinima Nadi i Nediljku na uvijek srdačnom gostoprimstvu i Žani Pervan Odak, ravnateljici CKZ grada Vrgorca, na svoj organizaciji i koordiniranju svega.

Tekst: Stipe Božinović Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. […]

Read More »

 atts
0

Studia ethnologica Croatica: Cresko-lošinjski mrgari

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1).

Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469.

Autori:
Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mauro Varotto ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova
Goran Andlar ; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak:
Višeprostorne ovčare dio su suhozidne pastirske baštine Ujedinjenoga Kraljevstva, Švicarske, Islanda i Hrvatske. Primjeri s otoka Cresa i Lošinja (lokalnoga naziva: mrgari) u procesu su napuštanja, a u literaturi tek parcijalno obrađeni, zbog čega je cilj ovoga rada objedinjavanje i dopuna spoznaja, polazeći od premise o njihovoj kulturnoj vrijednosti. Istraživanje se temeljilo na pregledu literature i kartografskih podataka, ali ponajviše na razgovorima s lokalnim stanovništvom te terenskim obilascima. Ovim je radom većina otočnih višeprostornih mrgara zabilježena i opisana te vrednovana unutar modela kojim su izdvojeni oni najreprezentativniji i/ili prikladni za obnovu.

U nastavku dijelimo fotografije mrgara iz članka u boji, uz dopuštenje autora:

DCIM100MEDIADJI_0893.JPG Figure 10 DCIM100MEDIADJI_0164.JPG Figure 13 DCIM100MEDIADJI_0091.JPG Figure 17 Figure 20 DCIM100MEDIADJI_0254.JPG DCIM100MEDIADJI_0120.JPG Figure 27

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1). Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469. Autori: Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Mauro […]

Read More »

 atts
0

Popravak krova pred prve kiše u Dragodidu

tekst: Ana Burić

fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša

Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki Burić- jedinoj stanovnici Dragodida (uz pasa Bobija, tovara Gala, kozu Larisu i jarca Antoninka)  u održavanju sela i tradicionalnog načina života.

WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.56 (2)

O povijesti sela, počecima Udruge usko vezanim za Dragodid i dosadašnjim akcijama već je dosta pisano, a za one koji žele znati više sve članke možete pročitati ovdje: 2002. / 2014. / 2016. / 2017. I. / 2017. II /2018. /2019.
I ove godine akcija je financirana iz projekta koji je raspisao Grad Komiža pod nazivom „Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma u selu Dragodid“

Nakon izvidničkog posjeta selu ovog ljeta ustanovili smo da je, od brojnih potrebnih sanacija, definitivno najbitniji zahvat obnova tj popravak kamenog pokrova na najstarijoj kući u selu koja se jedina još uvijek koristi u svrhu življenja.

20211030_122043 20211101_122802
Kao najoptimalniji termin pokazao se vikend početkom studenog, pa smo skombinirali dane i organizirali trodnevnu akciju s peteročlanom postavom iz Zagreba, Sinja, Brača i Splita uz pomoć tri četveronožna volontera Dojdi, Ninu i Đuru koji su se brinuli da hranu uvijek spremimo na sigurno. Logistiku, načelni plan rada i nabavu materijala obavili smo ranije, tako da smo na teren došli opremljeni limom, vapnom, cementom, kupama kanalicama, pilama, šarafima…

Uz jutarnju kavu s otvorenog ognjišta, u zadimljenoj kuhinji, između debelih kamenih zidova obavijenih tamnim velom, čađom povezane paučine, naš zadatak se iščitavao kao dan. Sunčane su zrake, poput lasera na južnoj strani krova, probijale tamu (drama).

WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.57 (2)
Klasično dvostrešno krovište (drvene rogovi i grede kao nosiva konstrukcija, joprena kao potkonstrukcija te kamene ploče kao pokrov) bilo je popravljano 2017. godine (također zahvaljujući financijskoj pomoći Grada Komiže uz pomoć privatne Nediljkine ušteđevine), no nažalost nedovoljno kvalitetno pa se zadatak pokazao i zahtjevnijim no što smo planirali. Sva ta mjesta proboja lasera trebala su biti sanirana preslagivanjem postojećih kamenih ploča, dodavanjem novih ploča ili na najzahtjevnijim mjestima umetanjem lima od pocinčanog čelika nastojeći učiniti siguran put za vodu. Najiskusniji među nama, Andro, uveo nas je u posao, te smo sljedeća tri dana proveli u svim mogućim akrobatskim pozama na krovu i oko krova. Mnoga mjesta su trebala biti otvorena i nanovo složena. Netko je bio na krovu i preslagivao, netko zavaljen u prašnjavi tavan asistirao iznutra, netko pronalazio adekvatne kamene ploče, netko skupljao drva za ogrjev, al svi smo pritom slušali Nediljku i njene priče, savjete i komentare kojih nikad ne nedostaje, te dodatno začine ionako posebnu akciju u zabačenom selu na vrh otoka, bez struje, signala i stresa (bar onog uobičajenog).

20211030_122446 20211030_122859 WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.53 (1) WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.55
Nakon što smo završili rad s pločama i limom popravili smo i sljeme u kombinaciji starih i novih kupa kanalica i time glavni zadatak priveli kraju.

20211101_123010 20211101_123048
Kako se s otoka nikad ne odlazi polagano i na vrijeme, zadnji tren smo premjerili i dokumentirali još dvije kamene kuće kao žurne kandidate sljedeće akcije.

Jedna kandidatkinja je stara kamena kuća uz tor za koze, kolokvijalnih naziva „kućica o tovara“ ili  „europski dom“ koja je u ljetnim mjesecima početka 2000-tih. služila kao poligon za učenje i upoznavanje materije koje je kasnije rezultiralo današnjom Udrugom, te kao takva ima posebnu ulogu i definitivno zaslužuje temeljitu obnovu krovišta (nosive konstrukcije i pokrova). Bitno je napomenuti da smo obilaskom zaključili da je stanje alarmantno, te je Zvone ad hoc izveo par hvale vrijednih improvizacija s ciljem saniranja i sprječavanja dodatnog urušavanje dok ne dođe hitna pomoć na proljeće.20211101_123827 20211101_124928
Drugi kandidat je malena kućica u ruševnom stanju do konobe gdje bi Nediljka rado uredila „apartman“ za svog tovara kako bi se napokon osamostalio od koza i prestao ih gnjaviti, a nama bi poslužila kao idealna za demonstraciju i edukaciju članova kako napraviti tradicionalno krovište od početka do kraja koristeći lokalne materijale.

20211101_125250 20211101_130800
Detaljnije o tim akcijama, nadajmo se sljedeće godine, a do tada hvala Gradu Komiži na potpori i financiranju, Zvoni na prijevozu i legendarnoj Nediljki na super domaćinstvu, svim pričama, kafama i iskrenim osmjesima. Radujemo se ponovnom druženju!

20211030_130443 WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.50
p.s. Čim smo napustili otok okrenula je prava jesenska nevera. Strepili smo kako će se popravljeni krov pokazat na prvom testu. Nediljku naravno nismo mogli odmah dobiti, no za par dana se javila sretna s vijestima da je suha!

tekst: Ana Burić fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki […]

Read More »

 atts
1

Očuvanje gromača na Kotoru i Kotor u dvorištu

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić

Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne radionice u Crikvenici. Tako smo 9. i 10. Listopada održali tradicionalnu radionicu obnove gromača na Kotoru, a odmah potom i trodnevnu radionicu “Kotor u dvorištu”.

Radionica koju provodimo na Kotoru osmišljena je s ciljem edukacije sudionika i popularizacije suhozidne gradnje uz prateću obnovu dijelića naselja. Ovaj je put u fokusu bio podzid čija jedna strana definira među na putu nadomak izlaza iz naselja, dug oko 4m, te još jedan zid cca 2m koji tvori istu cjelinu između kojih je stepenište. Sudjelovali su lokalni stanovnici i zidari, te znatiželjnici iz ostatka županije.

1Akcija na buri

Lokacija na kojoj smo radili je u predivnom krajoliku pored starog zapuštenog gumna, između dvije kuće.  Dočekalo nas je više vegetacije nego što smo očekivali, nekoliko stabala usred zida, trbušasta gromača…

2 3Zatečeno stanje

4 5 6 7Čišćenje stepeništa i priprema za gradnju

 

8Radno, radno

9 10 11 12
Presložen obližnji zidić koji se nastavlja uz kuću

13 14 16Potom je uslijedila i druga radionica, »Kotor u dvorištu« koja je pokrenuta 2019. u cilju edukacije najmlađih, ali i sa željom da se jedan dio školskog dvorišta OŠ Vladimira Nazora, s već postojećim maslinicima, prezentira u duhu primorskog krajolika.

Unutar tri dana učenici od 5.-8. razreda jedan su školski sat posvetili upoznavanju svrhe gradnje u kamenu, sortiranju i skupljanju ili pak slaganju kamena, ovisno o tome u čemu se tko više pronašao.

17 18Na jednoj strani dvorišta od viška materijala gradio se pokazni zid koji se pokazao idealanim za prve graditeljske ekspedicije, a u masliniku nastajala je kamena klupa organičkog oblika.

22 23 24A po završetku, naravno, nismo si mogli pomoći i pojurili smo uštimati još koji kamen na klupama koje smo gradili lani. Bilo nam je drago vidjeti da se klupe zaista često koriste.

25 26Uz spomenute organizatore, na angažmanu valja zahvaliti i učiteljicama i koordinatoricama učenica i učenika Olgi i Martini, te svim učiteljima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i povezali rad sa školskim predmetom!

Akciju su svojim sredstvima omogućili Ministarstvo kulture i medija RH, Primorsko-goranska županija i Grad Crikvenica.

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne […]

Read More »