Devastacija Velebita ili devastacija konstruktivnog dijaloga?
Otvoreno pismo povodom medijskih napisa o projektu obnove pastirskih stanova na lokalitetima Lubenovac i Alan u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Mladi eksperti koji su volonterski sudjelovali u pripremi tog projekta reagiraju na tvrdnje Udruge za zaštitu prirode Animalia da se radi o devastaciji i komercijalizaciji prirodne baštine.
Otvoreno pismo povodom medijskih napisa o projektu obnove pastirskih stanova na lokalitetima Lubenovac i Alan, u N.P. Sjeverni Velebit
Slika: Vizura na pastirsko naselja Struga-Zelengrad
Hrvatska javnost i aktivistička scena s pravom su prirodno sumnjičavi prema svakoj namjeri gradnje i razvoja na javnim dobrima. Činjenica je da se u proteklo vrijeme pred nama odvijao niz slučajeva u kojima su prirodni okoliš i društvena imovina bili olako podloženi interesima krupnog kapitala i raznih razina politike. No ponegdje ipak postoje i one drugačije, dobro promišljene inicijative iza kojih stoji entuzijazam i istinska želja za nečim konstruktivnim i korisnim. Kao nezavisni stručnjaci koji su volonterski sudjelovali u koncepciji i razradi spornog projekta rekonstrukcije pastirskih stanova, želimo ovdje iznijeti argumente da je spomenuta ideja upravo takva.
Prije svega želimo istaći naše poštovanje prema kritičkoj ulozi nevladinih organizacija i građanskih inicijativa koje često predstavljaju jedini glas upozorenja na nesavjesne radnje koje se odvijaju mimo pažnje javnosti. Kolegama iz udruge Animalia jedino zamjeramo što javnu polemiku o ovome projektu nisu započeli pozivom na razgovor već nekonstruktivnim napadom, pritom gradeći svoje zaključke na neprovjerenim informacijama. Nadamo se da za konstruktivan javni dijalog i dalje nije kasno te u ovom pismu nudimo svoj odgovor na zabrinutosti koje je posljednjih dana izložila udruga Animalia.
Započnimo razjašnjenjem nekoliko krivih i nepotpunih informacija koje su posljednje vrijeme o projektu dospjele u javnost:
1. Na Lubenovcu se ne planira rekonstrukcija pastirskih stanova već gradnja komercijalnih objekata više puta većih od izvornih
Ovu tezu bi trebali dokazivati kolčići zabodeni na lokalitetima gradnje kao i skica objekata preuzeta iz idejnog rješenja. Istina je ta da kolčići demarkiraju granice zemljišnih parcela a ne gabarite građevine i trasu navodne ceste. Prema projektu koji je dobio dozvolu i konzervatorske uvjete planira se obnova pastirskih koliba u izvornoj suhozidnoj tehnici i u zatečenim gabaritima. Sav rad izvodit će se ručno bez ikakve mehanizacije i probijanja pristupnih putova. Kao suradnik i nadzor na realizaciji ovoga dijela projekta pozvana je nagrađivana udruga Dragodid koja je volonterskim radionicama već obnovila brojne druge suhozidne lokalitete diljem naše obale. Predviđeno je da se stanovi iznutra opreme izvornim skromnim inventarom i popratnim interpretativnim materijalima, te služe isključivo za edukativne svrhe i kao spomen nekadašnjeg pastirskog načina života.
Veće kućice prikazane na spomenutoj slici predviđene su za gradnju na Alanu, asfaltiranom cestovnom prijevoju na kojem već postoji planinarski dom i manje vikend naselje. Nastojalo ih se materijalima i oblikovanjem što više uklopiti u ambijent a ipak omogućiti njihovu modernu funkciju. U projektu su predviđena brojna održiva i ekološka rješenja koja bi ove kućice učinile pokaznim primjerom primjerene rekonstrukcije starijih objekata na području Velebita. Predviđena namjena ovih objekata nije komercijalno iznajmljivanje (zbog skromnih gabarita i opremljenosti to ionako ne bi polučilo značajan ekonomski efekt) već će se koristiti kao smještaj za znanstvenike, nadzornike, opremu, edukacijske i izletničke grupe te izviđače.
Slika: Stočarenje na Lubenovcu
2. Predviđena gradnja ugrožava strogi rezervat prirode Rožanski i Hajdučki kukovi
Ton prezentacije čitatelja navodi na zaključak da se planirani zahvati namjeravaju izvesti unutar granica strogog rezervata prirode. Ovaj krivi zaključak kasnije su u svojem istupima na forumima demantirali i sami članovi Animalie no nažalost ne možemo ne primijetiti da je ova možda nenamjerna insinuacija pokrenula izrazito razumljiv no štetan sentiment među dijelom planinarske zajednice kojoj je prije nekoliko godina iz razloga zaštite prirode uskraćen pristup na Hajdučke i Rožanske kukove. Pojavila se i teza da je rečena zabrana postavljena samo zato da se planinare udalji sa spomenutog područja kako bi se otvorio put njegovoj komercijalizaciji i masovnom turizmu.
Pri promišljanju ovog projekta uzeta je u obzir blizina strogog rezervata i nosivi kapacitet Lubenovca te ni u kojem slučaju nije promišljano masovno dovođenje posjetitelja. Do Lubenovca će posjetitelji i dalje moći samo pješke, a kao glavnu publiku i korisnike ovog prostora vidimo upravo sve one koji žele autentični doživljaj tradicionalnog života na Velebitu.
Slika: Život u planini (Bunjevci pred kućom u Bliznicama)
3. Zahvat je inherentno nelegalan jer se radi o novoj gradnji a ne o obnovi, te stoga jer nije donesen prostorni plan N.P. Sjeverni Velebit te izdana dopuštenja predstavljaju pogodovanje privatnim interesima.
U projektu je predviđena isključivo obnova četiri postojeća pastirska stana na Lubenovcu i šest na Alanu u postojećim gabaritima i uz poštivanje svih konzervatorskih smjernica i uvjeta zaštite prirode izdanih od nadležnih tijela. Pravnu problematiku prostornog plana po kojem je izdana dozvola za zahvat ne možemo komentirati jer to izlazi iz okvira naše stručnosti, no u dobroj vjeri pretpostavljamo da su u postupku izdavanja iste nadležna tijela izvršila sve pravne provjere. Insinuaciju o pogodovanju privatnim interesima možemo komentirati samo našim iskustvom kao volonterskih savjetnika na projektu. Uprava N.P. Sjeverni Velebit je na ovom projektu izašla van uobičajenih očekivanja sa svojim nastojanjem da konzultira sve relevantne struke i dionike. Da gajimo ikakav dojam o pogodovanju privatnim interesima prekinuli bi suradnju i ne bi istupali u obranu ovog projekta. Naši osobni i stručni motivi za sudjelovanje u ovom projektu su želja da pomognemo u realizaciji dobre i opće korisne ideje, da vlastitim rukama vratimo pokoji kamen na zidove stanova na Lubenovcu te da jednog dana skuhamo puru ili ispečemo kruh pod pekom na oživljenom ognjištu ovih drevnih kućica.
Slika: Život u planini (Bunjevka ispred ljetnog stana)
Još par riječi o namjeri ovog projekta:
Javnosti je malo poznato da je krajobraz velebitskih pašnjaka na lokalitetima poput Mirova, Alana, Lubenovca i prekrasne cjeline Struge-Zelengrad, rezultat ljudskog korištenja kroz više stotina godina. Ovdje je izvorno rasla šuma i tek se kroz čovjekovo pašarenje stabilizirao novi mješoviti krajobraz koji danas povezujemo s Velebitom i koji je u ekološkom smislu bogatiji od prirodnog izvornika. Ovaj krajobraz je danas u jako lošem stanju jer su zadnjih 50 godina aktivnosti, koje su ga prirodno stoljećima stvarale i održavale, napuštene. Planinske livade, koje volimo na Velebitu, bez ispaše i ostale interakcije s čovjekom nestaju širenjem mlade šume, pastirske kolibe bez održavanja se vraćaju u hrpe kamenja iz kojih su i nastale. Danas nacionalni park ima tri mogućnosti:
1. Prepustiti krajobraz prirodi
2. Sam svojim kapacitetima održavati livade i krajobraz kao muzeološki primjerak
3. Potaknuti aktivnosti koje bi, poput tradicionalnog stočarenja, prirodno održavale krajobraz
Slika: Pastirski stan poput stanova na Alanu
Prvi scenarij će se neminovno desiti na 90% manje vrijednih lokacija, posebno u cjelinama na južnim primorskim padinama. Za drugi scenarij ni država ni park nemaju ljudskih ni financijskih kapaciteta, a i taj umjetni način održavanja baštine kroz konstantnu infuziju sredstava i truda je, u konzervatorskoj i zaštitarskoj praksi, zastario, te se već bar pola stoljeća u nacionalnim parkovima na zapadu pokušava zamijeniti “živim strategijama”, poput spomenute treće mogućnosti.
Za razliku od onog što kruži ovih dana u javnosti, inicijativa NPSV-a da utroše sredstva koja su dobili ide upravo u tom pravcu. Zasaditi “sjeme dobrog odnosa prema krajobrazu” koje bi poslužilo kao primjer i poticaj svima koji bi htjeli obnoviti svoje pastirske stanove. Postaviti temelje za korištenje i prezentiranje velebitske pastirske baštine, primjer kako obnoviti pastirski stan na tradicionalan način, ili kako ga primjereno adaptirati za novu funkciju. Javna ustanova N.P. Sjeverni Velebit ne može sama ponovo pokrenuti stočarsku proizvodnju na Velebitu no može u budućnosti stanovništvu pružiti legalan okvir i primjer kako da pokrene na primjer agroturizam ili malu siranu te ga spojiti sa tržištem kroz projekte „brendiranja“ i plasman tradicijskih proizvoda.
Slika: Ostaci pastirskih stanova na Lubenovcu
Ne slažemo se s udrugom Animalia da obnova stočarenja na Velebitu nije realan i vrijedan cilj. Tradicijska proizvodnja je, što zbog turizma a što zbog domaće potražnje, tržišno sve vrjednija ekonomska grana, a upravo su u okviru mreže Natura 2000 realizirane brojne mjere poticanja tradicijskih praksi gospodarenja krajolikom, poput stočarenja kao sredstva njegova održavanja.
(vidi: http://www.high-nature-value-farming.eu/biodiversity/natura2000/ )
Slika: Skice za izradu autentičnog namještaja
Lubenovac kakvog ga danas svi volimo bez čovjeka ne postoji. Kako danas očuvati krajobraz, kad su aktivnosti koje su ga stoljećima stvarale i održavale zamrle, su složena pitanja. Smatramo da je Nacionalni park Sjeverni Velebit kvalitetno započeo potragu za održivim rješenjima ovih problema, no čeka ga još dug put i potrebna mu je sva podrška i usmjeravanje. Sigurni smo da udruga Animalia svojom ekspertizom može u tom smislu odigrati konstruktivnu ulogu neovisnog promatrača i korektiva planiranih aktivnosti, te ju stoga upućujemo na dijalog i detaljno informiranje o stvarnim aktivnostima i ciljevima iza ovog projekta.
Srdačno,
Rene Lisac, dipl. ing. arh
mr. Martina Ivanuš, dipl. pov. umj.
Grga Frangeš, dipl. etn.
O nama:
Rene Lisac radi na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 10 godina da se aktivno bavi istraživanjima ruralnog prostora, pitanjima zaštite i održivog razvoja zaštićenih područja poput nacionalnih parkova i parkova prirode. Izradio je s Konzervatorskim odjelom u Gospiću studiju i plan kojim je zaštićen prostor Sjevernog Velebita i njegov krajobraz, zatim studiju o vršnom dijelu Srednjeg Velebita, izdaje nekoliko znanstvenih članaka na tu temu te aktivno prati aktivnosti i inicijative Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Dovršava doktorsku disertaciju na temu “strukture smjernica za planiranje održivih sveučilišnih kampusa”.
Martina Ivanuš radi u Ministarstvu kulture, uprava za zaštitu kulturne baštine. U Konzervatorskom odjelu u Gospiću radila je 8 godina na poslovima zaštite kulturne baštine, te sudjelovala u istraživanjima prirodno zaštićenih područja Ličko-senjske županije što je rezultiralo konzervatorskim studijama NP Sjevernog Velebita i Srednjeg Velebita. Dovršava doktorsku disertaciju na temu “Arhitektura i prostorno planiranje u Nacionalnom parku Plitvička jezera”.
Grga Frangeš je etnolog konzervatorskog odjela u Rijeci. Prethodno radno iskustvo u Parku prirode Učka vezalo ga je uz problematiku odnosa ljudskih zajednica i okoliša te trenutno dovršava doktorsku radnju na temu “Međuodnos tradicijskog stočarstva i okoliša jugoistočne Europe”. Dio je tima udruge 4 GRADA DRAGODID koji je prošle godine za svoj rad na očuvanju suhozidne baštine Jadrana dobio prestižnu europsku nagradu „Europa Nostra Heritage Award“.
Otvoreno pismo_Lisac_Ivanus_Franges_za PDF.pdf
Sa dužnom pažnjom pročitah članak. Kad se stvari postave tako kako ih iznašaju i brane ovo troje autora gotovo da se ne može naći zamjerke. No, činjenice iz stvarnog života govore da oni / stručnjaci/ zapravo nisu relevantni za buduća događanja već obično služe kao “dimna zavjesa” raznoraznim špekulantima. Osobno bezpogovorno podržavam da se vrati autentičnost pastirskih stanova i proizvodnje vezane uz njih. No, na bezbroj primjera vidimo da to ne će zaživjeti . Kakve minisirane, kakav agroturizam kad ni minisirane, mljekare koje odvajkada postoje ili su sagrađene poticajnim sredstvima iz jednog džepa države , figa u drugom džepu zaustavlja i opstruira. Dragi volonteri , budite uvjereni da se glas nije digao protiv vas i vašeg truda, ovaj moderni narod planina 7 osobito Velebitaši/ planinari i šetaći boje se onih koji vrebaju iz prikrajka!
Osim toga, nameće se pitanje zašto projekt nije dospio u širu javnost najprije od strane idejnih začetnika, već se o njemu zna tek nakon reakcije “pobunjenika”!!?
ma mozda je i bolje da se digla buka, jer je kod nas jedino paznja javnosti jamac da se ne desavaju kojekave “prilagodbe”. jedino mislim da u startu treba teziti istini i objektivnom informiranju (prije svega sebe samoga), a ne u pocetku diskvalificirati nekoga ili nesto nategnutim i izmastanim argumetima.
inace novi list je nedavno pisao o projektu
http://www.min-kulture.hr/default.aspx?ID=7184
mogli smo i prenijeti ali draze su nam konkretne akcije od projekata 🙂
u svakom slucaju kad i ako stvar krene, bili mi u to ukljuceni ili ne, pratit cemo itekako, i budite sigurni da cemo galamiti ako bude trebalo 🙂
Opis projekta obnove stanova
http://www.np-sjeverni-velebit.hr/novi_web/NPSV-pdf/NPSV-NIP-stanovi-opis-projekta.pdf
“(…)
Lubenovac
Objekti na Lubenovcu svrstani su u kategoriju pastirskih vrhgorskih stanova. Na ovom je lokalitetu planirana obnova ukupno četiri objekta, ukupne bruto površine od 67 m2, što predstavlja koeficijent izgrađenosti od 5% u odnosu na ukupnu površinu katastarske čestice (1366,6 m2).
• Građevina L1 (19 m2) – ima smještajnu funkciju
• Građevina L2 (12,7 m2) – ima pokaznu funkciju
• Građevina L3 (18,9 m2) ‐ ima smještajnu funkciju
• Građevina L4 (16,4 m2) – ima servisnu funkciju – sanitarije, skladište
Alan
Objekti na Alanu svrstani su u kategoriju pastirskih vrhgorskih stanova. Na ovom je lokalitetu planirana obnova ukupno šest objekata, ukupne bruto površine od 224,2 m2, što predstavlja koeficijent izgrađenosti od 4% u odnosu na ukupnu površinu katastarske čestice (6394,5 m2).
• Građevina A1 (38 m2) – ima smještajnu funkciju
• Građevina A2 (65,2 m2) – ima smještajnu funkciju
• Građevina A3 (36,6 m2) – ima smještajnu funkciju
• Građevina A4 (53,5 m2) – ima smještajnu funkciju
• Građevina A5 (18,3 m2) – ima servisnu funkciju – sanitarije, skladište
• Građevina A6 (12,6 m2) – ima pokaznu funkciju
Građevine će biti smještene na originalnim lokacijama, te s obzirom na nagib terena djelomično ukopane. Građevine će se izvesti slaganjem i zidanjem kamenom, sukladno konzervatorskoj podlozi čime se obnavljaju i zadržavaju osnovne oblikovne karakteristike izvornog pastirskog stana, osobito u vanjskom izgledu objekata.
Pri uređenju interijera objekata za smještaj se, korištenjem suvremenih materijala, dijelom povećavaju standardi toplinske zaštite i zaštite od atmosferskih utjecaja, te osiguravaju potrebni sigurnosni standardi i poboljšana funkcionalnost objekta. Ova se poboljšanja ne odnose na pokazne objekte (L2, A6), koji će u cijelosti i do detalja biti rekonstruirani u izvornom obliku. Objekti će biti pokriveni šindrom i imat će vrata, a na Alanu će neki objekti imati i male prozore. Lokacije neće imati vodovodnu mrežu, instalacije, niti sustav sanitarne odvodnje, pa je opskrba lokaliteta vodom predviđena na tradicionalan način (iz šterne), a sanitarni čvorovi u servisnim objektima bit će izvedeni kao kompostni. Lokaliteti neće imati elektroopskrbnu mrežu. Na Alanu će biti moguće (ne i nužno!) postavljanje elektronaponskih panela na južno eksponirane krovne plohe.
U zoni zahvata izvest će se i rekonstrukcija zatečenih putova, stepenica, suhozida, šterni i klupica, a pristup parcelama i objektima planiran je isključivo pješice, s već postojeće javne (Alan), odnosno šumske (Lubenovac) prometnice. U konačnici će obnovljeni kompleksi objekata odavati dojam malih rekonstruiranih zaselaka, koji ni na koji način neće narušiti krajobraznu atraktivnost prostora, već će je samo naglasiti.
Upravo zbog nepristupačnosti lokacija te korištenja ručnih tehnika rada pri rekonstrukciji pastirskih stanova, troškovi projekta su veći nego kad bi se gradilo klasičnim tehnikama građenja uz upotrebu strojeva.
Objekti će služiti u prvom redu za smještaj djelatnika Parka (nadzornici, stručna služba), znanstvenika i suradnika, te dijelom posjetitelja u sklopu interpretacijskih i edukacijskih programa. Za potrebe potonjeg osmišljava se detaljan sustav interpretacije za oba lokaliteta, pri čemu će glavna nit vodilja biti vrijednosti ekološke mreže Natura 2000. Usto, na Lubenovcu će se staviti veći naglasak na interpretaciju održivosti tradicionalnog načina života (život lišen modernih tehnoloških dosega temeljenih na fosilnim gorivima i električnoj energiji).
(…)”
Skoro sam zaplakajo!
A što se radilo niz godina, otkako smo dobili odbijenicu za obnovu planinarskog objekta na Lubenovcu!? Sve smo pokušali, društva su se odazvala svojom pomoći, novčanom, koju smo nakon toga uredno svima vratilI!
Spominje se izvjesni Milan Nekić, dalje Zoran Šikić, pa ministarstvo, koje je imao čojek Biškupić i.t.d….!
U međuvremenu hodili smo na Velebit, gledali kako se polako urušavaju suhozidi, ne obnavljaju planinarske staze (Premužićka!), da bi vidjeli ogromne šumarske devastacije iznad Lubenovca prema Oblom kuku, urušene šumske ceste i sl.
Dakle, što je radio NP Sj.Velebit?
Napravio je nešto oko prilazne ceste do ispod Vučjaka?
Glede ovih uskrsnulih prijedloga za Lubenovac i područje oko Alana, da odgovorim nešto više, zasada nemam vremena, jer potrošio sam dobar dio života, i dao sam dosta toga za Velebit i “Lijepu našu”, a možda se i predomislim, ako nas pozovu, planinare, da obnovimo opet planinarski objekt na Lubenovcu, koji bi u ovom nametnutom slučaju bio istinsko rješenje, nasuprot predviđenih novih rješenja!
Uz pozdrav, Tom
E moj gospodine Lisac i gospođo ili gospodićna Martina, barem kako sam ja naučio prostorni plan je jedno a mašta drugo, od kad smo skoćili kako se veli zbog izgradnje na Lubenovcu, a i kod Alana, niko se iz N.P.nije udostojio da barem nešto napiše kao odgovor, osim sada vas , a izgleda u službi N.P.. Davno prije nego je sklonište na Lubenovcu zapaljeno pokušalo se sa obnovom stanova, (Brada), već je bilo i nabavljen dio građe, ali onda je naglo stigla zabrana i sva građa je maknuta s Lubenovca s obrazloženjem da nema prostornog plana pa se nemože graditi, kako se sada od jednom može, drugo, vi govorite o ljudima , izviđaćima i.t.d. kojim ljudima , a o izviđačima da ne govorim, gore su dolazili planinari koje je ta i takova uprava N.p-a maknula sa svim svojim mogućim i nemogućim zabranama, a priroda je za ljude, jel se vi složili s time ili se nemožete složiti, vaša stvar, a nije samo Sjeverni Velebit katastrofa, katastrofa je i južni jel i na jednom i na drugom dijelu postoje odlagališta smeća u P.P.Velebit, jeli tako ili nije i na kraju ma samo vi gradite, ja i ovako neću doći gore na Vaš dio jel ste izgleda dovoljni sami sebi.
I meni je došlo pod ruku nekoliko “za” i “protiv” ali svi pišu romane i eseje u koje je utkano vlastio mišljenje i emocije, ČITATELJE ZANIMAJU SAMO GLOE ČINJENICE I TO KRATKO I JASNO ( oprostite na velikim slovima, nije mi namjera vikati nego istaknuti ali nema mogućnosti za bold), a ne romani. Iz iskustva znam da kada se nešto želi prikriti, zakukuljiti onda se piše i piše jer tako čitatelj izgubi i strpljenje i volju da shvati o čemu se radi. Stvarno bih voljela znati o čemu se radi ali čist sumnjam da ću saznati 🙁
@valerija
slazem se!
cinjenice koliko god gole mogu biti u ovom trenutku dok je jos projekt na papiru, mozemo citati nekoliko komentara ispod, odnosno u opisu projekta na stranici NPSV http://www.np-sjeverni-velebit.hr/novi_web/NPSV-pdf/NPSV-NIP-stanovi-opis-projekta.pdf
Htjela bih samo pitati sto sa nama koji imamo u vlasnistvu nacionalnog parka zemlju. Ja imam na Petrašici 5000 kvadrata i nesmijem nista graditi a u parku prirode. Ako nesto o tome znate da mi odgovorite.Zašto park ne otkupi onda ili neznam što.Ja bi radila hotel, ovako nista ne mogu. Hvala!
Poštovana Ankica, po struci sam prostorni planer i mogu Vam odgovoriti na ovo pitanje. Činjenica da ne smijete graditi hotel na svojih 5000 kvadrata nema toliko veze s parkom prirode. Mnogi ljudi imaju desetke tisuća kvadrata na područjima izvan parkova prirode pa ne smiju graditi hotele i kuće jer na toj zemlji nije dozvoljena gradnja. Područja za gradnju ograničavaju se kod nas i svugdje na Zapadu (pa i na istoku). Zašto? Prvi argument je taj da se ograničavanjem i grupiranjem područja izgradnje pojeftinjuje komunalna infrastruktura, jer se trošak dijeli na više korisnika. A drugo, i u ovom slučaju još važnije, možda ćete se složiti da stihijska izgradnja ipak nagrđuje prostor. Sigurno niste jedina osoba koja ima 5000 kvadrata na Velebitu, i kad bi sutradan niknuo jedan hotel tu, drugi tamo, gdje bi tome bilo kraja i kako bi to izgledalo? S druge strane, mogu se složiti s Vama da ne bi bilo loše kad bi država bila u stanju otkupiti svu zemlju u zaštićenim područjima. Međutim, ponavljam, park prirode nije razlog zašto na svojoj zemlji ne smijete graditi hotel! Pozdrav!
I eto, tako to, pročitao sam tekst i komentare, mogu reći samo jedno, proterani smo istinski zaljubljenici Velebita iz N.P.S.V. , što se tiće izgrađenih nastambi, tamo nisu bili stanovi, Brada je imao točan položajni nacrt stanova, a ovi objekti su prćija pojedinaca jer su mislili da će nahrupiti bogati stranci pa će im park prodati priću kako se tu nekad živjelo i debelo naplatiti. I sad sad se dolazi gore mi je muka kad mi naplati ulaznicu, a za što, da mogu npr autom obići park od Oltara do Zavižana i gledati more i otoke, hvala ne, stavite su se rampe od Botaničkom vrta i na ulaz od Begovače, čemu, da nemogu proći s jednog kraja na drugi, bolje bek se riješi cesta od lomske dulibe do Begovače i od Begovače do Lubenovca. Dobili ste izletnike i smeće, a izgubili ste dušu i istinske zaljubljenika u taj dio Velebita i na kraju, zbogom, preselio sam se na Južni dio.