Devastacija Velebita ili devastacija konstruktivnog dijaloga?

Otvoreno pismo povodom medijskih napisa o projektu obnove pastirskih stanova na lokalitetima Lubenovac i Alan, u N.P. Sjeverni Velebit

Slika: Vizura na pastirsko naselja Struga-Zelengrad

Hrvatska javnost i aktivistička scena s pravom su prirodno sumnjičavi prema svakoj namjeri gradnje i razvoja na javnim dobrima. Činjenica je da se u proteklo vrijeme pred nama odvijao niz slučajeva u kojima su prirodni okoliš i društvena imovina bili olako podloženi interesima krupnog kapitala i raznih razina politike. No ponegdje ipak postoje i one drugačije, dobro promišljene inicijative iza kojih stoji entuzijazam i istinska želja za nečim konstruktivnim i korisnim. Kao nezavisni stručnjaci koji su volonterski sudjelovali u koncepciji i razradi spornog projekta rekonstrukcije pastirskih stanova, želimo ovdje iznijeti argumente da je spomenuta ideja upravo takva.

Prije svega želimo istaći naše poštovanje prema kritičkoj ulozi nevladinih organizacija i građanskih inicijativa koje često predstavljaju jedini glas upozorenja na nesavjesne radnje koje se odvijaju mimo pažnje javnosti. Kolegama iz udruge Animalia jedino zamjeramo što javnu polemiku o ovome projektu nisu započeli pozivom na razgovor već nekonstruktivnim napadom, pritom gradeći svoje zaključke na neprovjerenim informacijama. Nadamo se da za konstruktivan javni dijalog i dalje nije kasno te u ovom pismu nudimo svoj odgovor na zabrinutosti koje je  posljednjih dana izložila udruga Animalia.

Započnimo razjašnjenjem nekoliko krivih i nepotpunih informacija koje su posljednje vrijeme o projektu dospjele u javnost:

1. Na Lubenovcu se ne planira rekonstrukcija pastirskih stanova već gradnja komercijalnih objekata više puta većih od izvornih

Ovu tezu bi trebali dokazivati kolčići zabodeni na lokalitetima gradnje kao i skica objekata preuzeta iz idejnog rješenja. Istina je ta da kolčići demarkiraju granice zemljišnih parcela a ne gabarite građevine i trasu navodne ceste. Prema projektu koji je dobio dozvolu i konzervatorske uvjete planira se obnova pastirskih koliba u izvornoj suhozidnoj tehnici i u zatečenim gabaritima. Sav rad izvodit će se ručno bez ikakve mehanizacije i probijanja pristupnih putova. Kao suradnik i nadzor na realizaciji ovoga dijela projekta pozvana je nagrađivana udruga Dragodid koja je volonterskim radionicama već obnovila brojne druge suhozidne lokalitete diljem naše obale. Predviđeno je da se stanovi iznutra opreme izvornim skromnim inventarom i popratnim interpretativnim materijalima, te služe isključivo za edukativne svrhe i kao spomen nekadašnjeg pastirskog načina života.

Veće kućice prikazane na spomenutoj slici predviđene su za gradnju na Alanu, asfaltiranom cestovnom prijevoju na kojem već postoji planinarski dom i manje vikend naselje. Nastojalo ih se materijalima i oblikovanjem što više uklopiti u ambijent a ipak omogućiti njihovu modernu funkciju. U projektu su predviđena brojna održiva i ekološka rješenja koja bi ove kućice učinile pokaznim primjerom primjerene rekonstrukcije starijih objekata na području Velebita. Predviđena namjena ovih objekata nije komercijalno iznajmljivanje (zbog skromnih gabarita i opremljenosti to ionako ne bi polučilo značajan ekonomski efekt) već će se koristiti kao smještaj za znanstvenike, nadzornike, opremu, edukacijske i izletničke grupe te izviđače.

Slika: Stočarenje na Lubenovcu

2. Predviđena gradnja ugrožava strogi rezervat prirode Rožanski i Hajdučki kukovi

Ton prezentacije čitatelja navodi na zaključak da se planirani zahvati namjeravaju izvesti unutar granica strogog rezervata prirode. Ovaj krivi zaključak kasnije su u svojem istupima na forumima demantirali i sami članovi Animalie no nažalost ne možemo ne primijetiti da je ova možda nenamjerna insinuacija pokrenula izrazito razumljiv no štetan sentiment među dijelom planinarske zajednice kojoj je prije nekoliko godina iz razloga zaštite prirode uskraćen pristup na Hajdučke i Rožanske kukove. Pojavila se i teza da je rečena zabrana postavljena samo zato da se planinare udalji sa spomenutog područja kako bi se otvorio put njegovoj komercijalizaciji i masovnom turizmu.

Pri promišljanju ovog projekta uzeta je u obzir blizina strogog rezervata i nosivi kapacitet Lubenovca te ni u kojem slučaju nije promišljano masovno dovođenje posjetitelja. Do Lubenovca će posjetitelji i dalje moći samo pješke, a kao glavnu publiku i korisnike ovog prostora vidimo upravo sve one koji žele autentični doživljaj tradicionalnog života na Velebitu.

Slika: Život u planini (Bunjevci pred kućom u Bliznicama)

3. Zahvat je inherentno nelegalan jer se radi o novoj gradnji a ne o obnovi, te stoga jer nije donesen prostorni plan N.P. Sjeverni Velebit te izdana dopuštenja predstavljaju pogodovanje privatnim interesima.

U projektu je predviđena isključivo obnova četiri postojeća pastirska stana na Lubenovcu i šest na Alanu u postojećim gabaritima i uz poštivanje svih konzervatorskih smjernica i uvjeta zaštite prirode izdanih od nadležnih tijela. Pravnu problematiku prostornog plana po kojem je izdana dozvola za zahvat ne možemo komentirati jer to izlazi iz okvira naše stručnosti, no u dobroj vjeri pretpostavljamo da su u postupku izdavanja iste nadležna tijela izvršila sve pravne provjere. Insinuaciju o pogodovanju privatnim interesima možemo komentirati samo našim iskustvom kao volonterskih savjetnika na projektu. Uprava N.P. Sjeverni Velebit je na ovom projektu izašla van uobičajenih očekivanja sa svojim nastojanjem da konzultira sve relevantne struke i dionike. Da gajimo ikakav dojam o pogodovanju privatnim interesima prekinuli bi suradnju i ne bi istupali u obranu ovog projekta. Naši osobni i stručni motivi za sudjelovanje u ovom projektu su želja da pomognemo u realizaciji dobre i opće korisne ideje, da vlastitim rukama vratimo pokoji kamen na zidove stanova na Lubenovcu te da jednog dana skuhamo puru ili ispečemo kruh pod pekom na oživljenom ognjištu ovih drevnih kućica.

Slika: Život u planini (Bunjevka ispred ljetnog stana)

Još par riječi o namjeri ovog projekta:

Javnosti je malo poznato da je krajobraz velebitskih pašnjaka na lokalitetima poput Mirova, Alana, Lubenovca i prekrasne cjeline Struge-Zelengrad, rezultat ljudskog korištenja kroz više stotina godina. Ovdje je izvorno rasla šuma i tek se kroz čovjekovo pašarenje stabilizirao novi mješoviti krajobraz koji danas povezujemo s Velebitom i koji je u ekološkom smislu bogatiji od prirodnog izvornika. Ovaj krajobraz je danas u jako lošem stanju jer su zadnjih 50 godina aktivnosti, koje su ga prirodno stoljećima stvarale i održavale, napuštene. Planinske livade, koje volimo na Velebitu, bez ispaše i ostale interakcije s čovjekom nestaju širenjem mlade šume, pastirske kolibe bez održavanja se vraćaju u hrpe kamenja iz kojih su i nastale. Danas nacionalni park ima tri mogućnosti:

1. Prepustiti krajobraz prirodi

2. Sam svojim kapacitetima održavati livade i krajobraz kao muzeološki primjerak

3. Potaknuti aktivnosti koje bi, poput tradicionalnog stočarenja, prirodno održavale krajobraz

Slika: Pastirski stan poput stanova na Alanu

Prvi scenarij će se neminovno desiti na 90% manje vrijednih lokacija, posebno u cjelinama na južnim primorskim padinama. Za drugi scenarij ni država ni park nemaju ljudskih ni financijskih kapaciteta, a i taj umjetni način održavanja baštine kroz konstantnu infuziju sredstava i truda je, u konzervatorskoj i zaštitarskoj praksi, zastario, te se već bar pola stoljeća u nacionalnim parkovima na zapadu pokušava zamijeniti “živim strategijama”, poput spomenute treće mogućnosti.

Za razliku od onog što kruži ovih dana u javnosti, inicijativa NPSV-a da utroše sredstva koja su dobili ide upravo u tom pravcu. Zasaditi “sjeme dobrog odnosa prema krajobrazu” koje bi poslužilo kao primjer i poticaj svima koji bi htjeli obnoviti svoje pastirske stanove. Postaviti temelje za korištenje i prezentiranje velebitske pastirske baštine, primjer kako obnoviti pastirski stan na tradicionalan način, ili kako ga primjereno adaptirati za novu funkciju. Javna ustanova N.P. Sjeverni Velebit ne može sama ponovo pokrenuti stočarsku proizvodnju na Velebitu no može u budućnosti stanovništvu pružiti legalan okvir i primjer kako da pokrene na primjer agroturizam ili malu siranu te ga spojiti sa tržištem kroz projekte „brendiranja“ i plasman tradicijskih proizvoda.

Slika: Ostaci pastirskih stanova na Lubenovcu

Ne slažemo se s udrugom Animalia da obnova stočarenja na Velebitu nije realan i vrijedan cilj. Tradicijska proizvodnja je, što zbog turizma a što zbog domaće potražnje, tržišno sve vrjednija ekonomska grana, a upravo su u okviru mreže Natura 2000 realizirane brojne mjere poticanja tradicijskih praksi gospodarenja krajolikom, poput stočarenja kao sredstva njegova održavanja.

(vidi: http://www.high-nature-value-farming.eu/biodiversity/natura2000/ )

Slika: Skice za izradu autentičnog namještaja

Lubenovac kakvog ga danas svi volimo bez čovjeka ne postoji. Kako danas očuvati krajobraz, kad su aktivnosti koje su ga stoljećima stvarale i održavale zamrle, su složena pitanja. Smatramo da je Nacionalni park Sjeverni Velebit kvalitetno započeo potragu za održivim rješenjima ovih problema, no čeka ga još dug put i potrebna mu je sva podrška i usmjeravanje. Sigurni smo da udruga Animalia svojom ekspertizom može u tom smislu odigrati konstruktivnu ulogu neovisnog promatrača i korektiva planiranih aktivnosti, te ju stoga upućujemo na dijalog i detaljno informiranje o stvarnim aktivnostima i ciljevima iza ovog projekta.

Srdačno,

Rene Lisac, dipl. ing. arh

mr. Martina Ivanuš, dipl. pov. umj.

Grga Frangeš, dipl. etn.

 

O nama:

Rene Lisac radi na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 10 godina da se aktivno bavi istraživanjima ruralnog prostora, pitanjima zaštite i održivog razvoja zaštićenih područja poput nacionalnih parkova i parkova prirode. Izradio je s Konzervatorskim odjelom u Gospiću studiju i plan kojim je zaštićen prostor Sjevernog Velebita i njegov krajobraz, zatim studiju o vršnom dijelu Srednjeg Velebita, izdaje nekoliko znanstvenih članaka na tu temu te aktivno prati aktivnosti i inicijative Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Dovršava doktorsku disertaciju na temu “strukture smjernica za planiranje održivih sveučilišnih kampusa”.

 Martina Ivanuš radi u Ministarstvu kulture, uprava za zaštitu kulturne baštine. U Konzervatorskom odjelu u Gospiću radila je 8 godina na poslovima zaštite kulturne baštine, te sudjelovala u istraživanjima prirodno zaštićenih područja Ličko-senjske županije što je rezultiralo konzervatorskim studijama NP Sjevernog Velebita i Srednjeg Velebita. Dovršava doktorsku disertaciju na temu “Arhitektura i prostorno planiranje u Nacionalnom parku Plitvička jezera”.

 Grga Frangeš je etnolog konzervatorskog odjela u Rijeci. Prethodno radno iskustvo u Parku prirode Učka vezalo ga je uz problematiku odnosa ljudskih zajednica i okoliša te trenutno dovršava doktorsku radnju na temu “Međuodnos tradicijskog stočarstva i okoliša jugoistočne Europe”. Dio je tima udruge 4 GRADA DRAGODID koji  je prošle godine za svoj rad na očuvanju suhozidne baštine Jadrana dobio prestižnu europsku nagradu „Europa Nostra Heritage Award“.

Otvoreno pismo_Lisac_Ivanus_Franges_za PDF.pdf

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

9 Comments

  1. miljenko lackovic
    Posted February 13, 2012 at 16:23 | Permalink

    Sa dužnom pažnjom pročitah članak. Kad se stvari postave tako kako ih iznašaju i brane ovo troje autora gotovo da se ne može naći zamjerke. No, činjenice iz stvarnog života govore da oni / stručnjaci/ zapravo nisu relevantni za buduća događanja već obično služe kao “dimna zavjesa” raznoraznim špekulantima. Osobno bezpogovorno podržavam da se vrati autentičnost pastirskih stanova i proizvodnje vezane uz njih. No, na bezbroj primjera vidimo da to ne će zaživjeti . Kakve minisirane, kakav agroturizam kad ni minisirane, mljekare koje odvajkada postoje ili su sagrađene poticajnim sredstvima iz jednog džepa države , figa u drugom džepu zaustavlja i opstruira. Dragi volonteri , budite uvjereni da se glas nije digao protiv vas i vašeg truda, ovaj moderni narod planina 7 osobito Velebitaši/ planinari i šetaći boje se onih koji vrebaju iz prikrajka!
    Osim toga, nameće se pitanje zašto projekt nije dospio u širu javnost najprije od strane idejnih začetnika, već se o njemu zna tek nakon reakcije “pobunjenika”!!?

  2. filip srajer
    Posted February 13, 2012 at 16:25 | Permalink

    ma mozda je i bolje da se digla buka, jer je kod nas jedino paznja javnosti jamac da se ne desavaju kojekave “prilagodbe”. jedino mislim da u startu treba teziti istini i objektivnom informiranju (prije svega sebe samoga), a ne u pocetku diskvalificirati nekoga ili nesto nategnutim i izmastanim argumetima.
    inace novi list je nedavno pisao o projektu
    http://www.min-kulture.hr/default.aspx?ID=7184
    mogli smo i prenijeti ali draze su nam konkretne akcije od projekata :)
    u svakom slucaju kad i ako stvar krene, bili mi u to ukljuceni ili ne, pratit cemo itekako, i budite sigurni da cemo galamiti ako bude trebalo :)

  3. filip srajer
    Posted February 13, 2012 at 20:35 | Permalink

    Opis projekta obnove stanova
    http://www.np-sjeverni-velebit.hr/novi_web/NPSV-pdf/NPSV-NIP-stanovi-opis-projekta.pdf

    “(…)
    Lubenovac
    Objekti na Lubenovcu svrstani su u kategoriju pastirskih vrhgorskih stanova. Na ovom je lokalitetu planirana obnova ukupno četiri objekta, ukupne bruto površine od 67 m2, što predstavlja koeficijent izgrađenosti od 5% u odnosu na ukupnu površinu katastarske čestice (1366,6 m2).

    • Građevina L1 (19 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina L2 (12,7 m2) – ima pokaznu funkciju
    • Građevina L3 (18,9 m2) ‐ ima smještajnu funkciju
    • Građevina L4 (16,4 m2) – ima servisnu funkciju – sanitarije, skladište

    Alan
    Objekti na Alanu svrstani su u kategoriju pastirskih vrhgorskih stanova. Na ovom je lokalitetu planirana obnova ukupno šest objekata, ukupne bruto površine od 224,2 m2, što predstavlja koeficijent izgrađenosti od 4% u odnosu na ukupnu površinu katastarske čestice (6394,5 m2).

    • Građevina A1 (38 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina A2 (65,2 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina A3 (36,6 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina A4 (53,5 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina A5 (18,3 m2) – ima servisnu funkciju – sanitarije, skladište
    • Građevina A6 (12,6 m2) – ima pokaznu funkciju

    Građevine će biti smještene na originalnim lokacijama, te s obzirom na nagib terena djelomično ukopane. Građevine će se izvesti slaganjem i zidanjem kamenom, sukladno konzervatorskoj podlozi čime se obnavljaju i zadržavaju osnovne oblikovne karakteristike izvornog pastirskog stana, osobito u vanjskom izgledu objekata.

    Pri uređenju interijera objekata za smještaj se, korištenjem suvremenih materijala, dijelom povećavaju standardi toplinske zaštite i zaštite od atmosferskih utjecaja, te osiguravaju potrebni sigurnosni standardi i poboljšana funkcionalnost objekta. Ova se poboljšanja ne odnose na pokazne objekte (L2, A6), koji će u cijelosti i do detalja biti rekonstruirani u izvornom obliku. Objekti će biti pokriveni šindrom i imat će vrata, a na Alanu će neki objekti imati i male prozore. Lokacije neće imati vodovodnu mrežu, instalacije, niti sustav sanitarne odvodnje, pa je opskrba lokaliteta vodom predviđena na tradicionalan način (iz šterne), a sanitarni čvorovi u servisnim objektima bit će izvedeni kao kompostni. Lokaliteti neće imati elektroopskrbnu mrežu. Na Alanu će biti moguće (ne i nužno!) postavljanje elektronaponskih panela na južno eksponirane krovne plohe.

    U zoni zahvata izvest će se i rekonstrukcija zatečenih putova, stepenica, suhozida, šterni i klupica, a pristup parcelama i objektima planiran je isključivo pješice, s već postojeće javne (Alan), odnosno šumske (Lubenovac) prometnice. U konačnici će obnovljeni kompleksi objekata odavati dojam malih rekonstruiranih zaselaka, koji ni na koji način neće narušiti krajobraznu atraktivnost prostora, već će je samo naglasiti.

    Upravo zbog nepristupačnosti lokacija te korištenja ručnih tehnika rada pri rekonstrukciji pastirskih stanova, troškovi projekta su veći nego kad bi se gradilo klasičnim tehnikama građenja uz upotrebu strojeva.

    Objekti će služiti u prvom redu za smještaj djelatnika Parka (nadzornici, stručna služba), znanstvenika i suradnika, te dijelom posjetitelja u sklopu interpretacijskih i edukacijskih programa. Za potrebe potonjeg osmišljava se detaljan sustav interpretacije za oba lokaliteta, pri čemu će glavna nit vodilja biti vrijednosti ekološke mreže Natura 2000. Usto, na Lubenovcu će se staviti veći naglasak na interpretaciju održivosti tradicionalnog načina života (život lišen modernih tehnoloških dosega temeljenih na fosilnim gorivima i električnoj energiji).

    (…)”

  4. neno
    Posted February 14, 2012 at 13:13 | Permalink

    Skoro sam zaplakajo!
    A što se radilo niz godina, otkako smo dobili odbijenicu za obnovu planinarskog objekta na Lubenovcu!? Sve smo pokušali, društva su se odazvala svojom pomoći, novčanom, koju smo nakon toga uredno svima vratilI!
    Spominje se izvjesni Milan Nekić, dalje Zoran Šikić, pa ministarstvo, koje je imao čojek Biškupić i.t.d….!
    U međuvremenu hodili smo na Velebit, gledali kako se polako urušavaju suhozidi, ne obnavljaju planinarske staze (Premužićka!), da bi vidjeli ogromne šumarske devastacije iznad Lubenovca prema Oblom kuku, urušene šumske ceste i sl.
    Dakle, što je radio NP Sj.Velebit?
    Napravio je nešto oko prilazne ceste do ispod Vučjaka?
    Glede ovih uskrsnulih prijedloga za Lubenovac i područje oko Alana, da odgovorim nešto više, zasada nemam vremena, jer potrošio sam dobar dio života, i dao sam dosta toga za Velebit i “Lijepu našu”, a možda se i predomislim, ako nas pozovu, planinare, da obnovimo opet planinarski objekt na Lubenovcu, koji bi u ovom nametnutom slučaju bio istinsko rješenje, nasuprot predviđenih novih rješenja!
    Uz pozdrav, Tom

  5. Posted February 14, 2012 at 15:34 | Permalink

    E moj gospodine Lisac i gospođo ili gospodićna Martina, barem kako sam ja naučio prostorni plan je jedno a mašta drugo, od kad smo skoćili kako se veli zbog izgradnje na Lubenovcu, a i kod Alana, niko se iz N.P.nije udostojio da barem nešto napiše kao odgovor, osim sada vas , a izgleda u službi N.P.. Davno prije nego je sklonište na Lubenovcu zapaljeno pokušalo se sa obnovom stanova, (Brada), već je bilo i nabavljen dio građe, ali onda je naglo stigla zabrana i sva građa je maknuta s Lubenovca s obrazloženjem da nema prostornog plana pa se nemože graditi, kako se sada od jednom može, drugo, vi govorite o ljudima , izviđaćima i.t.d. kojim ljudima , a o izviđačima da ne govorim, gore su dolazili planinari koje je ta i takova uprava N.p-a maknula sa svim svojim mogućim i nemogućim zabranama, a priroda je za ljude, jel se vi složili s time ili se nemožete složiti, vaša stvar, a nije samo Sjeverni Velebit katastrofa, katastrofa je i južni jel i na jednom i na drugom dijelu postoje odlagališta smeća u P.P.Velebit, jeli tako ili nije i na kraju ma samo vi gradite, ja i ovako neću doći gore na Vaš dio jel ste izgleda dovoljni sami sebi.

  6. valerija
    Posted February 15, 2012 at 11:17 | Permalink

    I meni je došlo pod ruku nekoliko “za” i “protiv” ali svi pišu romane i eseje u koje je utkano vlastio mišljenje i emocije, ČITATELJE ZANIMAJU SAMO GLOE ČINJENICE I TO KRATKO I JASNO ( oprostite na velikim slovima, nije mi namjera vikati nego istaknuti ali nema mogućnosti za bold), a ne romani. Iz iskustva znam da kada se nešto želi prikriti, zakukuljiti onda se piše i piše jer tako čitatelj izgubi i strpljenje i volju da shvati o čemu se radi. Stvarno bih voljela znati o čemu se radi ali čist sumnjam da ću saznati :(

  7. filip srajer
    Posted February 15, 2012 at 15:32 | Permalink

    @valerija
    slazem se!
    cinjenice koliko god gole mogu biti u ovom trenutku dok je jos projekt na papiru, mozemo citati nekoliko komentara ispod, odnosno u opisu projekta na stranici NPSV http://www.np-sjeverni-velebit.hr/novi_web/NPSV-pdf/NPSV-NIP-stanovi-opis-projekta.pdf

  8. Ankica
    Posted April 3, 2019 at 15:22 | Permalink

    Htjela bih samo pitati sto sa nama koji imamo u vlasnistvu nacionalnog parka zemlju. Ja imam na Petrašici 5000 kvadrata i nesmijem nista graditi a u parku prirode. Ako nesto o tome znate da mi odgovorite.Zašto park ne otkupi onda ili neznam što.Ja bi radila hotel, ovako nista ne mogu. Hvala!

  9. filip srajer
    Posted April 3, 2019 at 16:31 | Permalink

    Poštovana Ankica, po struci sam prostorni planer i mogu Vam odgovoriti na ovo pitanje. Činjenica da ne smijete graditi hotel na svojih 5000 kvadrata nema toliko veze s parkom prirode. Mnogi ljudi imaju desetke tisuća kvadrata na područjima izvan parkova prirode pa ne smiju graditi hotele i kuće jer na toj zemlji nije dozvoljena gradnja. Područja za gradnju ograničavaju se kod nas i svugdje na Zapadu (pa i na istoku). Zašto? Prvi argument je taj da se ograničavanjem i grupiranjem područja izgradnje pojeftinjuje komunalna infrastruktura, jer se trošak dijeli na više korisnika. A drugo, i u ovom slučaju još važnije, možda ćete se složiti da stihijska izgradnja ipak nagrđuje prostor. Sigurno niste jedina osoba koja ima 5000 kvadrata na Velebitu, i kad bi sutradan niknuo jedan hotel tu, drugi tamo, gdje bi tome bilo kraja i kako bi to izgledalo? S druge strane, mogu se složiti s Vama da ne bi bilo loše kad bi država bila u stanju otkupiti svu zemlju u zaštićenim područjima. Međutim, ponavljam, park prirode nije razlog zašto na svojoj zemlji ne smijete graditi hotel! Pozdrav!

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Krapanj 2022.

Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić

Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.

Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.

1_20220705_071759
Slika 1. Plovidba preko je kratka

2_20220704_202412
Slika 2. Večer u mjestu

3_20220706_181252
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu

U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
4_20220706_182946
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.

Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
5_20220705_082914
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.

Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
6_20220705_082947
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj

7_20220705_202514
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom

8_20220705_202912
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice

9_20220706_185513
Slika 9. Rimovani rad

10_20220706_185532
Slika 10. Mala doštimavanja

Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
11_20220705_091154
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?

12_20220705_191640
Slika 12. Škalje nikad dosta

13_20220706_074039
Slika 13. … a ni drugih ispuna

14_20220706_194756
Slika 14. Riješeno!

Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
15_20220705_102426
Slika 15. Obična marenda

16_20220706_112015
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?

Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
17_20220706_182610
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?

18_20220704_193901
Slika 18. Po mačkama znate za sve

19_20220704_202511
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca

Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]

Read More »

 atts
0

Petrebišća XIII. – raspored predavanja

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.

YLC_5032

30.7., subota
dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back

Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa do podzida, od bunja do kažuna, od bunara do mostova, od pojedinog kamena do čitavih krajolika, i naposlijetku, od neživog kamena do živih graditelja. O čemu se zapravo radi kad kažemo suhozid, što znamo o njegovoj prošlosti te što nam on znači danas?
No other phenomenon of architectural heritage manages to encompass so many different phenomena in a single term. From boundaries to retaining walls, from animal to human shelters, from wells to bridges, from individual stones to entire landscapes, and finally, from inanimate stone to living builders. What is it really about when we say dry-stone, what do we know about its past and what does it mean to us today?

31.7., nedjelja
Julia Bakota Švencbir: Dragodid – rolling the stones of engagement

O promociji, dokumentiranju, istraživanju i edukaciji o suhozidnoj baštini kroz građanski angažman.
About dry stone promotion, documentation, research and education through civil society engagement.

1.8., ponedjeljak
Branko Orbanić: Skloništa u suhozidnoj gradnji
Shelters in dry-stone construction

Pregled suhozidnih struktura I konstrukcija čija je primarna namjena ona skloništa.
An overview of dry-stone structures and construction whose primary purpose is shelters.

2.8., utorak
Siniša Bodrožić: Kućenje
To Build A Home

Predavanje će obuhvatiti kratku kronologiju sebičnog rješavanja stambenih potreba u okviru objektivnih mogućnosti.
A brief chronology of selfish housing needs solving within the framework of objective possibilities.

4.8., četvrtak
dr.sc. Dalia Matijević, stručna voditeljica, Javna ustanova „Park prirode Učka“ : Park prirode Učka – Zaštita, očuvanje i održivo upravljanje prostorom i dobrima

Učka Nature Park – Protection, Conservation, and Sustainable Management of the Protected Area and its Resources

Predavačica će predstaviti specifične karakteristike zaštićenog prostora te pojasniti kontekst i važnost očuvanja prirodnih i kulturnih dobara lokalnog kraja. Otvorit će odabrana pitanja održivog upravljanja te ponuditi neka od mogućih rješenja, posebice u kontekstu provedbe EU Strategije očuvanja bioraznolikosti do 2030.
The lecturere will present the distinctive characteristics of the protected area, explain the context and importance of preserving its natural and cultural assets. She will also open some of the relevant sustainable management issues and propose possible solutions, particularly in the context of the EU Biodiversity Strategy for 2030 implementation.

5.8., petak
Alen Čikada: Lokve i njihova kulturna, povijesna, biološka i krajobrazna vrijednost
Ponds and their cultural, historical, biological and landscape value

Predavanje će pružiti osvrt na krške lokve kroz njihovu kulturnu, povijesnu, biološku i krajobraznu vrijednost.

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki. 30.7., subota dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa […]

Read More »

 atts
0

DRAGODID traži volontera programsko-administrativnog suradnika ili suradnicu!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire.

Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput pomoći pri:

– organizaciji suhozidnih programa i aktivnosti
– programskom i/ili financijskom izvještavanju donatorima
– prijavama na natječaje
– drugim sličnim zadacima po želji volontera/volonterke

20220403_135710

Volonter/volonterka može raditi od kuće na vlastitom računalu. Usko će surađivati s koordinatoricom udruge, a volonterski program i raspored će biti skrojen prema njegovim/njenim željama za učenje i mogućnostima. Za svaki će zadatak imati dovoljno pripreme i vremena za izvršenje. Volonterski program trajat će od 1.8. do 1.12.2022., s angažmanom od 8 sati tjedno.

Volonter/volonterka treba:
– imati vlastito računalo s internetom i nekim od programa za video pozive
– dobro poznavati hrvatski jezik u govoru i pismu

Radovalo bi nas ako volonter/volonterka:
– želi saznati više o radu u udruzi
– ponekad s nama ode na suhozidnu akciju o našem trošku
– voli papire i tablice u razumnoj mjeri
– služi se drugim jezicima osim hrvatskog

Ako smo vas zainteresirali, javite se na info@dragodid.org do 17. srpnja 2022.
Prijava treba sadržavati kratki životopis, kontakt podatke (e-mail, broj mobitela) i kratki tekst o tome zašto biste htjeli volontirati u Dragodidu. Ako želite, šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za prijavu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kandidati izabrani u drugi krug bit će pozvani na (opušteni) online razgovor.

Radujemo se pročitati vaše prijave i odgovoriti na pitanja!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire. Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput […]

Read More »

 atts
1

Suhozidna radionica i akcija čišćenja “Vele lokvi” u blizini Lubenica

Tekst i foto: Tanja Kremenić

Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa

_ _ _ _ _ _ _ _

Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja od 7.30 do 12 sati. Razveselio nas je razmjerno velik broj sudionika: osim pet članova udruge Dragodid, koji su doputovali iz Istre, Primoštena, Crikvenice i Zagreba, te osim dva člana zavičajnog društva Gerbin, u pomoć su došli i mještani iz Pernata i Valuna te nekolicina ljudi iz Cresa i iz Zagreba.

Vele lokvi čine dvije lokve. Nalaze se na 15-ak minuta hoda na putu koji vodi iz Lubenica prema Zbićini (i dalje prema Valunu), u području koji se lokalno zove Gerbin. Kompleksniji su vodni i suhozidni lokalitet nego što se naizgled čini. Osim glavnog muleca (umanjenica od mul, u ovom slučaju suhozidni stepenasti prilaz lokvi), čišćenje vegetacije je otkrilo još dva takva, a meštri s Gerbina su ispričali sjećanja na izgled lokve i njenu uporabu u prošlosti. Glavna i veća lokva je opasana s dva obruča suhozida. Vanjskim i višim suhozidom se priječio pristup blagu, a pristup ljudima je omogućen spomenutim mulecima. Onaj koji je najupečatljiviji i najduži se koristio u situacijama nižeg vodostaja, kakav je danas, a drugi, kraći i viši, za vrijeme višega. Viši mul je danas obrastao u vegetaciju te nije isprve zamjetan. Vanjski suhozidni obruč se spaja na početku dužeg mula, gdje je nekada bila lesa (drvena vrata), što je također indikator da je ova lokva služila samo za ljudsku uporabu (ali ne i za piće). Manja lokva je uvijek služila samo za blago, koje se tu spuštalo s obližnje komunade (zajedničkog pašnjaka).

DCIM101MEDIADJI_0291.JPG
Slika 1. Vele lokvi u jesen 2021. Lijevo, neobzidana lokva za blago, desno, lokva za ljudsku uporabu opasana s dva mjestimično razrušena suhozida. Vidljiv je suhozidni mul, koji omogućava pristup vodi i za vrijeme nižeg vodostaja

Iako je najavljena kao primarno suhozidna radionica, kojom se ciljalo obnoviti vanjski viši suhozidni obruč, velik dio posla obuhvatio je i čišćenje vegetacije. Veća lokva ne samo da (prema kazivanju lokalnog stanovništva) nikada ne presuši, kao što je to slučaj kod susjedne, već je pred nekoliko desetljeća znala biti toliko preplavljena vodom da bi nadvisila suhozide koji ju opasavaju, a voda bi se prelijevala u susjednu ograjicu (pašnjak). Lokva je zadnjih godina sve nižeg vodostaja, što nije samo do viših temperatura, već i do okolne vegetacije koja crpi njenu vodu. Tako se dio ekipe u subotu ujutro ulovio motorne pile, dok su drugi obnavljali 20 metara dugačku duplicu između dvije lokve.

Počistila se vegetacija u neposrednoj blizini lokve, a vrba iznad muleca je pedalana (posječene su grane), a regeneracija njene krošnje se očekuje kroz nekoliko mjeseci.

DCIM101MEDIADJI_0886.JPG
Slika 2. Glavna lokva prije obnove. Vanjski suhozidni obruč je većim dijelom prekriven vegetacijom i/ili rasut. Prvi dan se radilo na obnovi duplice (desna donja strana slike), a predvečer se započelo s obnovom zida s druge (sjeverne strane) muleca

Slika 3
Slika 3_1
Slika 3., Slika 3_1. Uvodna zabrinutost i razvijanje strategije

Dupli zid koja dijeli dvije lokve izdaleka djeluje kao da ne zahtijeva puno posla, međutim izbliza se uočava da je cijeli gornji sloj raznesen. Tri segmenta su se trebala porušiti i izgraditi iz temelja. Obnova suhozida gotovo uvijek zahtijeva njegovo rušenje do dijela gdje se nađe stabilan dio, onaj koji može “trpiti” novi teret. Već su prvo jutro meštri s Gerbina pokazali ne samo kako se zida u suho, već i kako se podižu i u suhozid ugrađuju teži megaliti. Takvi se orkestrirano moraju podići uz pomoć više ruku, poluga i ostalih pomagala koji su se snalažljivo dobili na licu mjesta – izrađeni od drvnog materijala i kamena.

Slika 4 Slika 4_1
Slika 4., 4_1. Podizanje težih kamenja uz pomoć poluge i “kotačića” izrađenih od drvnog materijala i kamenja

Ujutro je već bila dovršena spomenuta duplica koja odvaja dvije lokve, a predvečer i iduće jutro su se krenuli popravljati drugi segmenti zida. Sav rastreseni kamen na području druge lokve je vraćen u zid.

DCIM101MEDIADJI_0939.JPG
Slika 5. Nakon radionice – obnovljen 20 metara dugačak dupli zid između dvije lokve, kao i segment desno (na slici) od mula

Slika 6
Slika 6. Obnovljena duplica između dvije lokve i vraćen rasut materijal

Dosta vremena otišlo je na sakupljanje ispiljene vegetacije i njeno odnošenje. U nedjelju se nastavilo sa čišćenjem prilaza lokvi. Sakupljao se i ispiljeni višak vegetacije. Obnovljen je i odronjen podzid sa sjeveroistočne strane lokve.

Poluga i ekipni rad se ispostavio bitnim za nastavak posla oko obnove suhozida. Stari Gerbinjani su tim pločastim megalitima gradili i mul i pokrivali dio segmenta duplog zida u blizini muleca. Dok ne staviš ruke i sam ne osjetiš težinu tog kamena, nisi u potpunosti svjestan truda, napora i zapravo opasnog posla kojima su se bavili naši stari, a teško se oteti dojmu i da to slaganje kamenja nije imalo samo pragmatičnu, već i estetsku narav. Vele lokvi su i bitna i divna suhozidna struktura, i čini važan element u krajobraznoj slici koja, uslijed sukcesije vegetacije, u velikoj mjeri uniformira. Bioraznolikost oko lokve buja – motorne pile su svom silom pokušavale nadglasati žabe, a šarenilu su doprinijela različita vrsta vretenaca. Život se čuva i u samom suhozidu – prilikom obnove smo mir narušili nekoliko mladim bjelouškama.

Radovi oko njene obnove su ovim vikendom u lipnju započeti, a nadamo ih se nastaviti na jesen. U planu je kompletno sanirati zid, počistiti vegetaciju uokolo lokve, ali i onu u lokvi, kako bi se spriječila pretjerana eutrofikacija.

Slika 7
Slika 7. Obnova segmenta suhozida kod mula, koji je izgrađen i “popločan” teškim škrilama

Slika 8
Slika 8_1
Slika 8., Slika 8_1. Prije i poslije – segment odvaljenog podzida

Slika 9
Slika 9_1
Slika 9., Slika 9_1. Prije i poslije – segment kod središnje duplice

Slika 10
Slika 10. Nakon radionice – od vegetacije očišćen prilaz lokvi s glavnog puta

DCIM101MEDIADJI_0968.JPG
Slika 11. Vele lokvi nakon radionice

DCIM101MEDIADJI_0884.JPG
DCIM101MEDIADJI_0928.JPG
Slika 12., Slika 12_1. Usporedba glavne lokve – prije i poslije radionice.

DCIM101MEDIADJI_0966.JPG
Slika 13_1 Pauza
Slika 13. Dio radne ekipe

DCIM101MEDIADJI_0920.JPG
Slika 14. Dio radne ekipe #2

Slika 15
Slika 15. Pauza

Slika 16
Slika 16. Uklesavanje godine obnove

Tekst i foto: Tanja Kremenić Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa _ _ _ _ _ _ _ _ Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja […]

Read More »

 atts
0

Suhozid za HGSS

Tekst: Miše Renić
Foto: Ana Jadrijević, Ante Senjanović

18.-19.6.2022. održana je radionica suhozida u Starigradu Paklenici, gdje smo bili gosti Središta za obuku HGSS-a Dragan Špehar Špeco.

Kuća za obuku nalazi se na prostranoj parceli s maslinama, tik uz crkvicu Sv. Petra iz 10. stoljeća. Pri izgradnji podruma kuće iskopana je veća količina kamena, koji je djelomično bio ugrađen u ogradni zid prema magistrali. Ove godine se nastavio zidati taj zid, pa smo uz pomoć lokalnih volontera i naših domaćina uspjeli suhosazidati još petnaestak metara zida. Posebno moramo pohvaliti gospodina Nikolu, koji usprkos tome što je gospodin u godinama, neumorno nosio kamen po suncu.

Na jesen ( okvirno u listopadu), kad mine turistička sezona, smanje se dežurstva, vrućine, a lokalni stanovnici budu imali više vremena, dogovoren je nastavak izgradnje zida na jednoj većoj radionici s predavanjima, pošto središte za obuku ima  idealne uvjete za predavanje. Primjetili smo da ne bi na odmet bilo ni napraviti boćalište, da se skrate dežurstva.

Bilo nam je prekrasno pomagati nekome tko nama svima pomaže kad nam najviše treba, te se udruga još jednom zahvaljuje našim gorskim spašavateljima na hotelskom tretmanu u obiteljskoj atmosferi, posebice Marini i Lupiju.

20220618_091803
DSCF4292 DSCF4296 DSCF4298 DSCF4300 WhatsApp Image 2022-06-28 at 11.45.2220220619_150240

Tekst: Miše Renić Foto: Ana Jadrijević, Ante Senjanović 18.-19.6.2022. održana je radionica suhozida u Starigradu Paklenici, gdje smo bili gosti Središta za obuku HGSS-a Dragan Špehar Špeco. Kuća za obuku nalazi se na prostranoj parceli s maslinama, tik uz crkvicu Sv. Petra iz 10. stoljeća. Pri izgradnji podruma kuće iskopana je veća količina kamena, koji je […]

Read More »