Devastacija Velebita ili devastacija konstruktivnog dijaloga?

Otvoreno pismo povodom medijskih napisa o projektu obnove pastirskih stanova na lokalitetima Lubenovac i Alan, u N.P. Sjeverni Velebit

Slika: Vizura na pastirsko naselja Struga-Zelengrad

Hrvatska javnost i aktivistička scena s pravom su prirodno sumnjičavi prema svakoj namjeri gradnje i razvoja na javnim dobrima. Činjenica je da se u proteklo vrijeme pred nama odvijao niz slučajeva u kojima su prirodni okoliš i društvena imovina bili olako podloženi interesima krupnog kapitala i raznih razina politike. No ponegdje ipak postoje i one drugačije, dobro promišljene inicijative iza kojih stoji entuzijazam i istinska želja za nečim konstruktivnim i korisnim. Kao nezavisni stručnjaci koji su volonterski sudjelovali u koncepciji i razradi spornog projekta rekonstrukcije pastirskih stanova, želimo ovdje iznijeti argumente da je spomenuta ideja upravo takva.

Prije svega želimo istaći naše poštovanje prema kritičkoj ulozi nevladinih organizacija i građanskih inicijativa koje često predstavljaju jedini glas upozorenja na nesavjesne radnje koje se odvijaju mimo pažnje javnosti. Kolegama iz udruge Animalia jedino zamjeramo što javnu polemiku o ovome projektu nisu započeli pozivom na razgovor već nekonstruktivnim napadom, pritom gradeći svoje zaključke na neprovjerenim informacijama. Nadamo se da za konstruktivan javni dijalog i dalje nije kasno te u ovom pismu nudimo svoj odgovor na zabrinutosti koje je  posljednjih dana izložila udruga Animalia.

Započnimo razjašnjenjem nekoliko krivih i nepotpunih informacija koje su posljednje vrijeme o projektu dospjele u javnost:

1. Na Lubenovcu se ne planira rekonstrukcija pastirskih stanova već gradnja komercijalnih objekata više puta većih od izvornih

Ovu tezu bi trebali dokazivati kolčići zabodeni na lokalitetima gradnje kao i skica objekata preuzeta iz idejnog rješenja. Istina je ta da kolčići demarkiraju granice zemljišnih parcela a ne gabarite građevine i trasu navodne ceste. Prema projektu koji je dobio dozvolu i konzervatorske uvjete planira se obnova pastirskih koliba u izvornoj suhozidnoj tehnici i u zatečenim gabaritima. Sav rad izvodit će se ručno bez ikakve mehanizacije i probijanja pristupnih putova. Kao suradnik i nadzor na realizaciji ovoga dijela projekta pozvana je nagrađivana udruga Dragodid koja je volonterskim radionicama već obnovila brojne druge suhozidne lokalitete diljem naše obale. Predviđeno je da se stanovi iznutra opreme izvornim skromnim inventarom i popratnim interpretativnim materijalima, te služe isključivo za edukativne svrhe i kao spomen nekadašnjeg pastirskog načina života.

Veće kućice prikazane na spomenutoj slici predviđene su za gradnju na Alanu, asfaltiranom cestovnom prijevoju na kojem već postoji planinarski dom i manje vikend naselje. Nastojalo ih se materijalima i oblikovanjem što više uklopiti u ambijent a ipak omogućiti njihovu modernu funkciju. U projektu su predviđena brojna održiva i ekološka rješenja koja bi ove kućice učinile pokaznim primjerom primjerene rekonstrukcije starijih objekata na području Velebita. Predviđena namjena ovih objekata nije komercijalno iznajmljivanje (zbog skromnih gabarita i opremljenosti to ionako ne bi polučilo značajan ekonomski efekt) već će se koristiti kao smještaj za znanstvenike, nadzornike, opremu, edukacijske i izletničke grupe te izviđače.

Slika: Stočarenje na Lubenovcu

2. Predviđena gradnja ugrožava strogi rezervat prirode Rožanski i Hajdučki kukovi

Ton prezentacije čitatelja navodi na zaključak da se planirani zahvati namjeravaju izvesti unutar granica strogog rezervata prirode. Ovaj krivi zaključak kasnije su u svojem istupima na forumima demantirali i sami članovi Animalie no nažalost ne možemo ne primijetiti da je ova možda nenamjerna insinuacija pokrenula izrazito razumljiv no štetan sentiment među dijelom planinarske zajednice kojoj je prije nekoliko godina iz razloga zaštite prirode uskraćen pristup na Hajdučke i Rožanske kukove. Pojavila se i teza da je rečena zabrana postavljena samo zato da se planinare udalji sa spomenutog područja kako bi se otvorio put njegovoj komercijalizaciji i masovnom turizmu.

Pri promišljanju ovog projekta uzeta je u obzir blizina strogog rezervata i nosivi kapacitet Lubenovca te ni u kojem slučaju nije promišljano masovno dovođenje posjetitelja. Do Lubenovca će posjetitelji i dalje moći samo pješke, a kao glavnu publiku i korisnike ovog prostora vidimo upravo sve one koji žele autentični doživljaj tradicionalnog života na Velebitu.

Slika: Život u planini (Bunjevci pred kućom u Bliznicama)

3. Zahvat je inherentno nelegalan jer se radi o novoj gradnji a ne o obnovi, te stoga jer nije donesen prostorni plan N.P. Sjeverni Velebit te izdana dopuštenja predstavljaju pogodovanje privatnim interesima.

U projektu je predviđena isključivo obnova četiri postojeća pastirska stana na Lubenovcu i šest na Alanu u postojećim gabaritima i uz poštivanje svih konzervatorskih smjernica i uvjeta zaštite prirode izdanih od nadležnih tijela. Pravnu problematiku prostornog plana po kojem je izdana dozvola za zahvat ne možemo komentirati jer to izlazi iz okvira naše stručnosti, no u dobroj vjeri pretpostavljamo da su u postupku izdavanja iste nadležna tijela izvršila sve pravne provjere. Insinuaciju o pogodovanju privatnim interesima možemo komentirati samo našim iskustvom kao volonterskih savjetnika na projektu. Uprava N.P. Sjeverni Velebit je na ovom projektu izašla van uobičajenih očekivanja sa svojim nastojanjem da konzultira sve relevantne struke i dionike. Da gajimo ikakav dojam o pogodovanju privatnim interesima prekinuli bi suradnju i ne bi istupali u obranu ovog projekta. Naši osobni i stručni motivi za sudjelovanje u ovom projektu su želja da pomognemo u realizaciji dobre i opće korisne ideje, da vlastitim rukama vratimo pokoji kamen na zidove stanova na Lubenovcu te da jednog dana skuhamo puru ili ispečemo kruh pod pekom na oživljenom ognjištu ovih drevnih kućica.

Slika: Život u planini (Bunjevka ispred ljetnog stana)

Još par riječi o namjeri ovog projekta:

Javnosti je malo poznato da je krajobraz velebitskih pašnjaka na lokalitetima poput Mirova, Alana, Lubenovca i prekrasne cjeline Struge-Zelengrad, rezultat ljudskog korištenja kroz više stotina godina. Ovdje je izvorno rasla šuma i tek se kroz čovjekovo pašarenje stabilizirao novi mješoviti krajobraz koji danas povezujemo s Velebitom i koji je u ekološkom smislu bogatiji od prirodnog izvornika. Ovaj krajobraz je danas u jako lošem stanju jer su zadnjih 50 godina aktivnosti, koje su ga prirodno stoljećima stvarale i održavale, napuštene. Planinske livade, koje volimo na Velebitu, bez ispaše i ostale interakcije s čovjekom nestaju širenjem mlade šume, pastirske kolibe bez održavanja se vraćaju u hrpe kamenja iz kojih su i nastale. Danas nacionalni park ima tri mogućnosti:

1. Prepustiti krajobraz prirodi

2. Sam svojim kapacitetima održavati livade i krajobraz kao muzeološki primjerak

3. Potaknuti aktivnosti koje bi, poput tradicionalnog stočarenja, prirodno održavale krajobraz

Slika: Pastirski stan poput stanova na Alanu

Prvi scenarij će se neminovno desiti na 90% manje vrijednih lokacija, posebno u cjelinama na južnim primorskim padinama. Za drugi scenarij ni država ni park nemaju ljudskih ni financijskih kapaciteta, a i taj umjetni način održavanja baštine kroz konstantnu infuziju sredstava i truda je, u konzervatorskoj i zaštitarskoj praksi, zastario, te se već bar pola stoljeća u nacionalnim parkovima na zapadu pokušava zamijeniti “živim strategijama”, poput spomenute treće mogućnosti.

Za razliku od onog što kruži ovih dana u javnosti, inicijativa NPSV-a da utroše sredstva koja su dobili ide upravo u tom pravcu. Zasaditi “sjeme dobrog odnosa prema krajobrazu” koje bi poslužilo kao primjer i poticaj svima koji bi htjeli obnoviti svoje pastirske stanove. Postaviti temelje za korištenje i prezentiranje velebitske pastirske baštine, primjer kako obnoviti pastirski stan na tradicionalan način, ili kako ga primjereno adaptirati za novu funkciju. Javna ustanova N.P. Sjeverni Velebit ne može sama ponovo pokrenuti stočarsku proizvodnju na Velebitu no može u budućnosti stanovništvu pružiti legalan okvir i primjer kako da pokrene na primjer agroturizam ili malu siranu te ga spojiti sa tržištem kroz projekte „brendiranja“ i plasman tradicijskih proizvoda.

Slika: Ostaci pastirskih stanova na Lubenovcu

Ne slažemo se s udrugom Animalia da obnova stočarenja na Velebitu nije realan i vrijedan cilj. Tradicijska proizvodnja je, što zbog turizma a što zbog domaće potražnje, tržišno sve vrjednija ekonomska grana, a upravo su u okviru mreže Natura 2000 realizirane brojne mjere poticanja tradicijskih praksi gospodarenja krajolikom, poput stočarenja kao sredstva njegova održavanja.

(vidi: http://www.high-nature-value-farming.eu/biodiversity/natura2000/ )

Slika: Skice za izradu autentičnog namještaja

Lubenovac kakvog ga danas svi volimo bez čovjeka ne postoji. Kako danas očuvati krajobraz, kad su aktivnosti koje su ga stoljećima stvarale i održavale zamrle, su složena pitanja. Smatramo da je Nacionalni park Sjeverni Velebit kvalitetno započeo potragu za održivim rješenjima ovih problema, no čeka ga još dug put i potrebna mu je sva podrška i usmjeravanje. Sigurni smo da udruga Animalia svojom ekspertizom može u tom smislu odigrati konstruktivnu ulogu neovisnog promatrača i korektiva planiranih aktivnosti, te ju stoga upućujemo na dijalog i detaljno informiranje o stvarnim aktivnostima i ciljevima iza ovog projekta.

Srdačno,

Rene Lisac, dipl. ing. arh

mr. Martina Ivanuš, dipl. pov. umj.

Grga Frangeš, dipl. etn.

 

O nama:

Rene Lisac radi na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 10 godina da se aktivno bavi istraživanjima ruralnog prostora, pitanjima zaštite i održivog razvoja zaštićenih područja poput nacionalnih parkova i parkova prirode. Izradio je s Konzervatorskim odjelom u Gospiću studiju i plan kojim je zaštićen prostor Sjevernog Velebita i njegov krajobraz, zatim studiju o vršnom dijelu Srednjeg Velebita, izdaje nekoliko znanstvenih članaka na tu temu te aktivno prati aktivnosti i inicijative Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Dovršava doktorsku disertaciju na temu “strukture smjernica za planiranje održivih sveučilišnih kampusa”.

 Martina Ivanuš radi u Ministarstvu kulture, uprava za zaštitu kulturne baštine. U Konzervatorskom odjelu u Gospiću radila je 8 godina na poslovima zaštite kulturne baštine, te sudjelovala u istraživanjima prirodno zaštićenih područja Ličko-senjske županije što je rezultiralo konzervatorskim studijama NP Sjevernog Velebita i Srednjeg Velebita. Dovršava doktorsku disertaciju na temu “Arhitektura i prostorno planiranje u Nacionalnom parku Plitvička jezera”.

 Grga Frangeš je etnolog konzervatorskog odjela u Rijeci. Prethodno radno iskustvo u Parku prirode Učka vezalo ga je uz problematiku odnosa ljudskih zajednica i okoliša te trenutno dovršava doktorsku radnju na temu “Međuodnos tradicijskog stočarstva i okoliša jugoistočne Europe”. Dio je tima udruge 4 GRADA DRAGODID koji  je prošle godine za svoj rad na očuvanju suhozidne baštine Jadrana dobio prestižnu europsku nagradu „Europa Nostra Heritage Award“.

Otvoreno pismo_Lisac_Ivanus_Franges_za PDF.pdf

 

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

9 Comments

  1. miljenko lackovic
    Posted February 13, 2012 at 16:23 | Permalink

    Sa dužnom pažnjom pročitah članak. Kad se stvari postave tako kako ih iznašaju i brane ovo troje autora gotovo da se ne može naći zamjerke. No, činjenice iz stvarnog života govore da oni / stručnjaci/ zapravo nisu relevantni za buduća događanja već obično služe kao “dimna zavjesa” raznoraznim špekulantima. Osobno bezpogovorno podržavam da se vrati autentičnost pastirskih stanova i proizvodnje vezane uz njih. No, na bezbroj primjera vidimo da to ne će zaživjeti . Kakve minisirane, kakav agroturizam kad ni minisirane, mljekare koje odvajkada postoje ili su sagrađene poticajnim sredstvima iz jednog džepa države , figa u drugom džepu zaustavlja i opstruira. Dragi volonteri , budite uvjereni da se glas nije digao protiv vas i vašeg truda, ovaj moderni narod planina 7 osobito Velebitaši/ planinari i šetaći boje se onih koji vrebaju iz prikrajka!
    Osim toga, nameće se pitanje zašto projekt nije dospio u širu javnost najprije od strane idejnih začetnika, već se o njemu zna tek nakon reakcije “pobunjenika”!!?

  2. filip srajer
    Posted February 13, 2012 at 16:25 | Permalink

    ma mozda je i bolje da se digla buka, jer je kod nas jedino paznja javnosti jamac da se ne desavaju kojekave “prilagodbe”. jedino mislim da u startu treba teziti istini i objektivnom informiranju (prije svega sebe samoga), a ne u pocetku diskvalificirati nekoga ili nesto nategnutim i izmastanim argumetima.
    inace novi list je nedavno pisao o projektu
    http://www.min-kulture.hr/default.aspx?ID=7184
    mogli smo i prenijeti ali draze su nam konkretne akcije od projekata :)
    u svakom slucaju kad i ako stvar krene, bili mi u to ukljuceni ili ne, pratit cemo itekako, i budite sigurni da cemo galamiti ako bude trebalo :)

  3. filip srajer
    Posted February 13, 2012 at 20:35 | Permalink

    Opis projekta obnove stanova
    http://www.np-sjeverni-velebit.hr/novi_web/NPSV-pdf/NPSV-NIP-stanovi-opis-projekta.pdf

    “(…)
    Lubenovac
    Objekti na Lubenovcu svrstani su u kategoriju pastirskih vrhgorskih stanova. Na ovom je lokalitetu planirana obnova ukupno četiri objekta, ukupne bruto površine od 67 m2, što predstavlja koeficijent izgrađenosti od 5% u odnosu na ukupnu površinu katastarske čestice (1366,6 m2).

    • Građevina L1 (19 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina L2 (12,7 m2) – ima pokaznu funkciju
    • Građevina L3 (18,9 m2) ‐ ima smještajnu funkciju
    • Građevina L4 (16,4 m2) – ima servisnu funkciju – sanitarije, skladište

    Alan
    Objekti na Alanu svrstani su u kategoriju pastirskih vrhgorskih stanova. Na ovom je lokalitetu planirana obnova ukupno šest objekata, ukupne bruto površine od 224,2 m2, što predstavlja koeficijent izgrađenosti od 4% u odnosu na ukupnu površinu katastarske čestice (6394,5 m2).

    • Građevina A1 (38 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina A2 (65,2 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina A3 (36,6 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina A4 (53,5 m2) – ima smještajnu funkciju
    • Građevina A5 (18,3 m2) – ima servisnu funkciju – sanitarije, skladište
    • Građevina A6 (12,6 m2) – ima pokaznu funkciju

    Građevine će biti smještene na originalnim lokacijama, te s obzirom na nagib terena djelomično ukopane. Građevine će se izvesti slaganjem i zidanjem kamenom, sukladno konzervatorskoj podlozi čime se obnavljaju i zadržavaju osnovne oblikovne karakteristike izvornog pastirskog stana, osobito u vanjskom izgledu objekata.

    Pri uređenju interijera objekata za smještaj se, korištenjem suvremenih materijala, dijelom povećavaju standardi toplinske zaštite i zaštite od atmosferskih utjecaja, te osiguravaju potrebni sigurnosni standardi i poboljšana funkcionalnost objekta. Ova se poboljšanja ne odnose na pokazne objekte (L2, A6), koji će u cijelosti i do detalja biti rekonstruirani u izvornom obliku. Objekti će biti pokriveni šindrom i imat će vrata, a na Alanu će neki objekti imati i male prozore. Lokacije neće imati vodovodnu mrežu, instalacije, niti sustav sanitarne odvodnje, pa je opskrba lokaliteta vodom predviđena na tradicionalan način (iz šterne), a sanitarni čvorovi u servisnim objektima bit će izvedeni kao kompostni. Lokaliteti neće imati elektroopskrbnu mrežu. Na Alanu će biti moguće (ne i nužno!) postavljanje elektronaponskih panela na južno eksponirane krovne plohe.

    U zoni zahvata izvest će se i rekonstrukcija zatečenih putova, stepenica, suhozida, šterni i klupica, a pristup parcelama i objektima planiran je isključivo pješice, s već postojeće javne (Alan), odnosno šumske (Lubenovac) prometnice. U konačnici će obnovljeni kompleksi objekata odavati dojam malih rekonstruiranih zaselaka, koji ni na koji način neće narušiti krajobraznu atraktivnost prostora, već će je samo naglasiti.

    Upravo zbog nepristupačnosti lokacija te korištenja ručnih tehnika rada pri rekonstrukciji pastirskih stanova, troškovi projekta su veći nego kad bi se gradilo klasičnim tehnikama građenja uz upotrebu strojeva.

    Objekti će služiti u prvom redu za smještaj djelatnika Parka (nadzornici, stručna služba), znanstvenika i suradnika, te dijelom posjetitelja u sklopu interpretacijskih i edukacijskih programa. Za potrebe potonjeg osmišljava se detaljan sustav interpretacije za oba lokaliteta, pri čemu će glavna nit vodilja biti vrijednosti ekološke mreže Natura 2000. Usto, na Lubenovcu će se staviti veći naglasak na interpretaciju održivosti tradicionalnog načina života (život lišen modernih tehnoloških dosega temeljenih na fosilnim gorivima i električnoj energiji).

    (…)”

  4. neno
    Posted February 14, 2012 at 13:13 | Permalink

    Skoro sam zaplakajo!
    A što se radilo niz godina, otkako smo dobili odbijenicu za obnovu planinarskog objekta na Lubenovcu!? Sve smo pokušali, društva su se odazvala svojom pomoći, novčanom, koju smo nakon toga uredno svima vratilI!
    Spominje se izvjesni Milan Nekić, dalje Zoran Šikić, pa ministarstvo, koje je imao čojek Biškupić i.t.d….!
    U međuvremenu hodili smo na Velebit, gledali kako se polako urušavaju suhozidi, ne obnavljaju planinarske staze (Premužićka!), da bi vidjeli ogromne šumarske devastacije iznad Lubenovca prema Oblom kuku, urušene šumske ceste i sl.
    Dakle, što je radio NP Sj.Velebit?
    Napravio je nešto oko prilazne ceste do ispod Vučjaka?
    Glede ovih uskrsnulih prijedloga za Lubenovac i područje oko Alana, da odgovorim nešto više, zasada nemam vremena, jer potrošio sam dobar dio života, i dao sam dosta toga za Velebit i “Lijepu našu”, a možda se i predomislim, ako nas pozovu, planinare, da obnovimo opet planinarski objekt na Lubenovcu, koji bi u ovom nametnutom slučaju bio istinsko rješenje, nasuprot predviđenih novih rješenja!
    Uz pozdrav, Tom

  5. Posted February 14, 2012 at 15:34 | Permalink

    E moj gospodine Lisac i gospođo ili gospodićna Martina, barem kako sam ja naučio prostorni plan je jedno a mašta drugo, od kad smo skoćili kako se veli zbog izgradnje na Lubenovcu, a i kod Alana, niko se iz N.P.nije udostojio da barem nešto napiše kao odgovor, osim sada vas , a izgleda u službi N.P.. Davno prije nego je sklonište na Lubenovcu zapaljeno pokušalo se sa obnovom stanova, (Brada), već je bilo i nabavljen dio građe, ali onda je naglo stigla zabrana i sva građa je maknuta s Lubenovca s obrazloženjem da nema prostornog plana pa se nemože graditi, kako se sada od jednom može, drugo, vi govorite o ljudima , izviđaćima i.t.d. kojim ljudima , a o izviđačima da ne govorim, gore su dolazili planinari koje je ta i takova uprava N.p-a maknula sa svim svojim mogućim i nemogućim zabranama, a priroda je za ljude, jel se vi složili s time ili se nemožete složiti, vaša stvar, a nije samo Sjeverni Velebit katastrofa, katastrofa je i južni jel i na jednom i na drugom dijelu postoje odlagališta smeća u P.P.Velebit, jeli tako ili nije i na kraju ma samo vi gradite, ja i ovako neću doći gore na Vaš dio jel ste izgleda dovoljni sami sebi.

  6. valerija
    Posted February 15, 2012 at 11:17 | Permalink

    I meni je došlo pod ruku nekoliko “za” i “protiv” ali svi pišu romane i eseje u koje je utkano vlastio mišljenje i emocije, ČITATELJE ZANIMAJU SAMO GLOE ČINJENICE I TO KRATKO I JASNO ( oprostite na velikim slovima, nije mi namjera vikati nego istaknuti ali nema mogućnosti za bold), a ne romani. Iz iskustva znam da kada se nešto želi prikriti, zakukuljiti onda se piše i piše jer tako čitatelj izgubi i strpljenje i volju da shvati o čemu se radi. Stvarno bih voljela znati o čemu se radi ali čist sumnjam da ću saznati :(

  7. filip srajer
    Posted February 15, 2012 at 15:32 | Permalink

    @valerija
    slazem se!
    cinjenice koliko god gole mogu biti u ovom trenutku dok je jos projekt na papiru, mozemo citati nekoliko komentara ispod, odnosno u opisu projekta na stranici NPSV http://www.np-sjeverni-velebit.hr/novi_web/NPSV-pdf/NPSV-NIP-stanovi-opis-projekta.pdf

  8. Ankica
    Posted April 3, 2019 at 15:22 | Permalink

    Htjela bih samo pitati sto sa nama koji imamo u vlasnistvu nacionalnog parka zemlju. Ja imam na Petrašici 5000 kvadrata i nesmijem nista graditi a u parku prirode. Ako nesto o tome znate da mi odgovorite.Zašto park ne otkupi onda ili neznam što.Ja bi radila hotel, ovako nista ne mogu. Hvala!

  9. filip srajer
    Posted April 3, 2019 at 16:31 | Permalink

    Poštovana Ankica, po struci sam prostorni planer i mogu Vam odgovoriti na ovo pitanje. Činjenica da ne smijete graditi hotel na svojih 5000 kvadrata nema toliko veze s parkom prirode. Mnogi ljudi imaju desetke tisuća kvadrata na područjima izvan parkova prirode pa ne smiju graditi hotele i kuće jer na toj zemlji nije dozvoljena gradnja. Područja za gradnju ograničavaju se kod nas i svugdje na Zapadu (pa i na istoku). Zašto? Prvi argument je taj da se ograničavanjem i grupiranjem područja izgradnje pojeftinjuje komunalna infrastruktura, jer se trošak dijeli na više korisnika. A drugo, i u ovom slučaju još važnije, možda ćete se složiti da stihijska izgradnja ipak nagrđuje prostor. Sigurno niste jedina osoba koja ima 5000 kvadrata na Velebitu, i kad bi sutradan niknuo jedan hotel tu, drugi tamo, gdje bi tome bilo kraja i kako bi to izgledalo? S druge strane, mogu se složiti s Vama da ne bi bilo loše kad bi država bila u stanju otkupiti svu zemlju u zaštićenim područjima. Međutim, ponavljam, park prirode nije razlog zašto na svojoj zemlji ne smijete graditi hotel! Pozdrav!

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: 12. Festival levande

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida.

Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa od lavandinog hidrolata), predavanja, koncerti, film itd. itd. Sve detalje pratitie na facebook stranici udruge Pjover, a slijedi nekoliko najavnih plakata:

97961541_1358850797642167_8201658759635434278_o

105491774_1353243171536263_6058283595019814293_o 105491156_1354049038122343_1678785246825883037_o 106034580_1354835071377073_3219129638290791653_o 106985688_1362589443934969_641320654415636192_o

Udruga Pjover s partnerima najavljuje 12. Festival levande kojemu ”korona ne može ništa”. Održat će se u hvarskom Velom Grablju 24.-25.7.2020. i svi su pozvani! Mi ćemo se, kao i svake godine, odazvati i pomoći pri obnovi hvarskih suhozida. Žetva i destilacija levande, radionica obnove suhozida, različite izložbe i prezentacije (poput one o izradi dezinficijensa […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Kotorski suhozidi – uređenje spusta prema Guljanovom dolcu

Tekst i foto: Ante Senjanović

 
 

Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, zbog već spomenute korone, održala tek nedavno.

Ekipa iz gradskog muzeja se godinama već trudi urediti okolicu starog naselja Kotor, kako bi se dobila jedna, Crikveničanima i gostima pristupačna, park šuma. Na brdu i visoravni je označena i uređena mreža puteva koja povezuje interesantne stvari u krajobrazu, uz koju se, s našom suradnjom, svake godine na proljeće popravljaju oštećene gromače. Te radne akcije su inače uvijek organizirane kao volonterske radionice, no ove godine su u Muzeju zaključili kako to ne bi imalo smisla jer su se sva društva, na čije članove bi se inače dalo računati, nakon prekida zabrane rada uhvatila nadoknađivati propušteno, tako da svi rade nešto svoje. Ova je akcija, stoga, bila jedna mala Dragodidova ekspedicija odrađena usred tjedna.

Glavni zadatak nam je bio urediti spust s visoravni u Guljanov dolac. Put tuda ide niz strminu, kroz urušenu ogradu i onda niz sklisku šumsku zemlju. Još smo 2017. godine radili na uređenju donjeg dijela tog puta, pod hrastovima na ulazu u dolac. To veliko, staro drveće je zaštićeno kao spomenik prirode pa je valjalo posvetiti pažnju njihovoj okolini. Ove godine na red je došao gornji dio puta, ali ne prije nego što smo prvo malo uredili donji: očistili ga od napadalog granja i kamenja odronjenog s urušenih ograda na padini iznad, popravili oštećenja koja nam je to kamenje napravilo, a onda malo uredili bliže dijelove tih gromača.
 
1_GD donji dio

Za gornji dio, početni nam je plan bio samo napraviti stepenice na strmim dijelovima i raščistiti urušenu gromaču da bude lakše proći. Odrezali smo zatim granje okolnih stabala koje je ometalo pristup i uklonili grmlje i stabalca koja su počela rasti iz urušenog materijala pa se uhvatili raščišćavanja. Pokazalo se, kako to često već bude, da je ono što smo smatrali razinom tla ustvari samo utabani nasip, kojega također treba ukloniti ako želimo da teren bude siguran za gaženje. I tako smo, malo-pomalo, raskopali prolaz, stvorili cijelu novu gomilu kamena sa strane i zaključili da je najbolje da sve to vratimo nazad na način da rekonstruiramo dio stare gromače, ali ovaj put s pravim prolazom i stubištem.
 
2_GD gornji dio

U strmini između rekonstruirane gromače i ruba visoravni, napravili smo stepenice od masivnog pločastog kamenja, kojeg je, srećom, bilo dovoljno u urušenom materijalu. Tlo je mješavina zemlje i kamenog nasipa, pa je bilo lako na pravim mjestima iskopati rupe za postavljanje stepenica. Položaje smo im određivali isprobavajući može li se prirodno koračati uz i niz njih. Kamenje smo postavljali na temelj pripremljen od sitnih kamenčića, s nagaznom plohom nagnutom unazad. Dio na kojeg se ne gazi je zatrpan sitnim kamenjem i zemljom, tako da prati okolnu kosinu, s nadom da će okolno bilje ponovno početi rasti na tom dijelu i zaštititi ga od erozije (postojeći mali nasipi su bez problema izdržali jedan veliki pljusak tih dana pa vjerujemo kako će plan uspjeti).
Vremenska prognoza nas je strašila kišama, olujama, daždima i potopima, stoga smo računali kako ćemo biti sretni nađemo li u četiri predviđena dana dovoljno suhog vremena za planirani posao. Ali, eno, igrali se danima Feb Apolon i oblaci, da bi se na kraju otvorilo nebo u četvrtak u zoru, istreslo sve što je imalo i ostavilo nas da i dalje radimo na miru. Znači, ne samo da smo bez problema uspjeli završiti glavni zadatak, nego nam je ostalo i dovoljno vremena da krenemo na rezervne. Prvi je bio popravljanje urušene ograde uz put prema Stolniću. Zadatak je klasičan, bez potrebe za nekom mudrošću: ukloniti urušeno i nagnuto, naći da je temelj u dobrom stanju, vratiti kamike nazad na pravi način i eto ga na. I oznaka udaljenosti je ponovo vidljiva.

3_stolnic

Kad smo već kod Stolnića, taj lokalitet dobro ilustrira probleme s kojima se susreću oni voljni da urede i predstave krajobrazne ljepote crikveničkog i vinodolskog područja (odnosno, ono što je ostalo od njih). Stolnić je tumul na prijevoju – upečatljiva točka u prostoru, uz put, na granici dvaju područja. Niti naši infrastrukturaši nisu imuni na snagu takvog mjesta pa su, s izvanrednom preciznošću, postavili stup dalekovoda točno nad grobnu komoru tumula (na drugoj strani brda, sličnu preciznost su pokazali pri postavljanju stupova na ostatke kotorske gradine), a tu negdje će, u ne tako dalekoj budućnosti, proći i autoput. Blizu gore spomenutog Guljanovog dolca dugo godina je bio kamenolom, čiji je impresivni amfiteatar upravo ušao u proces sanacije, a koja uključuje zatrpavanje otpadom. Ipak, sretna strana kotorskog područja je što se čovjek brzo nađe iza nekog zavijutka, među nekim ogradama, zaklonjen drvećem i može se praviti kao da nema ni Crikvenice ni vikendica ni apartmana nigdje blizu. Vrijedi to.

No, dobro, pustimo digresije i uhvatimo se još par stvari koje smo stigli napraviti. Prošle jeseni su se na radionici obnovili zidovi oko kotorske lokve, samo, kako nema nijedne dobre stvari koja nekome nije bez veze, tako se i ovdje netko zabavljao vađenjem kamenja iz zida i bacanjem u lokvu. I to smo popravili.

4_lokva

Nadalje, uz put od Kotora prema lokvi nalazi se lijep potez obostranog zida, koji je na donjoj strani puta dosta oštećen. U Muzeju s pravom žele taj potez obnoviti, ali to će biti predmet nekih budućih radionica. Na ovoj akciji smo ipak iskoristili ono malo vremena što nam je ostalo za sređivanje jednog malog poteza zida koji se bio rasuo po putu.

5_put

Vidimo se ponovo gore na Kotoru – možda već najesen, a sigurno idućeg proljeća.
 
 
 

Tekst i foto: Ante Senjanović     Post nubila Phoebus, rekli bi stari Latini, iako u trenutku kojem ovo pišem prije vrijedi reći: Poslije korone je prije korone. Ma koliko je ne bih spominjao, ne da ju se izbjeći. Zidarska se akcija na kotorskom brdu iznad Crikvenice trebala održati još u četvrtom mjesecu, ali se, […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Žirje – obnova suhozida i uređenje lokve

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer

Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice.

Stanje prije početka radova:

Filip - IMG_0001

Akciju je vodila Amaterska kulturna udruga Žirje kroz projekt (Za)zeleni otok uz sudjelovanje udruga Dragodid i Hyla. Potonja je osigurala i dio sredstava, dok je dio išao iz državnog proračuna za razvoj otoka.

Riječima organizatora, Jere Bilana:

Uređen je zmorašnji zid. Rasuo se bio na 3 mjesta. Stine iz suhozida su izvađene i položene na zemlju. Srušeni dio zida je očišćen to temelja i onda su stine ponovno slagane i vraćane u suhozid. Korištene su isključivo stine koje su izvađene iz zida. To naglašavam jer se nije diralo u ničije zidove. To je rađeno utorak 23. 6. popodne, u srijedu 24. 6. ujutro i popodne, u četvrtak 25. 6. ujutro i popodne i u petak 26. 6. ujutro. Od 7 do 11 i od 16 do 20. Postavljene su dvije klupe i posađena murva i dva šipka. Preostaje posao košenja trske u Loki, posebno uz suhozid, koliko god se može pristupiti suhozidu zbog vode koja se nalazi u Loki. Pored toga, postavit će se edukacijska (interpretacijska) ploča s bitnim podacima i fotografijama vezanim uz Loku. Po riječima stručnjaka za lokve Alena Čikade, Loku je potrebno održavati košenjem trske (lat. phragmites australis) tri puta godišnje. Ona se razmnožava klasanjem (one metlice na vrhu) i korijenom. Važno ju je pokositi prije klasanja. Bilo bi dobro i čistiti je od mulja, koliko je to moguće. Inače, u ostalim lokvama po Dalmatinskom kršu, ljudi su na dno stavili vodonepropusni sloj gline kako bi spriječili otjecanje vode s dna kroz propusni vapnenac.

Cikada - 105973425_270316680724689_120130603576785477_n

Što se suhozida tiče, sanirane su tri veće izvale na drugom, vanjskom, prstenu podzida koji okružuju lokvu, ukupno rekonstruirano oko 26 m2 lica suhozida prosječne visine oko 1,5 m.

Cikada - 106287321_880499445772298_741057246376739188_n

Lokva se nalazi na najnižem dijelu relativno prostranog Žirajskog polja i za vrijeme većih kiša znala je plaviti i šire područje. Obzidani dio nepravilnog je, približno ovalnog oblika promjera 30-ak metara, dok je spomenuti vanjski prsten koji ju dijeli od okolnih obradivih površina (danas uglavnom zaraslih) promjera 50-ak metara. Iz nje su vodu koristili ljudi i stoka, svaki sa svoje strane.

104110923_10220722446424828_9212188103307989208_n

Okolna vegetacija i mekano tlo bili su uzrok izvalama – zid je na svim mjestima koja su iziskivala popravak bilo potrebno iskopati u potpunosti jer su temeljni kamenovi bili zarotirani prema van i do 30 stupnjeva. Taj je prljavi posao uzeo i najviše vremena, dok je sama gradnja bila prilično ugodna zbog kvalitetnog kamena (korišten je samo kamen iz originalnog zida).

Danijela - 98276394_695769157910338_8725145983999871351_n

U radu je sudjelovalo desetak ljudi s najrazličitijih strana: s otoka Žirja i Brača, iz Šibenika, Zadra, Siska, Žminja i Zagreba i Reimsa u Francuskoj, a treba spomenuti i moralnu podršku domaćih u obliku fritula i drugih delicija. Jedno prijepodne posjetila nas je i televizijska ekipa.

Jere - 105970844_270153020718946_132364985723136235_n

Sanja - 106071818_4011490155559461_1669386970928941167_n

Bepa Jurat, njena pjesma o Loki i fritule. Foto: Sanja M Vukman

104942247_2691438974460294_4371842727367681835_n

Inače, lokva je u posljednjih petnaestak godina dvaput ispumpana i očišćena, ali trska ju je trenutno potpuno blokirala te je trimerom pokošen samo pojas uz unutarnji prsten. Planira se nastavak projekta, uz čišćenje kompletne lokve od vegetacije, obnovu unutarnjeg suhozidnog prstena i postavljanje poučnih tabli.

Danijela - 106489600_3124303454343894_740877175997854320_n

Danijela - 106332778_592181111299743_511512446493233322_n

Pročitajte članak u Ekovjesniku: https://www.ekovjesnik.hr/clanak/3053/zirje-projekt-zazeleni-otok

Tekst: Filip Šrajer Foto: Alen Čikada, Danijela Grubišić, Jere Bilan, Sanja M Vukman, Filip Šrajer Prošloga je tjedna, od 23.-26.6., održana radionica uređenja lokve na Žirju koja je obuhvatila obnovu obodnih suhozida, čišćenje dijela vegetacije i uređenje odmorišta – sadnju triju voćki i postavljanje dvije klupice. Stanje prije početka radova: Akciju je vodila Amaterska kulturna […]

Read More »

 atts
0

Natječaj iz Programa ruralnog razvoja RH 2014. – 2020.

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“.

Untitled

Svrha Natječaja je dodjela sredstava za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena, a prihvatljivi su sljedeći korisnici:

– poljoprivredna gospodarstva upisana u Upisnik poljoprivrednika

– javne ustanove i tijela, uključujući javne ustanove za upravljanje zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim dijelovima prirode ili

–  udruge koje se bave zaštitom i promicanjem kulturnih vrijednosti, zaštite okoliša i prirode.

Ukupan iznos raspoloživih sredstava javne potpore po Natječaju je 50.000.000,00 HRK, a intenzitet javne potpore iznosi 100%. Najniža visina javne potpore po projektu je 400 EUR, dok najviša visina javne potpore po projektu iznosi do 150.000 EUR.

Neka od prihvatljivih ulaganja su:

- obnova staništa važnih za bioraznolikost (uklanjanje raslinja na zapuštenom i neodržavanom poljoprivrednom zemljištu, u skladu s propisanim uvjetima),

- uklanjanje stranih invazivnih vrsta s poljoprivrednog zemljišta,

- obnova lokvi,

- kupnja električne ograde i psa tornjaka

- izgradnja nastambi za stoku u području rasprostranjenosti velikih zvijeri

Uvjete natječaja možete pregledati i preuzeti na poveznicama:

https://www.apprrr.hr/objavljen-prvi-natjecaj-za-tip-operacije-4-4-1-neproduktivna-ulaganja-povezana-s-ocuvanjem-okolisa/

i

https://www.apprrr.hr/podmjera-4-4-potpora-neproizvodnim-ulaganjima-vezanim-uz-postizanje-agro-okolisnih-i-klimatskih-ciljeva/

Rok za podnošenje zahtjeva za potporu i dostavu Potvrde o podnošenju zahtjeva za potporu je od 27. srpnja 2020. godine od 12:00 sati do 30. listopada 2020. godine do 12:00 sati

Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila je prvi Natječaj iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) za provedbu za provedbu za provedbu Podmjere 4.4. „Potpora za neproduktivna ulaganja povezana s ostvarenjem ciljeva poljoprivrede, okoliša i klimatskih promjena“ – provedba tipa operacije 4.4.1 „Neproduktivna ulaganja povezana s očuvanjem okoliša“. Svrha Natječaja […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: Gaćelezi – obnova suhozida uz lokvu

Tekst: Dora Raič
Foto: Dora Raič, Andro Nigoević

Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi.

Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje je LAG More 249 kao nositelj, zajedno s mještanima naselja Gaćeleza, uredio prostor oko lokve. Tako su na očišćenom okolnom prostoru postavljene klupe i stolovi, gdje se u hladovini krošnja, mještani rado okupljaju i druže, a za najmlađe stanovnike postavljeno je i nekoliko sprava za dječju igru. Sada je na red došla i obnova suhozida, koji je u svom središnjem dijelu bio skoro u potpunosti urušen i zarastao u draču. Nekolicina mještana obnovu je prethodno sama započela te uspješno podigla nekoliko početnih i krajnjih metara suhozida.

Početno stanje suhozida oko lokve

image001

image002

U subotu ujutro započelo se s postavljanjem temelja novog zida te čišćenjem obraslih dijelova. Na terenu je bilo dovoljno materijala, dijelom već sortiranog, međutim posao je otežavao jako uzak manevarski prostor između zida i lokve. Iz tog razloga, bilo je potrebno dobro se organizirati i raspodijeliti poslove, kako bi radovi neometano tekli, a sudionici mogli sigurno prolaziti. Tako se dio ekipe posvetio ugrađivanju najvećeg kamenja u temelje i istodobno rasterećivao gomilu nastalu ispred zida, dio je odvajao i skupljao sitniji materijal za ispunu zida, a dio raskrčivao put za produljenje i spajanje zida s prethodno obnovljenim dijelom.

Na samom početku gradnje

image003

Radovi napreduju

image004

Ubrzo nakon postavljanja temelja zida, ekipa je uhvatila ritam te su se naredni redovi brzo nizali. Iako je sunce bilo nemilosrdno, nismo se dali smesti! Uz šešire, kape, suncobrane te česte pauze za hlađenje i okrijepu, radovi su trajali do večeri.

Pred kraj prvog radnog dana

image005

image006

Sljedeći dan preostalo je dovršiti spoj zida, koji je ujedno bio na najnespretnijem dijelu zahvata – samom rubu lokve. Stoga je prvo bilo potrebno postaviti dio materijala na rub kako bi se proširio koridor te omogućio siguran pristup i rad na zidu.

Spajanje zida

image007

image008

image009

Vrućina nije popuštala, tako da su se radovi opet produžili do večeri. No, među sudionicima je vladala toliko ugodna i prijateljska atmosfera, da nikome nije predstavljalo problem produžiti boravak na radionici koji sat više.

Pred kraj drugog radnog dana

image010

Nakon dva dana rada i druženja, radovima se nazire kraj, postavlja se posljednje pokrovno kamenje i zid se spaja u cjelinu!

image011

U akciji je sudjelovalo 20 volontera, dijelom članova udruge Dragodid, udruge “Gaius Laberius” Gardun te vrijednog lokalnog i okolnog stanovništva. Hvala svima na srčanosti, trudu i doprinusu, nadamo se ponovnom susretu s dragim mještanima ovog malog mjesta na uistinu jedinstvenoj lokaciji!

image012

Objavu LAG-a More 249 o ovoj akciji možete pročitati ovdje:
http://www.lagmore249.hr/novosti/odrzana-volonterska-akcija-obnove-suhozida

Tekst: Dora Raič Foto: Dora Raič, Andro Nigoević Posljednjeg vikenda u lipnju (27. – 28.06.) održana je vikend radionica obnove suhozida uz prostor prirodne lokve u naselju Gaćelezi. Akciju su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi. Inicijativa za osnivanjem udruge Lokva – Gaćelezi potaknuta je građanskom akcijom Lokva – izvor života, gdje […]

Read More »