Radionica “Alan 2011” na Velebitu

Gostovanjem udruge Suhozid i Branka Orbanića 10.8.2011. završila je suhozidna radionica na 1300 m nad morem, podno prijevoja Veliki Alan u NP Sjeverni Velebit. Radionica je bila zatvorenog tipa, sudjelovala je ekipa Dragodida i zaposlenici Parka.

Gostovanjem udruge Suhozid i Branka Orbanića 10.8.2011. završila je šestodnevna suhozidna radionica na 1300 m nad morem, podno prijevoja Veliki Alan u NP Sjeverni Velebit. Radionica je bila zatvorenog tipa, sudjelovala je ekipa Dragodida i zaposlenici Parka.

fotografije 5. i 6. dana radionice: Rene Lisac (za cijeli album na Facebooku klikni ovdje)

Pripremajući se za značajan projekt obnove pastirskih stanova na vršnom području Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, uprava Parka pozvala je ekipu udruge Dragodid da ovoga ljeta zaposlenike Parka upozna s osnovama gradnje suhozida, na način da se zajednički obnovi nešto srušenih podzida i ograde oko stanova na Alanu. Osim ove, radionica je trebala imati još jednu praktičnu ulogu, a to je da posluži kao prototip za organizaciju budućih edukacijsko-volonterskih radionica koje bi imale za zadatak obnovu ostalih suhozidnih podzida, ograda, planinarskih staza (npr. čuvene Premužićeve staze).

Poziv smo prihvatili, s naše strane akciju je nosila družina koja nam je osvjetlala obraz na nedavnom prvenstvu Hrvatske u suhozidu predvođena Mišom Renićem (+ Dini, Nenad i Ivo, te Željko iz Otočca), a sa “velebitske strane” na organizaciji najviše je bio angažiran Tihomir Devčić, glavni nadzornik Parka. Najviše posla je napravljeno i najviše materijala je snimljeno u srijedu, 6. i posljednjeg dana radova, kada smo bili pojačani možda najboljim što suhozidna Hrvatska trenutno ima. Udruga “Suhozid” (glavni graditelji križeva na Kornatu) došla je na planinu u veseloj ekipi, predvođenoj Ivom Butkovićem i majstorom Ivanom Balabanićem, a Branko Orbanić je iz Žminja potegnuo sam. Njihov dolazak dao je potpuno novi elan već od snažne bure pomalo iscrpljenim dragodidskim snagama. Bilo je fenomenalno gledati kako Balabanić s lakoćom prevrće i baca teške kamenove u suhozid i oni ostaju na svojem mjestu kao zalijepljeni. Žustrinom i sigurnošću u zidanju sve nas je iznenadio i Milan Nekić, inače ravnatelj Parka, koji se također okušao u prvim redovima.

Nakon dobrog posla treba nešto i pojesti. Na radionici je svakodnevno jedan od obroka bio u režiji Planinarske kuće Alan, odnosno domaćina Kreše Bartakovića i njegove kćeri Sunčane, pa smo se i toga dana nakon završetka radova preselili na drvene klupe ispred Doma, a nakon dobrog graha, u veliki vojni šator gdje je Branko Orbanić uz pomoć agregata i projektora predstavio kultnu vodnjansku akciju „Moj kažun“. Ova jednomjesečna akcija, vješta kombinacija volonterskog i profesionalnog napora u obnovi baštine, ovog se svibnja održala po peti put i rezultirala obnovom nekih od najistaknutijih primjera ovih poznatih istarskih suhozidnih građevina. Fokus predavanja ovoga puta nije bio na kažunima kao takvima, nego na iskustvima u organizaciji suhozidnih radionica i ulozi profesionalnih ekipa, te općenito materijalima i tehnikama u obnovi suhozidne baštine, za što od Orbanića nema boljeg eksperta (vidjeli smo i slike s netom završenog paljenja japjenice).

Obnova baštine je za Park vrlo bitna tema, što nije čudno jer im upravo predstoje dva velika događaja, donošenje Prostornog plana, i početak opsežnog projekta obnove stanova na Alanu i Lubenovcu (međunarodni novci). Tako se nakon Orbanićevog izlaganja razvila živa rasprava, u kojoj su sudjelovali arhitekt Boris Cimaš iz Rijeke koji je izradio projekt obnove stanova, Tihomir Devčić i Svjetlana Lupret-Obradović, stručna voditeljica Parka, zatim Martina Ivanuš iz Konzervatorskog odjela u Gospiću i Rene Lisac s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, autori konzervatorske studije Nacionalnog parka, i drugi prisutni.

Dan ranije, u ovom “teorijskom” dijelu, bilo je također zanimljivih stvari; Grga Frangeš se pojavio u dvostrukoj ulozi, eksperta udruge Dragodid i izaslanika Konzervatorskog odjela u Rijeci, i predstavio nam rezultate nekih svojih istraživanja ekonomske i kulturne upotrebe gorske pastirske arhitekture. Martina Ivanuš i Rene Lisac nadovezali su se još nekim primjerima, te predstavili rezultate novih istraživanja ruralne baštine na području Srednjeg Velebita, a na njih se nadovezao Boris Cimaš, predstavivši aktualni projekt obnove stanova na Alanu i Lubenovcu.

Sve u svemu, može se reći da su svi na kraju bili zadovoljni sa ukupno cca 245 m dužnih obnovljenih suhozida (od čega 75 m potpune rekonstrukcije), organizacijskim iskustvima (uvijek naučiš nešto novo), te kvalitetnim dvodnevnim programom izlaganja i diskusija, sve audio-video dokumentirano i uskoro dostupno 🙂

2 komentara

Komentiraj

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

hrHR