Tag Archives: volonteri

UNESCO WHV workshop Stari Grad Plain 2022 – izvještaj/report

Tekst: Filip Šrajer
Photo: Paweł Jaroszewski, Filip Bubalo (drone)

Praćena uobičajeno lijepim ranorujanskim vremenom, od 1. do 10.9.2022. u Starogradskom polju na otoku Hvaru održana je druga po redu volonterska suhozidna radionica, dio svjetskog programa World Heritage Volunteers – Volonteri za svjetsku baštinu.

Followed by the usually fair early September’s weather, second annual dry-stone volunteer workshop was held in Stari Grad Plain on Hvar island from 1st till 10th of September 2022, as a part of World Heritage Volunteers program

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022

Starogradsko polje je od 2008. godine kao kulturni krajolik upisano na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, a gomile, kako suhozide nazivaju na Hvaru, su u temelju njegovog fenomena, jer ne samo da se kroz njih ocrtava najbolje očuvana starogrčka parcelacija na svijetu, već predstavljaju i zaklon, ogradu i deponij viška kamena u najmanje 2400 godina staroj tradiciji uzgoja mediteranskih kultura na najvećem polju na jadranskim otocima. Kako se i umijeće suhozidne gradnje nalazi na UNESCO-ovom Reprezentativnom popisu nematerijalnih kulturnih dobara , može se reći da je ova radionica vrlo izravno spojila dva kulturna dobra zaštićena na najvišoj razini, i to krajolik, i umijeće koje je taj krajolik stvorilo.

Stari Grad Plain has been inscribed as a cultural landscape on the UNESCO World Heritage List since 2008, and “gomile”, as they call the dry-stone walls on Hvar, are in the core of its phenomenon, not only because their layout makes the best preserved Ancient Greek land division in the world, but also because they represent the shelter, boundary and the depot of excess stone material in – at least – 2400 year old tradition of Mediterranean agriculture in Stari Grad Plain, the biggest field on the Adriatic islands. Since the art of dry-stone walling has been on the UNESCO Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity since 2018, it can be said that this workshop brought closely together two cultural goods protected on the highest level: a landscape and an art (technique, skill, trade or however you put it) that created that landscape.  

defaultVolonteri su ove godine pristigli iz Poljske, Engleske, Makedonije i Hrvatske: Pawel, Jennifer, Kire, Laura, Filip, Nika i Xavier, 7 ljudi raznih dobi i struka, uglavnom mlađi od 30 godina, uglavnom bez ikakvog iskustva u suhozidnoj gradnji. Radionicu je vodio Filip Šrajer iz udruge 4 GRADA DRAGODID, domaćin Vinko Tarbušković, ravnatelj Agencije za upravljanje Starogradskim poljem vrijedno je radio s volonterima cijelo vrijeme radionice, a sličnu volontersko-organizatorsku ulogu imao je i Bruno Diklić, voditelj Odjela za graditeljsku baštinu i krajolik u Ministarstvu kulture i medija. Jedan, odnosno dva dana s nama su radili i Davor Trupković, glavni hrvatski konzervator, i Rut Carek, voditeljica Hrvatskog povjerenstva za UNESCO, ujedno i formalna organizatorica cijelog događaja, tako da je u jednom trenutku naša mala radionica nalikovala na team building važnih kulturnjaka.

This year, volunteers came from Poland, England, Macedonia and Croatia: Pawel, Jennifer, Kire, Laura, Filip, Nika and Xavier, 7 people of different age and profession, mostly under 30, mostly without any prior experience in dry-stone walling. Tutor was Filip Šrajer of 4 grada Dragodid association; Vinko Trbušković, director of Agency for Stari Grad Plain Management, and Bruno Diklić, Head of the Department for Architectural Heritage and Landscape in the Ministry of Culture, were working diligently with the volunteers all the time. One and two days respectively, we were accompanied by Davor Trupković, Croatian Chief Conservator, and Rut Carek, Head of Office / Secretary General of the Croatian Commission for UNESCO, also the main organizer of the event, so in one moment the workshop looked like a team building of Croatian cultural heritage administration VIP’s.  

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022Od osam dana efektivnog trajanja događaja, pet dana bilo je posvećeno gradnji suhozida, jedan dan berbi grožđa a dva dana i još poneko popodne predavanjima i obilascima kulturne baštine i muzeja otoka Hvara. Bez obzira na dob i profesionalni status, u gradnji su svi pomagali jedni drugima i dijelili muku i radost rada s kamenom. Ukupno je iz temelja rekonstriorano 60 m niskog ogradnog suhozida uz glavnu cestu kroz Polje. Suhozid je građen uduplo, visine 50 i širine 50-70 cm (s obilježjima potrprnog zida, jer je cesta nešto viša od okolnih parcela). Prva dva dana zid je građen nešto šire, što je fizički zahtjevnije, ali manje zahtjevno glede vještine. Ukupnu količinu materijala voditelj je procijenio na 33 t, što znači da je svaki od sudionika preko svojih ruku i leđa u prosjeku prebacio oko 4 tone kamena! Sve u svemu je i kvalitetom i kvantitetom rezultat bio jako dobar za ljude koji dolaze iz gradova i većina ih se prvi put susrela s gradnjim suhozida.

Na kraju su svi bili dosta zadovoljni, na rastanku čak i pomalo sentimentalni, a neki su najavili prijavu na buduće suhozidne radionice. Vidimo se u Starogradskom polju sljedeće godine!

Out of eight workshop’s effective days, five days were dedicated to walling, one day to grape harvest, and two days and few more afternoons to lectures and visiting the Hvar’s cultural heritage sites and museums. Regardless of age and professional status, everyone helped each other and shared the pain and joy of working with stone. Sixty meters of the boundary wall along the main route through the field was completely restored. It was a 50 cm high and 50-70 cm wide double wall (with the elements of retaining wall, since the road is higher than the field). In the first two days, the wall was deliberately set a little bit wider, what is more demanding workwise but easier skillwise. Tutor estimated the total weight of embedded material to 33t, what means that every participant slung about 4t of stone in average. In the end, the result was very good, quantitatively and qualitatively, for the people of urban background with no prior experience in walling.

Everyone was pretty satisfied in the end, even a bit sentimental at the farewell, and some announced their application for the future stone workshop(s). See you on the Stari Grad Plain next year!

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022

WHV - Volunteers for Stari Grad Plain / 2022

Povratak u Dragodid: 2017.

tekst: Filip Šrajer
f
oto: arhiva Dragodid, Filip Šrajer, Vilma Stopfer, Julia Bakota, Ante Senjanović, Vjeko Gašparović, Nina Zanki, Darko Musić

Priča o udruzi Dragodid obično počinje pričom o tome kako su osnivači udruge kao studenti tijekom nekoliko ljeta od 2002.-2006. godine u zaseoku Dragodid na otoku Visu pomagali pokojnome Andriji Suiću i njegovoj sestri Nedjeljki Burić u uređenju sela i objekata u njemu, i tako se zauvijek zarazili suhozidnom gradnjom…


Slika: daleke 2002. studenti arhitekture iz Švedske i Danske gule koru s borova za krov kućice u Dragodidu

Prošle je, 2017. godine, dakle na petnaestu obljetnicu prve međunarodne suhozidne radionice i dvanaest godina nakon zadnjih organiziranih volonterskih graditeljskih aktivnosti u selu Dragodid, odrađen, moglo bi se reći i najopsežniji i najraznolikiji volonterski program do sada. Povod je bio Nedjeljkin proljetošnji telefonski poziv, da joj je krov na kući na dva mjesta u kritičnom stanju.

IMG_0093 (1)
Slika: unutrašnjost kamenoga krova otkriva tamno naličje tradicijskoga života – goleme količine čađi s otvorenog ognjišta koje su naši preci svakodnevno udisali živeći na tobože čistom predindustrijskom zraku

Srećom, Nedjeljkin se telefonski poziv poklopio s javnim pozivom Grada Komiže za prijavu programa od interesa za opće dobro, pa smo odlučili reagirati i prijaviti projekt kompliciranog naziva “Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma putem interventne sanacije stanja u selu Dragodid”. Ulaganje javnih sredstava u obnovu privatne kuće pritom smo smatrali opravdanim, budući da je krov o kojemu pričamo istodobno i prvi (najstariji) i zadnji pod kojim se u Dragodidu živi, a taj, Nedjeljkin dragodidski život, koji se sastoji od brige za koze, tovare i lozu, pravljenja vina, ribolova udicom s obale, branja ružmarina i levande, kapara i motara, zapravo je u komiškim okvirima (a vjerojatno i šire) zadnji ili jedan od zadnjih opipljivih ostataka onoga života kojega svi zazivamo i evociramo kada pričamo o našem sredozemnom identitetu i povijesti. Ekomuzej na djelu, rekli bismo. Grad Komiža se složio i za program odobrio 8.000 kn, s čime smo mogli početi raditi.

IMG_0305
Slika: Nedjeljka i tovar Gricko na usponu iz Komiže u Dragodid. Sanacija krova s prethodne slike glavni je preduvjet očuvanja ovakvih prizora i načina života. 

Sama obnova bila je zamišljena kao angažman domaćeg majstora iz Komiže tijekom dva tjedna ljeta, s pomoćnom radnom snagom – našim volonterima. Naravno da nije baš sasvim tako ispalo, jer je majstor s kojime smo sve dogovarali radi osobnih razloga i prezaposlenosti na kraju odustao, ali volonteri su ipak odradili svoje (u nekoliko višednevnih boravaka u selu odrađeno je branje i obrada borove građe i letvi od joprine, skidanje i sortiranje ploča s krova drugog objekta koji je također počeo popuštati, rastavljanje ranije sklapane drvene konstrukcije s trećeg objekta).

radovi razni
Slika: volonteri u akciji – razni radovi na uređenju i sanaciji stanja u selu: rušenje velikog sklepanog daščanog krova, skidanje ploča s trule konstrukcije jednog manjeg objekta, inventura alata, zaštita borovih greda i letvi joprine protiv crva

Pregledom konstrukcije samog krova ustanovljeno je da je ona u dosta lošem stanju. Nasreću Nedjeljka je imala nešto svojih novaca, te se mogao poduzeti jači zahvat od zamišljenoga – zamjena dijela rogova, svih letava i dvije poprečne grede. Pred sam kraj godine napokon su pronađeni i majstori koji su se htjeli toga prihvatiti (obrt Joso Pućo iz Solina, ekipa predvođena komiškim zetom Mariom, a kamen je stavljao Darko Musić).

popravak krova
Slika: Natezanja s majstorima naravno je bilo (na gornjoj slici su postavljena prva tri reda ploča, a konstrukcija još nije bila sanirana kako treba), ali najteže je bilo natezanje s kišom koja je padala u 12. mjesecu i dovodila u pitanje finiš akcije. Na donjoj slici majstor slika obavljeni posao. 

U trenutku pisanja ovoga teksta krov je tek bio gotov, nismo još bili gore, a prava kiša još nije pala, tako da ćemo se suzdržati od davanja konačnih komentara, ali zadovoljni smo što je konstrukcija sanirana, a kuća ponovno pod krovom.

Što se tiče “volonterstva i građanskog aktivizma”, tu je ispalo sjajno i iznad očekivanja. Ad-hoc objavljena poludnevna turistička tura gradnje suhozida koju smo 21. srpnja s polaskom iz Komiže organizirali uz podršku Alternature okupila je šaroliko društvo iz Danske, Srbije, Hrvatske, Švedske, Slovenije i Malezije. O toj akciji smo nešto više napisali ovdje.

akcija turisti
Slika: turističko-volonterska akcija kao korisna pomoć u uređenju sela, zanimljiva dopuna komiškoj ljetnoj turističkoj ponudi i prilika za osmjeh na licu gostiju i domaćice

A pravi hit i vrhunac cijeloga godišnjeg programa je bio posjet vrtićanaca iz Dječjeg vrtića Komiža 17. listopada uz podršku (prijevoz) DVD Komiža. Dvadesetak djece i njihove tete Ninu Zanki i Tinu Vučemilo prvo smo odveli do beštija: tovara Galita i Gricka, koze Larise i jaruha Antoninkota. Kad su nahranili beštije, išli smo do gustirne napiti se vode, a predškolci su i izvukli po mali sić.

Zatim smo pogledali konobu, pa se osvježili uz dragodidski čaj (vris, menta, kadulja, ružmarin, origano…) i kekse uz komin. Marenda je bila na zugu, malo balota i drugih igara. I za kraj su svi ugradili po koji kamenčić u jedan kolnjik (suhozid). Još jedna stvar koja nam je razgalila srca je ta što je u vidu donacije od 2.000 kn taj aktivističko-edukacijski dio akcije samoinicijativno potpomogla Malezijka s komiškom adresom Marie Yap.

vrticanci
Slika: komin, beštije, gustirna, balote, kolnjici – komiški vrtićanci u posjetu Dragodidu

Sve u svemu, osim što je napravljeno dosta posla na uređenju starih kamenih objekata (a tome poslu nikad kraja), imamo dojam da smo prošlogodišnjom dragodidskom akcijom možda zavrtili i neke nove priče i nove ljude oko ovoga jedinstvenoga ambijenta na sjevernoj padini otoka Visa, trikvarat ure tovarećim hodom od Komiže. Doviđenja u Dragodidu!

IMG_0306

Rekapitulacija:
– obnovljena konstrukcija i kameni pokrov površine cca 60 m2 na najstarijoj kući u Dragodidu izvornim materijalima i tehnikama (originalnim pločama, te drvenom građom iz lokalnog izvora)
– izvršena sanacija i uređenje još nekoliko objekata (rastavljen sklepani daščani krov, skinute ploče sa trule konstrukcije dva manja objekta, uređen zug za balote)
– održana javna poludnevna turističko-volonterska akcija izgradnje suhozida (10 gostiju)
– održan poludnevni posjet djece starijih vrtićkih uzrasta DV Komiža selu (19 djece)
– financiranje: Grad Komiža, Marie Yap, Nedjeljka Burić
– pomoć u prijevozu: DVD Komiža, turistička agencija Alternatura, turistička agencija VIS IT,
– radove izveli: građevinski obrt Joso Pućo (Solin), postavljanje kamenih ploča Darko Musić, volonteri udruge Dragodid (Mario Švencbir, Julia Bakota, Filip Bubalo, Filip Šrajer, Ante Senjanović, Vilma Stopfer, Nikica Dini Renić, Mislav Tovarac, Marijana Varašanec, Zrinka Vrkić, Nikola Jovović-Vis walking tours)

 

 

 

 

 

4 GRADA DRAGODID je korisnik institucionalne podrške Nacionalne
zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.