Učili smo od profesionalaca kako se radi suhozid

11.09.2009.: prisustvovali smo radovima na uređenju jednog arheološkog nalazišta kraj Vodnjana u Istri. Građevinski dio radova vodi Branko Orbanić, arhitekt iz Žminja, čija je tvrtka Kapitel specijalizirana za obnovu zaštićenih kulturnih dobara i tradicijske graditeljske baštine. Orbanić je najveći hrvatski autoritet na tom polju: njegova su istraživanja i primjena starih tehnologija proizvodnje građevinskih materijala poput vapna, kamenih ploča i prirodnih pigmenata snažno utjecala na službene konzervatorske standarde u Istri, a njegove radionice-tečajevi izgradnje kažuna u Vodnjanu su pravi hit među stanovništvom. Pravi entuzijast sa strašću priča o svom poslu i rado nam je objasnio i neke trikove.

pogledaj film

Fotostrip: GRADNJA SUHOZIDA

image001
Ovo je suhozid na kojem se vidi nekoliko faza dovršenosti. U prvom planu je početa izgradnja jednog lica zida. Na isti način treba izvesti ovaj zavoj i zid spojiti do one bijele gomile šljunka u pozadini, cca 20 m dalje. Koristit će se kamen koji je nabacan po vrhu zida. Na slici se vidi i stražnje, potpuno obnovljeno lice zida koje gleda prema livadi.

image002
Slaganje prvog reda kamena. Ovakvi poljski suhozidi nikada se nisu posebno temeljili jer su nastali kao posljedica raskrčivanja terena. Dovoljno je skinuti prvih 10-ak cm humusa što je ovdje već učinjeno strojem. Dubina smrzavanja terena u Istri nije velika, pa i za ozbiljnije građevine kao što su kažuni, kuće, crkvice itd., ne treba temelje ukopavati dublje od 30 cm.

image003
U donji red idu najveći kamenovi, a najpravilniji brid kamena se slaže prema naprijed da formira lice zida.

image004
Drugi red. Kao i kod svakog zidanja, gleda se da kamen preklapa rešku između dva donja.

image005
Majstor pod stražnji dio kamena podmeće manji kamen da postigne stabilnost i nagib. Princip je da gornja ploha kamena bude horizontalna ili malo nagnuta prema unutra.

image006
Umjesto jednog većeg, tu su došla dva manja + jedna ploča da prekrije fugu. Ključni savjet: NE KOMPLICIRATI! Ugrađuješ kamen koji si uzeo, eventualno uzmeš drugi ali sve preko toga je gubljenje vremena.

image007
Paralelno se zida i unutrašnjost zida. Stabilnosti zida najviše pridonose dugački kamenovi vežnjaci koji su usidreni duboko u zid, odnosno prolaze skroz od jednog do drugog lica zida. Ovdje ih nema pa se i unutarnji slojevi moraju pažljivije zidati.

image008
Majstor je čekićem skinuo bočni vrh kamena koji bi mu mogao smetati kod postave sljedećeg kamena pokraj ovoga. Pravi poljski suhozid zida se bez ikakve obrade kamena!

image009
Treba znati kako udariti kamen da pukne kako treba. U principu bolje je sjekomice po malo nego po plohi kamena pa da se ovaj raspadne.

image010
Problem? Desno od majstora vidljiv je je velik kamen čija je gornja ploha izbočena i nagnuta prema van. Na njoj se ne može zidati.

image011
Nema problema! Mašklinom je kamen „razmrdan“ i malo zakrenut, a pod njega podmetnute ploče i dobivena je idealna ploha za zidanje.

image012
I tako malo po malo, zid je spojen cijelom dužinom. Desno od zida su gomilice kamenja dovezene s gradilišne deponije kolicima.

image013
Među kamenom je bilo dosta pravilnih ploča, pa je zidanje išlo brzo. Međutim šef gradilišta Aldo dao je primjedbu da ja zid „preuredan“! Naime, okolni poljski zidovi građeni su od priručnog kamena, a ne od biranih ploča…

image014
…te izgledaju ovako nekako. Tako smo na kraju saznali da i među suhozidima ima šminkera i radničke klase.

Fotostrip: ZIDANJE KAMENA VAPNENIM MORTOM

image015
Evo nas na arheološkom nalazištu, crkvici Sv. Šimuna iz 9 st. Da bi se nalaz mogao prezentirati, potrebno je rekonstruirati zidove do određene visine i konzervirati ih protiv propadanja. Vanjski zidovi su završeni, sada se zidaju unutarnji.

image016
Zidanje dva lica kamena. Kamen se zida u vapnenom mortu, a završna fuga na kruni tako sazidanog zidića bit će s bijelim cementom.

image017
Zida se vapnenim mortom. Od vapna se koristi gašeno domaće vapno, a za manje presjeke zidova, hidrauličko vapno.

image018
Ono se miješa s pijeskom u omjeru 1:3. Dodavanjem vode dobija se hidraulički mort (veže i pod vodom, poput cementa!). Trik je u prirodnom sadržaju aluminija i sicilija; nešto slično dobije se u kućnoj radinosti miješanjem slabo pečene opeke, gline ili zemlje crvenice u običan vapneni mort.

image019
Tehnika zidanja je slična kao i kod suhozida. Na slici se vide male kamene pločice podmenute pod stražnju glavu kamena radi stabiliteta.

image020
Debljina horizontalne fuge je tolika da kamen lijepo sjedne. Najveća kvrga na kamenu dođe „na nulu“, a ostatak leži na mortu, u prosjeku 1,5-2 cm. Između dva lica uzidaju se manji kamenovi i zapuni mortom.

image021
Završna fuga na kruni zida (ali samo površinski sloj cca 1,5 cm) napravi se sa cementnim mortom od bijelog cementa. Na taj način se zid konzervira protiv ulaska vode. Nakon kojih sat vremena se zid iščetka i pomete da se kamenovi lijepo vide.

image022
Oko crkvice se u iskopan teren (arheologija) nasipava kamena frakcija 16-32 mm, sa završnim slojem frakcije 8-16 mm u unutrašnjosti crkvice.

image023
I rezultat izgleda ovako. Ovo je obližnja crkvica – bazilika, na kojoj su radovi izvedeni 2004. /2005. godine.

image024
Ova crkvica sv. Cecilije  također se nalazi u blizini. Izgrađena je na ruševinama rimske vile pa oko nje još traju arheološka iskapanja…

image025
…a u međuvremenu su zidovi  preventivno zaštićeni mortom koji je nabačen na traku geotekstila („filca“).

image026
Opet smo na crkvi Sv. Šimuna. Kako je radni dan počeo, tako i završava: Branko Orbanić fotografira radove.

Kratki intervju: BRANKO ORBANIĆ ODAJE TAJNE SUHOZIDA

Koliko treba vremena i ljudi da se napravi jedan kažun?

Kažun unutarnjeg promjera 3 m, debljine zidova 80 cm, jedan zidar i dva pomoćnika grade 15-20 dana.

Koliko to košta?

U takav kažun ide oko 20 kubičnih metara odnosno oko 50 tona kamena. Nekad u povijesti su to bile dvije ovce (što je bilo puno), danas je to s materijalom i radom 60.000-70.000 kuna.

A pošto kvadratni metar suhozida?

Suhozid se treba računati po kubiku. To je skupa s materijalom 700-900 kn. Jedan zidar i jedan pomoćnik to naprave za otprilike 4 sata.

Da li bi laik mogao sam napraviti suhozid?

Da! I to se nije potrebno posebno učiti, nego samo slijediti osnovnu logiku zidanja. Naravno, ovisi i o vrsti kamena, ploče je lakše slagati nego oblo kamenje, jer je suhozid konstrukcija koja drži na trenje.

Što je od alata potrebno?

Može se i bez alata. Eventualno nekakav čekić. Glavni je princip da ne smiješ imati puno dorade kamena i da ne vraćaš kamen koji si uzeo, eventualno jednom vratiš i uzmeš drugi, ali ako to ide unedogled trošiš snagu i vrijeme. Pogledom biraš koji ćeš kamen uzeti, kad si ga uzeo okrećeš ga da vidiš je li to to, stavljaš ga, ako nikako ne sjeda tamo gdje si naumio, stavljaš ga tamo gdje paše. I tako dalje.

A kamen, gdje ga nabaviti?

Glavna stvar je da možeš re-upotrijebiti kamen. Još uvijek imamo dovoljno lokalnog neupotrebljenog kamena. Ako nemaš neku staru gromaču (a danas se kamen ne vadi po malim kavama kao nekad), možeš kupiti „benkovac“. To je pločasti kamen, ima ih nekoliko vrsta i nije bogohulno ugrađivati ga, osim ako se ne radi o nekom spomeniku kulture.

Kakve su kamene ploče potrebne za pokrivanje krova? Da li mogu poslužiti one koje se na prodaju na tržištu?

U principu da. Najbolje bi bilo da su one prošle par ciklusa, desetke ciklusa smrzavanja nakon kojih se dio ploča razlista (narod kaže: „samice“), a dio ploča ostane zdrav (narod kaže:“samci“). Ako staviš slabiju ploču gore, nema veze, brže ćeš je popravljati.


A njihove dimenzije? Da li zadovoljavaju?

Da. Ali se mora reći da je ovo danas pomodarstvo i da se često nepotrebno koristi kamen za pokrivanje. Ako se to radi na spomeniku, onda da. Ali natjerivati škrilje na neku istarsku vilu zbog ekonomije turizma, to je bez veze.

Tradicijski pokrovi su slama, kamen i kupe. Koja je alternativa, je li to „mediteran“ crijep betonski crijep, salonit, nešto četvrto?

Imam teoriju za „mediteran“ crijep. Njega su zapadnjaci razvili da bi imali ventilirani pokrov, znači pokrov ispod kojeg struji zrak – što je dobro i za vruću i za vlažnu klimu. Znači razvili su ga kao sistem, sa svim elementima i opremom za vijenac, sljeme itd. A u bivšoj državi prvo su ga počeli proizvoditi u Srbiji u Kanjiži. I pretpostavljam da su oni kupili tehnologiju, ali su kupili samo za crijep, bez ostalih elemenata. I tako je „mediteran“ ušao u upotrebu mimo svoje prave svrhe. Znači u principu se crijep tipa „mediteran“ može koristiti, ali ga treba ventilirati jer inače nema smisla. Inače mi smo u Hrvatskoj prvi i jedini koji smo uveli sistem ventiliranog krova s toniranom kanalicom i pokrili smo puno krovova po Istri i Primorju. Interesantno, u Dalmaciji smo nešto prodali ali tamo nas nisu htjeli slušati i postavljali su ga na stari način, u mort. U našem podneblju kanalica nema alternativu, naročito ne u ambijentalnim arhitektonskim cjelinama.

Što mislite o izvedbi betonskih ploča u starim kućama? Ima li neki bolji način sanacije podova?

Kad jednom uđeš sa betonom, to ne možeš više zvati starom kućom. Imamo dobra iskustva gdje smo na pod stavili zvučnu izolaciju i još jedan daščani pod na nju. Ako treba postići stabilnost, bolje je ići čeličnim zategama.

Da li odobravate oblaganje kuća kamenom?

Isto kao i prethodno pitanje. Ti možeš obzidati kuću od cigle ili betona kamenom ali onda je nemaš pravo zvati starinskom, tradicionalnom ili kako ih već sve zovu „istarske vile“. Ali lijepljenje kamenih ploča na zid, to ne dolazi u obzir!

Za zidanje u mortu, je li bolji cementni ili vapneni mort?

Ovisi što. Na spomenicima, isključivo vapneni. Ima i jedan praktični razlog zbog kojeg se apriori koristi cement, a to je da se gašeno vapno više ne može lako nabaviti.

Pa što da običan čovjek-graditelj onda kupi? Možda kupovno hidrauličko vapno kakvo smo danas vidjeli?

Ne, jer je ono tri puta skuplje i mora se naručivati. Gašeno vapno se može kupiti u kantama, a hidraulička svojstva, da veže i pod vodom, može dobiti ako ga se pomiješa sa slabo pečenom opekom ili sa zemljom crvenicom, ili vulkanskim pepelom. Postoje ljudi koji još rade gašeno vapno, mi smo ovdje u Istri, zatim iznad Rijeke. Pri tome ima jedna stvar koja je loša a to je paljenje japnenice starim gumama koje sadrže sumpor koji jako loše djeluje u mortu.

Znači izrada vapna na starinski način kao što vi radite – paljenjem japnenice – ima perspektivu?

Da. Pogotovo za konzervatorske radove. Mi smo sa ovom proizvodnjom vapna, sa ovakvim pristupom, tako dignuli kriterije na zaštiti spomenika u Istri.

Da li je netko u arhitekturi uspio spojiti stare tehnike i novi dizajn?

Da, ima arhitekata koji to dobro rade.

Grad Vodnjan već nekoliko godina organizira radionice gradnje kažuna, koje vi vodite. Kakav je interes?

Jako veliki. Prve godine je kroz radionicu prošlo 300 ljudi, druge 500, a ove godine 800 ljudi. Od vrtićanaca do penzionera, pa Slovenci, zatim Dalmatinci koji se zateknu ovdje pa nanjuše da se nešto događa. Uglavnom izuzetna promocija narodne baštine, koja je ovdje jako koncentrirana i postoji zrela situacija da se Vodnjanski „muzej na otvorenom“ afirmira kao čvorište suhozidnog graditeljstva u međunarodnim, mediteranskim razmjerima. Čak i poznate vodnjanske mumije padaju polako u sjenu ove akcije oko kažuna.

Da li stvarno dajete ljudima da grade kažun?

Da, ali je bilo situacija kad smo morali moliti ljude da siđu s kažuna i uvoditi red da se netko ne bi ozlijedio.

Koji su troškovi takvih akcija?

Svake godine se kroz tih mjesec dana popravi odnosno izgradi oko 10 kažuna i oko 50 kubika suhozida. Troškovi popravka jednog kažuna su 10-15 tisuća kuna, a cijela akcija, od promotivnih materijala do roštilja na kraju, dođe oko 200.000 kuna.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

9 Comments

  1. hasan hodzic
    Posted August 12, 2011 at 16:51 | Permalink

    kamen zidam vec 3 godine ali sa malterom ovo je fenomenalno sto zidaju bez maltera suhozid sto znaci da kroz kamen neide vazduh nego ga snaga drzi kamena najbitniji je prvi red da bude jak kamen tako da zimi nepuca.

  2. hasan hodzic
    Posted August 12, 2011 at 16:55 | Permalink

    obradjivanje kamena uz osjecaj je najbitnije napraviti ugao pod 90 stepeni i pod 60 stepeni tesko je raditi kamen ali ove slike sto gledam su slike profesionalca i mi amateri trebamo da ucimo i mnogi da se nauce ovaj posao raditi..

  3. kravosas
    Posted August 12, 2011 at 21:44 | Permalink

    gledao sam prekjucer kako zida ivo balabanic sa paga. kamen samo leti na svoje mjesto i ostaje kao zalijepljen, nevjerojatno..

  4. Anonymous
    Posted August 28, 2011 at 01:05 | Permalink

    nemate vi pojma

  5. kravosas
    Posted August 28, 2011 at 17:05 | Permalink

    možda, ali znamo tko ima ;)

  6. miroslav milihram
    Posted December 15, 2012 at 12:44 | Permalink

    suhozid je umjetnost. zahvalio bi gosp.branku orbanicu na njegovim savijetima jer zahvaljujici njemu napravio sam prvi puta u zivotu suhozi na otoku krku.tako je ljepo obijasnio da sam se bez ikakvog straha primio tog posla a s obzirom da sam zidar i volim svo posao nije bilo problema.jako sam mu zahvalan po meni vrstan strucnjak.

  7. Drazen
    Posted May 1, 2013 at 09:56 | Permalink

    Sve je to ok dok neko pametan ne pocne da caglja puzeve e onda zid ode u pm.

  8. Martin
    Posted May 11, 2013 at 00:19 | Permalink
  9. Filip Š
    Posted May 11, 2013 at 15:16 | Permalink

    Orbanić kaže da nije dobro ali ja bih svejedno probao. Možda bih ga malo pojačao sa bijelim cementom ili sa glinom/zemljom crvenicom/drobljenom opekom. Javite rezultate.

3 Trackbacks

  1. By Radionica obnove kažuna 2010 on April 29, 2010 at 16:53

    […] prenosimo sa stranica Grada Vodnjana , a o ovim akcijama je bilo riječi i u intervjuu sa Brankom Orbanićem […]

  2. By Radionica Velebit 2011 on August 15, 2011 at 01:23

    […] došla je u veseloj ekipi, predvođenoj Ivom Butkovićem i majstorom Ivanom Balabanićem, a Branko Orbanić je iz Žminja potegnuo sam. Njihov dolazak dao je potpuno novi elan već pomalo od snažne bure […]

  3. […] Več pa na tej povezavi. […]

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

LJETNA ŠKOLA ISTRAŽIVANJA KULTURNOG KRAJOBRAZA

Foto: Grad Cres, Tanja Kremenić, Sara Popović, Mislav Tovarac

 

U zadnjem tjednu osmog mjeseca ove godine na Otoku Cresu održana je radionica istraživanja i valorizacije kulturne baštine na kojoj su sudjelovali članovi naše udruge u ulozi mentora i predavača. Sama radionica dio je većeg Interreg projekta imena Value, nositelj projekta je grad Cres. Plan i program uključivao je dva dana praktičnog i terenskog rada kroz koji su sudionici imali priliku pripremiti podlogu za terenski rad u GIS programima, te obilaskom terena i lokacija relevantnih za temu radionice. Preostala dva dana bila su ispunjena predavanjima na temu lokalne baštine, kulturnih krajolika i tema bliskih njima, dio njih nalazi se na Facebook stranicama palače Moise u kojoj su sudionici bili smješteni i gdje se održao program radionice.

Prvi dan radionice počeo je predstavljanjem sudionika, te predavanjima Tanje Kremenić o kulturnim krajobrazima otoka Cresa, povijesnom pregledu Cresko-lošinjskog arhipelaga Maria Zaccarie i predavanjem Sare Popović o istraživanju kulturnih krajolika korištenjem prostornih informacijskih alata. Popodnevni termin bio je rezerviran za uvodni tečaj i praktičan rad u platformi QGIS. Večernje predavanje održala je Jasminka Ćus Rukonjić, Arheologinja i dugogodišnja ravnateljica muzeja u Cresu na temu gradina i fortifikacija otoka Cresa.

foto 1

foto 2

Drugog dana obilazili smo teren Velog Gračišta, lokaliteta sa dugim kontinuitetom korištenja gdje su sudionici tražili i ubicirali lokacije koje su prethodno mapirali na GIS podlozi. Večernje predavanje bilo je na temu tradicijskog stočarstva otoka Cresa, a održala ga je Marina Jurkota Rebrović.

foto 3

Tema trećeg dana bila je obrada sakupljenih podataka sa terena na Velom Gračištu te njihov unos u GIS uz zaključna razmatranja o samom terenu. Nakon toga su Alen Čikada i Grga Frangeš ispredavali o lokvama kao vodnim resursima, te o tradicijskoj arhitekturi otoka Cresa. Predavanje za javnost održala je Inge Solis, viša kustosica creskog muzeja na temu krajolika creskih crkvica.

foto 4

foto 5

foto 6

foto 7

foto 8

Četvrti, ujedno i posljednji dan radionice proveli smo na terenu obilazeći lokalitete pastirskih stanova Batajna, te lokve Pogana i Sitova i završili usponom na gradinu Ilovica preko crkvice sv. Jurja. Po silasku sa gradine održana je i praktična radionica gradnje u suho na kojoj su sudionici vlastoručno podigli malen pokazni zid koristeći znanje koje su usvojili prethodnih dana. Dan je zaključen predavanjem Filipa Šrajera na temu tipologije suhozidnih krajolika istočnog jadrana.

foto 9

foto 10

foto 11

foto 12

Zahvaljujemo sudionicima, nositeljima projekta, svim interesiranima kojima je ova tema progovorila i predavačima na sudjelovanju. Do idući put!

Foto: Grad Cres, Tanja Kremenić, Sara Popović, Mislav Tovarac   U zadnjem tjednu osmog mjeseca ove godine na Otoku Cresu održana je radionica istraživanja i valorizacije kulturne baštine na kojoj su sudjelovali članovi naše udruge u ulozi mentora i predavača. Sama radionica dio je većeg Interreg projekta imena Value, nositelj projekta je grad Cres. Plan […]

Read More »

 atts
0

Najava: Obnova lokve u Pločicama

U okviru 17. međunarodnog suhozidnog kongresa, 20-ak sudionika iz Grčke, Francuske, Hrvatske, Crne Gore, Poljske i Slovenije od 27. do 30.9.2021. obnovit će suhozidnu lokvu koja lokalnom stanovištvu Pločica i okolnih konavoskih sela služi za navodnjavanje.

plocice2 IMG-20210915-WA0005

Radove će voditi Kallokva, obrt koji se u posljednjih nekoliko godina specijalizirao za obnovu i zaštitu malih vodenih staništa na kršu, a organizatori su DRAGODID i francuska mreža S.P.S.

Cilj radionice je osvijestiti važnost očuvanja močvarnih staništa i očuvanja graditeljske baštine koji su nam ostavljeni na korištenje, promovirati važnost samoodrživosti malih zajednica u dobrom gospodarenju vodom i očuvati bioraznolikost močvarnog staništa koje je i dalje u uporabi.

Projekt podržavaju Ministarstvo kulture i medija, Općina Konavle, LUSH i Hrvatske vode.

Napomena: prijave za sudjelovanje na radionici su zatvorene zbog ograničenog broja sudionika.

 

U okviru 17. međunarodnog suhozidnog kongresa, 20-ak sudionika iz Grčke, Francuske, Hrvatske, Crne Gore, Poljske i Slovenije od 27. do 30.9.2021. obnovit će suhozidnu lokvu koja lokalnom stanovištvu Pločica i okolnih konavoskih sela služi za navodnjavanje. Radove će voditi Kallokva, obrt koji se u posljednjih nekoliko godina specijalizirao za obnovu i zaštitu malih vodenih staništa […]

Read More »

 atts
0

Intervju: Brdo prošlosti, oaza budućnosti

Kasnili su rezultati, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, raspisivanje javne nabave, ali konačno – prvi rezultati projekta ‘’Marjan 2020. Brdo prošlosti, oaza budućnosti’’ su vidljivi. Sredstva za financiranje osigurao je Grad Split iz Europskog fonda za regionalni razvoj za promicanje održivog razvoja prirodne baštine.

Između ostaloga, krenuli su radovi u Botaničkom vrtu koji je još od sedamdesetih prepušten zarastanju i propadanju. Proces obnove podijeljen je među nekoliko izvođača pa se tako očekuje sanacija i obnova postojećih građevina i suhozida, preuređenje poljske kućice u suvenirnicu, izgradnja staza, sjenica i uređenje krajobraza, izvedba „botaničkih skala“ te nabavka i sadnja biljaka.

Razgovarali smo s Lukom Runjićem, vlasnikom građevinske tvrtke koja je zadužena za obnovu suhozida u marjanskom Botaničkom vrtu, odnosno onih u njegovom zapadnom dijelu.

Luka, dobar dan. Radovi ne pitaju za vremenske prilike. Kako ste prebrodili ovih nekoliko toplinskih valova, jeste li bili više u uredu pod klimom ili u hladu Botaničkog vrta?

Dobar dan! U botaničkom vrtu je zadnjih dana pakleno vruće isto kao i drugdje tako da je hlad slaba utjeha, a i namjestilo se da taman radimo na dijelu koji je slabo pokriven sjenom stabala pa je situacija još teža. Ekipa se nastoji prilagoditi uvjetima na razne načine, npr. dogovorili smo pomaknuti početak radnog vremena na 5h ujutro, a završavamo do 13-14h kad je najgora vrućina. Također nastojimo birati redoslijed poslova na način da one koji su popodne u suncu odradimo odmah ujutro i sl. No nekad to jednostavno nije moguće i tada postaje jako teško, znoj curi u potocima i nevjerojatno brzo se umarate. Suosjećamo sa svima koji su prisiljeni u ovom periodu raditi fizičke poslove na otvorenom, bilo u građevinarstvu, poljoprivredi, javnom prijevozu i sl. Ja osobno sam, moram priznati, zadnjih dana više u uredu mada nastojim biti prisutan što više na gradilištu. Kad nisam u radnom odijelu i cipelama onda se zaletim do Bauhausa po opremu ako što nedostaje, spremam gablec pa odnesem momcima ili rješavam papirologiju koja je neizbježna u procesu gradnje.

IMG-20210721-WA0002

Obnavljate podzide visoke metar osamdeset, široke metar. Koliko njih morate obnoviti i do kojeg roka? Znate li tko ih je izgradio pedesetih? U kakvim su sada problemima, ruši li ih korijenje, vrijeme, posjetitelji?

Trenutno smo pogodili posao obnove dva podzida duljine cca po 48m, a rok završetka je ugovorom bio dogovoren od dva mjeseca. Započeli smo posao s trojicom radnika pod mojom paskom, a u međuvremenu smo se pojačali s još šest ljudi. Međutim unatoč tolikoj radnoj snazi ipak kaskamo za terminskim planom i očekujemo završetak radova nekih dva tjedna iza roka. Razloga je više, a budući da neki od njih uključuju i to što nije na vrijeme osigurana potrebnu mehanizaciju za rad, neće biti većih posljedica po nas.

O gradnji postojećih zidova pedesetih znamo vrlo malo, priča se da su ih gradili zatvorenici bivšeg režima vjerojatno uz vodstvo obučenih majstora. S obzirom u kakvom su stanju sada priča čak i drži vodu jer smo odmah po dolasku i otvaranju prve dionice zida uočili neke nelogičnosti u gradnji koje su vjerojatno bile uzrok kasnijim oštećenjima. Da je poslove obavljala kvalificirana radna snaga ne vjerujem da bi došli u situaciju da ih treba izgraditi praktički ispočetka. Na primjer, jedna od stvari koja nam je odmah zapela za oko je korištenje manjih kamenja u temeljima i to još nagnutih prema van! U nekim situacijama se doslovce nismo mogli načuditi rasporedu kamenja jer bi veće komade često nalazili u gornjoj polovici zida, umjesto obratno.

Također, dosta kamenja je isklesano plitko i postavljeno s licem po visini umjesto po dužini. Sve to nabrojano u kombinaciji s djelovanjem vode, slijeganja zasipa od glinovitog materijala i postepenim rastom raslinja uzrokovalo je značajna oštećenja, a na mjestima i veća rušenja i odrone. S obzirom na to koliko je vremena prošlo otkad je vrt zapušten ne vjerujem da su posjetitelji odigrali veću ulogu, ali je zato njihova sigurnost bila bitan faktor pri projektiranju obnovljenih podzida.

Opišite nam proces obnove jednog podzida: rušite li svaki do temelja, gradite li unutarnje skriveno lice zida ili samo vanjsko, kako se nosite s lomljivim kamenom, na kakve izazove nailazite dok slijedite princip ‘’obnoviti kako je bilo prije’’ itd.?

Proces ide ovako: obavezno rušimo sve do temelja iz već spomenutih razloga, a zatim pristupamo iskopu i uklanjanju viška zemlje iz zasipa dok ne zadovoljimo tražene dimenzije iz statičkog proračuna. Nakon toga izrađujemo drvene okvire, razvlačimo zidarski konac svakih 0,5 m visine i zidanje otpočinje. Najveća kamenja stavljamo u prva tri reda, a zatim ona manja iznad njih. Sva kamenja se priklesavaju da bi ih prilagodili traženom nagibu zida i općenito vrsti veza koja dolikuje građevini u jednom javnom prostoru. Iz tog razloga biranje i ugradnja kamena traje značajno dulje nego inače kod gradnje, primjerice, nekog podzida u masliniku. Mi se volimo pohvaliti da ovakav vez nije nitko imao priliku slagati još od vremena kad je kamen bio praktički jedini građevni materijal, a uzor su nam stari Iliri i njihove gradine :)

Naime, uslijed sve raširenije primjene betona u prošlom stoljeću suhozid kao vrsta gradnje polako je izumirao, a zamijenjen je bržim i jednostavnijim načinima gradnje. Danas popularni ciklopski vez nije ništa drugo nego klesani lijepljeni kamen u cementnom mortu armiran u stražnjoj zoni zida. Nama je cilj bio postići sličan izgled i finoću ali bez upotrebe veziva i smatram da smo u tome  uvelike uspjeli.

IMG-20210714-WA0019
IMG-20210714-WA0001
IMG-20210714-WA0012
IMG-20210714-WA0008
IMG-20210714-WA0025
IMG-20210714-WA0020
IMG-20210714-WA0009

Nažalost, materijal za gradnju nije kvalitetan i jako je teško s njim raditi. Radi se o laporovitom uslojenom kamenu izloženom već 70 godina atmosferilijima koji puca sve samo ne onako kako ste vi zamislili. Iz tog razloga smo morali dobaviti značajne količine novog kamena za zidanje, a dobar dio starog kamena je završio kao ispuna u stražnjem dijelu zida i pri gradnji skrivenog lica.

Pozitivna strana u cijeloj priči je što je zasip od kojeg su formirane terase u prošlosti sada već u cijelosti konsolidiran kao tlo i ne očekujemo značajnija djelovanja i pritiske na zid. Kod iskopa se to može vidjeti po tome što ga je moguće praktički izvesti vertikalno točno po liniji stražnjeg lica bez odrona i urušavanja. S te strane smo u relativno boljoj poziciji nego prvi graditelji, a i mlađi smo i ljepši ha-ha.

Tko provodi stručni i konzervatorski nadzor i što je to točno kod obnove suhozida pod njihovim povećalom?

Stručni nadzor provodi kolegica iz tvrtke Meritum inženjering d.o.o., a konzervatorski nadzor kolege iz Konzervatorskog odjela u Splitu pri Ministarstvu kulture i medija. Pod povećalom su im način i kvaliteta gradnje, naravno. Pazi se da zidovi budu izvedeni tehnikama koje su se izvorno koristile, a i da se poštuju sva pravila zanata koja su i tada vrijedila. U tome im pomaže i Filip Bubalo (Dragodid) na čiju smo preporuku i dospjeli ovdje :)

Kako ste se povezali sa suhozidnim graditeljima s kojima izvodite obnovu u Vrtu? Što ste novo o tehnici gradnje i obnove suhozida od njih naučili? Otkrijte nam koji trik. Što biste o gradnji suhozidnih struktura još htjeli naučiti, a niste imali priliku?

Ekipa s kojom radim su trojica braće iz Runovića kraj Imotskog, a najstarijeg Antu znam već dugo jer smo generacija i imali smo neke zajedničke prijatelje. Od njih sam naučio dosta, pogotovo o klesanju kamena. Oni su dosad puno više prakse imali u tom području jer su izvodili ciklopske zidove s betonom, a ja sam se s tim slabo susretao. Zidanje koje sam ja naučio kod svojih je klasično zidanje suhozida gdje vrijedi pravilo “svaki kamen ima svoje mjesto”, što znači da nema vraćanja kamenja jednom kad ga uzmeš. Ondje gdje se traži finiji vez bome ima itekako, a mi smo se našli upravo u takvoj situaciji.

Problem je što se oblaganje na koje su oni navikli radi s manjim kamenjima i ona se ne slažu nego lijepe. Ukratko, ubrzo smo shvatili da je pred nama izazov s kojim se još nismo susreli niti jedan od nas, ali kombinacija znanja i vještina koje smo imali dovela je do toga da ne samo da uspješno radimo fini vez suhozida s većim kamenjima, već i da zid kako napredujemo postaje izgledom sve bolji. Konstantno smo pomicali granice prihvatljivog pa su ponekad znale i izbiti svađe kad netko konačno nakon puno truda namjesti kamen, a “vijeće” sastavljeno od ostala tri člana mu ga ne prihvati. Ma živi cirkus… Nekad smo se i sami pitali je li nam se isplati toliko gledati u detalje ali smo ustrajali i nije nam žao.

A što se tiče gradnje drugih suhozidnih struktura tu nemam puno iskustva ali priliku ću dobiti možda upravo na Marjanu jer u sklopu projekta kreće i obnova kamene kućice na zapadnom ulazu u vrt.

Sami ste naučili graditi suhozide od oca i dide u Labinu dalmatinskom. U međuvremenu ste surađivali s graditeljima suhozida iz različitih krajeva zemlje i susjedstva. Jeste li primijetili neke specifičnosti u tehnici i pristupu gradnji vezane uz lokalitete? Imaju li suhozidi Botaničkog vrta neke svoje posebnosti?

Točno. Tko god ima ikakve veze sa Zagorom ili otocima neizbježno dođe u doticaj sa suhozidima. Vrlo rano naučio sam ih popravljati i postepeno razvijao vještinu koja se kroz kontakte s drugim graditeljima dodatno unapređivala. Specifičnosti u gradnji vezane su uglavnom za vrstu kamena s kojom graditelji iz nekog područja raspolažu. Moji Šoltani na primjer imaju u obilju ravnog pločastog kamena s kojim je lako zidati bez puno obrade kamena. Neki drugi krajevi tipa Labin dalmatinski i sl. imaju više nepravilnog krupnog kamena, takozvanih babulja koji su teži za ugradnju. Brzina gradnje na kraju se svede na isto jer se s pločastim kamenom lakše zida ali su slojevi tanki pa opet to usporava rad.

Osim vrste materijala bitnu ulogu igra i vremenski period gradnje gdje se gotovo u pravilu pokazuje da su stariji zidovi mahom i veće kvalitete. To se dobro vidi po selima u zagori kod, recimo, nadogradnje starih prizemnih objekata gdje je očita razlika u vještini zidanja među generacijama. A ono gdje taj fenomen najviše dolazi do izražaja su ilirske gradine koje kao megalitske građevine prednjače daleko ispred svih kultura po kvaliteti.

Suhozidi botaničkog vrta su posebni iz jednostavnog razloga jer su dio sklopa pod zaštitom ministarstva kulture i kao takvi jedan od rijetkih primjera iz moderne prakse koje treba obnoviti koristeći izvorne tehnike i u isto vrijeme postići funkcionalnost i stabilnost koje pred njih stavljaju važeći standardi. Moja želja je otpočetka bila da što više ljudi iz udruge uključimo u projekt ili kao suradnike ili barem posjetitelje jer smatram da je ovo jedinstvena prilika za usavršiti svoje znanje. Klesani suhozid nije nešto s čime se susrećemo baš svaki dan i baš zato smo uložili puno truda i pažnje, pa makar i na svoju štetu, kako bi ponovno oživjeli duh “škarpelina” i prezentirali zaboravljenu vještinu u najboljem svjetlu.

Je li moguće živjeti od gradnje suhozida u 2021. u Hrvatskoj? Koji su idući suhozidni projekti firme?

Itekako je moguće živjeti od gradnje suhozida i to upravo i radimo, a Marjan je idealna prilika za reklamu. Od početka našeg sudjelovanja na projektu već smo imali razne upite za nastavak suradnje i nove angažmane, a redovito naš rad prate i mediji. Idući projekti vezani su prvo za nove objekte u botaničkom vrtu, a zatim za mjere ruralnog razvoja gdje je u tijeku obrada rezultata natječaja iz 2020. godine za gradnju novih suhozida. Za sad ide sve po planu, a gdje će nas put odvesti ostaje za vidjeti. Mislim da je pred nama, a i pred suhozidnom vještinom općenito svijetla budućnost!

IMG-20210714-WA0003

Kasnili su rezultati, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa, raspisivanje javne nabave, ali konačno – prvi rezultati projekta ‘’Marjan 2020. Brdo prošlosti, oaza budućnosti’’ su vidljivi. Sredstva za financiranje osigurao je Grad Split iz Europskog fonda za regionalni razvoj za promicanje održivog razvoja prirodne baštine. Između ostaloga, krenuli su radovi u Botaničkom vrtu koji je još od sedamdesetih […]

Read More »

 atts
0

Suhozidi Vranskog jezera 2021

tekst: Dragodid
fotogalerija: PP Vransko Jezero

Početkom ljeta, povodom obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja, održali smo jednodnevnu radionicu u PP Vransko Jezero. Glavni ciljevi radionice bili su popravak bunje i izgradnja suhozidne klupice / pitara, a sve kod info centra u lučici Prosika.

195793450_3089918964664144_5674865220910885317_n obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-07 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-09 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-10

Davne 2011. godine započeli smo dugi niz radionica suhozida u suradnji s Parkom, a bila je to i jedna od ranijih naših radionica izvan matičnih kampova –  Dragodida na Visu ili Petrebišća na Učki. Obnova bunje na originalnoj lokaciji bila je zahtjevna: tada, prije 10 godina, bunja je skoro kompletno rekonstruirana i dobila je novi svod. Kako je bilo, pogledajte ovdje .

Bunja je u međuvremenu ugostila mnoge posjetitelje parka, turiste i školske grupe. Vanjski omotač svoda pod utjecajem atmosferilija se počeo osipavati. Stoga smo odlučili napraviti ojačanje/nadgradnju u vanjskom perimetru, prvenstveno iznad ulaza, kako bi svod dobio dodatnu stabilizaciju.

Specifičnost ove bunje leži u njezinom odnosu sa gomilom. „Uobičajena“ situacija kod ovakvih bunja ugrađenih u gomilu bio bi ulaz sa donje strane, iz polja. Međutim polje je u ovom slučaju poplavno zbog obližnjeg jezera pa je ulaz sa suprotne strane, upušten stepenicama u gomilu.

U nekoj budućoj akciji preostaje na sličan način obraditi – tj nadgraditi i stražnji, niži dio bunje.

obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-01 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-04 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-06

Info centar Prosika nedvano je dobio novu „kućicu“ – suvenirnicu. Za razliku od ostalih objekata na lokaciji, koji su građeni po uzoru na tradicionalno ribarsko selo, suvenirnica je izvedena u suvremenom arhitektonskom slogu. Zbog već spomenutih sezonskih poplava, betonski temelj je izdignut iznad razine tla, i upravo na tom mjestu uprava parka odlučila je napraviti suhozidnu klupicu i pitar za biljke.

Pitar je je uspješno izgrađen odmah u prijepodnevnim satima, kako bi se nakon kupanja i odmora za ručak posvetili bunji. Ekipa je bila mala ali odlična, sastavljena od polaznika radionice, zaposlenika parka i naravno naše ekipe.

Pogledajte također izvještaj Parka i vidimo se opet na Jezeru!obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-11 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-14 obiljezen-svjetski-dan-zastite-okolisa-05

tekst: Dragodid fotogalerija: PP Vransko Jezero Početkom ljeta, povodom obilježavanja Svjetskog dana zaštite okoliša 5. lipnja, održali smo jednodnevnu radionicu u PP Vransko Jezero. Glavni ciljevi radionice bili su popravak bunje i izgradnja suhozidne klupice / pitara, a sve kod info centra u lučici Prosika. Davne 2011. godine započeli smo dugi niz radionica suhozida u […]

Read More »

 atts
0

Obnova suhozidne lokve na otoku Zlarinu

tekst: Ana Burić
fotografije: Marta Krištof, Jelena Kulušić, Ana Burić, fotoarhiva Za Zlarin bez plastike (Mario Gregov, Zlarindaily)

Ovogodišnju sezonu imali smo prilike započeti na sveobuhvatnoj akciji obnove suhozidne lokve na otoku Zlarinu organizirane od strane lokalnih Udruga Tatavaka i Turiststičke zajednice Zlarin u sklopu projekta: „LOKVICA-CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ .

Projekt je osmišljen kao niz različitih akcija s ciljem osvještavanja zajednice o važnosti očuvanja vlažnih staništa na otocima kroz revitalizaciju otočke lokve. Lokva se nalazi na jednom od zlarinskih brdašaca i nekad je predstavljala tradicionalni izvor vode prvenstveno za poljoprivredu pozicioniran u prirodnoj stijeni te dijelom ograđen suhozidom. Dovođenjem vodovoda na otok 70ih godina, usvajanjem novih tehnologija kao i depopulacijom samog otoka lokva je izgubila na važnosti. Kako to obično biva u takvim procesima priroda je učinila svoje. Vegetacija je narasla, suhozidi se velikim dijelom urušili, a lokva gotovo pala u zaborav.

Lokalne udruge prepoznala su važnost obnove lokve kako u biološkom i kulturno baštinskom, tako i u turističkom smislu. Također bitno je i spomenuti i da je projekt dio šireg konteksta u kojem se Zlarin razvija u smjeru nove orijentacije ka održivom turizmu. Uz lokvu prolazi pješački put te uređena biciklistička staza.
Članovi naše udruge pozvani su u ulozi voditelja i volontera obnove suhozida, dok je Alen Čikada, ujedno i naš član, pozvan u ulozi stručnjaka za obnovu lokvi (obnova suhozidnog obzida te hortikulturno uređenje same lokve) – Obrt Kallokva. U akcijama su uz lokalno stanovništvo aktivno sudjelovali Mjesni odbor Zlarin, DVD, Yacht club Zlarin, te Zeleni Grad Šibenik. Akciju su svojim sredstvima omogućili WWF Adria Šibensko-kninska županija te Mjesni odbor Zlarin.

1

Zbog složenosti i obima posla obnova je podijeljena u tri višednevne radionice kroz kasno proljeće:

1) 17.-18. 04. čišćenje i krčenje lokve te šireg prostora uz lokvu. Na akciji je uz Alena i dvoje naših volontera sudjelovao pozamašan broj lokalaca koji su se rado pojavili s vlastitim alatom, te cijeli vikend prkosili vjetru i oblacima te učinili veliki posao i pripremili teren za kvalitetnu obnovu urušenih dijelova zida.

2
3

2) 24.-25-04. na red je došla akcija obnove suhozidnog obzida lokve te ogradnih suhozida koji omeđuju stazu do same lokaliteta. Gladni i žedni ziđanja regrutiralo se dosta članova iz naših redova (skoro nas 10), no ovog puta zbog nezgodnog termina koji se poklapao s radovima u polju broj lokalnog stanovništva je bio nešto manji, al jednako kvalitetan i zainteresiran za rad i učenje. Alen je s još nekoliko kršnih Dragodiđana nastavio rad na obzidu lokve koji je uključivao vađenje i sakupljanje kvalitetnog kamena iz lokve i okolice te dizanje zida do originalne visine. Ostatak voditelja i volontera je radio na obližnjim oštećenim i urušenim suhozidnim ogradama, dok su lokalci nastavili s krčenjem puta do mora.

4

Uz stalno prisutan zvuk motorke koja je vrijedno radila i čistila, gradilištem se često, na opće oduševljenje) protegla i pjesma zelene krastača (Bufo Viridis) – zvuči mnogo bolje nego šta izgleda ovako napisano. Kraj dana začinilo je i stado koza koje je došlo u provjeru kvalitete zida pa su trkom po rubu atestirali naše netom popravljene zidove.

5

6

Prvi radni dan završio je Alenovim spektakularnim i vatrenim završnim čišćenjem lokve od vegetacije i raslinja.

7

3) 04.-06.06. organizirana je zadnja akcija s ciljem dovršavanja obzida lokve, završno sređivanje te čišćenje obližnje vale do koje se spušta pješačka staza koja vodi uz lokvu.

8

Nakon višednevnih akcija lokva je ponovno zasjala punim sjajem. Ubrzo smo dobili dojavu da je i životinjski svijet prepoznao akciju, te da se u lokvi nastanila obitelj vilin-konjica! Dobrodošli!

Veliko hvala organizatorima na ukazanom povjerenju i stručnoj organizaciji, te lokalnom vatrogasnom društvu i obitelji Vukov koji su nas ugostili u svojim domovima, te se pobrinuli da nam ničeg ne fali.

Kući smo se vratili umorni, sretni i rumeni, i kako to biva na početku sezone opremljeni prvim bauštelskim dresom.

tekst: Ana Burić fotografije: Marta Krištof, Jelena Kulušić, Ana Burić, fotoarhiva Za Zlarin bez plastike (Mario Gregov, Zlarindaily) Ovogodišnju sezonu imali smo prilike započeti na sveobuhvatnoj akciji obnove suhozidne lokve na otoku Zlarinu organizirane od strane lokalnih Udruga Tatavaka i Turiststičke zajednice Zlarin u sklopu projekta: „LOKVICA-CENTAR BIORAZNOLIKOSTI ZLARINA“ . Projekt je osmišljen kao niz […]

Read More »