Učili smo od profesionalaca kako se radi suhozid

11.09.2009.: prisustvovali smo radovima na uređenju jednog arheološkog nalazišta kraj Vodnjana u Istri. Građevinski dio radova vodi Branko Orbanić, arhitekt iz Žminja, čija je tvrtka Kapitel specijalizirana za obnovu zaštićenih kulturnih dobara i tradicijske graditeljske baštine. Orbanić je najveći hrvatski autoritet na tom polju: njegova su istraživanja i primjena starih tehnologija proizvodnje građevinskih materijala poput vapna, kamenih ploča i prirodnih pigmenata snažno utjecala na službene konzervatorske standarde u Istri, a njegove radionice-tečajevi izgradnje kažuna u Vodnjanu su pravi hit među stanovništvom. Pravi entuzijast sa strašću priča o svom poslu i rado nam je objasnio i neke trikove.

pogledaj film

Fotostrip: GRADNJA SUHOZIDA

image001
Ovo je suhozid na kojem se vidi nekoliko faza dovršenosti. U prvom planu je početa izgradnja jednog lica zida. Na isti način treba izvesti ovaj zavoj i zid spojiti do one bijele gomile šljunka u pozadini, cca 20 m dalje. Koristit će se kamen koji je nabacan po vrhu zida. Na slici se vidi i stražnje, potpuno obnovljeno lice zida koje gleda prema livadi.

image002
Slaganje prvog reda kamena. Ovakvi poljski suhozidi nikada se nisu posebno temeljili jer su nastali kao posljedica raskrčivanja terena. Dovoljno je skinuti prvih 10-ak cm humusa što je ovdje već učinjeno strojem. Dubina smrzavanja terena u Istri nije velika, pa i za ozbiljnije građevine kao što su kažuni, kuće, crkvice itd., ne treba temelje ukopavati dublje od 30 cm.

image003
U donji red idu najveći kamenovi, a najpravilniji brid kamena se slaže prema naprijed da formira lice zida.

image004
Drugi red. Kao i kod svakog zidanja, gleda se da kamen preklapa rešku između dva donja.

image005
Majstor pod stražnji dio kamena podmeće manji kamen da postigne stabilnost i nagib. Princip je da gornja ploha kamena bude horizontalna ili malo nagnuta prema unutra.

image006
Umjesto jednog većeg, tu su došla dva manja + jedna ploča da prekrije fugu. Ključni savjet: NE KOMPLICIRATI! Ugrađuješ kamen koji si uzeo, eventualno uzmeš drugi ali sve preko toga je gubljenje vremena.

image007
Paralelno se zida i unutrašnjost zida. Stabilnosti zida najviše pridonose dugački kamenovi vežnjaci koji su usidreni duboko u zid, odnosno prolaze skroz od jednog do drugog lica zida. Ovdje ih nema pa se i unutarnji slojevi moraju pažljivije zidati.

image008
Majstor je čekićem skinuo bočni vrh kamena koji bi mu mogao smetati kod postave sljedećeg kamena pokraj ovoga. Pravi poljski suhozid zida se bez ikakve obrade kamena!

image009
Treba znati kako udariti kamen da pukne kako treba. U principu bolje je sjekomice po malo nego po plohi kamena pa da se ovaj raspadne.

image010
Problem? Desno od majstora vidljiv je je velik kamen čija je gornja ploha izbočena i nagnuta prema van. Na njoj se ne može zidati.

image011
Nema problema! Mašklinom je kamen „razmrdan“ i malo zakrenut, a pod njega podmetnute ploče i dobivena je idealna ploha za zidanje.

image012
I tako malo po malo, zid je spojen cijelom dužinom. Desno od zida su gomilice kamenja dovezene s gradilišne deponije kolicima.

image013
Među kamenom je bilo dosta pravilnih ploča, pa je zidanje išlo brzo. Međutim šef gradilišta Aldo dao je primjedbu da ja zid „preuredan“! Naime, okolni poljski zidovi građeni su od priručnog kamena, a ne od biranih ploča…

image014
…te izgledaju ovako nekako. Tako smo na kraju saznali da i među suhozidima ima šminkera i radničke klase.

Fotostrip: ZIDANJE KAMENA VAPNENIM MORTOM

image015
Evo nas na arheološkom nalazištu, crkvici Sv. Šimuna iz 9 st. Da bi se nalaz mogao prezentirati, potrebno je rekonstruirati zidove do određene visine i konzervirati ih protiv propadanja. Vanjski zidovi su završeni, sada se zidaju unutarnji.

image016
Zidanje dva lica kamena. Kamen se zida u vapnenom mortu, a završna fuga na kruni tako sazidanog zidića bit će s bijelim cementom.

image017
Zida se vapnenim mortom. Od vapna se koristi gašeno domaće vapno, a za manje presjeke zidova, hidrauličko vapno.

image018
Ono se miješa s pijeskom u omjeru 1:3. Dodavanjem vode dobija se hidraulički mort (veže i pod vodom, poput cementa!). Trik je u prirodnom sadržaju aluminija i sicilija; nešto slično dobije se u kućnoj radinosti miješanjem slabo pečene opeke, gline ili zemlje crvenice u običan vapneni mort.

image019
Tehnika zidanja je slična kao i kod suhozida. Na slici se vide male kamene pločice podmenute pod stražnju glavu kamena radi stabiliteta.

image020
Debljina horizontalne fuge je tolika da kamen lijepo sjedne. Najveća kvrga na kamenu dođe „na nulu“, a ostatak leži na mortu, u prosjeku 1,5-2 cm. Između dva lica uzidaju se manji kamenovi i zapuni mortom.

image021
Završna fuga na kruni zida (ali samo površinski sloj cca 1,5 cm) napravi se sa cementnim mortom od bijelog cementa. Na taj način se zid konzervira protiv ulaska vode. Nakon kojih sat vremena se zid iščetka i pomete da se kamenovi lijepo vide.

image022
Oko crkvice se u iskopan teren (arheologija) nasipava kamena frakcija 16-32 mm, sa završnim slojem frakcije 8-16 mm u unutrašnjosti crkvice.

image023
I rezultat izgleda ovako. Ovo je obližnja crkvica – bazilika, na kojoj su radovi izvedeni 2004. /2005. godine.

image024
Ova crkvica sv. Cecilije  također se nalazi u blizini. Izgrađena je na ruševinama rimske vile pa oko nje još traju arheološka iskapanja…

image025
…a u međuvremenu su zidovi  preventivno zaštićeni mortom koji je nabačen na traku geotekstila („filca“).

image026
Opet smo na crkvi Sv. Šimuna. Kako je radni dan počeo, tako i završava: Branko Orbanić fotografira radove.

Kratki intervju: BRANKO ORBANIĆ ODAJE TAJNE SUHOZIDA

Koliko treba vremena i ljudi da se napravi jedan kažun?

Kažun unutarnjeg promjera 3 m, debljine zidova 80 cm, jedan zidar i dva pomoćnika grade 15-20 dana.

Koliko to košta?

U takav kažun ide oko 20 kubičnih metara odnosno oko 50 tona kamena. Nekad u povijesti su to bile dvije ovce (što je bilo puno), danas je to s materijalom i radom 60.000-70.000 kuna.

A pošto kvadratni metar suhozida?

Suhozid se treba računati po kubiku. To je skupa s materijalom 700-900 kn. Jedan zidar i jedan pomoćnik to naprave za otprilike 4 sata.

Da li bi laik mogao sam napraviti suhozid?

Da! I to se nije potrebno posebno učiti, nego samo slijediti osnovnu logiku zidanja. Naravno, ovisi i o vrsti kamena, ploče je lakše slagati nego oblo kamenje, jer je suhozid konstrukcija koja drži na trenje.

Što je od alata potrebno?

Može se i bez alata. Eventualno nekakav čekić. Glavni je princip da ne smiješ imati puno dorade kamena i da ne vraćaš kamen koji si uzeo, eventualno jednom vratiš i uzmeš drugi, ali ako to ide unedogled trošiš snagu i vrijeme. Pogledom biraš koji ćeš kamen uzeti, kad si ga uzeo okrećeš ga da vidiš je li to to, stavljaš ga, ako nikako ne sjeda tamo gdje si naumio, stavljaš ga tamo gdje paše. I tako dalje.

A kamen, gdje ga nabaviti?

Glavna stvar je da možeš re-upotrijebiti kamen. Još uvijek imamo dovoljno lokalnog neupotrebljenog kamena. Ako nemaš neku staru gromaču (a danas se kamen ne vadi po malim kavama kao nekad), možeš kupiti „benkovac“. To je pločasti kamen, ima ih nekoliko vrsta i nije bogohulno ugrađivati ga, osim ako se ne radi o nekom spomeniku kulture.

Kakve su kamene ploče potrebne za pokrivanje krova? Da li mogu poslužiti one koje se na prodaju na tržištu?

U principu da. Najbolje bi bilo da su one prošle par ciklusa, desetke ciklusa smrzavanja nakon kojih se dio ploča razlista (narod kaže: „samice“), a dio ploča ostane zdrav (narod kaže:“samci“). Ako staviš slabiju ploču gore, nema veze, brže ćeš je popravljati.


A njihove dimenzije? Da li zadovoljavaju?

Da. Ali se mora reći da je ovo danas pomodarstvo i da se često nepotrebno koristi kamen za pokrivanje. Ako se to radi na spomeniku, onda da. Ali natjerivati škrilje na neku istarsku vilu zbog ekonomije turizma, to je bez veze.

Tradicijski pokrovi su slama, kamen i kupe. Koja je alternativa, je li to „mediteran“ crijep betonski crijep, salonit, nešto četvrto?

Imam teoriju za „mediteran“ crijep. Njega su zapadnjaci razvili da bi imali ventilirani pokrov, znači pokrov ispod kojeg struji zrak – što je dobro i za vruću i za vlažnu klimu. Znači razvili su ga kao sistem, sa svim elementima i opremom za vijenac, sljeme itd. A u bivšoj državi prvo su ga počeli proizvoditi u Srbiji u Kanjiži. I pretpostavljam da su oni kupili tehnologiju, ali su kupili samo za crijep, bez ostalih elemenata. I tako je „mediteran“ ušao u upotrebu mimo svoje prave svrhe. Znači u principu se crijep tipa „mediteran“ može koristiti, ali ga treba ventilirati jer inače nema smisla. Inače mi smo u Hrvatskoj prvi i jedini koji smo uveli sistem ventiliranog krova s toniranom kanalicom i pokrili smo puno krovova po Istri i Primorju. Interesantno, u Dalmaciji smo nešto prodali ali tamo nas nisu htjeli slušati i postavljali su ga na stari način, u mort. U našem podneblju kanalica nema alternativu, naročito ne u ambijentalnim arhitektonskim cjelinama.

Što mislite o izvedbi betonskih ploča u starim kućama? Ima li neki bolji način sanacije podova?

Kad jednom uđeš sa betonom, to ne možeš više zvati starom kućom. Imamo dobra iskustva gdje smo na pod stavili zvučnu izolaciju i još jedan daščani pod na nju. Ako treba postići stabilnost, bolje je ići čeličnim zategama.

Da li odobravate oblaganje kuća kamenom?

Isto kao i prethodno pitanje. Ti možeš obzidati kuću od cigle ili betona kamenom ali onda je nemaš pravo zvati starinskom, tradicionalnom ili kako ih već sve zovu „istarske vile“. Ali lijepljenje kamenih ploča na zid, to ne dolazi u obzir!

Za zidanje u mortu, je li bolji cementni ili vapneni mort?

Ovisi što. Na spomenicima, isključivo vapneni. Ima i jedan praktični razlog zbog kojeg se apriori koristi cement, a to je da se gašeno vapno više ne može lako nabaviti.

Pa što da običan čovjek-graditelj onda kupi? Možda kupovno hidrauličko vapno kakvo smo danas vidjeli?

Ne, jer je ono tri puta skuplje i mora se naručivati. Gašeno vapno se može kupiti u kantama, a hidraulička svojstva, da veže i pod vodom, može dobiti ako ga se pomiješa sa slabo pečenom opekom ili sa zemljom crvenicom, ili vulkanskim pepelom. Postoje ljudi koji još rade gašeno vapno, mi smo ovdje u Istri, zatim iznad Rijeke. Pri tome ima jedna stvar koja je loša a to je paljenje japnenice starim gumama koje sadrže sumpor koji jako loše djeluje u mortu.

Znači izrada vapna na starinski način kao što vi radite – paljenjem japnenice – ima perspektivu?

Da. Pogotovo za konzervatorske radove. Mi smo sa ovom proizvodnjom vapna, sa ovakvim pristupom, tako dignuli kriterije na zaštiti spomenika u Istri.

Da li je netko u arhitekturi uspio spojiti stare tehnike i novi dizajn?

Da, ima arhitekata koji to dobro rade.

Grad Vodnjan već nekoliko godina organizira radionice gradnje kažuna, koje vi vodite. Kakav je interes?

Jako veliki. Prve godine je kroz radionicu prošlo 300 ljudi, druge 500, a ove godine 800 ljudi. Od vrtićanaca do penzionera, pa Slovenci, zatim Dalmatinci koji se zateknu ovdje pa nanjuše da se nešto događa. Uglavnom izuzetna promocija narodne baštine, koja je ovdje jako koncentrirana i postoji zrela situacija da se Vodnjanski „muzej na otvorenom“ afirmira kao čvorište suhozidnog graditeljstva u međunarodnim, mediteranskim razmjerima. Čak i poznate vodnjanske mumije padaju polako u sjenu ove akcije oko kažuna.

Da li stvarno dajete ljudima da grade kažun?

Da, ali je bilo situacija kad smo morali moliti ljude da siđu s kažuna i uvoditi red da se netko ne bi ozlijedio.

Koji su troškovi takvih akcija?

Svake godine se kroz tih mjesec dana popravi odnosno izgradi oko 10 kažuna i oko 50 kubika suhozida. Troškovi popravka jednog kažuna su 10-15 tisuća kuna, a cijela akcija, od promotivnih materijala do roštilja na kraju, dođe oko 200.000 kuna.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

9 Comments

  1. hasan hodzic
    Posted August 12, 2011 at 16:51 | Permalink

    kamen zidam vec 3 godine ali sa malterom ovo je fenomenalno sto zidaju bez maltera suhozid sto znaci da kroz kamen neide vazduh nego ga snaga drzi kamena najbitniji je prvi red da bude jak kamen tako da zimi nepuca.

  2. hasan hodzic
    Posted August 12, 2011 at 16:55 | Permalink

    obradjivanje kamena uz osjecaj je najbitnije napraviti ugao pod 90 stepeni i pod 60 stepeni tesko je raditi kamen ali ove slike sto gledam su slike profesionalca i mi amateri trebamo da ucimo i mnogi da se nauce ovaj posao raditi..

  3. kravosas
    Posted August 12, 2011 at 21:44 | Permalink

    gledao sam prekjucer kako zida ivo balabanic sa paga. kamen samo leti na svoje mjesto i ostaje kao zalijepljen, nevjerojatno..

  4. Anonymous
    Posted August 28, 2011 at 01:05 | Permalink

    nemate vi pojma

  5. kravosas
    Posted August 28, 2011 at 17:05 | Permalink

    možda, ali znamo tko ima ;)

  6. miroslav milihram
    Posted December 15, 2012 at 12:44 | Permalink

    suhozid je umjetnost. zahvalio bi gosp.branku orbanicu na njegovim savijetima jer zahvaljujici njemu napravio sam prvi puta u zivotu suhozi na otoku krku.tako je ljepo obijasnio da sam se bez ikakvog straha primio tog posla a s obzirom da sam zidar i volim svo posao nije bilo problema.jako sam mu zahvalan po meni vrstan strucnjak.

  7. Drazen
    Posted May 1, 2013 at 09:56 | Permalink

    Sve je to ok dok neko pametan ne pocne da caglja puzeve e onda zid ode u pm.

  8. Martin
    Posted May 11, 2013 at 00:19 | Permalink
  9. Filip Š
    Posted May 11, 2013 at 15:16 | Permalink

    Orbanić kaže da nije dobro ali ja bih svejedno probao. Možda bih ga malo pojačao sa bijelim cementom ili sa glinom/zemljom crvenicom/drobljenom opekom. Javite rezultate.

3 Trackbacks

  1. By Radionica obnove kažuna 2010 on April 29, 2010 at 16:53

    […] prenosimo sa stranica Grada Vodnjana , a o ovim akcijama je bilo riječi i u intervjuu sa Brankom Orbanićem […]

  2. By Radionica Velebit 2011 on August 15, 2011 at 01:23

    […] došla je u veseloj ekipi, predvođenoj Ivom Butkovićem i majstorom Ivanom Balabanićem, a Branko Orbanić je iz Žminja potegnuo sam. Njihov dolazak dao je potpuno novi elan već pomalo od snažne bure […]

  3. […] Več pa na tej povezavi. […]

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 http://www.dragodid.org/wp-content/uploads/2022/01/Suhozid-1-170x274.jpg
0

Najava: Restaurator suhozida – čuvar prošlosti

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”.

Suhozid-1

Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično.

Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti:
– krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide;
– čišćenje okolnog terena;
– prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja;
– jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima;
– slaganje kamenja;
– bilježenje koordinata postojećih suhozidnih struktura;
– fotografiranje suhozida prije i poslije obnove.

Volontiranje je moguće u travnju (26.3-2.4, 2.-9.4, 9.-16.4), a traje 7 dana, od čega je jedan dan predviđen za odmor i organizirani obilazak otoka.

Poveznica sa svim detaljima i prijavnicom:
https//volonteri.parkovihrvatske.hr/hr/volontiraj/restaurator-suhozida-cuvar-proslosti/

Nacionalni park Mljet organizira volonterski program “Restaurator suhozida – čuvar prošlosti”. Volonteri će raditi na obnovi suhozida, međa, podzida, skalinada i slično. Posao obuhvaća sljedeće aktivnosti: – krčenje i čišćenje vegetacije koja je obrasla suhozide; – čišćenje okolnog terena; – prikupljanje, nošenje i sortiranje kamenja; – jednostavnu obradu kamenja ručnim alatima; – slaganje kamenja; – […]

Read More »

 atts
0

Povratak u (Eden) Godinj

Tekst: Stipe Božinović
Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak

Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. Radionica je bila organizirana u suradnji i pod sponzorstvom Centra za kulturu i baštinu (CKB) Grada Vrgorca i Parka prirode Biokovo. Dragodid smo predstavljali Jelena Kulušić i ja, Stipe Božinović.

Page-1-Image-1
Foto 1. i 2. Pozdravne riječi i uvodno predavanje

Nije sve baš išlo baš po planu. Originalni termin bio je zakazan za kraj kolovoza, točnije posljednju subotu, ali zbog lošeg vremena radionica je otkazana u kolovozu i rujnu te je konačno realizirana 16. listopada. S obzirom da je originalni termin bio dogovoren za kolovoz, tom terminu i očekivanim vrućinama bilo je prilagođeno trajanje radionice, pa je dogovorena četverosatna radionica kroz prijepodne. Bez obzira na odgodu termina dogovor da će radionica biti kroz jedno prijepodne nije se promijenio.

Page-2-Image-2
Foto 3. i 4. Sanacija jednog urušenja i rezultati sanacije

Broj sudionika je bio ograničen zbog epidemioloških mjera, ali i u takvim okolnostima okupilo se 20ak entuzijastičnih ljudi, među kojima predstavnici CKB Grada Vrgorca, PP Biokovo, Konzervatorskog ureda u Imotskom i ljubitelja ovog dijela baštine, koji su vidjeli objavu događaja na društvenim mrežama.

Page-2-Image-3
Foto 5. i 6. Sanacija drugog urušenja i rezultati sanacije

I nakon svih tih tehnikalija, dogovora i odgoda dočekali smo i to jutro 16. listopada, sjeli u auto i uputili se u Veliki Godinj. S obzirom da više nije bio kolovoz pa rad nismo trebali početi prije velikih vrućina ipak smo se dogovorili za nešto kasniji početak radionice (čitaj 9 sati). Nakon uvodnih riječi organizatora i našeg uvodnog predavanja o samoj tehnici gradnje i sigurnosti na radu sama radionica je bila podijeljena na dva dijela, dva terena, dvije razine spremnosti. Dio sudionika, onih koji do sada nisu imali iskustva u izradi suhozida, sudjelovali su za početak u obnovi urušenih suhozida uz stazu koja iz Velikog Godinja vodi u Biokovo. Oni s više iskustva i želje izrađivali su potpuno novi suhozid za koji su domaćini pripremili ranije teren. Kada su se i oni neiskusniji ili nesigurniji u svoje vještine zidanja izvježbali i uhvatili ruku s obnovom nekoliko urušenih ogradnih zidova, svi skupa smo se prebacili na izgradnju novog zida. Novi zid bio je ambiciozan pothvat i od početka se znalo da neće biti završen, ali domaćini su željeli samo da se počne, da se napravi prvi red, jer su sigurni da će se onda i nekada nastaviti.

Page-3-Image-4
Foto 7. i 8. Rad na novom zidu

Nema potrebe pričati da su 4 sata koliko je dogovoreno da će radionica trajati jako brzo prošla, a kada je došlo vrijeme za ručak nije se odmah prestalo raditi, jer „evo samo još ovo da popravimo”, no kad je stigla naručena peka rad je ipak obustavljen.

Page-4-Image-5
Foto 9. i 10. Izgrađeni dio novog zida i rezultati radionice

I tako je jako brzo prošlo lijepo jutro u Velikom Godinju, još jedna lijepa radionica. I ne treba spominjati da se već kuju planovi za nove, buduće akcije. Za kraj ostaje još jednom zahvaliti našim domaćinima Nadi i Nediljku na uvijek srdačnom gostoprimstvu i Žani Pervan Odak, ravnateljici CKZ grada Vrgorca, na svoj organizaciji i koordiniranju svega.

Tekst: Stipe Božinović Fotografije: Jelena Kulušić, Žana Pervan Odak Veliki Godinj se vratio, ili bolje rečeno mi smo se vratili Velikom Godinju. Nakon dvije prošlogodišnje radionice (izvještaj1, izvještaj2) nevezane uz suhozide ovog puta smo organizirali radionicu obnove i izgradnje suhozida. Naši domaćini kao i do sada bili su brat i sestra Nada i Nediljko Pavlinović. […]

Read More »

 atts
0

Studia ethnologica Croatica: Cresko-lošinjski mrgari

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1).

Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469.

Autori:
Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Mauro Varotto ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova
Goran Andlar ; Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Sažetak:
Višeprostorne ovčare dio su suhozidne pastirske baštine Ujedinjenoga Kraljevstva, Švicarske, Islanda i Hrvatske. Primjeri s otoka Cresa i Lošinja (lokalnoga naziva: mrgari) u procesu su napuštanja, a u literaturi tek parcijalno obrađeni, zbog čega je cilj ovoga rada objedinjavanje i dopuna spoznaja, polazeći od premise o njihovoj kulturnoj vrijednosti. Istraživanje se temeljilo na pregledu literature i kartografskih podataka, ali ponajviše na razgovorima s lokalnim stanovništvom te terenskim obilascima. Ovim je radom većina otočnih višeprostornih mrgara zabilježena i opisana te vrednovana unutar modela kojim su izdvojeni oni najreprezentativniji i/ili prikladni za obnovu.

U nastavku dijelimo fotografije mrgara iz članka u boji, uz dopuštenje autora:

DCIM100MEDIADJI_0893.JPG Figure 10 DCIM100MEDIADJI_0164.JPG Figure 13 DCIM100MEDIADJI_0091.JPG Figure 17 Figure 20 DCIM100MEDIADJI_0254.JPG DCIM100MEDIADJI_0120.JPG Figure 27

Prenosimo članak “Višeprostorni suhozidni torovi (mrgari) kao monumentalna pastirska arhitektura: Primjeri s cresko-lošinjskog otočja” objavljen u časopisu Studia ethnologica Croatica (vol.33, no.1). Članak je na engleskom jeziku i može se direktno preuzeti ovdje: https://hrcak.srce.hr/file/389469. Autori: Tanja Kremenić ; Dipartimento di Scienze Storiche, Geografiche e dell’Antichità, Università di Padova & Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Mauro […]

Read More »

 atts
0

Popravak krova pred prve kiše u Dragodidu

tekst: Ana Burić

fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša

Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki Burić- jedinoj stanovnici Dragodida (uz pasa Bobija, tovara Gala, kozu Larisu i jarca Antoninka)  u održavanju sela i tradicionalnog načina života.

WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.56 (2)

O povijesti sela, počecima Udruge usko vezanim za Dragodid i dosadašnjim akcijama već je dosta pisano, a za one koji žele znati više sve članke možete pročitati ovdje: 2002. / 2014. / 2016. / 2017. I. / 2017. II /2018. /2019.
I ove godine akcija je financirana iz projekta koji je raspisao Grad Komiža pod nazivom „Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma u selu Dragodid“

Nakon izvidničkog posjeta selu ovog ljeta ustanovili smo da je, od brojnih potrebnih sanacija, definitivno najbitniji zahvat obnova tj popravak kamenog pokrova na najstarijoj kući u selu koja se jedina još uvijek koristi u svrhu življenja.

20211030_122043 20211101_122802
Kao najoptimalniji termin pokazao se vikend početkom studenog, pa smo skombinirali dane i organizirali trodnevnu akciju s peteročlanom postavom iz Zagreba, Sinja, Brača i Splita uz pomoć tri četveronožna volontera Dojdi, Ninu i Đuru koji su se brinuli da hranu uvijek spremimo na sigurno. Logistiku, načelni plan rada i nabavu materijala obavili smo ranije, tako da smo na teren došli opremljeni limom, vapnom, cementom, kupama kanalicama, pilama, šarafima…

Uz jutarnju kavu s otvorenog ognjišta, u zadimljenoj kuhinji, između debelih kamenih zidova obavijenih tamnim velom, čađom povezane paučine, naš zadatak se iščitavao kao dan. Sunčane su zrake, poput lasera na južnoj strani krova, probijale tamu (drama).

WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.57 (2)
Klasično dvostrešno krovište (drvene rogovi i grede kao nosiva konstrukcija, joprena kao potkonstrukcija te kamene ploče kao pokrov) bilo je popravljano 2017. godine (također zahvaljujući financijskoj pomoći Grada Komiže uz pomoć privatne Nediljkine ušteđevine), no nažalost nedovoljno kvalitetno pa se zadatak pokazao i zahtjevnijim no što smo planirali. Sva ta mjesta proboja lasera trebala su biti sanirana preslagivanjem postojećih kamenih ploča, dodavanjem novih ploča ili na najzahtjevnijim mjestima umetanjem lima od pocinčanog čelika nastojeći učiniti siguran put za vodu. Najiskusniji među nama, Andro, uveo nas je u posao, te smo sljedeća tri dana proveli u svim mogućim akrobatskim pozama na krovu i oko krova. Mnoga mjesta su trebala biti otvorena i nanovo složena. Netko je bio na krovu i preslagivao, netko zavaljen u prašnjavi tavan asistirao iznutra, netko pronalazio adekvatne kamene ploče, netko skupljao drva za ogrjev, al svi smo pritom slušali Nediljku i njene priče, savjete i komentare kojih nikad ne nedostaje, te dodatno začine ionako posebnu akciju u zabačenom selu na vrh otoka, bez struje, signala i stresa (bar onog uobičajenog).

20211030_122446 20211030_122859 WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.53 (1) WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.55
Nakon što smo završili rad s pločama i limom popravili smo i sljeme u kombinaciji starih i novih kupa kanalica i time glavni zadatak priveli kraju.

20211101_123010 20211101_123048
Kako se s otoka nikad ne odlazi polagano i na vrijeme, zadnji tren smo premjerili i dokumentirali još dvije kamene kuće kao žurne kandidate sljedeće akcije.

Jedna kandidatkinja je stara kamena kuća uz tor za koze, kolokvijalnih naziva „kućica o tovara“ ili  „europski dom“ koja je u ljetnim mjesecima početka 2000-tih. služila kao poligon za učenje i upoznavanje materije koje je kasnije rezultiralo današnjom Udrugom, te kao takva ima posebnu ulogu i definitivno zaslužuje temeljitu obnovu krovišta (nosive konstrukcije i pokrova). Bitno je napomenuti da smo obilaskom zaključili da je stanje alarmantno, te je Zvone ad hoc izveo par hvale vrijednih improvizacija s ciljem saniranja i sprječavanja dodatnog urušavanje dok ne dođe hitna pomoć na proljeće.20211101_123827 20211101_124928
Drugi kandidat je malena kućica u ruševnom stanju do konobe gdje bi Nediljka rado uredila „apartman“ za svog tovara kako bi se napokon osamostalio od koza i prestao ih gnjaviti, a nama bi poslužila kao idealna za demonstraciju i edukaciju članova kako napraviti tradicionalno krovište od početka do kraja koristeći lokalne materijale.

20211101_125250 20211101_130800
Detaljnije o tim akcijama, nadajmo se sljedeće godine, a do tada hvala Gradu Komiži na potpori i financiranju, Zvoni na prijevozu i legendarnoj Nediljki na super domaćinstvu, svim pričama, kafama i iskrenim osmjesima. Radujemo se ponovnom druženju!

20211030_130443 WhatsApp Image 2021-11-03 at 15.46.50
p.s. Čim smo napustili otok okrenula je prava jesenska nevera. Strepili smo kako će se popravljeni krov pokazat na prvom testu. Nediljku naravno nismo mogli odmah dobiti, no za par dana se javila sretna s vijestima da je suha!

tekst: Ana Burić fotografije: Marta Krištofić, Maja Flajsig , Ana Burić, Andro Nigoević, Zvonimir Malbaša Nakon prošlogodišnje stanke uzrokovane raznoraznim zatvaranjima, preprekama i ograničenjima Dragodiđani su se ove jeseni ponovno vratili u zaseok Dragodid poviše Komiže na otoku Visu. Već nekoliko godina za redom trudimo se, barem jednom godišnje, doći na otok i pomoći Nediljjki […]

Read More »

 atts
1

Očuvanje gromača na Kotoru i Kotor u dvorištu

Tekst: Romina Tominić
Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić

Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne radionice u Crikvenici. Tako smo 9. i 10. Listopada održali tradicionalnu radionicu obnove gromača na Kotoru, a odmah potom i trodnevnu radionicu “Kotor u dvorištu”.

Radionica koju provodimo na Kotoru osmišljena je s ciljem edukacije sudionika i popularizacije suhozidne gradnje uz prateću obnovu dijelića naselja. Ovaj je put u fokusu bio podzid čija jedna strana definira među na putu nadomak izlaza iz naselja, dug oko 4m, te još jedan zid cca 2m koji tvori istu cjelinu između kojih je stepenište. Sudjelovali su lokalni stanovnici i zidari, te znatiželjnici iz ostatka županije.

1Akcija na buri

Lokacija na kojoj smo radili je u predivnom krajoliku pored starog zapuštenog gumna, između dvije kuće.  Dočekalo nas je više vegetacije nego što smo očekivali, nekoliko stabala usred zida, trbušasta gromača…

2 3Zatečeno stanje

4 5 6 7Čišćenje stepeništa i priprema za gradnju

 

8Radno, radno

9 10 11 12
Presložen obližnji zidić koji se nastavlja uz kuću

13 14 16Potom je uslijedila i druga radionica, »Kotor u dvorištu« koja je pokrenuta 2019. u cilju edukacije najmlađih, ali i sa željom da se jedan dio školskog dvorišta OŠ Vladimira Nazora, s već postojećim maslinicima, prezentira u duhu primorskog krajolika.

Unutar tri dana učenici od 5.-8. razreda jedan su školski sat posvetili upoznavanju svrhe gradnje u kamenu, sortiranju i skupljanju ili pak slaganju kamena, ovisno o tome u čemu se tko više pronašao.

17 18Na jednoj strani dvorišta od viška materijala gradio se pokazni zid koji se pokazao idealanim za prve graditeljske ekspedicije, a u masliniku nastajala je kamena klupa organičkog oblika.

22 23 24A po završetku, naravno, nismo si mogli pomoći i pojurili smo uštimati još koji kamen na klupama koje smo gradili lani. Bilo nam je drago vidjeti da se klupe zaista često koriste.

25 26Uz spomenute organizatore, na angažmanu valja zahvaliti i učiteljicama i koordinatoricama učenica i učenika Olgi i Martini, te svim učiteljima koji su prepoznali vrijednost ove inicijative i povezali rad sa školskim predmetom!

Akciju su svojim sredstvima omogućili Ministarstvo kulture i medija RH, Primorsko-goranska županija i Grad Crikvenica.

Tekst: Romina Tominić Foto: R.T., Oleg Miklić, Tea Rosić Dosadašnja istraživanja i predanost ideji da se znanje o suhozidnoj gradnji prenosi i da se održi postojeća baština naselja Kotor i ove su godine potaknuli Muzej grada Crikvenice i lokalnu Osnovnu školu Vladimira Nazora i OŠ Zvonka Cara da se svi okupimo oko dvije dvodnevne edukativne […]

Read More »