Učili smo od profesionalaca kako se radi suhozid

11.09.2009.: prisustvovali smo radovima na uređenju jednog arheološkog nalazišta kraj Vodnjana u Istri. Građevinski dio radova vodi Branko Orbanić, arhitekt iz Žminja, čija je tvrtka Kapitel specijalizirana za obnovu zaštićenih kulturnih dobara i tradicijske graditeljske baštine. Orbanić je najveći hrvatski autoritet na tom polju: njegova su istraživanja i primjena starih tehnologija proizvodnje građevinskih materijala poput vapna, kamenih ploča i prirodnih pigmenata snažno utjecala na službene konzervatorske standarde u Istri, a njegove radionice-tečajevi izgradnje kažuna u Vodnjanu su pravi hit među stanovništvom. Pravi entuzijast sa strašću priča o svom poslu i rado nam je objasnio i neke trikove.

pogledaj film

Fotostrip: GRADNJA SUHOZIDA

image001
Ovo je suhozid na kojem se vidi nekoliko faza dovršenosti. U prvom planu je početa izgradnja jednog lica zida. Na isti način treba izvesti ovaj zavoj i zid spojiti do one bijele gomile šljunka u pozadini, cca 20 m dalje. Koristit će se kamen koji je nabacan po vrhu zida. Na slici se vidi i stražnje, potpuno obnovljeno lice zida koje gleda prema livadi.

image002
Slaganje prvog reda kamena. Ovakvi poljski suhozidi nikada se nisu posebno temeljili jer su nastali kao posljedica raskrčivanja terena. Dovoljno je skinuti prvih 10-ak cm humusa što je ovdje već učinjeno strojem. Dubina smrzavanja terena u Istri nije velika, pa i za ozbiljnije građevine kao što su kažuni, kuće, crkvice itd., ne treba temelje ukopavati dublje od 30 cm.

image003
U donji red idu najveći kamenovi, a najpravilniji brid kamena se slaže prema naprijed da formira lice zida.

image004
Drugi red. Kao i kod svakog zidanja, gleda se da kamen preklapa rešku između dva donja.

image005
Majstor pod stražnji dio kamena podmeće manji kamen da postigne stabilnost i nagib. Princip je da gornja ploha kamena bude horizontalna ili malo nagnuta prema unutra.

image006
Umjesto jednog većeg, tu su došla dva manja + jedna ploča da prekrije fugu. Ključni savjet: NE KOMPLICIRATI! Ugrađuješ kamen koji si uzeo, eventualno uzmeš drugi ali sve preko toga je gubljenje vremena.

image007
Paralelno se zida i unutrašnjost zida. Stabilnosti zida najviše pridonose dugački kamenovi vežnjaci koji su usidreni duboko u zid, odnosno prolaze skroz od jednog do drugog lica zida. Ovdje ih nema pa se i unutarnji slojevi moraju pažljivije zidati.

image008
Majstor je čekićem skinuo bočni vrh kamena koji bi mu mogao smetati kod postave sljedećeg kamena pokraj ovoga. Pravi poljski suhozid zida se bez ikakve obrade kamena!

image009
Treba znati kako udariti kamen da pukne kako treba. U principu bolje je sjekomice po malo nego po plohi kamena pa da se ovaj raspadne.

image010
Problem? Desno od majstora vidljiv je je velik kamen čija je gornja ploha izbočena i nagnuta prema van. Na njoj se ne može zidati.

image011
Nema problema! Mašklinom je kamen „razmrdan“ i malo zakrenut, a pod njega podmetnute ploče i dobivena je idealna ploha za zidanje.

image012
I tako malo po malo, zid je spojen cijelom dužinom. Desno od zida su gomilice kamenja dovezene s gradilišne deponije kolicima.

image013
Među kamenom je bilo dosta pravilnih ploča, pa je zidanje išlo brzo. Međutim šef gradilišta Aldo dao je primjedbu da ja zid „preuredan“! Naime, okolni poljski zidovi građeni su od priručnog kamena, a ne od biranih ploča…

image014
…te izgledaju ovako nekako. Tako smo na kraju saznali da i među suhozidima ima šminkera i radničke klase.

Fotostrip: ZIDANJE KAMENA VAPNENIM MORTOM

image015
Evo nas na arheološkom nalazištu, crkvici Sv. Šimuna iz 9 st. Da bi se nalaz mogao prezentirati, potrebno je rekonstruirati zidove do određene visine i konzervirati ih protiv propadanja. Vanjski zidovi su završeni, sada se zidaju unutarnji.

image016
Zidanje dva lica kamena. Kamen se zida u vapnenom mortu, a završna fuga na kruni tako sazidanog zidića bit će s bijelim cementom.

image017
Zida se vapnenim mortom. Od vapna se koristi gašeno domaće vapno, a za manje presjeke zidova, hidrauličko vapno.

image018
Ono se miješa s pijeskom u omjeru 1:3. Dodavanjem vode dobija se hidraulički mort (veže i pod vodom, poput cementa!). Trik je u prirodnom sadržaju aluminija i sicilija; nešto slično dobije se u kućnoj radinosti miješanjem slabo pečene opeke, gline ili zemlje crvenice u običan vapneni mort.

image019
Tehnika zidanja je slična kao i kod suhozida. Na slici se vide male kamene pločice podmenute pod stražnju glavu kamena radi stabiliteta.

image020
Debljina horizontalne fuge je tolika da kamen lijepo sjedne. Najveća kvrga na kamenu dođe „na nulu“, a ostatak leži na mortu, u prosjeku 1,5-2 cm. Između dva lica uzidaju se manji kamenovi i zapuni mortom.

image021
Završna fuga na kruni zida (ali samo površinski sloj cca 1,5 cm) napravi se sa cementnim mortom od bijelog cementa. Na taj način se zid konzervira protiv ulaska vode. Nakon kojih sat vremena se zid iščetka i pomete da se kamenovi lijepo vide.

image022
Oko crkvice se u iskopan teren (arheologija) nasipava kamena frakcija 16-32 mm, sa završnim slojem frakcije 8-16 mm u unutrašnjosti crkvice.

image023
I rezultat izgleda ovako. Ovo je obližnja crkvica – bazilika, na kojoj su radovi izvedeni 2004. /2005. godine.

image024
Ova crkvica sv. Cecilije  također se nalazi u blizini. Izgrađena je na ruševinama rimske vile pa oko nje još traju arheološka iskapanja…

image025
…a u međuvremenu su zidovi  preventivno zaštićeni mortom koji je nabačen na traku geotekstila („filca“).

image026
Opet smo na crkvi Sv. Šimuna. Kako je radni dan počeo, tako i završava: Branko Orbanić fotografira radove.

Kratki intervju: BRANKO ORBANIĆ ODAJE TAJNE SUHOZIDA

Koliko treba vremena i ljudi da se napravi jedan kažun?

Kažun unutarnjeg promjera 3 m, debljine zidova 80 cm, jedan zidar i dva pomoćnika grade 15-20 dana.

Koliko to košta?

U takav kažun ide oko 20 kubičnih metara odnosno oko 50 tona kamena. Nekad u povijesti su to bile dvije ovce (što je bilo puno), danas je to s materijalom i radom 60.000-70.000 kuna.

A pošto kvadratni metar suhozida?

Suhozid se treba računati po kubiku. To je skupa s materijalom 700-900 kn. Jedan zidar i jedan pomoćnik to naprave za otprilike 4 sata.

Da li bi laik mogao sam napraviti suhozid?

Da! I to se nije potrebno posebno učiti, nego samo slijediti osnovnu logiku zidanja. Naravno, ovisi i o vrsti kamena, ploče je lakše slagati nego oblo kamenje, jer je suhozid konstrukcija koja drži na trenje.

Što je od alata potrebno?

Može se i bez alata. Eventualno nekakav čekić. Glavni je princip da ne smiješ imati puno dorade kamena i da ne vraćaš kamen koji si uzeo, eventualno jednom vratiš i uzmeš drugi, ali ako to ide unedogled trošiš snagu i vrijeme. Pogledom biraš koji ćeš kamen uzeti, kad si ga uzeo okrećeš ga da vidiš je li to to, stavljaš ga, ako nikako ne sjeda tamo gdje si naumio, stavljaš ga tamo gdje paše. I tako dalje.

A kamen, gdje ga nabaviti?

Glavna stvar je da možeš re-upotrijebiti kamen. Još uvijek imamo dovoljno lokalnog neupotrebljenog kamena. Ako nemaš neku staru gromaču (a danas se kamen ne vadi po malim kavama kao nekad), možeš kupiti „benkovac“. To je pločasti kamen, ima ih nekoliko vrsta i nije bogohulno ugrađivati ga, osim ako se ne radi o nekom spomeniku kulture.

Kakve su kamene ploče potrebne za pokrivanje krova? Da li mogu poslužiti one koje se na prodaju na tržištu?

U principu da. Najbolje bi bilo da su one prošle par ciklusa, desetke ciklusa smrzavanja nakon kojih se dio ploča razlista (narod kaže: „samice“), a dio ploča ostane zdrav (narod kaže:“samci“). Ako staviš slabiju ploču gore, nema veze, brže ćeš je popravljati.


A njihove dimenzije? Da li zadovoljavaju?

Da. Ali se mora reći da je ovo danas pomodarstvo i da se često nepotrebno koristi kamen za pokrivanje. Ako se to radi na spomeniku, onda da. Ali natjerivati škrilje na neku istarsku vilu zbog ekonomije turizma, to je bez veze.

Tradicijski pokrovi su slama, kamen i kupe. Koja je alternativa, je li to „mediteran“ crijep betonski crijep, salonit, nešto četvrto?

Imam teoriju za „mediteran“ crijep. Njega su zapadnjaci razvili da bi imali ventilirani pokrov, znači pokrov ispod kojeg struji zrak – što je dobro i za vruću i za vlažnu klimu. Znači razvili su ga kao sistem, sa svim elementima i opremom za vijenac, sljeme itd. A u bivšoj državi prvo su ga počeli proizvoditi u Srbiji u Kanjiži. I pretpostavljam da su oni kupili tehnologiju, ali su kupili samo za crijep, bez ostalih elemenata. I tako je „mediteran“ ušao u upotrebu mimo svoje prave svrhe. Znači u principu se crijep tipa „mediteran“ može koristiti, ali ga treba ventilirati jer inače nema smisla. Inače mi smo u Hrvatskoj prvi i jedini koji smo uveli sistem ventiliranog krova s toniranom kanalicom i pokrili smo puno krovova po Istri i Primorju. Interesantno, u Dalmaciji smo nešto prodali ali tamo nas nisu htjeli slušati i postavljali su ga na stari način, u mort. U našem podneblju kanalica nema alternativu, naročito ne u ambijentalnim arhitektonskim cjelinama.

Što mislite o izvedbi betonskih ploča u starim kućama? Ima li neki bolji način sanacije podova?

Kad jednom uđeš sa betonom, to ne možeš više zvati starom kućom. Imamo dobra iskustva gdje smo na pod stavili zvučnu izolaciju i još jedan daščani pod na nju. Ako treba postići stabilnost, bolje je ići čeličnim zategama.

Da li odobravate oblaganje kuća kamenom?

Isto kao i prethodno pitanje. Ti možeš obzidati kuću od cigle ili betona kamenom ali onda je nemaš pravo zvati starinskom, tradicionalnom ili kako ih već sve zovu „istarske vile“. Ali lijepljenje kamenih ploča na zid, to ne dolazi u obzir!

Za zidanje u mortu, je li bolji cementni ili vapneni mort?

Ovisi što. Na spomenicima, isključivo vapneni. Ima i jedan praktični razlog zbog kojeg se apriori koristi cement, a to je da se gašeno vapno više ne može lako nabaviti.

Pa što da običan čovjek-graditelj onda kupi? Možda kupovno hidrauličko vapno kakvo smo danas vidjeli?

Ne, jer je ono tri puta skuplje i mora se naručivati. Gašeno vapno se može kupiti u kantama, a hidraulička svojstva, da veže i pod vodom, može dobiti ako ga se pomiješa sa slabo pečenom opekom ili sa zemljom crvenicom, ili vulkanskim pepelom. Postoje ljudi koji još rade gašeno vapno, mi smo ovdje u Istri, zatim iznad Rijeke. Pri tome ima jedna stvar koja je loša a to je paljenje japnenice starim gumama koje sadrže sumpor koji jako loše djeluje u mortu.

Znači izrada vapna na starinski način kao što vi radite – paljenjem japnenice – ima perspektivu?

Da. Pogotovo za konzervatorske radove. Mi smo sa ovom proizvodnjom vapna, sa ovakvim pristupom, tako dignuli kriterije na zaštiti spomenika u Istri.

Da li je netko u arhitekturi uspio spojiti stare tehnike i novi dizajn?

Da, ima arhitekata koji to dobro rade.

Grad Vodnjan već nekoliko godina organizira radionice gradnje kažuna, koje vi vodite. Kakav je interes?

Jako veliki. Prve godine je kroz radionicu prošlo 300 ljudi, druge 500, a ove godine 800 ljudi. Od vrtićanaca do penzionera, pa Slovenci, zatim Dalmatinci koji se zateknu ovdje pa nanjuše da se nešto događa. Uglavnom izuzetna promocija narodne baštine, koja je ovdje jako koncentrirana i postoji zrela situacija da se Vodnjanski „muzej na otvorenom“ afirmira kao čvorište suhozidnog graditeljstva u međunarodnim, mediteranskim razmjerima. Čak i poznate vodnjanske mumije padaju polako u sjenu ove akcije oko kažuna.

Da li stvarno dajete ljudima da grade kažun?

Da, ali je bilo situacija kad smo morali moliti ljude da siđu s kažuna i uvoditi red da se netko ne bi ozlijedio.

Koji su troškovi takvih akcija?

Svake godine se kroz tih mjesec dana popravi odnosno izgradi oko 10 kažuna i oko 50 kubika suhozida. Troškovi popravka jednog kažuna su 10-15 tisuća kuna, a cijela akcija, od promotivnih materijala do roštilja na kraju, dođe oko 200.000 kuna.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

9 Comments

  1. hasan hodzic
    Posted August 12, 2011 at 16:51 | Permalink

    kamen zidam vec 3 godine ali sa malterom ovo je fenomenalno sto zidaju bez maltera suhozid sto znaci da kroz kamen neide vazduh nego ga snaga drzi kamena najbitniji je prvi red da bude jak kamen tako da zimi nepuca.

  2. hasan hodzic
    Posted August 12, 2011 at 16:55 | Permalink

    obradjivanje kamena uz osjecaj je najbitnije napraviti ugao pod 90 stepeni i pod 60 stepeni tesko je raditi kamen ali ove slike sto gledam su slike profesionalca i mi amateri trebamo da ucimo i mnogi da se nauce ovaj posao raditi..

  3. kravosas
    Posted August 12, 2011 at 21:44 | Permalink

    gledao sam prekjucer kako zida ivo balabanic sa paga. kamen samo leti na svoje mjesto i ostaje kao zalijepljen, nevjerojatno..

  4. Anonymous
    Posted August 28, 2011 at 01:05 | Permalink

    nemate vi pojma

  5. kravosas
    Posted August 28, 2011 at 17:05 | Permalink

    možda, ali znamo tko ima ;)

  6. miroslav milihram
    Posted December 15, 2012 at 12:44 | Permalink

    suhozid je umjetnost. zahvalio bi gosp.branku orbanicu na njegovim savijetima jer zahvaljujici njemu napravio sam prvi puta u zivotu suhozi na otoku krku.tako je ljepo obijasnio da sam se bez ikakvog straha primio tog posla a s obzirom da sam zidar i volim svo posao nije bilo problema.jako sam mu zahvalan po meni vrstan strucnjak.

  7. Drazen
    Posted May 1, 2013 at 09:56 | Permalink

    Sve je to ok dok neko pametan ne pocne da caglja puzeve e onda zid ode u pm.

  8. Martin
    Posted May 11, 2013 at 00:19 | Permalink
  9. Filip Š
    Posted May 11, 2013 at 15:16 | Permalink

    Orbanić kaže da nije dobro ali ja bih svejedno probao. Možda bih ga malo pojačao sa bijelim cementom ili sa glinom/zemljom crvenicom/drobljenom opekom. Javite rezultate.

3 Trackbacks

  1. By Radionica obnove kažuna 2010 on April 29, 2010 at 16:53

    […] prenosimo sa stranica Grada Vodnjana , a o ovim akcijama je bilo riječi i u intervjuu sa Brankom Orbanićem […]

  2. By Radionica Velebit 2011 on August 15, 2011 at 01:23

    […] došla je u veseloj ekipi, predvođenoj Ivom Butkovićem i majstorom Ivanom Balabanićem, a Branko Orbanić je iz Žminja potegnuo sam. Njihov dolazak dao je potpuno novi elan već pomalo od snažne bure […]

  3. […] Več pa na tej povezavi. […]

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Obnova mrgara Na Ljubimeru 2022. – izvještaj

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Sanjin Ilić & Društvo Sinjali Baška

Usprkos jakoj – pravoj senjskoj – buri, na Ljubimeru povrh Baške u subotu i nedjelju 5. i 6.11. s uspjehom je održana druga ovogodišnja radionica obnove mrgara, u organizaciji Društva Sinjali Baška i Turističke zajednice Općine Baška te s voditeljima udruge Dragodid.


Mrgari Na Ljubimeru prije obnove, s Baškom u pozadini.

Najfotogeničnije građevine hrvatske suhozidne baštine, višeprostorni torovi za razvrstavanje ovaca: mrgari, koji iz zraka izgledaju poput cvjetova, rasuti su po kamenitim komunadama (zajedničkim pašnjacima) Baške, Jurandvora i Batomlja na južnom dijelu otoka Krka i obližnjem Prviću. Na njihovu čaroliju upozorio je još krajem 1980-ih akademik Branko Fučić koji ih je vidio na zračnim fotografijama Petra Trinajstića, a krajem 1990-ih je dr. Berislav Horvatić detaljno istražio i opisao.

Trknsm2Jurandvorski pastiri trkaju ovce Na Starih mrgari u listopadu 1997. foto: Berislav Horvatić

Nažalost, nekadašnja ekonomija komunada, na kojima su domaći ovčari ljeti držali svoja stada te ih po potrebi utjeravali i razvrstavali (trkali) u mrgarima, nije više vitalna, pa su fotografije koje je Horvatić snimio 1997. godine vjerojatno zadnje na kojima ih vidimo u punoj funkciji. U kolovozu 2004. godine su on i Denis Lešić snimili svih deset mrgara otoka Krka iz zraka (ima ih još pet na Prviću), a cijela galerija još postoji na netu. U proljeće 2007. Udruga Sinjali Baška predvođena neumornom Brankom Polonijo organizirala je obnovu mrgara na Lipici, što je ujedno i posljednja akcija koja je u većem broju okupila profesionalne ovčare.

I od te zadnje akcije proteklo je dosta vremena i mrgari, građeni pretežito od krhkog jednostrukog suhozida unjulice, počeli su ozbiljno podlijegati zubu vremena. Prilikom manifestacije Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, uža okolica mrgara Na Ljubimeru bile je mjesto umjetničke instalacije, pa je pozornost opet skrenuta i na njih, a fotograf Sanjin Ilić, inače član Društva Sinjali, dronom je i s tla snimio novu seriju fotografija i održao zapaženu izložbu, prvo u Baški u ljeto 2021. a početkom proljeća ove godine i u Zagrebu u Galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu. Tom je prilikom formirana jezgra inicijative za obnovu mrgara koju uz Branku i Sanjina čini i Ivana Topić, direktorica Turističke zajednica Baška, a vanjski su članovi i simpatizeri Sanjin Mihelić, ravnatelj AMZ, Boris Lešić, organizator festivala Crna ovca, dr. Jadran Kale, etnolog i ekspert za suhozidnu baštinu, i potpisnik ovog teksta.

Kroz tu inicijativu, a kao dio programa festivala Crna ovca, u svibnju ove godine održana je prva volonterska radionica obnove mrgara Na Ljubimeru, odabranih zbog blizine Baški (četredesetak minuta prilično strmog uspona na kamenjarsku visoravan) i ljepote ambijenta (spektakularan pogled na otok Prvić i Kvarnerić). O radionici smo pisali ovdje.

Nakon svibanjske radionice pao je dogovor da se tijekom jeseni održi još jedna. Održavanje akciju na unaprijed odabran datum prijetila je pokvariti olujna bura, ali dosta velik odaziv i neizvjesnost boljeg vremena u rezervnom terminu prisilila nas je stisnuti zube i krenuti uzbrdo.

315112962_514452197391550_5900168112990480919_nNekoliko dana nakon što je, za vikend prije Svih svetih, bašćanska plaža bila puna, jedan sasvim drugačiji, zimsko-surferski ugođaj. Naše odredište nalazi se neposredno iza kamenitog sedla na slici gore desno.

315061577_514452557391514_494712035919099557_nUobičajeno kratko predavanje o krajobrazno-ekonomskom kontekstu lokaliteta te o osnovnim tipovima i principu gradnje suhozida nije održano gore na mrgarima već putem u relativnoj zavjetrini borove šumice koja je izrasla na terasama nekadašnjih vinograda.

315142196_514452750724828_3832940158769820324_nStrmi uspon ustvari je dobro došao – za zagrijavanje.

315173367_514453097391460_7648026980034948836_nZa razliku od subote, nedjelja je bila sunčana pa su i fotografije ljepše. Mrgari Na Ljubimeru nalaze se neposredno iza hrpta, u malom uleknuću padine koje pruža koliko-toliku zaštitu od bure (vidi prvu sliku). Njihova sala kapaciteta je 800 ovaca (za opis termina i principa korištenja vidi spomenuti Horvatićev tekst). Mrgarima se pristupa preko, odnosno pokraj omanje lokve, a oko njih natiskalo se par privatnih, suhozidom omeđenih i djelomično terasiranih dolaca, u kojima su se uzgajale neke kulture – u konjunkturi vjerojatno loza, a nakon što je lozu “odnijelo”, bilo što, što su vlasnici procijenili korisnim: žitarice, grahorice i slično.

Suhozidne pregrade mrgara građene su uglavnom tehnikom jednostrukog suhozida (unjulice), ali ima i dvostrukih (duplice). Zapravo najčešći je oblik zid, kojemu je u podložju duplica, a prema vrhu se stanjuje u unjulicu. Na radionici se, kao i u svibnju, uklanjala ostruga i kupina, popravljali izvaljeni dijelovi zida, uključujući i škulje, odnosno laze. Radionicu su vodili Filip Šrajer i Filip Bubalo iz Dragodida, a volontera je bilo 15-ak, svih dobi i sa svih strana, od domaćih do gostiju s kontinenta, Primorja, Istre i Dalmacije – sve do Konavala!

315004871_514453054058131_6394520031760163646_n

315005195_514453414058095_3800461032480434055_n

315100865_514453284058108_1219458278424705283_n

315048376_514452940724809_6213837961721958739_n315083396_514452697391500_14613063243228262_nU subotu navečer, usprkos umoru od vjetra i kamena, bilo je živo na predavanjima Branke Polonijo o mrgarima i akcijama njihove obnove, i Filipa Šrajera o tehnikama gradnje i obnove suhozida, a Filip Bubalo pokazao je i nedavno montiran filmić o hrvatskoj suhozidnoj ruti. U prvom planu su majice s logom koji je izradio Denis Lešić.

315053310_514451714058265_3269475012786378380_nZadovoljna ekipa u fantastičnom ambijentu nakon radionice. Čak je i bura tijekom radionice malo pala. Još fotografija pogledajte na Facebook objavi Društva Sinjali. Vidimo se opet!

Tekst: Filip Šrajer Foto: Sanjin Ilić & Društvo Sinjali Baška Usprkos jakoj – pravoj senjskoj – buri, na Ljubimeru povrh Baške u subotu i nedjelju 5. i 6.11. s uspjehom je održana druga ovogodišnja radionica obnove mrgara, u organizaciji Društva Sinjali Baška i Turističke zajednice Općine Baška te s voditeljima udruge Dragodid. Mrgari Na Ljubimeru prije […]

Read More »

 atts
0

Najava: Obnova suhozida u selu Lisac

Najavljujemo vikend radionicu obnove suhozida u selu Lisac koja će se održati 5. i 6. studenoga 2022.
Prijave i informacije: Tamara Sremec 098/464-755

10469867_10205003636756482_2547235502782130075_n

Kratko o Liscu i njegovim suhozidima

Lisac je malo, staro naselje smješteno sjeverozapadno od Klane, na samoj granici sa Slovenijom. Lisac se smjestio na nadmorskoj visini od oko 700 m, podno Liščića i Grmade.
Najstariji za sada dostupan pisani dokument u kojem se mjesto spominje je darovnica kojom je imanje (selište) Lisac Augustinskom samostanu iz Rijeke darovao kapetan Metteo Rayan, a potječe iz 1435. godine.
Mjesto je okruženo pašnjacima, brdima i šumom i oduvijek je život u mjestu povezan sa prirodom. U blizini mjesta nalaze se nebrojeni suhozidi koji su povijesti služili ograđivanju vrtova namijenjenih uzgoju hrane i ispaši domaćih životinja.

Radionicu obnove suhozida organiziramo kako bismo se podsjetili na pomalo zaboravljenu vještinu gradnje suhozida i kako bismo osvijestili bogatstvo tradicije kraja u kojem živimo.

Što je predmet obnove?

Tijekom radionice obnovit će se suhozid koji je vidljiv s glavne ceste koja prolazi kroz mjesto a po obnovi uz njega će se postaviti info-ploča s informacijama o povijesti suhozida ovog kraja i dekorativna rasvjeta. Na taj način jedan zid koji dijeli dvije parcele postat će mjesto povezivanja – tradicije i budućnosti; stanovnika i gostiju koju danas dolaze u posjet Liscu. Obnovljeni suhozid postat će turistička zanimljivost i podsjetnik svima na bogatu (često nezapisanu) povijest ovog kraja.

Program:

Subota 5.11.2022.

12:30-13:00 okupljanje sudionika ispred Društvenog doma u Liscu https://goo.gl/maps/ekhgJ6gaUgn4fMF79

13:00-16:00 Edukativna šetnja – upoznavanje s tradicijom suhozidne gradnje na području Lisca i demonstracija obnove suhozida

Nedjelja 6.11.2022.

9:30-10:00 okupljanje sudionika – raskršće na ulazu u mjesto Lisac https://goo.gl/maps/yrDNkyefh2qK33Fy9

10:00-15:00 Radna akcija obnove suhozida u Liscu

 

Najavljujemo vikend radionicu obnove suhozida u selu Lisac koja će se održati 5. i 6. studenoga 2022. Prijave i informacije: Tamara Sremec 098/464-755 Kratko o Liscu i njegovim suhozidima Lisac je malo, staro naselje smješteno sjeverozapadno od Klane, na samoj granici sa Slovenijom. Lisac se smjestio na nadmorskoj visini od oko 700 m, podno Liščića […]

Read More »

 atts
0

Najava: Program Suhozidnog susreta 2022.

Udruga Dragodid s domaćinom Gradom Cresom i zahvaljujući podršci lokalnih partnera, organizira Suhozidni susret u Cresu 7.-8. listopada 2022. s ciljem promocije kulturnog dobra umijeća suhozidne gradnje.

Program počinje u petak popodne u Palači Moise kratkim filmom “iz zraka” i okruglim stolom o kvaliteti i pouzdanosti gradnje u suho. U petak posjetitelji mogu čuti i izlaganje o valorizaciji cresko-lošinjskih suhozida i razgledati izložbu fotografija na istu temu.

U subotu vas pozivamo da navijate za svoju ekipu na 5. Prvenstvu Hrvatske u gradnji suhozida!

>PLAKAT

Udruga Dragodid s domaćinom Gradom Cresom i zahvaljujući podršci lokalnih partnera, organizira Suhozidni susret u Cresu 7.-8. listopada 2022. s ciljem promocije kulturnog dobra umijeća suhozidne gradnje. Program počinje u petak popodne u Palači Moise kratkim filmom “iz zraka” i okruglim stolom o kvaliteti i pouzdanosti gradnje u suho. U petak posjetitelji mogu čuti i izlaganje o […]

Read More »

 atts
0

Back to Vrdovo – Dinara Back to Life

Tekst i Foto : Oleg Miklić

U sklopu projekta Dinara Back to Life, u organizaciji BIOM-a i LAG-a Cetinska Krajina, u suradnji sa Planinarskim Društvom Sveti Jakov i nama, udrugom Dragodid, 23. i 24. rujna održana je druga radionica obnove suhozida na Vrdovu na Dinari. Planinarska Kuća Sveti Jakov na 1001 mnv je bila baza radionice, gdje smo se okupili u petak u popodnevnim satima. U najvećem broju došli su učenice i učenici iz Gimnazije Dinka Šimunovića u Sinju. U neposrednoj blizini Planinarske Kuće nalazi se suhozid koji je bio cilj naše akcije.

01
Slika 1 – Uvod

02
Slika 2 – Zid i Kuća

Zid je bio u jako lošem stanju, jer nije korišten preko pola stoljeća, na dijelovima je zarastao u vegetaciju, puno kamena je popadalo, neko je već i prekrila zemlja, a škalja se je isprala. Ali zid je i zanimljiv, jer se sastoji i od jednostrukog zida – unjula i od dvostrukog – duplice, na dijelovima čak i podzida. Krenuli smo sa čišćenjem nestabilnog dijela unjula i njegovom obnovom. Unjulo je „lakši“ i brži za gradnju, pa smo u kratkom vremenu podigli zid na prosječnu visinu od pola metra u dužini od 10ak metara. Nakon toga vratili smo se unatrag po izgrađenom unjulu, da vidimo princip gradnje duplice, dok je manji dio ekipe nastavio slagati unjulo.

03
Slika 3 – Samo Jako

04
Slika 4 – Poskok

Jedna i druga ekipa su napredovale brzo, zid je bio nizak i materijala nije bilo previše. Ali do sumraka uspjeli smo složiti 40ak metar zida! Dvije okomito orijentirane ploče su postavljene kao ulaz/izlaz.

05
Slika 5 – Intro

06
Slika 6 – Outro

Drugi dan je počeo relativno rano, ali kako se sunce dizalo i jače grijalo, dizala se i radna temperatura i iz minute u minutu obnovljeni zid je rastao u dužini. Podijelili smo se u grupice od par ljudi od kojih je prva čistila vegetaciju i rasuti zid, druga temeljila, treća slagala red-dva, te četvrta slagala zadnje redove. Suhozid na traci!

07
Slika 7 – Radno

08
Slika 8 – Udarno

09
Slika 9 – 180 od 360

Nakon dobrog posla, dobra marenda! Sinjski arambaši! Pratite nas za više recepata!

10
Slika 10 – Dobar Tek!

Motivirani odličnom hranom nastavljamo u istom tempu. Sve smo brži i sve bolje radimo, već imamo skoro 100tinjak metar zida iza nas! Nailazimo i na podzid od red, dva, tri, bez puno zastoja rješavamo i par desetaka metara podzida! Dozvoljavamo si i uspješne eksperimente sa klupicom ispod drveta!

11
Slika 11 – Nema pauze

Imamo sve manje vremena za slikanje, ali i manje metara da se spojimo sa ekipom koja je sa druge strane radila unjulicu. Sabili smo redove, ima nas sve više na manjem prostoru i zid još brže napreduje! Traži se kamen viška! Traži se kanta škalje!

12
Slika 12 – Skoro 360

Zadnje zrake sunca su davno prestale grijati, u debelom smo sumraku, ali spojili smo zid! Predobar osjećaj! Ovom prilikom još jednom zahvaljujem i čestitam svim sudionicima radionice, i organizatorima i volonterima, jer je odrađen stvarno dobar posao! Kasnijim mjerenjem preko Google Earth-a izmjereno je 170 metara zida! Umorni i zadovoljni završavamo radionicu na kraćem druženju u Planinarskoj Kući.
Ne pokušavajte ovo kod kuće, samo na Vrdovu!

13
Slika 13 – Biomi

Tekst i Foto : Oleg Miklić U sklopu projekta Dinara Back to Life, u organizaciji BIOM-a i LAG-a Cetinska Krajina, u suradnji sa Planinarskim Društvom Sveti Jakov i nama, udrugom Dragodid, 23. i 24. rujna održana je druga radionica obnove suhozida na Vrdovu na Dinari. Planinarska Kuća Sveti Jakov na 1001 mnv je bila baza […]

Read More »

 atts
0

Najava: Edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022.

Otvorene su prijave za edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022. koji će se održati 12.-16. listopada na Dinari. Pozivamo sve zainteresirane za temu revitalizacije suhozida i vodenih staništa Parka prirode Dinara da prouče program i prijave se! Prednost pri prijavi imat će budući stručnjaci na području zaštite prirodne i kulturne baštine, motivirani za volontiranje na kampu i za korištenje stečenog iskustva i znanja za daljnje studiranje, znanstveni rad ili posao.

Suhozidni_kamp_listopad-A4-1-768x1086

PROGRAM

Program kampa osmislili su i provest će stručnjaci zaštite prirodne i kulturne baštine koji će sudionicima dati uvid u teoriju i praksu obnove suhozidnih objekata u zaštićenim područjima kroz predavanja, radionice i rad na terenu. Radni dio kampa obuhvaća obnovu jedne suhozidne lokve i 40-ak metara suhozida u okolici naselja Ježević u Vrlici. Baza kampa će biti ekološka stanica Vrlika u zaseoku Vučemilovići u kojoj će biti smješteni sudionici i u kojoj će se održati predavanja i radionice. Preliminarni program dostupan je ovdje.

PRIJAVE

Sudjelovanje na kampu je besplatno, sudionicima su pokriveni troškovi hrane, smještaja, i lokalnog prijevoza. Molimo zainteresirane da ispune prijavni obrazac do 4. listopada. Obavijest o odobrenju prijave sudionici će dobiti do 6. listopada. Moguće je i sudjelovanje bez noćenja u stanici Vrlika, molimo da to naglasite u prijavi te navedite koji od dana bi sudjelovali.

Kamp za obnovu suhozida dio je projekta Dinara back to LIFE, koji se provodi s ciljem obnove zaraslih travnjaka područja Dinare. Uz obnovu travnjaka naglasak je na poticanju obnove infrastrukture popust suhozida, lokvi i bunara, koji su s jedne strane značajni kao dio kulturnog naslijeđa, dok su istovremeno važni za razvoj stočarstva, dok su ujedno korisni za prirodu i divlje životinje. Na projektu sudjeluju Hrvatske šume, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, LAG “Cetinska krajina” i Udruga Biom kao vodeći partner. Edukativno volonterski suhozidni kamp održava se u suradnji s udrugom Dragodid, koja će kao čuvar i promotor ove tradicionalne tehnike gradnje sudionicima kampa prenijeti znanje i vještinu kako bi se ova baština i u budućnosti održala.

KONTAKT

info@dragodid.org; 0921652392, Julia Bakota Švencbir, koordinatorica

52390028131_add12816b6_k-1200x800

Otvorene su prijave za edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022. koji će se održati 12.-16. listopada na Dinari. Pozivamo sve zainteresirane za temu revitalizacije suhozida i vodenih staništa Parka prirode Dinara da prouče program i prijave se! Prednost pri prijavi imat će budući stručnjaci na području zaštite prirodne i kulturne baštine, motivirani za volontiranje na kampu […]

Read More »