Jadranski suhozidi: Grčka lokva
Suhozidni dani u Komiži
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima.
Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop.
Jedan od sudionika radionice, Fabio Gržinčić, prvostupnik elektrotehnike i informacijske tehnologije iz Klane, nam šalje svoj osvrt na provedeno vrijeme među komiškim suhozidima:
”Ovaj intenzivni, ali ugodni produženi vikend proveden u Komiži ostat će mi u sjećanju po mnogočemu lijepome.
Počevši od prvog dana, upoznavanja novih suhozidnih kolega, noćne vožnje trajektom, ugodnog dočeka od našeg domaćina Tončija i njegove familije, do prvog upoznavanja s Komižom i njenim živopisnim ljudima.
Zahvaljujući lijepom vremenu koje nas je dočekalo ujutro, u trenutku mi je postalo jasno zašto ljudi toliko vole Komižu. Smještena u jugozapadno orijentiranom zaljevu, pruža prekrasan pogled prema moru i Biševu, istovremeno pružajući osjećaj udobnosti i sigurnosti zakriljena obroncima. Svojom bezvremenom gradnjom, ljudima i načinom života daje osjećaj topline koji se danas rijetko sreće. Krhka, a opet toliko ukorijenjena, kao da je oduvijek tamo, i kao da će zauvijek biti.
Pješačenjem desetak minuta simpatičnim šumskim putom i dolaskom na Tončijeve novosagrađene terase s limunima, rogozima, avokadom, raznoraznim mediteranskim biljem…, javlja se isti osjećaj. To ne treba čuditi; s obzirom da ih je izgradio Igor, majstor zanata, uz pomoć Tončija. Obojica vrijedni ljudi, ljudi na koje Komiža utječe na takav način da nisu imali izbora nego napraviti nešto ovako lijepo, i time ju još više upotpuniti.
Nakon Igorovog uvoda u zidanje suhozida za one kojima je to bio prvi put, i divljenja krajoliku, krenuli smo kopati temelje i postavljati prvi red kamenja. Kao i obično, početak je težak. Čak malo obeshrabrujući, s obzirom da znaš da je cilj zid od metra i pol, dva visine, a u prvih sat vremena nismo niti prvi red postavili; međutim, kamen za kamenom, nekako se udubiš i zaboraviš na vrijeme. Netko slaže kamenja, netko nosi manja kamenja i šutu za ispunu, pa se zamijene, pa još malo… Zastaneš nakon sat, dva, pogledaš, i vidiš zid od pola metra! Onda još malo zidaš, i evo ga Tonči s marendom. Još dva tri sata zidanja i već smo se svi dobro uhodali, ali i začudili kako nam dobro ide. Vuče zidat dalje. Radni dan je jako brzo prošao. Onda ručak kod izvrsne kuharice i domaćice Jadranke, Tončijeve majke, pa večernje druženje s Komižanima.
Raspored je svaki dan bio isti, ali svaki dan naravno posve različit.
Zidanje na prekrasnoj lokaciji, ugodni ljudi i atmosfera, padanje pod teretom prikolice, prah u kosi, lagani povjetarac i grijanje sunca, smijeh, zadovoljstvo kada kamen ‘legne od prve’, orada na gradele i komiška pogača, komiške priče, pogled u daljinu…
Nismo se niti okrenuli, prošlo je 4 dana. Zid nije bio gotov do vrha, ali zadovoljstvo napravljenim je bilo sveprisutno. Svi smo nešto naučili o podzidima i stekli dodatne sigurnosti u sebe za daljnje zidanje. Obogaćeni, krenuli smo doma, znajući da se želimo jednog dana vratiti, makar provjeriti ako nam zid još stoji.
Hvala Tončiju, Igoru, kolegama, Jadranki, Čedotu, udruzi Dragodid, Komiži i svima koji su omogućili ovo volontiranje.”
Zahvaljajući podršci Splitsko-dalmatinske županije, u studenome 2018. održana je četverodnevna suhozidna razmjena u Komiži. Domaćini Igor Mataić i Tonći Darlić (udruga Pomalo) su volonterima osigurali prijenos osnova umijeća gradnje suhozida. O razmjeni i suhozidima smo porazgovarali s domaćinima i sudionicima. Video su izradili Vigor Vukotić i Maja Flajsig iz udruge Vizantrop. Jedan od sudionika radionice, […]
Povratak u Kun
Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman
Tekst, foto: Miran Križanić
Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je u jesen 2013., a naredne 2014. godine održane su dvije – ljetna i jesenska. Dvije su glavne kunske suhozidne teme: bunje tj. kućice, i glagoljaški planinarski put prema samostanu na Čokovcu.
Foto 00: Obnova vrha bunje, davne 2014.
Prvih godina smo se bavili bunjama, i počeli obnavljati put prema Čokovcu, a mnogi od nas po prvi puta su se na tim radionicama susreli sa obnovom nepravog svoda, kao i sa zidanjem „unjulo“. Kako nam je bilo tada, detaljnije se prisjetimo u ovoj reportaži. Isto tako smo napravili i istraživački đir u potrazi za bunjama, a više o toj akciji pročitajte ovdje.
Nakon godinu-dvije pauze, vratili smo se završiti obnovu glagoljaške staze.
Radi se o zaista lijepoj planinarskog stazi kroz ugodnu hladovinu. Duž cijele staze proteže se suhozid, koji je s godinama na više mjesta urušen i zarašten. Kako smo prvih godina krenuli s obnovom od početka staze prema gore, tako nam je ostao gornji, možda najljepši dio staze, bliže samostanu. Obnova nije toliko tehnički zahtjevna, koliko je zid dug. U dvije akcije obnovljeno je nekoliko desetaka metara duplice. Prva akcija održana je u studenom 2017, a druga na pragu sezone i vrućina – početkom lipnja 2018.
Glavni organizator ove druge „runde“ radionca bio je dječji vrtić Ćok, sa Anom Maris Kušterom na čelu. Vrtić Ćok je dobio eko – certifikat i postao jedini eko – vrtić na jadranskom otocima, pa je to bila dodatna motivacija za organizaciju suhozidne radionice (u dva dijela). Sa vrtićkom grupom održali smo i radionicu izrade mini – suhozida od manjeg kamenja u vrtiću. Kroz takav pristup djeca ponovo od malih nogu uče praktične vještine zidanja u suho.
U nastavku pogledajte fotke i nadamo se ponovnom druženju u Tkonu s nekim novim suhozidnim izazovima!
Foto 01: Ana Maris Kuštera i njezina suhozidna ekipa u akciji u studenom 2017.
Foto 02: Zadarska sekcija Dragodida
Foto 03: Glavni dio radova u studenom 2017. odvijao se na ovom potezu zida
Foto 04: Druga akcija u lipnju 2018. – uhh, upeklo je!
Foto 05: Najmlađi suhozidar star je tek 8 mjeseci.
Foto 06: Klasična prije/poslije situacija s nešto većim kamenjem
Foto 07: Zadnja obnovljena etapa zida u ljeto 2018.
Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman Tekst, foto: Miran Križanić Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je […]
Dragodid u 2018.
U 2018. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine.
Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”. Tako je odlučio UNESCO-ov Međuvladin odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu na sjednici u Port Louisu, Mauricijusu. Uz Ministarstvo kulture, bili smo glavni koordinator RH za izradu nominacije. Ovdje su i službena stranica upisa, te obavijest Ministarstva u kojoj je opisan proces koji je vodio do današnje velike vijesti. Priznanje je zbilja značajno i daje elana za stare i nove istraživačke, edukativne i promotivne suhozidne aktivnosti.
U Hrvatskoj smo nastavili istraživati, animirati i dokumentirati nove potencijalne nositelje, ponovljenim pozivom na webu, jednim nacionalnim istraživanjem te jednim na razini Primorsko-goranske županije. Prikupili smo interese i ostvarili kontakte s onima do kojih do sada nismo došli, a nadamo se da će nakon upisa na UNESCO, popis nositelja biti i službeno ažuriran novim osobama i organizacijama čije smo kontakte prikupili prošle i ove godine.
Nakon tri rasprodana izdanja i više tisuća čitatelja, u 2018. smo s izdavačem Slobodnom Dalmacijom realizirali i četvrto izdanje Priručnika o suhozidnoj baštini i vještini gradnje Gradimo u kamenu. Poglavlja “Gradnja jednostavne kamene kućice” i ”Od prvog zida do majstora” su slobodno dostupna u elektroničkoj verziji.
S partnerskim organizacijama smo 18. listopada na Mallorci službeno osnovali mrežu čiji je glavni zadatak uspostava i vođenje buduće europske suhozidne kulturne rute. Više
Najavljujemo i 17. međunarodni suhozidni kongres S.P.S.-a (Société scientifique internationale pour l’étude pluridisciplinaire de la Pierre Sèche) koji će Dragodid 2020. godine organizirati u Konavlima. Više
13. listopada udruge Dragodid i Argonauta su uz pomoć lokalnih partnera organizirale drugo Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida na poluotoku Gradina u Murteru. Na Prvenstvu je sudjelovalo sedam ekipa iz Hrvatske, koje su se prijavile na javni poziv, te jedna ekipa međunarodnih volontera Erasmus+ projekta udruge Argonauta. Pehar su zasluženo odnijeli domaćini, Hripari s Murtera, s izgrađenih 4.66 m dvostrukog suhozida u 15 minuta. Izvještaj
(1) Voditelji radionice obnove bunje i suhozida ,,Vrijeme u kamenu” iznad Sutivana na Braču u organizaciji udruge Zemlja za nas, 8.-20. ožujka Foto i video
(2,3) Voditelji i volonteri radionice obnove podzida u vinogradu Takala nad Bakarskim zaljevom u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom Dolčina Praputnjak i udrugom Praputnjak-kulturni krajolik, 7.-8. travnja; 10. studenog Press
(4) Organizatori i voditelji radionice sanacije krova suhozidne kuće i obnove suhozida u selu Dragodid, 28. travnja – 1. svibnja Izvještaj
(5) Voditelji i volonteri radionice suhozidne gradnje ,,Biseri otoka” u Milni na Braču u organizaciji udruge Gea Viva, 26. travnja – 1. svibnja
(6,7) Voditelji dvije radionice izgradnje bunje u školskom dvorištu na Šolti u organizaciji O.Š. Grohote, 14.-17.svibnja; 26.-28. rujna Izvještaj
(8) Supervizori volontera volonterskog programa ”Suhozidar” Parka prirode Vransko jezero, 16. – 22. travnja Press
(9) Organizatori i voditelji radionice suhozidne gradnje ,,Kamik i gromači” u Lovranu, 21.-22. travnja Izvještaj
(10) Voditelji radionice obnove suhozida na Kotoru u Crikvenici u organizaciji Muzeja Grada Crikvenice, 11.-13. svibnja Izvještaj
(11) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, NP Krka, 25.-26. svibnja Press
(12) Voditelji kreativne suhozidne radionice za djecu i radionice obnove suhozida u Tkonu na Pašmanu, 2.-3. lipnja Izvještaj
(13,14,15,16) Voditelji četiri radionice gradnje izmještene kućerice, Konavle 22.-25. lipnja; 5.-11. studenoga; 8.-10. i 27.-29. prosinca Press
(17) Voditelji radionice suhozida u sklopu 9. Festivala levande u Velom Grablju na Hvaru u organizaciji udruge Pjover, 29. lipnja
(18) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Poljanama u domaćinstvu Josipa Perišića, 20.-22. srpnja
(19) Organizatori i voditelji arheološkog rekognosciranja zone kanjona Drage i Peruna na Učki, 25. srpnja – 1. kolovoza
(20) Organizatori, voditelji i volonteri 9. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća 2018. u Petrebišćima na Učki, 28. srpnja – 5. kolovoza
(21) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida na Olibu u organizaciji udruge Sol, 3.-5. kolovoza
(22) Voditelji radionice obnove suhozida u Bašćanskoj Dragi na Krku u organizaciji Klub astudenata geografije Zagreb, 21. rujna
(23) Voditelji radionice izgradnje ”kapareta” – suhozidnog doma za kapare, u organizaciji platforme SEA Silba Environment Art, 3.-4. listopada Izvještaj
(24) Voditelji i volonteri suhozidne radionice u sklopu 6. Kreativnih dana Fausta Vrančića na Prviću u organizaciji udruge Otok, 6.-7. listopada Foto
(25) Voditelji radionice obnove trima u organizaciji PP Biokovo 9.-11. listopada
(26) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Mundanijama u domaćinstvu PD Kamenjak – Rab, 20.-23. listopada Izvještaj Film
(27) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Malom Lošinju u domaćinstvu Gorana Jambrešića, 19.-21. listopada Izvještaj
(28) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida u organizaciji NP Paklenica, 19.-21. listopada Izvještaj
(29) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, PP Biokovo, 5. studenoga Press
(30) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Komiži na Visu u domaćinstvu Tončija Darlića, 15.-18. studenoga
Otvoreni javni popis hrvatskih suhozida, interaktivna GIS baza Suhozid.hr je u 2018. obogaćena novim suhozidnim lokalitetima koja su na terenu evidentirali i unosili baštinski entuzijasti. Pozivamo sve da pametnim telefonom učitaju fotografiju sa točnom lokacijom neke suhozidne građevine, strukture ili ambijenta. Uz fotografiju su dobrodošli i razni podaci, a pogotovo lokalni nazivi, dimenzije ili skice, podaci o graditeljima i nastanku, te nekadašnjim i današnjim korisnicima.
Naše članice i članovi su izlagali o raznim suhozidnim temama kod nas i u inozemstvu.
Predavanjem o valorizaciji i obnovi suhozidne baštine smo gostovali smo na skupu o profesionalizaciji vještine, u gradu Zovencedo u talijanskoj provinciji Vicenza, u organizaciji Muzeja kamena Vicenza. Održali smo još pet predavanja na ovu temu u Hrvatskoj (Praputnjak, Primošten Burnji, Zagreb). U listopadu smo organizirali okrugli stol o suhozidnoj gradnji u Murteru, a u rujnu sudjelovali na okruglim stolovima „Suhozidna baština“ u Mostaru, BiH (lipanj) i „Tradicionalna gradnja u kamenu bez vezivnog materijala“ u Kotoru, Crnoj Gori (rujan).
Dragodid je 2018. ispratio s 59 članica i članova (popis). Julia Bakota je predsjednica, a osim nje u upravnom odboru 2018. su bili Filip Bubalo, Filip Šrajer, Grga Frangeš i Miran Križanić.
Ponosni smo dobitnici nagrade Vicko Andrić za doprinos kulturnoj baštini!
Zahvaljujući institucionalnoj podršci Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (2016.-2018.), udruga zapošljava voditelja ureda i financija, i koordinatoricu programa na pola radnog vremena. Udruga i dalje veliki dio svojih aktivnosti obavlja zahvaljujući dugotrajnom volontiranju svojih članova.
Kontakt: info@dragodid.org
U 2018. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju […]
Jesen na Paklenici
Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica
Tekst: Miran Križanić
Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović
Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, prepoznavši dobru ideju, preuzela ulogu glavnog organizatora. S naše strane interes je bio velik, pa se odazvalo desetak naših voditelja, članova, i onih koji će to uskoro postati.
Prvi dan radionice bio je više teoretski – okupili smo se u petak navečer u novoj predavaoni u sklopu zgrade uprave i pričali o suhozidima iz perspektive krajolika, tipologije i funkcije. Drago nam je da smo imali priliku ugostiti i Meri Krnić iz LAG More 249 koja je rekla nešto više o temi kroz poticaje u poljoprivredi, što je bilo zanimljivo okupljenim ljubiteljima suhozida. Predavaona je bila ugodno popunjena, a razvila se i diskusija sa zanimljivim pitanjima.
foto 01: panorama radionice – lijevo prilaz i manje gradilište, centralno mlinice, desno u kanalu glavno gradilište
Subota je bila rezervirana za praktični dio radionice. Tko je bar jednom pohodio kanjon Velike Paklenice, zna da je pristup iz Starigrada kroz zaseok Marasoviće. Etno kuća u sklopu zaseoka sadrži malu zbirku tradicijskih predmeta i priča o životu i povijesti Podgoraca, koji je uvelike bio obilježen gospodarenjem oskudnim i kroz godinu diskontinuiranim izvorima vode.
foto 02: kombinirana tehnika kroz razdoblja u izgradnji mlinica – beton i kamen. Zaobljeni krov „na kubu“
Mlinice na predjelu Marasovića upravo su jedan takav tradicijski vodnogospodarski sklop, kojeg čine mali objekti – mlinice i pripadajući sustav kanala i zapornica koje reguliraju tok i nadovezuju se na korito potoka. Na kućicama treba primjetiti specifične bačvaste krovove/svodove „na kubu“ građene od ne-armiranog betona. Ova jedinstvena tipologija spada u baštinu s početka 20. stoljeća kad se raširila uporaba cementa.
foto 03: pogled na zapornice poviše mlinica
Ipak naša tema su suhozidi, a oni se ovdje pojavljuju kao potporni zidovi korita potoka i lateralnih kanala, prvenstveno kao zaštita od erozije. Potok kroz Paklenicu preko ljeta presušuje ali zimi je bujica jaka i svaki pokušaj reguliranja toka oko mlinica zahtijeva održavane potporne zidove.
foto 04: radovi na glavnom gradilištu – u kanalu
Cijelu subotu proveli smo kod mlinica. Odaziv je bio vrlo dobar – osim domaćina ekipe iz Parka, KUD-a, te članova naše udruge, bili su tu i brojni prolaznici, planinari, djeca, koji su došli iskoristiti jedan od zadnjih toplih jesenskih vikenda za boravak na otvorenom. Ulaz u Park je bio slobodan zbog dana otvorenih vrata, pa je i to pomoglo u stvaranju živahne atmosfere.
foto 05: bitno je dati sve od sebe
Fokusirali smo se na obnovu zapuštenog i urušenog podzida kanala dugog 20-tak metara, visine oko 1,5m, te krune drugog podzida, koji omeđuje korito potoka na prilazu kompleksu milinca. Kako je zid građen od kamenja iz potoka, dobar dio su krupni obluci, ali ipak dovoljno grubi pa nismo imali previše „kotrljanja“ pri gradnji. Obluci se slažu po istom principu kao i drugo kamenje, jedino što treba voditi računa da se ne nađe previše zaobljenih ploha „na istom mjestu“ jer bi to umanjilo trenje i stabilnost konstrukcije.
Prvu fazu čišćenja kanala od raslinja odradila je tehnička služba iz Parka pa smo odmah mogli pristupiti razgradnji oštećenih dijelova zida. Glavni problem u ovoj fazi nije bio urušeni kamen nego zemlja koja je kroz godine zapuštenosti prodrla u zid i obrušavala se pri rekonstukciji. Bilo je potrebno prvo otkopati dobar dio zemlje da bismo mogli zidati.
foto 07: zemljanih radova je bilo u izobllju
foto 09: svatko je uhvatio svoj dio zida
Posla uvijek bude nešto više nego se na prvi pogled čini, ali je i zadovoljstvo učinjenim na kraju veće. Uz puno ruku i nešto vještine ništa nije teško pa je posao završen i prije ručka. Pravi planinarski grah, kako i priliči ovom lokalitetu, osigurala je uigrana ekipa iz KUD-a. Druženje na otvorenom je potrajalo do ranih popodnevnih sati, kada smo se razišli – neki na planinarenje, neki natrag u kamp i kućama.
Organizatorima i volonterima ovim putem zahvaljujemo na dobroj atmosferi i nadamo se budućoj suradnji u novoj godini!
Za kraj, pregled prije/poslije fotografija:
foto 10: gore finiširanje, dolje urušeno zatečeno stanje
foto 11: gore: urušeni podzid, dolje radovi tijeku
foto 12: gore: odlučan početak radova – izraz na licu jednog od organizatora Zlatka Marasovića govori sve; dolje gotov podzid
foto 13: dolje zatečeno urušeno stanje, gore gotov podzid
Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica Tekst: Miran Križanić Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, […]
11 Comments
u senjskome podgorju, na primjer, “grčki” označava i sve predturske građevine – znači, sve ono što je izgrađeno prije dolaska sadašnjeg stanovništva.
zapravo, bolje reć “donedavnog stanovništva”, kad se pogleda koliko je prazno to područje sad…
Prije dolaska kojeg stanovništva Ante?
Južnih Slavena koji su oduvjek na ovim prostorima, nekad su se u prošlosti zvali Feničani, Grci, Liburni, Iliri… danas Hrvati – ime koje su nam donijeli Avari bijeli hrvati koje smo mi i Česi kasnije iskorijenili, ali ostalo nam je ime, jer su ostale njihove aristokratske porodice koje su vladale sa nama uz pomoć Rimske crkve.
Suhozide i vezivne gradnje palača i gradova su od nas naučili graditi Rimljani i doseljeni Grci u današnju Grčku koja je bila pod slavenskom vlašću do početka srednjeg vijeka, poslje su nam ti novi Grci uzeli ime i našu helenističku povijest, danadanas neće priznaju s kojeg su jezika prepisali Ilijadu i Odiseju koja se zbila u našem jadranskom primorju.
Ploviti i graditi brodove su od nas naučili Rimljani i ostali tzv. europljani.
To je sve naša povijest koja seže čak 10tisuća godina u prošlost koliko su neki suhozidi, bunje i megalitske kiklopske gradnje stare, a također toliko genestski i antropološki narod ovih prostora – arheološki i antropološki dokazano, ali izbjegavaju to objavljivati, jer se sve to ne uklapa Porfirogenitov pamflet! A nijedan povijesni izvor nije ovako proturiječan kao Porfirogenitov Spis o narodima. Pažljivijim proučavanjem, pronašle bi se brojne nedosljednosti, pa je pravo čudo da je Spis o narodima našim povjesničarima postao temeljni oslonac za tvrdnju o doseljavanju Slavena na Balkan u 6. i 7. stoleću. A većina europskih povjesničara, posljednja tri stoljeća, opredjeljivala se za tvrdnju da su Slaveni starosjedeoci Jadranskog primorja, Podunavlja i Balkana.
Njegov Spis o narodima je čisti falsifikat i pamflet Rimske i Carigradske crkvene politike koji je pisan u novije vrijeme u 17. stoljeću, da bi se dokazalo pokrštavanje slavena, i time nam se ukralo povijest koja je duga i slavna, ali i tužna.
I tužno je to kad vi dragi Ante i ostali govorite da smo naučili graditi suhozide od stranaca koji su prije živjeli, a upravo ti stranci su naši Djedovi – pogledajte kako nam je sve to u krvi, pogledaj kakvi smo graditelji, pomorci, brodograditelji, ribari, umjetnici, ratnici… rodimo se sa takvim talentom i mi to ne vidimo, nego još šiptare proglašavamo starosjediteljima, narod koji su Italci doselili U 11.st. da uništavaju slavensku krv i koji nemaju pojma o običajima i talentima koje mi imamo.
Hvala
Vinko, komentar je zanimljiv. Međutim, nije mi baš jasno po čem smo to “mi”, odnosno (“naši preci”) “Feničani, Grci, Liburni, Iliri… danas Hrvati” ustvari nekakvi prapradavni “Južni Slaveni”, kad sam pojam “Slaveni” nije poznat prije 9. st. i nije vezan za genetsko nego za jezično obilježje.
Nije bit što se slavenima zovemo od srednjeg vijeka, nego je to genetska i antropološka oznaka naroda koji danas spadaju pod Slavene – da, prije 3-4tisuće god nas nisu tako nismo zvali, ali danas se tako označavaju skupine naroda i mi spadamo pod Slavene, ali stare Slavene Dinarce, jer su Ruski genetičari dokazali (ne glupan Primorac) da se naš gen širio odavde prema sjeveroistoku Europe, Rusiji i maloj Aziji, gdje su danas poznate nam slavenske države, ali, još ali, naš stari Dinarski gen nam daje posebnost, čak i nadmoć naspram te naše mlađe braće Slavena.
To znači da je hrvatsko primorje prvobitna, pa poslje podunavlje Majka rodilja od davnina, i nije čudo što se ovi prostori nazivaju Stara Europa, a ne Balkan kako nam podmeću.
Želim samo istaći da moramo tražiti pravo na našu izvornu povijest i porijeklo, i ponosno to predstavljati kao naše, a ne da naše pretke držimo kao strance prije nas!
Hvala
Nedavno su Rusi čitavu teoriju „afričkog porijekla“ razbili u paramparčad… http://in-other-news.com/2011/The_death_of_the_Out-of-Africa_theory i
http://gizadeathstar.com/2012/06/russians-make-some-new-human-haplogroup-announcements-questioning-the-out-of-africa-hypothesis/
To je istraživanje rusko-američkog biologa sa Univerziteta Harvard, Anatole A. Klyosov, utemeljeno na DNK genealogiji, osvjetljava da (Pra)Slaveni potiču s Balkana od prije točno 12.200 godina, što potvrđuje tzv. haplogrupa R1a1!
Zaključak
Grci su skupno ime za nešto što je bivše. I u Bosni imamo istu priču o „Grcima“ koji su tu živjeli. Riječ Grci potiče od bizantsko-katoličke šizme jer je Dalmacija išla iz ruke u ruku sve dok se Venecija nije ustalila kao katolička država. Dakle, za narod je to ostalo neko ime ljudi koji su imali drugu liturgiju koji su drugim riječima pripadali drugoj epohi. Tako danas i u Imotskom mnoge bunare koji su očigledno ilirski i predilirski zovu turskima, a to nema veze sa Turcima. Dakle, Grci, Turci, Rimljani, to su imena prohujalih vremena, ali nemaju nužno veze s Grcima nit Turcima niti Rimjanima.
Hvala Vinko! Cini mi se da je to bio i smisao Horvaticeve i Antine opaske gore u tekstu, i da niti jedan niti drugi nisu imali namjeru polemizirati o kontinuitetima. Ali nije zato tvoja opaska manje zanimljiva i potrebna (i prikladna uz temu) jer mi se cini da jos uvijek prevladava jezikom i mainstream kulturom posredovano vidjenje povijesti u kojem se kontinuiteti o kojima govoris lako zanemaruju. Doduse te je druge kontinuitete (osim genetskih) jako tesko dokazati, pa mislim da razgovor tko je koga naucio sto mora ostati sa rezervom, kod svih sugovornika. To je velika tema sto se nepravo svodjenih gradjevina tice, cak i politicki osjetljiva http://www.dragodid.org/polemike-tamna-strana-kazuna/.
Interesantno je kako se te pred-gradjevine nazivaju “grckima” i “turskima”, a nikad (?) “rimskima”. Vjerojatno zato jer je rimska povijest je daleko transparentnija pa “rimski” ne zvuci toliko egzoticno, vise nekako konkretno.
Hvala Filip
Talijani svoje pretenzije ostvaruju preko naše povijesti i običaja, (tako i Grci) i skrivaju utjecaj naših ljudi na njihovu povijest, pa nije čitavo Rimsko carstvo bilo talijansko i romansko, npr. naši Veneti su osnovali Veneciju i kasnije se odnarodili, kad su nas ovdje pokorili, opet su naše izdajice postavljali da vode provincije, naše mladiće su odvodili u vojsku, one neposlušne u gladijatore, jedino nas u robstvo nisu odvodili jer smo bili preopasni… ha,ha, tako kažu.
tako da Istru nonstop pokušavaju talijanizirati, pa nije ni čudo što talijaniziraju kažune i bunje ode u nas, ali zašto mi šutimo, zašto nismo sigurni u svoju povijest i porijeklo, naša sadašnja povijest o doseljavanju ide u prilog Talijanima i Grcima, a sami naši povjesničari priznaju da ništa u hrvatskoj povijesti još nije do kraja definirano, sve još visi, ponajviše zbog Porfirogenitovog pamfleta i straha od priznanja naše autohtonosti, što bi razljutilo nacionaliste, ali i Talijane, jer službenim našim priznanjem da smo starosjedioci talijani više nemaju pravo na naše običaje gradnje suhozida i kažuna.
lp
Apeliram na smirivanje strasti. Ne vidim po čemu bi običaj gradnje suhozida bio ekskluzivno naš a ne npr. http://en.wikipedia.org/wiki/Great_Zimbabwe
To moj prijatelj Grga zove inkluzivnim nacionalizmom koji je u jednoj drugoj verziji bio “nije da sve Hrvate treba pobit nego svi su Hrvati zapravo Srbi”. Lijepo je istraživati, ali nemojmo bit djeca željna svađe.
Sad sam telefonski razgovarao sa g. Antunom Vrankovićem iz Svirča, dobrim poznavateljem središnjeg dijela Hvara, koji mi veli da i na Hvaru postoje tri lokve u čijem je imenu korijen Grk: Grčić lokva i Grinčić lokva na području Sviraškog Vorha, te Grinčić lokva kod Grablja. Ime povezuje sa danas izumrlom obitelji Grčić iz Svirča, a pitanje za onomastičare je ima li kakva veza između Grka i Grčića?
Po arheologu Ranku Starcu u zborniku o brončanodobnim i željeznodobnim gradinama (Liburnijske teme, 8, Opatija, 1994) spominje se kako su u Druškoj peći (u Potoškoj vali, Mošćenička Draga) po predaji živjeli “grčki fratri” pa arheolog pojašnjava kako taj prežitak u narodnoj memoriji nije o klasičnim ni helenističkim Grcima već o bizantskim.