Jadranski suhozidi: Grčka lokva

Tekst i foto: Berislav Horvatić
Dvostruka Grčka lokva kod sela Golubić sjeverno od kanjona Krupe. Leži ispod ilirske gradine, 275 m jugozapadno od nje, što daje naslutiti i njezinu vjerojatnu starost. Manja (sjeverna) lokva, uredno podgrađena suhozidom i s dvije konzolne stepenice za pristup vodi, je očito bila za ljude, a ona veća (južna), sa slobodnim pristupom, za stoku.
(Barem na Krku pridjev “grčki” zapravo znači “predslavenski”, i obilato se koristi za liburnske građevine ili njihove ostatke. Pretpostavljam da je to i ovdje slučaj.)

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

13 Comments

  1. Ante
    Posted September 9, 2012 at 14:32 | Permalink

    u senjskome podgorju, na primjer, “grčki” označava i sve predturske građevine – znači, sve ono što je izgrađeno prije dolaska sadašnjeg stanovništva.

    zapravo, bolje reć “donedavnog stanovništva”, kad se pogleda koliko je prazno to područje sad…

  2. Vinko
    Posted November 28, 2012 at 12:28 | Permalink

    Prije dolaska kojeg stanovništva Ante?
    Južnih Slavena koji su oduvjek na ovim prostorima, nekad su se u prošlosti zvali Feničani, Grci, Liburni, Iliri… danas Hrvati – ime koje su nam donijeli Avari bijeli hrvati koje smo mi i Česi kasnije iskorijenili, ali ostalo nam je ime, jer su ostale njihove aristokratske porodice koje su vladale sa nama uz pomoć Rimske crkve.

    Suhozide i vezivne gradnje palača i gradova su od nas naučili graditi Rimljani i doseljeni Grci u današnju Grčku koja je bila pod slavenskom vlašću do početka srednjeg vijeka, poslje su nam ti novi Grci uzeli ime i našu helenističku povijest, danadanas neće priznaju s kojeg su jezika prepisali Ilijadu i Odiseju koja se zbila u našem jadranskom primorju.

    Ploviti i graditi brodove su od nas naučili Rimljani i ostali tzv. europljani.

    To je sve naša povijest koja seže čak 10tisuća godina u prošlost koliko su neki suhozidi, bunje i megalitske kiklopske gradnje stare, a također toliko genestski i antropološki narod ovih prostora – arheološki i antropološki dokazano, ali izbjegavaju to objavljivati, jer se sve to ne uklapa Porfirogenitov pamflet! A nijedan povijesni izvor nije ovako proturiječan kao Porfirogenitov Spis o narodima. Pažljivijim proučavanjem, pronašle bi se brojne nedosljednosti, pa je pravo čudo da je Spis o narodima našim povjesničarima postao temeljni oslonac za tvrdnju o doseljavanju Slavena na Balkan u 6. i 7. stoleću. A većina europskih povjesničara, posljednja tri stoljeća, opredjeljivala se za tvrdnju da su Slaveni starosjedeoci Jadranskog primorja, Podunavlja i Balkana.
    Njegov Spis o narodima je čisti falsifikat i pamflet Rimske i Carigradske crkvene politike koji je pisan u novije vrijeme u 17. stoljeću, da bi se dokazalo pokrštavanje slavena, i time nam se ukralo povijest koja je duga i slavna, ali i tužna.

    I tužno je to kad vi dragi Ante i ostali govorite da smo naučili graditi suhozide od stranaca koji su prije živjeli, a upravo ti stranci su naši Djedovi – pogledajte kako nam je sve to u krvi, pogledaj kakvi smo graditelji, pomorci, brodograditelji, ribari, umjetnici, ratnici… rodimo se sa takvim talentom i mi to ne vidimo, nego još šiptare proglašavamo starosjediteljima, narod koji su Italci doselili U 11.st. da uništavaju slavensku krv i koji nemaju pojma o običajima i talentima koje mi imamo.
    Hvala

  3. Filip Š
    Posted November 28, 2012 at 13:40 | Permalink

    Vinko, komentar je zanimljiv. Međutim, nije mi baš jasno po čem smo to “mi”, odnosno (“naši preci”) “Feničani, Grci, Liburni, Iliri… danas Hrvati” ustvari nekakvi prapradavni “Južni Slaveni”, kad sam pojam “Slaveni” nije poznat prije 9. st. i nije vezan za genetsko nego za jezično obilježje.

  4. Vinko
    Posted November 28, 2012 at 16:56 | Permalink

    Nije bit što se slavenima zovemo od srednjeg vijeka, nego je to genetska i antropološka oznaka naroda koji danas spadaju pod Slavene – da, prije 3-4tisuće god nas nisu tako nismo zvali, ali danas se tako označavaju skupine naroda i mi spadamo pod Slavene, ali stare Slavene Dinarce, jer su Ruski genetičari dokazali (ne glupan Primorac) da se naš gen širio odavde prema sjeveroistoku Europe, Rusiji i maloj Aziji, gdje su danas poznate nam slavenske države, ali, još ali, naš stari Dinarski gen nam daje posebnost, čak i nadmoć naspram te naše mlađe braće Slavena.

    To znači da je hrvatsko primorje prvobitna, pa poslje podunavlje Majka rodilja od davnina, i nije čudo što se ovi prostori nazivaju Stara Europa, a ne Balkan kako nam podmeću.

    Želim samo istaći da moramo tražiti pravo na našu izvornu povijest i porijeklo, i ponosno to predstavljati kao naše, a ne da naše pretke držimo kao strance prije nas!
    Hvala

  5. Vinko
    Posted November 29, 2012 at 10:14 | Permalink

    Nedavno su Rusi čitavu teoriju „afričkog porijekla“ razbili u paramparčad… http://in-other-news.com/2011/The_death_of_the_Out-of-Africa_theory i
    http://gizadeathstar.com/2012/06/russians-make-some-new-human-haplogroup-announcements-questioning-the-out-of-africa-hypothesis/
    To je istraživanje rusko-američkog biologa sa Univerziteta Harvard, Anatole A. Klyosov, utemeljeno na DNK genealogiji, osvjetljava da (Pra)Slaveni potiču s Balkana od prije točno 12.200 godina, što potvrđuje tzv. haplogrupa R1a1!

  6. Vinko
    Posted November 29, 2012 at 10:16 | Permalink

    Zaključak
    Grci su skupno ime za nešto što je bivše. I u Bosni imamo istu priču o „Grcima“ koji su tu živjeli. Riječ Grci potiče od bizantsko-katoličke šizme jer je Dalmacija išla iz ruke u ruku sve dok se Venecija nije ustalila kao katolička država. Dakle, za narod je to ostalo neko ime ljudi koji su imali drugu liturgiju koji su drugim riječima pripadali drugoj epohi. Tako danas i u Imotskom mnoge bunare koji su očigledno ilirski i predilirski zovu turskima, a to nema veze sa Turcima. Dakle, Grci, Turci, Rimljani, to su imena prohujalih vremena, ali nemaju nužno veze s Grcima nit Turcima niti Rimjanima.

  7. Filip Š
    Posted November 29, 2012 at 11:12 | Permalink

    Hvala Vinko! Cini mi se da je to bio i smisao Horvaticeve i Antine opaske gore u tekstu, i da niti jedan niti drugi nisu imali namjeru polemizirati o kontinuitetima. Ali nije zato tvoja opaska manje zanimljiva i potrebna (i prikladna uz temu) jer mi se cini da jos uvijek prevladava jezikom i mainstream kulturom posredovano vidjenje povijesti u kojem se kontinuiteti o kojima govoris lako zanemaruju. Doduse te je druge kontinuitete (osim genetskih) jako tesko dokazati, pa mislim da razgovor tko je koga naucio sto mora ostati sa rezervom, kod svih sugovornika. To je velika tema sto se nepravo svodjenih gradjevina tice, cak i politicki osjetljiva http://www.dragodid.org/polemike-tamna-strana-kazuna/.

    Interesantno je kako se te pred-gradjevine nazivaju “grckima” i “turskima”, a nikad (?) “rimskima”. Vjerojatno zato jer je rimska povijest je daleko transparentnija pa “rimski” ne zvuci toliko egzoticno, vise nekako konkretno.

  8. Vinko
    Posted November 29, 2012 at 16:07 | Permalink

    Hvala Filip
    Talijani svoje pretenzije ostvaruju preko naše povijesti i običaja, (tako i Grci) i skrivaju utjecaj naših ljudi na njihovu povijest, pa nije čitavo Rimsko carstvo bilo talijansko i romansko, npr. naši Veneti su osnovali Veneciju i kasnije se odnarodili, kad su nas ovdje pokorili, opet su naše izdajice postavljali da vode provincije, naše mladiće su odvodili u vojsku, one neposlušne u gladijatore, jedino nas u robstvo nisu odvodili jer smo bili preopasni… ha,ha, tako kažu.
    tako da Istru nonstop pokušavaju talijanizirati, pa nije ni čudo što talijaniziraju kažune i bunje ode u nas, ali zašto mi šutimo, zašto nismo sigurni u svoju povijest i porijeklo, naša sadašnja povijest o doseljavanju ide u prilog Talijanima i Grcima, a sami naši povjesničari priznaju da ništa u hrvatskoj povijesti još nije do kraja definirano, sve još visi, ponajviše zbog Porfirogenitovog pamfleta i straha od priznanja naše autohtonosti, što bi razljutilo nacionaliste, ali i Talijane, jer službenim našim priznanjem da smo starosjedioci talijani više nemaju pravo na naše običaje gradnje suhozida i kažuna.
    lp

  9. Filip Š
    Posted November 29, 2012 at 16:49 | Permalink

    Apeliram na smirivanje strasti. Ne vidim po čemu bi običaj gradnje suhozida bio ekskluzivno naš a ne npr. http://en.wikipedia.org/wiki/Great_Zimbabwe :)
    To moj prijatelj Grga zove inkluzivnim nacionalizmom koji je u jednoj drugoj verziji bio “nije da sve Hrvate treba pobit nego svi su Hrvati zapravo Srbi”. Lijepo je istraživati, ali nemojmo bit djeca željna svađe.

  10. Filip Š
    Posted January 7, 2016 at 12:14 | Permalink

    Sad sam telefonski razgovarao sa g. Antunom Vrankovićem iz Svirča, dobrim poznavateljem središnjeg dijela Hvara, koji mi veli da i na Hvaru postoje tri lokve u čijem je imenu korijen Grk: Grčić lokva i Grinčić lokva na području Sviraškog Vorha, te Grinčić lokva kod Grablja. Ime povezuje sa danas izumrlom obitelji Grčić iz Svirča, a pitanje za onomastičare je ima li kakva veza između Grka i Grčića?

  11. Posted January 7, 2016 at 13:43 | Permalink

    Po arheologu Ranku Starcu u zborniku o brončanodobnim i željeznodobnim gradinama (Liburnijske teme, 8, Opatija, 1994) spominje se kako su u Druškoj peći (u Potoškoj vali, Mošćenička Draga) po predaji živjeli “grčki fratri” pa arheolog pojašnjava kako taj prežitak u narodnoj memoriji nije o klasičnim ni helenističkim Grcima već o bizantskim.

  12. ante
    Posted September 17, 2019 at 12:18 | Permalink

    za gospu!¨jeste munjeni svi redon. grcka oce rec istocnog obreda, pravoslavna, vlaška, šta bi se danas reklo srpska s obziron na (nekadasnje) stanovnistvo

  13. Filip Š
    Posted September 17, 2019 at 15:17 | Permalink

    Naizgled ima smisla, ali zašto bi sami Srbi svoju lokvu zvali Grčka lokva?

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Godišnji izvještaj udruge 4 grada Dragodid za 2020.

Autorica: Marta Krištofić

Ova godina nam je svima bila izazovna. Drago nam je da smo uz sve prepreke i manje izmjene ipak uspjeli provesti bogatu suhozidarsku sezonu. Interes ljudi za očuvanjem kulturne baštine raste, a to što se naše aktivnosti provode na otvorenom i u prirodi dodatno je privuklo zanimanje javnosti.

1

Sezonu smo otvorili majstorskom radionicom suhozidne gradnje na riječkom kampusu. U sklopu EPK 2020 izveo se suhozidan natpis “I’m not a robot” po zamisli umjetnika Darka Fritza. Radionica je okupila stotinjak volontera iz čitave države, a posjetila su ju i 2 razreda riječkih osnovnih škola.

2

Mnoge radionice (riječki kampus, Waldorfska škola, HORA…) uključile su one najmlađe, djecu i mlade školskog uzrasta, podižući svijest o tradiciji od najranije dobi. U parku skulptura Dubrova pridružila su nam se i djeca s intelektualnim teškoćama i svojim entuzijazmom pokazala kako je sve moguće.

Igrom prilika, godinu smo iskoristili za proširivanje znanja između članova udruge. Na Petrebišćima XI. bavili smo se malo zahtjevnijim zahvatima čime smo osigurali i pripremili teren za buduće javne radionice. Tijekom radionice snimljen je film o Dragodidu koji će biti dio trajnog postava u centru za posjetitelje Poklon u parku prirode Učka. Dok smo kroz dvije radionice na Kotoru izveli smo rekonstrukciju stubišta gromače i prezidali zahtjevan podzid na ulazu u naselje.

3

4

 

Suhozidarske tehnike obogatili smo i drugim zanatima. U Godinju smo sudjelovali na žetvi raži i izradi snopova za slamnati krov. Kada su se snopovi posušili, vratili smo se i na mlaćenje slame, završnu obradu prije ugradnje. Sudjelovali smo i na međunarodnoj razmjeni obnove dvorca Calmont d’Olt gdje nas je osim zidanja bedema vapnenom žbukom dočekala i radionica finog klesanja kamenih blokova. Erasmus+ projekti nisu ni ove godine razočarali pa smo se, osim spomenute razmjene, vratili i na trening za voditelje volonterskih kampova. Seminar na istu temu održan je preko internet konferencije nekoliko tjedana kasnije.

56

 

Događaj koji je trebao obilježiti ovu godinu definitivno je Međunarodni kongres suhozidne gradnje u Konavlima. Organizacijski odbor ga je ipak odlučio odgoditi radi ograničenja putovanja i okupljanja pa ćemo se ovom temom baviti na jesen 2021. godine.

Slijedi kalendar provedenih radionica i edukacija, kroz koje smo i ove godine uspješno približili umijeće suhozidanja i njene vrijednosti lokalnoj zajednici, ali i šire.

 

VELJAČA

24.02.-01.03. U Rijeci smo u sklopu projekta Europska prijestolnica kulture vodili majstorsku radionicu kroz koju se realizirao suhozidan natpis “I’m not a robot”. Izvještaj

28.02.-29.02.2020. Voditelji suhozidnih mentora zadarske županije gdje smo obnovili suhozidnu terasu u blizini planinarskog doma u NP Paklenica. Izvještaj

 

LIPANJ

16.06.-19.06. Na Kotoru smo, na poziv Muzeja grada Crikvenice, rekonstruirali gromaču s prolazom i stubištem. Popravili smo i dijelove suhozida na okolnim gomilama pa i zid u blizini lokve koji je od prošlogodišnje radionice dijelom devastiran. Izvještaj

19.06.-21.06. U suradnji s udrugom Mediteranski kiparski simpozij smo u parku kamenih skulptura Dubrova kroz 3-dnevnu radionicu obnovili duge poteze suhozida. Osim prijavljenih volontera pridružili su nam se i članovi društva za istraživanje i potporu te članovi udruge osoba s intelektualnim teškoćama “Srce Rijeka”. Izvještaj

23.06.-26.06. Amaterska kulturna udruga Žirje kroz projekt (Za)zeleni otok uz sudjelovanje udruga Dragodid i Hyla vodila je akciju obnove lokve. Zajedno s volonterima smo sanirali tri veće izvale na vanjskom prstenu podzida koji okružuju lokvu, a ukupno smo rekonstruirali oko 26 m2 lica suhozida. Izvještaj

27.06.-28.06. Oko lokve u Gaćelezima vodili smo obnovu suhozida neposredno uz rub lokve koji je bio posebno zahtjevan zbog veoma uskog prostora za rad. Obnovu su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi. Izvještaj

 

SRPANJ

17.07.  U Veliki godin smo se zaputili na dojavu Centra za kulturu i baštinu grada Vrgorca. Pod mentorstvom obitelji Pavlinović i Rajka Lendića učili smo žeti raž i izrađivati snopove za slamnati krov. Izvještaj

24.07. Udruga Pjover nas je već tradicionalno pozvala na 12. festival lavande na kojem smo vodili radionicu obnove gomila na terasama lavande na hvarskom Velom grablju.

27.07.-29.07. U sklopu projekta Natura Drniš (Grad Drniš i Motonautika-Luke d.o.o.) vodili smo radionicu gradnje suhozida s lokalnim volonterima. Izvještaj

 

KOLOVOZ

01.08.-09.08. Zahvaljujući JU Park Prirode Učka, Ministarstvu kulture i Općini Mošćenička Draga i ove smo godine organizirali radionicu na Petrebišćima. Bila je zatvorenog tipa te su naši članovi obavili pripremne radove za buduće volonterske kampove. Također je održana edukacija u sklopu Interreg projekta “Kaštelir” i snimljen film o Dragodidu koji će se prikazivati u centru za posjetitelje Poklon u parku prirode Učka.

15.08.-16.08. Kroz projekt SOS Silba Off Season organiziranom od strane ekološke platforme S.E.A. Silba Enviroment Art, zaputili smo se na Silbu. Tamo smo vodili radionicu izrade duplice za uzgoj kapara, a Natashino imanje smo obogatili i za još jednu kaparetu. Izvještaj

18.08.-30.08. U organizaciji baštinske mreže Union Rempart sudjelovali smo na Erasmus+ projektu u Espalionu. Radionica je obuhvaćala obnovu srednjovjekovnog dvorca Calmon’t d’Olt gdje smo učili zidati vapnenom žbukom i fino klesati kamene blokove. Izvještaj

28.08.-31.08. Na poziv waldorfske škole u Rijeci smo uz pomoć profesora, roditelja i pokojeg polaznika škole presložili granične zidove između terena radi njihove dotrajalosti i zapuštenosti. Dvostruki zid na ulaznoj strani u teren također je presložen i podignut na svoju originalnu visinu. Izvještaj

29.08. Vratili smo se u Veliki Godinj radi druge etape edukacije o obradi slame za krov. Izvještaj

 

RUJAN

12.09.-14.09. Ponovno u Kotoru, ovoga puta u sklopu projekta Rijeka 2020. sudjelovali smo u programu “Kotor zove!”. U sklopu programa obnovili smo podzid na prilaznom putu naselja i presložili kamenje u zidu na izlasku iz naselja. Izvještaj

19.09. LAG More 349 i grad Šibenik organizirali su 4. prvenstvu u izgradnji suhozida na poluotoku Srima kod Šibenika. Ove godine je cilj bio u 2.5 sata izgraditi što kvalitetniju klupu od suhozida. Sudjelovalo je 10 ekipa, a naslov prvaka obranila je ekipa Golinjevo iz Trilja. Izvještaj

 

LISTOPAD

01.10.-03.10. Održali smo trodnevnu edukativnu radionicu u Starogradskom polju za učenike Agroturističke srednje škole iz Jelse na Hvaru i njihove profesore u organizaciji J.U. Agencije za upravljanje Starogradskim poljem.

05.10.-11.10. Uputili smo se natrag u Calmont d’Olt, ovoga puta na Erasmus+ trening za voditelje volonterskih kampova koji organizira Rempart. Izvještaj

26.10.-01.11. Na poziv neformalne ekipe Suhozidna baština Konavala i općine Konavle smo sudjelovali u izgradnji kućerice, od temelja do krova. Press

29.10. Sudjelovali smo na online seminaru za voditelje volonterskih kampova u organizaciji Remparta.

 

STUDENI

06.11. Na poziv udruge Permakultura Dalmacija održali smo online predavanje “Suhozidna baština istočne obale Jadrana -tradicija na putu održivosti”. Kroz predavanje otvoreno za sve predstavili smo bogatstvo suhozidne baštine istočnog Jadrana, kulturno-povijesni aspekt gradnje suhozida i problematiku zaštite ove vještine.

07.11. U suradnji s poljoprivrednom zadrugom Dolčina održana je sada već tradicionalna radionica obnove Praputnjanskih podzida. Izvještaj

12.-13.11. Projektu “Revitalizacija kulturno-povijesne baštine zaseoka Kotišina” doprinijeli smo predavanjem o suhozidima i malom radionicom obnove zida terase. Radionica je održana za ustanove i tvrtke s područja Makarske.

25.11. Održali smo predavanje “O suhozidnoj baštini i vještini gradnje”  u sklopu programa “Kulturna i prirodna baština Hrvatske” u Knjižnici S. S. Kranjčevića.

26.-28.11. U osnovnoj školi Vladimira Nazora u Crikvenici smo u suradnji s MGC održali radionicu obnove suhozida u školskom dvorištu i masliniku. Izvještaj

 

Autorica: Marta Krištofić Ova godina nam je svima bila izazovna. Drago nam je da smo uz sve prepreke i manje izmjene ipak uspjeli provesti bogatu suhozidarsku sezonu. Interes ljudi za očuvanjem kulturne baštine raste, a to što se naše aktivnosti provode na otvorenom i u prirodi dodatno je privuklo zanimanje javnosti. Sezonu smo otvorili majstorskom […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: “Kotor u dvorištu“, OŠ Vladimira Nazora, Crikvenica

Tekst: Oleg Miklić
Foto: Romina Tominić, Oleg Miklić

U suradnji s Muzejom Grada Crikvenice i Osnovnom školom Vladimira Nazora, a pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije, održana je druga radionica „Kotor u dvorištu“. Kotor je staro naselje na brdu u zaleđu Crikvenice, na kojem kao udruga aktivno sudjelujemo dugi niz godina u obnovi suhozidnje gradnje. Ova radionica teži približiti to iskustvo u dvorište osnovne škole i podijeliti ga s učenicima, a pritom funkcionalno urediti dvorište škole. Srdačno smo dočekani od Tee iz Muzeja, Olge i Martine iz škole, kojima i ovom prilikom zahvaljujemo na poklonima ručno izrađenih od osnovnoškolaca. Zahvaljujemo i tvrtki Izgradnja d.o.o. koja je donirala kamen od kojeg smo se odlučili nastaviti na prošlogodišnju radionicu i nadodati jednu prekinutu koncentričnu polukružnu suhozidnu klupicu na jednu već postojeću.

0102

Prvi dan je brzo protekao u sortiranju gomile kamenja, čišćenjem radnog prostora i iskopu temelja.

0304050607

Drugi dan smo krenuli sa ziđanjem klupica. Na dva školska sata su nam se priključili i učenici 7.b razreda kojima smo na većoj poluizgrađenoj klupici pokazali osnove slaganja kamena u lice zida i važnost skupljanja i polaganja čkalje. Učenici su brzo savladali osnovno gradivo, pa su započeli graditi i malu klupicu. Moramo pohvaliti 7.b za trud i zalaganje i čestitati im za njihov prvi suhozid – klupicu. Kad se male ruke slože!

0809

U nastavku dana završili smo i ziđanje velike klupice.

1011

Treći dan smo završili sa ziđanjem male klupice i uredili smo okolni teren čišćenjem viška kamena.

12131415

Rezultat ove radionice je višenamjenski prostor u školskome dvorištu, npr. za održavanje škole na otvorenom, ali i klupica na kojoj djeca mogu odmoriti i pojesti marendu.

Nastavak dugogodišnje suradnje sa Muzejom Grada Crikvenice se nastavlja, a sa Osnovnom Školom Zvonka Cara nadajmo se tek počinje.

Tekst: Oleg Miklić Foto: Romina Tominić, Oleg Miklić U suradnji s Muzejom Grada Crikvenice i Osnovnom školom Vladimira Nazora, a pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije, održana je druga radionica „Kotor u dvorištu“. Kotor je staro naselje na brdu u zaleđu Crikvenice, na kojem kao udruga aktivno sudjelujemo dugi niz godina u obnovi suhozidnje gradnje. Ova radionica […]

Read More »

 atts
0

Najava predavanja: O suhozidnoj baštini i vještini gradnje

U zagrebačkoj knjižnici Silvija Strahimira Kranjčevića u srijedu, 25. 11. 2020. u 18 sati dr. sc. Filip Šrajer održat će predavanje “O suhozidnoj baštini i vještini gradnje”.

Knjižnica S. S. Kranjčevića, podržana od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, pokrenula je 2008. godine program “Kulturna i prirodna baština Hrvatske” kojim predstavlja i promiče hrvatsku kulturnu i prirodnu baštinu (ovogodišnji program). Realizacijom raznovrsnih programskih akcija (predavanja, radionice, izložbe, glazbena i druga događanja), nastoji se upotpuniti kulturna ponuda područja na kojemu knjižnica djeluje. Događanja su, tijekom nekoliko godina koliko se program kontinuirano odvija, podijeljena u dva ciklusa, a obuhvaćaju niz različitih tema i sadržaja: hrvatski narodni običaji, stari tradicijski obrti, narodna i etno glazba, hrvatski nacionalni parkovi, urbana sociologija, ekologija itd.
 pozivnica jesen 20-page-001
U programu su, između ostalih, sudjelovali: Dunja Knebl, Nebojša Stijačić, Dario Marušić, Srećko Božičević, Dražen Perica, Ognjen Čaldarović, Daniel Miščin, Rene Bakalović, a ostvarena je i višestruka suradnja s većim brojem ustanova: Etnografskim muzejom u Zagrebu, Domom za starije i nemoćne osobe Park, Voskarskim i medičarskim obrtom Blažeković iz Osijeka, Hrvatskom turističkom zajednicom te vrtićima i školama s područja Peščenice.

U zagrebačkoj knjižnici Silvija Strahimira Kranjčevića u srijedu, 25. 11. 2020. u 18 sati dr. sc. Filip Šrajer održat će predavanje “O suhozidnoj baštini i vještini gradnje”. Knjižnica S. S. Kranjčevića, podržana od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, pokrenula je 2008. godine program “Kulturna i prirodna baština Hrvatske” kojim predstavlja i […]

Read More »

 atts
0

Praputnjarska takala 9

Autor: Mario Zaccaria

Fotografije: Mario Zaccaria

Ove smo godine u suradnji sa Poljoprivrdnom zadrugom Dolčina održali radionicu najkasnije ikad ali nas je poslužilo lijepo toplo sunčano vrijeme. Odaziv volontera je bio više nego velik, a i mnogi su znatiželjnici došli poviriti situaciju kako bi ovjekovječili današnju akciju.

20201107_084847Kava i čakula pred sam početak, upoznavanje sa sudionicima i voditeljima o povijesti takala i o Dragodidu. Podijeljeni smo u 2 grupe, jedna pod palicom Dragodida, a druga pod mentorstvom iskusnog barba Vjeke.

 

20201107_091008 20201107_090958

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Takala su izgrađena na živoj stijeni u kosini što je razlog zašto su se desila dva identična urušenja. Temeljni kamen je s vremenom počeo klizati po živcu i poveo sa sobom blokove koji su bili na njemu uzročivši tipičnu crvenu “ranu” u obliku slova V.

20201107_093036

 

 

Prije svega bilo je nužno razgrnuti, probrati o odvojiti škalju od velikih blokova koji su poslužili za ponovu obnovu lica zida.

 

20201107_105443   20201107_120025

 

Tek nakon toga krenuli smo slaganjem lica. Najveći blokovi iskorišteni su na dnu kao temelji, a s vremenom kako nam je falivalo materijala nastupali su sve manji kameni do vrha. Nismo se štedjeli na skupljanju škalje.

20201107_125137

 

Točno u podne domaćini su nas uslužili sa uvijek dobrom maneštrom od fažola i kolačima iz bakarskog kraja kao baškot.

20201107_151740         20201107_142403

 

20201107_151740 20201107_151747

 

Relativno smo brzo bili gotovi s obzirom da je površina urušenja bila mala, a nas puno tako da smo imali više vremena za nastavak druženja uz kolače i dobru kapljicu. Josipa Miloš je rekla da će za 10.jubilarnu radionicu spraviti tortu, a to joj nećemo zaboraviti :)

 

Autor: Mario Zaccaria Fotografije: Mario Zaccaria Ove smo godine u suradnji sa Poljoprivrdnom zadrugom Dolčina održali radionicu najkasnije ikad ali nas je poslužilo lijepo toplo sunčano vrijeme. Odaziv volontera je bio više nego velik, a i mnogi su znatiželjnici došli poviriti situaciju kako bi ovjekovječili današnju akciju. Kava i čakula pred sam početak, upoznavanje sa […]

Read More »

 atts
0

Dragodid delegacija u posjetu Francuskoj, vol.2 (5.-11. listopad 2020.)

Tekst: Marta Krištofić
Foto: Ana Burić, Marta Krištofić, Josipa Popović

 
 
Prošlo je tek mjesec dana od radionice u Calmont d’Olt-u, a mi se već pakiramo za povratak. Ovaj put u malo izmijenjenom sastavu (Ana Burić, Marta Krištofić, Josipa Popović) sudjelovat ćemo na potpuno drugačijoj radionici. Umjesto učenja tehnika gradnje, bit ćemo dio interaktivnog treninga za voditelje radionica koji organizira Rempart. I tako krećemo, razmaženi od zadnjeg putovanja, osobnim automobilom put Espaliona.
 
Radionica namijenjena voditeljima volonterskih kampova okupila je 21 osobu iz 8 zemalja. Oni koji nam se nisu mogli pridružiti uživo pratili su nas preko Zoom sastanaka. Živjela tehnologija! Prvih nekoliko dana proveli smo grijući stolce u gradskoj vijećnici.
 
Ph00
Nakon predstavljanja Remparta, krovne organizacije ovakvih kampova u Francuskoj, bavili smo se pravnim okvirima volonterskih radionica restauracije kulturnih dobara. Dalje smo, korak po korak, prošetali kroz realizaciju projekata od samih početaka do njihova kraja. Utvrdili smo i kako povezivanje s lokalnom zajednicom i komunikacija s javnošću značajno podižu kvalitetu i iskustvo volonterskih kampova. Jedan od zadataka bio je i okarakterizirati savršenog voditelja radionice, što je obuhvaćalo proces kroz koji smo formirali biće „leader monster“, fiktivan lik koji svi želimo biti kada odrastemo.
 
1
Mi smo govorile o upravljanju rizikom i sigurnosti na kampovima, a ostale teme su prezentirali drugi sudionici treninga. Teoriju smo obogatili osobnim iskustvima, što je čitavoj priči dalo jednu intimniju notu. Iznenadilo nas je kako svaka od uključenih organizacija djeluje na potpuno različit način da bi se očuvala kulturna baština. Zajednički im je jedino cilj i volja za uključivanjem i izobrazbom šire zajednice. Kroz teorijski dio isprepleo se i grupni rad s različitim izazovima, čija smo rješenja na kraju predstavili ostalima.
 
2
Ipak, da ne bismo samo teoretizirali, Maxim i Audrey pripremili su i klesarsko-zidarsku radionicu na kojoj smo dodatno izbrusile nedavno stečene vještine, ali i ponešto novo naučile. Bilo nam je iznimno drago vidjeti kako su blokovi klesani na prošloj radionici već ugrađeni u luk iznad jednog od prozora bedema.
 
3
U slobodno vrijeme posjetili smo crkvu Perse (Espalion), srednjovjekovno selo Saint Côme d’Olt i kapelicu Saint-Pierre de Bessuéjouls, a jedan od zalazaka sunca dočekali smo na livadama parka prirode Aubrac.
 
4
Bogata internacionalna večera posluživala se i za doručak, a zalihe su nas držale i na povratku prema Hrvatskoj. Putovanje smo dodatno začinile planinarenjem po francuskim Alpama.
 
ph11
Trening je bio uspješan na svim razinama, od tehničkih, praktičnih, do dijeljenja kulture i povezivanja sa srodnim organizacijama. Nova saznanja implementirat ćemo na lokalnim projektima, a s radošću očekujemo buduće volonterske razmjene.
 
U organizaciji:
5

Tekst: Marta Krištofić Foto: Ana Burić, Marta Krištofić, Josipa Popović     Prošlo je tek mjesec dana od radionice u Calmont d’Olt-u, a mi se već pakiramo za povratak. Ovaj put u malo izmijenjenom sastavu (Ana Burić, Marta Krištofić, Josipa Popović) sudjelovat ćemo na potpuno drugačijoj radionici. Umjesto učenja tehnika gradnje, bit ćemo dio interaktivnog […]

Read More »