Jadranski suhozidi: Grčka lokva

Tekst i foto: Berislav Horvatić
Dvostruka Grčka lokva kod sela Golubić sjeverno od kanjona Krupe. Leži ispod ilirske gradine, 275 m jugozapadno od nje, što daje naslutiti i njezinu vjerojatnu starost. Manja (sjeverna) lokva, uredno podgrađena suhozidom i s dvije konzolne stepenice za pristup vodi, je očito bila za ljude, a ona veća (južna), sa slobodnim pristupom, za stoku.
(Barem na Krku pridjev “grčki” zapravo znači “predslavenski”, i obilato se koristi za liburnske građevine ili njihove ostatke. Pretpostavljam da je to i ovdje slučaj.)

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

11 Comments

  1. Ante
    Posted September 9, 2012 at 14:32 | Permalink

    u senjskome podgorju, na primjer, “grčki” označava i sve predturske građevine – znači, sve ono što je izgrađeno prije dolaska sadašnjeg stanovništva.

    zapravo, bolje reć “donedavnog stanovništva”, kad se pogleda koliko je prazno to područje sad…

  2. Vinko
    Posted November 28, 2012 at 12:28 | Permalink

    Prije dolaska kojeg stanovništva Ante?
    Južnih Slavena koji su oduvjek na ovim prostorima, nekad su se u prošlosti zvali Feničani, Grci, Liburni, Iliri… danas Hrvati – ime koje su nam donijeli Avari bijeli hrvati koje smo mi i Česi kasnije iskorijenili, ali ostalo nam je ime, jer su ostale njihove aristokratske porodice koje su vladale sa nama uz pomoć Rimske crkve.

    Suhozide i vezivne gradnje palača i gradova su od nas naučili graditi Rimljani i doseljeni Grci u današnju Grčku koja je bila pod slavenskom vlašću do početka srednjeg vijeka, poslje su nam ti novi Grci uzeli ime i našu helenističku povijest, danadanas neće priznaju s kojeg su jezika prepisali Ilijadu i Odiseju koja se zbila u našem jadranskom primorju.

    Ploviti i graditi brodove su od nas naučili Rimljani i ostali tzv. europljani.

    To je sve naša povijest koja seže čak 10tisuća godina u prošlost koliko su neki suhozidi, bunje i megalitske kiklopske gradnje stare, a također toliko genestski i antropološki narod ovih prostora – arheološki i antropološki dokazano, ali izbjegavaju to objavljivati, jer se sve to ne uklapa Porfirogenitov pamflet! A nijedan povijesni izvor nije ovako proturiječan kao Porfirogenitov Spis o narodima. Pažljivijim proučavanjem, pronašle bi se brojne nedosljednosti, pa je pravo čudo da je Spis o narodima našim povjesničarima postao temeljni oslonac za tvrdnju o doseljavanju Slavena na Balkan u 6. i 7. stoleću. A većina europskih povjesničara, posljednja tri stoljeća, opredjeljivala se za tvrdnju da su Slaveni starosjedeoci Jadranskog primorja, Podunavlja i Balkana.
    Njegov Spis o narodima je čisti falsifikat i pamflet Rimske i Carigradske crkvene politike koji je pisan u novije vrijeme u 17. stoljeću, da bi se dokazalo pokrštavanje slavena, i time nam se ukralo povijest koja je duga i slavna, ali i tužna.

    I tužno je to kad vi dragi Ante i ostali govorite da smo naučili graditi suhozide od stranaca koji su prije živjeli, a upravo ti stranci su naši Djedovi – pogledajte kako nam je sve to u krvi, pogledaj kakvi smo graditelji, pomorci, brodograditelji, ribari, umjetnici, ratnici… rodimo se sa takvim talentom i mi to ne vidimo, nego još šiptare proglašavamo starosjediteljima, narod koji su Italci doselili U 11.st. da uništavaju slavensku krv i koji nemaju pojma o običajima i talentima koje mi imamo.
    Hvala

  3. Filip Š
    Posted November 28, 2012 at 13:40 | Permalink

    Vinko, komentar je zanimljiv. Međutim, nije mi baš jasno po čem smo to “mi”, odnosno (“naši preci”) “Feničani, Grci, Liburni, Iliri… danas Hrvati” ustvari nekakvi prapradavni “Južni Slaveni”, kad sam pojam “Slaveni” nije poznat prije 9. st. i nije vezan za genetsko nego za jezično obilježje.

  4. Vinko
    Posted November 28, 2012 at 16:56 | Permalink

    Nije bit što se slavenima zovemo od srednjeg vijeka, nego je to genetska i antropološka oznaka naroda koji danas spadaju pod Slavene – da, prije 3-4tisuće god nas nisu tako nismo zvali, ali danas se tako označavaju skupine naroda i mi spadamo pod Slavene, ali stare Slavene Dinarce, jer su Ruski genetičari dokazali (ne glupan Primorac) da se naš gen širio odavde prema sjeveroistoku Europe, Rusiji i maloj Aziji, gdje su danas poznate nam slavenske države, ali, još ali, naš stari Dinarski gen nam daje posebnost, čak i nadmoć naspram te naše mlađe braće Slavena.

    To znači da je hrvatsko primorje prvobitna, pa poslje podunavlje Majka rodilja od davnina, i nije čudo što se ovi prostori nazivaju Stara Europa, a ne Balkan kako nam podmeću.

    Želim samo istaći da moramo tražiti pravo na našu izvornu povijest i porijeklo, i ponosno to predstavljati kao naše, a ne da naše pretke držimo kao strance prije nas!
    Hvala

  5. Vinko
    Posted November 29, 2012 at 10:14 | Permalink

    Nedavno su Rusi čitavu teoriju „afričkog porijekla“ razbili u paramparčad… http://in-other-news.com/2011/The_death_of_the_Out-of-Africa_theory i
    http://gizadeathstar.com/2012/06/russians-make-some-new-human-haplogroup-announcements-questioning-the-out-of-africa-hypothesis/
    To je istraživanje rusko-američkog biologa sa Univerziteta Harvard, Anatole A. Klyosov, utemeljeno na DNK genealogiji, osvjetljava da (Pra)Slaveni potiču s Balkana od prije točno 12.200 godina, što potvrđuje tzv. haplogrupa R1a1!

  6. Vinko
    Posted November 29, 2012 at 10:16 | Permalink

    Zaključak
    Grci su skupno ime za nešto što je bivše. I u Bosni imamo istu priču o „Grcima“ koji su tu živjeli. Riječ Grci potiče od bizantsko-katoličke šizme jer je Dalmacija išla iz ruke u ruku sve dok se Venecija nije ustalila kao katolička država. Dakle, za narod je to ostalo neko ime ljudi koji su imali drugu liturgiju koji su drugim riječima pripadali drugoj epohi. Tako danas i u Imotskom mnoge bunare koji su očigledno ilirski i predilirski zovu turskima, a to nema veze sa Turcima. Dakle, Grci, Turci, Rimljani, to su imena prohujalih vremena, ali nemaju nužno veze s Grcima nit Turcima niti Rimjanima.

  7. Filip Š
    Posted November 29, 2012 at 11:12 | Permalink

    Hvala Vinko! Cini mi se da je to bio i smisao Horvaticeve i Antine opaske gore u tekstu, i da niti jedan niti drugi nisu imali namjeru polemizirati o kontinuitetima. Ali nije zato tvoja opaska manje zanimljiva i potrebna (i prikladna uz temu) jer mi se cini da jos uvijek prevladava jezikom i mainstream kulturom posredovano vidjenje povijesti u kojem se kontinuiteti o kojima govoris lako zanemaruju. Doduse te je druge kontinuitete (osim genetskih) jako tesko dokazati, pa mislim da razgovor tko je koga naucio sto mora ostati sa rezervom, kod svih sugovornika. To je velika tema sto se nepravo svodjenih gradjevina tice, cak i politicki osjetljiva http://www.dragodid.org/polemike-tamna-strana-kazuna/.

    Interesantno je kako se te pred-gradjevine nazivaju “grckima” i “turskima”, a nikad (?) “rimskima”. Vjerojatno zato jer je rimska povijest je daleko transparentnija pa “rimski” ne zvuci toliko egzoticno, vise nekako konkretno.

  8. Vinko
    Posted November 29, 2012 at 16:07 | Permalink

    Hvala Filip
    Talijani svoje pretenzije ostvaruju preko naše povijesti i običaja, (tako i Grci) i skrivaju utjecaj naših ljudi na njihovu povijest, pa nije čitavo Rimsko carstvo bilo talijansko i romansko, npr. naši Veneti su osnovali Veneciju i kasnije se odnarodili, kad su nas ovdje pokorili, opet su naše izdajice postavljali da vode provincije, naše mladiće su odvodili u vojsku, one neposlušne u gladijatore, jedino nas u robstvo nisu odvodili jer smo bili preopasni… ha,ha, tako kažu.
    tako da Istru nonstop pokušavaju talijanizirati, pa nije ni čudo što talijaniziraju kažune i bunje ode u nas, ali zašto mi šutimo, zašto nismo sigurni u svoju povijest i porijeklo, naša sadašnja povijest o doseljavanju ide u prilog Talijanima i Grcima, a sami naši povjesničari priznaju da ništa u hrvatskoj povijesti još nije do kraja definirano, sve još visi, ponajviše zbog Porfirogenitovog pamfleta i straha od priznanja naše autohtonosti, što bi razljutilo nacionaliste, ali i Talijane, jer službenim našim priznanjem da smo starosjedioci talijani više nemaju pravo na naše običaje gradnje suhozida i kažuna.
    lp

  9. Filip Š
    Posted November 29, 2012 at 16:49 | Permalink

    Apeliram na smirivanje strasti. Ne vidim po čemu bi običaj gradnje suhozida bio ekskluzivno naš a ne npr. http://en.wikipedia.org/wiki/Great_Zimbabwe :)
    To moj prijatelj Grga zove inkluzivnim nacionalizmom koji je u jednoj drugoj verziji bio “nije da sve Hrvate treba pobit nego svi su Hrvati zapravo Srbi”. Lijepo je istraživati, ali nemojmo bit djeca željna svađe.

  10. Filip Š
    Posted January 7, 2016 at 12:14 | Permalink

    Sad sam telefonski razgovarao sa g. Antunom Vrankovićem iz Svirča, dobrim poznavateljem središnjeg dijela Hvara, koji mi veli da i na Hvaru postoje tri lokve u čijem je imenu korijen Grk: Grčić lokva i Grinčić lokva na području Sviraškog Vorha, te Grinčić lokva kod Grablja. Ime povezuje sa danas izumrlom obitelji Grčić iz Svirča, a pitanje za onomastičare je ima li kakva veza između Grka i Grčića?

  11. Posted January 7, 2016 at 13:43 | Permalink

    Po arheologu Ranku Starcu u zborniku o brončanodobnim i željeznodobnim gradinama (Liburnijske teme, 8, Opatija, 1994) spominje se kako su u Druškoj peći (u Potoškoj vali, Mošćenička Draga) po predaji živjeli “grčki fratri” pa arheolog pojašnjava kako taj prežitak u narodnoj memoriji nije o klasičnim ni helenističkim Grcima već o bizantskim.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Otvorene prijave za nagradu Tripun Bokanić

Klesarska škola Pučišća, u suradnji s Oris Kućom arhitekture, poziva na dostavu dokumentacije projekata i radova ostvarenih u razdoblju od 1. 1. 2017. do 31. 12. 2018. za natječaj za Nagradu Tripun Bokanić Klesarske škole Pučišća 2019. i izložbu prijavljenih radova. Nagradom se vrednuju iznimna ostvarenja i postignuća na području oblikovanja u kamenu.

Screenshot_1
Foto: Josip Belamarić

Rok predaje dokumentacije je utorak, 7. 5. 2019., do ponoći, a materijale potrebne za prijavu na natječaj možete preuzeti ovdje.

Radovi zaprimljeni na natječaju konkuriraju za Nagradu u sljedećim kategorijama:
• najuspješnije arhitektonsko ostvarenje
• najuspješniji restauratorski zahvat
• najuspješnije oblikovanje uporabnog predmeta ili pojedinačnog arhitektonskog ili dekorativnog elementa
• najuspješniji edukacijski, kustoski, publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad
• najuspješnije oblikovanje suvenira u kamenu

Radove pristigle na natječaj ocjenjivat će stručni žiri u čijem su sastavu ove godine akademik Nikola Bašić, dipl.ing.arh., prof. Nenad Fabijanić, dipl.ing.arh., akademik Dinko Kovačić, dipl.ing.arh. i Zdravko Matijašić, majstor klesar – stručnjaci koji su svojim radom značajno doprinijeli promociji gradnje u kamenu.

Otvorenje izložbe radova pristiglih na natječaj i dodjela Nagrade održat će se 17. 5. 2019. godine u Pučišćima na Braču. Zagrebački postav izložbe planira se za kraj 2019. godine u Oris Kući arhitekture.

Izvor: Oris

Klesarska škola Pučišća, u suradnji s Oris Kućom arhitekture, poziva na dostavu dokumentacije projekata i radova ostvarenih u razdoblju od 1. 1. 2017. do 31. 12. 2018. za natječaj za Nagradu Tripun Bokanić Klesarske škole Pučišća 2019. i izložbu prijavljenih radova. Nagradom se vrednuju iznimna ostvarenja i postignuća na području oblikovanja u kamenu. Foto: Josip […]

Read More »

 atts
0

Najava: Kamik i gromači 2.

* Zbog najavljene kiše, termin radionice se pomiče na idući vikend, 4.-5. svibnja! *

Svi ljubitelji kulturne baštine i zainteresirani ljudi dobre volje pozvani su da se priključe u obnovi suhozida i pritom nauče više o vještini zidanja “u suho”! 2. radionicu obnove suhozida u Lovranu organizira udruga Interval u suradnji s Dragodidom 27. i 28. travnja 4. i 5. svibnja 2019. u vremenu od 9 do 16 sati.

Obnova suhozida voditi će se pod budnim očima naša dva voditelja na povijesnoj stazi koja povezuje Lovran sa Lovranskom Dragom te na graničnoj općinskoj čestici 822 u Tuliševici.

Organizatori mole da ponesete radnu odjeću i obuću i bocu vode, a „pun pijat“ osigurajte najavom do 2.5. na br. mob: 091 7888 087 ili komentarom na fb eventu “Kamik i gromači”.

Radionica je besplatna!

Uputa do lokacije:
Pratite glavnu cestu za Lovransku Dragu cca 5 min. Na izlazu iz Lignja (u opasnom zavoju) s lijeve strane produžite za “Janjetići”. Kad prođete Villu More uđite na prvo skretanje lijevo (nizbrdna cesta) i spojite se na noviju cestu s desne strane (nizbrdo). Kada ugledate privatni portun skrenite desno i parkirajte. Nalazimo se cca 50m niže od parkinga.

Za sve koji dolaze na radionicu, a žive izvan Lovrana, PP Učka velikodušno je ustupio “Dom za mlade volontere“ u Lovranskoj Dragi gdje volonteri mogu prespavati.

Radionicu “KAMIK I GROMAČI” podržava RIJEKA 2020 – EPK, a sufinancirana je sredstvima Primorsko-goranske županije i Općine Lovran.

Radujemo se Vašem odazivu!

cover-kamik-i-gromaci-2019 kamik-i-gromaci-2019

* Zbog najavljene kiše, termin radionice se pomiče na idući vikend, 4.-5. svibnja! * Svi ljubitelji kulturne baštine i zainteresirani ljudi dobre volje pozvani su da se priključe u obnovi suhozida i pritom nauče više o vještini zidanja “u suho”! 2. radionicu obnove suhozida u Lovranu organizira udruga Interval u suradnji s Dragodidom 27. i 28. travnja […]

Read More »

 atts
0

Najava: predavanje o suhozidnoj baštini (Lovran)

Udruga Interval u suradnji s Općinom Lovran ovog utorka – 23.04. u 17 sati u galeriji Laurus organizira predavanje „Suhozidna baština Hrvatske i njena valorizacija“ ususret suhozidne radionice „Kamik i gromači“ koja će se odviti 27. i 28.04. u Lovranu. Predavanje će održati naša članica Romina Tominić.

Udruga Interval priznati je partner „Europske prijestolnice kulture 2020“ u sklopu programskog pravca „27 susjedstva“ te predstavlja Susjedstvo Lovran kojem je cilj uključenje i participacija građana u zajedničkom planiranju i oživljavanju Lovrana, te stvaranje, njegovanje i razvoj vještina unutar postojeće zajednice.

Predavanje je otvoreno za širu javnost.

Radujemo se Vašem dolasku!

Lovran-Lovranska_Draga

Udruga Interval u suradnji s Općinom Lovran ovog utorka – 23.04. u 17 sati u galeriji Laurus organizira predavanje „Suhozidna baština Hrvatske i njena valorizacija“ ususret suhozidne radionice „Kamik i gromači“ koja će se odviti 27. i 28.04. u Lovranu. Predavanje će održati naša članica Romina Tominić. Udruga Interval priznati je partner „Europske prijestolnice kulture […]

Read More »

 atts
0

Bakarski prezidi, osmi put

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Ivona Miloš

Posljednji vikend prošloga mjeseca (29. – 31.3.2019.) proveli smo na već tradicionalnoj radionici obnove bakarskih prezida, impresivnom spomeniku pučkog graditeljstva i ljudske upornosti. Lokalitet Takala poseban je radi svoje jedinstvenosti među kulturnim krajolicima Hrvatske, štoviše već je 1972. prepoznat kao mjesto posebne vrijednosti te dobiva status zaštićenog spomenika kulture.

S obzirom da je područje Bakarskog zaljeva u godinama nakon II. svjetskog rata, kao i ostatka Hrvatske dijelom napušteno, dio prezida je zapušten i ostavljen na milost prirodnim procesima. Tako da se veći dio Takala danas nalazi pod šumom, a zidovi koji su nekoć omogućavali uzgoj loze i hranili mještane polako gube formu i propadaju.

Četiri do pet generacija Praputnjaraca su zidali ove terase od zadnjih desetljeća 18. do početka 20. stoljeća, u nadi da se izdignu iz siromaštva. Iskrčene dijelove između terasa su punili zemljom donešenom s okolnih planina te u nju sadili lozu i proizvodili vrhunski autohtoni pjenušac Bakarsku vodicu, danas službenu ‘Staru Bakarsku vodicu’. Naziv duguju ‘takanju’ – kotrljanju posječenih balvana do mora, gdje su ih ukrcavali na jedrenjake i prodavali, što je seljacima bio dodatni izvor prihoda.

Industrijska revolucija koja je u svijetu započela krajem osamnaestog stoljeća, zaobišla je Hrvatsku. Proces industrijalizacije kod nas počinje pedesetih godina prošlog stoljeća i upravo u tom periodu dolazi do promjene u načinu života koja je dovela do zapuštanja Bakarskih prezida. Kako bi se oni u današnje doba revitalizirali i ponovno koristili potrebno je dati im novi smisao i kontekst u svijetu koji se postepeno odmičeod agrikulture na ovako maloj razini. S tim ciljem je kulturno-društvena udruga ‘Praputnjak’ 2001. godine pokrenula revitalizaciju vinograda Takala, i započela sadnju trseva sorte belina. Nešto kasnije 2002. godine osniva se Poljoprivredna zadruga „Dolčina“ koja je nositelj projekta revitalizacije vinograda. Projekt oživljavanja vinograda provodi se u želji da se promovira važnost Bakarskih prezida te poboljša njihovo stanje i radni uvjeti za lokalne vinogradare. Iz istih razloga održana je i ova radionica tijekom koje su radove voditi lokalni mentori i volonteri udruga iz organizacije.

Ovogodišnja 8. radionica uređenja i popravka porušenih gromača na starinski način, održana pod pokroviteljstvom Grada Bakra i Primorsko-goranske županije, okupila je brojne volontere iz različitih dijelova Hrvatske.
Tokom dva dana naših radnih akcija, popravljeno je nekoliko urušenja. Kod zapuštenih zidova takvi oblici urušavanja su česti, a na Takala su posebno problematični radi malog manevarskog prostora i poprilične strmine na kojoj je potrebno raditi. No, svaki očišćeni i oživljeni dolac još je jedan korak prema revitalizaciji vinograda, a oni su, kao i volonteri i sudionici radionice, brojniji svake godine.

image001
Prva lokacija i najčešća situacija za obnovu

image002
Kako bi se zid vratio u prvotno stanje, potrebno je očistiti urušenje do zdravog dijela, što često znači do temelja

image003
Druga ekipa je u međuvremenu popravljala manja urušenja na zidu međašu

image004
Dio akcije popratili su lokalni mediji, a ostatak fotografija možete naći ovdje.

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Ivona Miloš Posljednji vikend prošloga mjeseca (29. – 31.3.2019.) proveli smo na već tradicionalnoj radionici obnove bakarskih prezida, impresivnom spomeniku pučkog graditeljstva i ljudske upornosti. Lokalitet Takala poseban je radi svoje jedinstvenosti među kulturnim krajolicima Hrvatske, štoviše već je 1972. prepoznat kao mjesto posebne vrijednosti te dobiva status zaštićenog spomenika kulture. […]

Read More »

 atts
0

Suhozidi i suhozidari Vranskog jezera 2019.

Tekst: Mislav Tovarac
Foto: Mislav Tovarac, Norma Fressel

U Parku prirode Vransko jezero u razdoblju od 1.4. do 6.4. održan je volonterski program Suhozidar/ka.

Već četvrti takav program se uspješno održao, okupio je četvero volontera koji su pod nadzorom i vodstvom naših članova obnovili tridesetak metara suhozida koji je ranije u godini bio uklonjen bagerom radi proširivanja ceste. Kroz pet radnih dana volonteri su prošli sve osnovne zahvate potrebne za sanaciju urušenih suhozida, te su završenjem programa osposobljeni da se ovakvim intervencijama mogu baviti samoinicijativno.

Inače Park prirode Vransko jezero, tj. jezero Vrana bilo je od iznimne strateške važnosti za sve ljude koji su ga koristili kroz povijest, te je kao posljedica toga velik dio njegove okoline pretvoren u agrikulturno zemljište i ukroćen. Ogromna mreža suhozidnih struktura koja opasava čitavo jezero svjedok je tome. Osim uobičajenih zidova sa jednim ili dva lica, bunja i ostalih tipova gradnje u suho, Vransko jezero sadrži još nekoliko kurioziteta koje je teško ili nemoguće naći drugdje u Hrvatskoj, primjerice suhozidne vrše za jegulje kojih ima desetak u blizini lokacija na kojima smo radili tih pet dana. Tako su volonteri osim osnovnih i praktičnih znanja o gradnji u suho imali priliku saznati još nešto više o aspektima života vezanog uz Vransko jezero kroz povijest.

Na prvoj lokaciji, na kojoj smo proveli puna četiri dana prvo čisteći gomilu kamenja, a kasnije i gradeći zid, situacija je bila savršena za edukativan zahvat ove naravi. Osiguran pristup, djelomični hlad i obilje građevnog materijala omogućili su nam da u rekordnom roku definiramo novi zid i podignemo ga iz temelja.

image001
Situacija prvi dan, nakon čišćenja suvišnog materijala i postavljanja temelja za novi zid

image003
Stanje drugi dan, zid poprima formu

image005
Završni radovi

image009
Naša ekipa

Na drugom gradilištu, zadnji dan programa pridružili su nam se i lanjski volonteri na lokaciji uz samo jezero, pa su zajedničkim snagama obnovili zidove urušene tijekom prirodnog poplavljivanja jezera prošle godine.

image011 image013 image015
Završno stanje

Ovom prilikom želimo zahvaliti volonterima na interesu za suhozidnu gradnju, predanom radu i dobrom duhu tokom cijele radionice, te Parku prirode na ukazanom povjerenju i dugogodišnjoj suradnji.  Više fotografija iz akcije možete pronaći ovdje.

 

Tekst: Mislav Tovarac Foto: Mislav Tovarac, Norma Fressel U Parku prirode Vransko jezero u razdoblju od 1.4. do 6.4. održan je volonterski program Suhozidar/ka. Već četvrti takav program se uspješno održao, okupio je četvero volontera koji su pod nadzorom i vodstvom naših članova obnovili tridesetak metara suhozida koji je ranije u godini bio uklonjen bagerom […]

Read More »