Suhozidni lučni mostovi od neobrađenog kamena predstavljaju vrhunac umijeća građenja usuho. Mi znamo samo za nekolicinu koja na području Liburnije premošćuje vodotoke koji se spuštaju s Učke. Ako ih vidite još gdje – nemojte držati za sebe.
(iz priručnika Gradimo u kamenu, Slobodna Dalmacija, 2012.)
Kao reakciju na ovo naše neznanje, Berislav Horvatić nam šalje informacije i fotografije Kudinog mosta preko rijeke Krupe, graditeljskog remek-djela podno južnog Velebita iz razdoblja prijelaza 18. na 19. stoljeće. Uf!
Most je dugačak 109 m, prosječne širine 1,50 m. Sastoji se od 12 lukova od sedre koji se izmjenjuju s kamenim dijelovima trase, te dva propusta za vodu. Kad Krupa nabuja, onda preplavi cijeli most. To je razlog zašto su se za vrijeme jedne bujice dva posljednja luka srušila.
U povijesti je most bio veza između brojnih zaseoka Golubića i sela Žegar na rijeci Zrmanji. Legenda govori o velikoj ljubavi dvoje mladih sa suprotnih obala Krupe, te da ga je izgradio zaljubljeni mladić Kude kako bi sa svatovima došao isprositi svoju djevojku.
(sa poučne ploče koju je postavio Park prirode Velebit)
Na ploči i na web stranicama PP Velebit još piše i da je most preventivno zaštićen kao spomenik kulture. Provjerili smo u Konzervatorskom odjelu u Zadru, ali nije! Možda je BIO, pa više nije, jer preventivna zaštita traje samo tri godine. Zašto ga se u međuvremenu nije trajno zaštitilo, tko zna. Pisalo na tarabi, kako kaže Bero.
Izgleda da ovaj možda pojedinačno najvredniji hrvatski suhozidni objekt nema sreće sa svojim zaštitarima. Prvo ga država ne registrira, a nalazi se u njenom vlasništvu (vodno dobro) i u Parku prirode. A onda ga i mi tzv. suhozidni entuzijasti izostavimo iz priručnika o suhozidnoj baštini. Srećom ga je Kude dobro uzidao pa stoji i bez nas 
Eto, vi koji imate priručnik slobodno isprintate neku od ovih slika i zalijepite je negdje unutra…. do drugog izdanja:)
Inače vrlo blizu Kudinog mosta su i brojne gradine te dvojna Grčka lokva koju je Bero već lansirao na dragodid.org.
Reportaža s Brača
Radionica obnove zida i podzida, Gea Viva, Milna (Brač), 10. – 11. svibnja 2019.
Tekst: Dora Raič
Foto: Gea Viva, Marija Tkalec, Mislav Tovarac
U već dobro poznatom okruženju bračkog eko kampa Gea Viva i domaćice Sabine, po šesti put, održala se dvodnevna suhozidna radionica. I kao da se i nebo osmjehnulo ovoj akciji, u stisci između brojnih vremenskih nepogoda, podarilo nam je 2 savršena sunčana dana.
U petak – prvi dan radionice, jutro je bilo rezervirano za okupljanje i smještaj ekipe te upoznavanje s lokacijom onih koji su došli prvi put, a radni dio bio je planiran za popodnevne sate. Ubrzo su se svi prisutni udomaćili pa se na suhozidanje krenulo i ranije od planiranog!
Ove godine bilo je potrebno obnoviti zid i prateći podzid koji su se na brojnim dijelovima urušili, između ostalog i pod utjecajem razgranatog korijenja tetivike – Smilax aspera (za one koji žele znati više o ovoj, na našem priobalju često viđenoj, gruboj, ali ljekovitoj biljci).Uz puno marljivih i spretnih ruku, akcija čišćenja je ubrzo završena. Uslijedila je uvodna riječ o osnovama tehnike gradnje suhozida, nakon čega se ekipa podijelila u nekoliko radnih skupina i započela je sanacija podzida.
Podzid je bilo potrebno obnoviti prvi, kako bi se omogućio siguran i stabilan pristup zidu iznad. Nakon nekoliko sati podzid je uspješno obnovljen te se već krajem prvog radnog dana prešlo na sanaciju zida iznad.
Kao i na podzidu, radovi započinju čišćenjem provala kako bi se došlo do zdravih dijelova zida i tako omogućilo adekvatanu obnovu. Sve je spremno za sutrašnji nastavak radova, a i mi smo spremni za okupljanje oko stola. Zadovoljna lica sudionika govore više od riječi.
Subotnje je jutro i drugi dan radionice nastavlja se u punom mahu. U gornji zid ugrađuje se sav preostali materijal, zatvaraju se sve provale te se obnavlja spoj podzida i gornjeg zida. S obzirom na velik broj sudionika (ove godine sa čak 3 kontinenta!), radovi na obnovi zida i podzida završeni su i prije kraja radnog dana te se pronašlo energije i volje za obnovu još nekoliko metara susjednog zida.
Redom zida, redom druženja, došli smo i do kraja ovogodišnje akcije obnove, a ovako je izgledao konačni rezultat:
Uz puno smijeha, novih znanja i novih poznanstava završila je i ova bračka priča, a s nestrpljenjem iščekujemo koje će nam izazove donijeti sljedeća!
Radionica obnove zida i podzida, Gea Viva, Milna (Brač), 10. – 11. svibnja 2019. Tekst: Dora Raič Foto: Gea Viva, Marija Tkalec, Mislav Tovarac U već dobro poznatom okruženju bračkog eko kampa Gea Viva i domaćice Sabine, po šesti put, održala se dvodnevna suhozidna radionica. I kao da se i nebo osmjehnulo ovoj akciji, u […]
Read More »