Od Dalmacije do Provanse, sve je isto, dijele nas tek velike nijanse – 2.dio

“Suhozidnu” reportažu iz Francuske objavili smo u dva dijela. Uvodni dio odiseja naših predanih dragodidaša i prijatelja možete pročitati ovdje, a sada vas prepuštamo drugom dijelu i zaključku. Uživajte!

Tekst: M. Križanić i F. Bubalo / Foto: Dragodid & Argonauta

34

Krajem ožujka (22.-27.03.2015) naša mala delegacija bila je dio grupe na studijskom putovanju u Provansi u sklopu aktivnosti IPA projekta “Oživljavanje lokalnih tradicijskih praksi održivog korištenja prirodnih resursa otoka Murtera i njegove prirodne regije“. Kao što mu i sam naziv kaže, ovaj projekt bavi se cijelom murterskom prirodnom regijom, a upravo model ekomuzeja je taj koji obuhvaća cijeli kraj, vrijednosti lokalne zajednice i njeno ispreplitanje s prirodom kao cjelinu koja se štiti, vrednuje, interpretira. Na taj način pojam muzeja “izlazi” iz klasičnog okvira zgrade i vitrina i širi se na cijelo područje i stvarni život.

Jug Francuske u ovom kontekstu odabran je iz razloga što ima mediteranske karakteristike, pa kao što je naš dragi vodič Jacques Decuignieres – Žak rekao na samom početku našeg petodnevnog putovanja, ponekad se Francuzi s juga osjećaju bliži nama ili pak Talijanima, Slovencima, Španjolcima, koji s njima dijelimo klimu i kulturni krug, nego svojim sunarodnjacima sa sjevera Francuske.

20

25.03.2015.

Trećeg dana putovanja, već smo se lagano navikli na krajolik, na svaki obrađen pedalj zemlje-uglavnom vinograda i naravno levande (ne terasiranih), na ujednačenost arhitekture (poglavito fasada), na cijene i na činjenicu da u ultra turističkim mjestima kao što je  Les Saintes Maries de la Mer, malo tko zapravo govori engleski. Jezične barijere su u hodu preskočene, jer se ubrzo pozdravljalo, dozivalo pa i naručivalo na fetivom francuskom. No, za razliku od jezika, mentalitet  koje smo susretali u svim posjećenim institucijama/muzejima, a riječ je demokratičnosti u upravljanju onim prirodnim i kulturnim, te jasno istaknutom zajedničkom dobru (interesu), zasad su nepremostive nijanse za koje će trebati još ovakvih i sličnih projekta, te još i više godina.

Od kada je proglašen 1977. godine, Parc naturel regional de Luberon nekoliko je puta proširivao granice prilagođavajući se potrebama lokalnog stanovništva i u njegovu korist. Na tom području ističu se četiri „glavna“ grada (od 12 do 20 tisuća stanovnika), od kojih se Apt smjestio nekako u središtu, između masiva Luberon i Vaucluse. U ovom tipičnom gradu Provance, nalazi se i uprava Parka Luberon, čiji su nas zaposlenici vrlo spremno dočekali, uključujući i čelnog čovjeka, ujedno i vrlo ležernog Jean-Louisa Josepha, te su nas proveli od info prostorija, do stalne izložbe o geološkoj povijesti Parka smještene u podrumu upravne zgrade, te s vrlo intuitivnim postavom imajući u vidu najmlađe posjetitelje.

22

Već nakon uvodnog dijela o strukturi samog parka, bilo je jasno kako imamo posla s francuskom nepodnošljivom lakoćom upravljanja zaštićenim područjima. Naime, sustav upravljanja raspodijeljen između tzv. direkcije koju predvode predsjednik i direktor, ali sa odborom u kojem je po 1 delegat iz svake od 77 komuna, po devet delegata iz regije i departmenta – ukupno 95 ljudi koji surađuju s još Bureau-om od 29 predstavnika iz regije i okruga. Tu nije kraj, jer njih savjetuje jedno tijelo sastavljeno od znanstvenika, predstavnika raznih asocijacija, urbanista. Naravno tu je i grupa delegata raznih udruženja, nevladinih organizacija, konzultanata, kao i financijeri te ljudi zaduženi za mobiliziranje javnosti. Sada na trenutak pokušajte zamisliti oko dvjesto ljudi u Hrvatskoj da upravlja nečim sličnim – neprocjenjivo! I još malo soli na ranu, jer ovo je samo jedan od ukupno 48 regionalnih parkova koji imaju oko 3.5 milijuna stanovnika na 7 milijuna hektara.

Dakle jedno šareno, ali stručno društvo čija je osnovna zadaća zaštita identiteta ovog krajolika, i naravno promocija kroz razne vidove turizma, od kojih je i naše studijsko putovanje, naravno jedan od tih. Vodeći se pojmom integralne zaštite regionalnog identiteta, moglo bi se reći da ne samo oni, nego svih 177 000 stanovnika zapravo upravlja prostorom od 185 145 ha, koje godišnje posjeti oko 2 milijuna ljudi. Ta brojka jednom hrvatskom park prirode zasigurno bi probudila apetit, jer promocija najbolje ide kroz želudac, a Francuzi su tu ipak majstori. Posljedica je to preko 30 godina promišljanja kojem su osnovni ciljevi zaštita prirodnog i kulturnog nasljeđa, razvoj i planiranje, sinergija između kvalitetnog okruženja te mobiliziranje javnosti, informiranje i edukacija. Tako osim nekoliko proizvoda sa sistemom AOC-zaštićeno geografsko porijeklo (tri vrste vina, dvije vrste ulja, lavandino ulje, sir, janjci, pa čak i cate ili lubenice, 2014. g. ovaj Park ima i posebni brand, koji garantira „autentični proizvod ukorijenjen u lokalnom području i koji pridonosi održivom i balansiranom razvoju“. Dva su to skromna i osnovna sastojka uspješne priče lokalnog brendiranja, a nekad i samog života – brašno/kruh (dobiven na mlinici) i vino. Kada je riječ o zaštiti prirode, agrokultura i  turizam glavne su aktivnosti unutar Parka, no s razvijenom strategijom održivog turizma, uključeno je naravno i zbrinjavanje otpada, gospodarenje vodom, pitanja transporta, energije, itd. Velika važnost pridana je edukaciji , poglavito mladih, za što imaju posebno nekretninu zapravo ni manje ni više nego dvorac (!). Riječ je zapravo o svojevrsnom edukacijskom centru, kojeg je općina prodala Parku, ali ujedno i sufinancirala kupnju (?!) na kojem se provode razni programi. Najzanimljivija je dakako činjenica da tim prostorom upravlja privatna kompanija. Za usporedbu, dovoljno se sjetiti javno-privatnog partnerstva na hrvatski način u gradnji arena za rukometno prvenstvo. Fascinantna je i struktura financiranja, te naravno transparentnost poslovanja, pa su i pred nama bez zadrške prostrli cijelu financijsku strukturu tešku oko 5 milijuna eura. Dvije su linije financiranja Parka, jedna je od strane članova-komuna (oko 2 eura po svakom stanovniku) i od naknada za posebne projekt (3,7 milijuna eura), te investicijski programi, ali uprava regije daje više od 40 % ukupnog budžeta.
25

Patrick Cohen (audio), arhitekt je odgovoran za pitanje urbanizma i krajolika, te je i osoba zadužena za pitanja zaštite arhitektonske baštine unutar parka, a godišnje se obradi oko 3000 građevinskih projekata. Iako je njegova uloga savjetodavna, pitanja zaštite su riješena na nacionalnom nivou. Sve je počelo prije 40 godina kada je lokalno stanovništvo shvatilo da prilivom novog stanovništva srednjeg i višeg staleža iz industrijskih središta Francuske, velik broj novogradnji nije poštivao lokalnu tradiciju. Stoga je od samog osnivanja Parka, jedna od glavnih aktivnosti bila davanje smjernica za buduće novogradnje. Dio smjernica je jasno formaliziran, pa postoji svojevrstan katalog gdje su vrlo jednostavno i jasno prikazani od modela objekata do boja fasadi. Na samom početku rada Parka bilo je očito da je velik dio tradicijskog znanja zapravo izgubljen (situacija vrlo slična našoj), te su tada pokrenuli svojevrsnu inventarizaciju, slično kao i mi (http://suhozid.geof.unizg.hr/), ali ne samo tradicijske arhitekture na cijelom području Parka, nego i znanja čime su udarili temelje obnovi tradicijskog obrtništva. Iako je arhitektonska baština Parka bila zahvaćena državnom inventarizacijom i  financiranjem, kasniji popisi financirani su od strane LEADER programa (90-ih godina), nešto što nama tek slijedi. Od 1974.g. odnosno tri godine prije osnivanja parka, formiran je tim arhitekata koji savjetuje investitore pri gradnji objekata unutar parka i to besplatno(!). Zapravo najvažnije je napomenuti da ovo tijelo ne obavezuje vlasnike da oponašaju tradicijske građevine, već da se usmjere prema lokalnim principima. I najbolje za kraj: Samo u oko 5% slučajeva imaju problema sa investitorima, jer stanovnicima ovog kraja, uredna kuća na principa tradicijske gradnje stvar je to prestiža i ponosa. I naravno izvor zarade.

28

Još jednu lekciju iz brige za zajednicu, baštinu i samoodrživost, dobili smo i to konačno na engleskom jeziku sa voditeljicom u Muzeju Okhra (zapravo bivšoj tvornici pigmenata Mathieu). Ovaj muzej na otvorenom postoji već 20 godina, i memento je ovdašnjim ljudima i povijesti regije koju je obilježila proizvodnja i trgovina prirodnim pigmentom dobivenim iz okolice gradića Roussillon. Ono što je započela kao manufakturna proizvodnja za lokalne potrebe, početkom prošlog stoljeća izrasla je u glavnu industrijsku granu ove regije.

29

Danas je to eko-muzej i otvoreno mjesto za reinterpretaciju, pa iako se više ne proizvodi pigment, ochra se izvozi u obliku umjetničkih djela, jer radionice su način ne samo da se tradicija održi nego i način i da se djelomično samo financira ovaj muzej, koji je zapravo organizirani kao udruga građana. Tako se dio prihoda ostvaruje i kroz muzejsku trgovinu koja sadrži bogat izbor najrazličitije literature s naglaskom na zanatske priručnike (nešto što nama očajnički nedostaje), ali je i mjesto gdje obrtnici mogu plasirati svoje proizvode. Osim s ochrom, na radionicama koje organiziraju radi se i sa vapnom, a o njegovoj raznolikoj upotrebi uvjerili smo se na zidovima muzejskih zgrada.

26.03.2015.

Posljednjeg dana, konačno smo zašli malo u šumu, i pod vodstvom starog nam znanca Jean- Michelea Andrea iz „francuskog pokreta otpora za obranu suhozida“ – APARE-a, propješačili stazom ruralne baštine u Isle sur la Sorgue area, a u jednom trenutku (koji se rastegnuo na par minuta) i zasukli rukave, kako bi ostavili traga u francuskom suhozidu, naravno na hrvatski način. Bilo je to više fotografije radi, no cijeli ovaj park funkcionira kao otvoreno učilište za suhozidnu i ostale vještine, pa su ljetni volonterski kampovi fokus APARE-ovih aktivnosti na ovom području na kojima su sudjelovali i naši članovi.

31

Ono što se od početka dalo skicirati, tijekom dvosatne šetnje bila je završena slika. Kultivirani krajolik koji je također napušten sredinom prošlog stoljeća u mnogočemu podsjeća na naš, pa iako imamo povijesno gledajući bremenitiju suhozidnu ostavštinu, francuzi su nenadmašni u interpretaciji, pa tako i u valorizaciji iz čega zapravo proizlazi i cijeli sustav zaštite baštine. Tako cijelim putem (audio tour), od startne točke puta odnosno potpornog zida terase koji su obnovili, preko pastirskih obora i skloništa – bunja ili kako ih zovu cabanes,bories, uz razne točke kao što su vidikovci, iole značajniji suhozidni sklop popraćen je edukativnom tablom (samo na francuskom), čime se šalje jasna poruka, koja je uzgred budi rečeno i definirana kao „12 zapovijed Parka“- Pomognite da suhozidi stoje uspravno!

Iako je nekim našim parkovima, suhozidna baština interpretirana, daleko je to od onoga što zaslužuje. Na svu sreću i ne kaskamo zapravo toliko koliko se na prvi pogled čini, jer ova suhozidna staza kreirana je prije nekih šest godina. Kako tema certificiranja suhozidara u Hrvatskoj postaje sve češća tema, od Jean-Michelea smo doznali kako je u Francuskoj uređeno to pitanje. I tu ne kasnimo koliko se na prvi pogled da naslutiti, jer i sam voditelj APARE-ovih suhozidnih kampova je certifikat stekao prije nekih šest godina. Certificiranje se zapravo sastoji od praktičnog ispita koji traje tri dana. Naime, za skupinu od osam ljudi pripremi se oko 14 tona kamena, i to onako poprilično lijepog deblje uslojenog, koje timovi od po dvoje ljudi trebaju ugraditi u dvostruki zid dužine cca šest metara. Za to je potrebno oko 20 radnih sati, a nakon toga od službenog papira kojim se dokazuje vaša sposobnost zidanju u suho dijeli vas tek uplata od 1000 eura u državni proračun, jer ovaj program provodi njihova nacionalan obrtnička komora.  Premda tek u pregovorima,izvjesno je da bi se ovaj (ili sličan) model uskoro mogao primijeniti kod nas, pod čijim patronatom i pod kojim uvjetima još se ne zna, al računajte na nas! Tim više što su bi uskoro krenule agro-okolišne mjere za ruralni razvoj Lijepe naše iz izdašne kase Europske Unije, a za očekivati je da će proporcionalno porasti interes za suhozide.

38

Da vještina građenja suhozida uz ono fizičko, ima socijalno i ekonomsko naličje, najbolje svjedoči rad i predanost Jean- Baptiste Peltiera iz zanimljive asocijacije kojeg sam već imao priliku upoznati. Ovaj bivši profesor i istinski meštar u kamenu, vrlo uspješno (i to na engleskom) se snašao u ulozi vodiča za naš zadnji obilazak i to na posjedu u Bonnieuxu, koji po svemu sudeći bio i možda najdojmljiviji obilazak – barem za nas Dragodiđane (audio). Prije svega to je spoznaja kako se tradicionalne tehnike mogu koristiti u mnogo većim sferama nego je to klasična materijalizacija ili eventualno land art. Naime, ovaj posjed koji je tipičan ruralni kompleks (17 st.), voljom privatnog investitora služi i kao poligon za projekt resocijalizacije pojedinaca koji su se silom prilika našli na rubovima društva, naravno kroz rad. Dakle, puno jeftiniju i bržu verziju, vlasnik je odlučio zamijeniti skupljom, dužom ali društveno korisnom opcijom.

40

Kroz pomno razrađen sustav, koji dijelom kontrolira i financira država, prolazi trenutno 35 polaznika, koji kroz praktičan rad sa kamenom, kako kaže Jean Baptiste upoznaju suhozid kao“ divan alat izgradnje samog sebe!“. Da to nije samo eksperiment, govori i podatak od 51% polaznika koji se po završetku resocijalizira. Iako samo mali postotak njih nastavi kao suhozidari (oko 5%), u programu koji traju 4 do 8 mjeseci, polaznike se nastoji podučiti i u drugim vještinama, kako bi bili što kompetentniji na tržištu rada. Ukoliko se netko pokaže vičan u radu s kamenom, ova asocijacija proslijeđuje ga profesionalnim asocijacijama kakvih je u Francuskoj dosta, nakon čega ih prate i obučavaju kroz dvije godine. Zanimljiv je podatak da u cijeloj Francuskoj, po podacima njihove obrtničke komore ima samo 124 certificirana suhozidara. Kada tome dodamo računicu od 400 eura za kubni metar suhozida, odnosno 700 eura u slučaju građevina kao što su bunje, očito je kako prečesto u Hrvatskoj pogrešno korišteni/tumačeni termini zelenog i socijalnog poduzetništva i održivog razvoja, a tamo negdje su zapravo uspješno posađeni i razvijaju se uz povremeno «obrađivanje i zalijevanje», dakako ponajviše od strane samih stanovnika. Zašto? To je više nego očito, jer iako se tradicijska baština sada više nalazi u turističkim prospektima, a puno manje u svojoj izvornoj funkciji, činiti sve da bi na bilo koji način opstala zadatak je svih onih koji su je naslijedili. Uvjerili smo se u to u svega pet dana, ili smo samo bili u pravom trenutku, al skladan spoj prirode i kulture, gastronomije i obrtništva, ljubaznosti i diskretnog šarma, odveo nas je na neku makadamsku stranputicu – da je to sve moguće i kod nas. Je li je? Jer kako je naš Damir, ribar i meštar od Modrava, rezimirao: „Došli smo ovde vidit, šta zapravo imamo doma!“

Onda…, oćemooo li?

37

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Radionica obnove suhozida u Drveniku

Tekst: Dora Raič
Foto: Ana Jadrijević, Dora Raič

20220514_154706
Pod obroncima Biokova, u Drveniku, od 13. do 15. svibnja održala se radionica obnove suhozida u suradnji s Turističkom Zajednicom Drvenik. Cilj radionice bio je obnova planinarske i pješačke Staze Alberta Fortisa.

Za početak pregledali smo prvih 50ak metara staze kako bi definirali točne pozicije za obnovu. U najvećem dijelu riječ je o podzidu maslinika, koji se kreće od nekih 0,5 m pa do skoro 2 m visine. S obzirom na nešto manji broj sudionika prvoga dana radionice, u petak, odlučili smo za zagrijavanje urediti sami početak staze. Na odabranoj lokaciji podzid je bio skoro u potpunosti urušen te se po običaju krenulo od rašćišćavanja vegetacije i razasutog materijala. Za završetak zone obnove odredili smo dio podzida na kojem je stepenasto bilo ugrađeno nekoliko povećeg kamenja, za koje smo zaključili da su postavljeni kako bi se lakše popelo do maslinika.

20220513_092949 20220513_093032
20220513_100033 20220513_100104
Do kraja radnog dijela dana, uspješno je uređen početni dio staze i obnovljeno oko 6 m podzida.

20220513_154856
Narednog dana, ekipa je dobila pojačanje te smo se odlučili prihvatiti obnove najizazovnijeg dijela podzida. Riječ je o skoro 2 m visokom dijelu podzida, na kojem su bile 3 velike provale. S obzirom na visinu podzida, s provalama je proklizala i velika količina zemlje te je prije gradnje bilo potrebno ukloniti.

20220514_091630 20220514_093832
Zajedničkim snagama, naizgled veliki zalogaj brzo je savladan. Teren je raščišćen, materijal za gradnju sortiran te se započelo s formiranjem novog lica.

20220514_120602
Prije nastavka radova, a nakon marende u odličnom društvu, počastili smo se partijom balota na ponajljepšem zogu na našoj obali.

20220513_120648 20220514_132753
Napunjenih baterija, vratili smo se u radnu atmosferu. Pohvale sudionicima koji su bili zainteresirani, motivirani i vrlo brzo pohvatali principe građenja te smo u nekoliko preostalih sati drugog dana radionice podigli veći dio podzida.

20220514_151502 20220514_151523 20220514_151612 20220514_164630
Zadnjeg radnog dana, u nedjelju kroz jutro, podiglo se nekoliko završnih redova podzida te je time uspješno obnovljena i druga lokacija u sklopu ove radionice.

20220515_111919
Zahvaljujemo našim domaćinima na izuzetno ugodnom gostovanju te se nadamo ponovnoj suradnji i još kojoj radionici u ovom suhozidno bogatom mjestu.

Tekst: Dora Raič Foto: Ana Jadrijević, Dora Raič Pod obroncima Biokova, u Drveniku, od 13. do 15. svibnja održala se radionica obnove suhozida u suradnji s Turističkom Zajednicom Drvenik. Cilj radionice bio je obnova planinarske i pješačke Staze Alberta Fortisa. Za početak pregledali smo prvih 50ak metara staze kako bi definirali točne pozicije za obnovu. […]

Read More »

 atts
0

Suhozidna radionica uređenja puta, Praputnjak – Program „Pomalo i po kraju“

Suhozidna radionica uređenja puta, Praputnjak, Program „Pomalo i po kraju“
Subota i nedjelja, 7. – 8. svibnja, 2022.
Udruga Praputnjak – kulturni krajolik i 4 Grada Dragodid

Tekst: Tanja Kremenić, Ivona Miloš
Fotografije: Andrea Čeko, Ivona Miloš, Oleg Miklić, Tanja Kremenić

Slika 1Članovi Udruge Praputnjak – kulturni krajolik i 4 Grada Dragodid su za vikend 7. i 8. svibnja 2022. obnavljali podzide podno mjesta Praputnjak.

Praputnjak je naseljeno mjesto od 200-tinjak kuća i 500-tinjak stanovnika, upravno u sastavu Grada Bakra. Iako se teritorijalno proteže od obale mora u Bakarskom zaljevu pa sve do Gornjeg Jelenja, mjesto Praputnjak čine kuće gotovo u potpunosti smještene duž jedne prometnice, na obroncima ponad plodne kraške doline Dolčine. Velik je broj poljskih putova (progona) koji vode krajolikom Praputnjaka pa tako i onih koji vode u Dolčinu, od kojih se u prošlosti često koristio upravo put duž kojeg se radi na obnovi okolnog suhoziđa (gromača). Cilj mještana je u konačnici imati očišćen, obnovljen i označen put koji bi omogućio i stanovnicima i posjetiteljima Praputnjaka i okolice siguran pristup Dolčini i jednu ugodnu brdsku stazu.

Obnavljalo se i uređivalo pet segmenata podzida koji stabilizira put i terase iznad puta. Nekad su se uz put nalazili stari zaseoci Praputnjaka, danas je predio napušten i kompletno zarastao u šumu.

Slika 2. Zatečeno stanje i početak radova
Slika 2. Zatečeno stanje i početak radova

Posao nije bio malen. Prvo je trebalo do temelja porušiti i obnoviti dvije veće provale duž podzida puta, visokog cca. 2,5 metara. Tijekom obnove izgrađena su još dva manja potporna zida radi dodatne stabilizacije.

Slika 3. Podzid i provale
Slika 3. Podzid i provale

Slika 4. Odron #1
Slika 4. Odron 1

Slika 5. Odron #2
Slika 5. Odron 2

Slika 6. Kraj prvog dana
Slika 6. Kraj prvog dana

Istovremeno se obnavljao i sam put – čistila se vegetacija, uređivale su se niske duplice na marginama puta, i jedna malo viša duplica koja je stabilizirala provalu iznad puta. Zadnji segment na kojem se radilo jest gomila (grohot) koja služi kao dodatni potporanj putu. Zatečena je u svojoj amorfnoj formi, zatrpana organskim materijalom. Vraćena joj je forma, ugrađene su joj i kameni skalini pomoću kojih je sada moguć pristup parceli.

Slika 7. Uređenje puta
Slika 7. Uređenje puta

Slika 8. Uređenje puta
Slika 8. Uređenje puta

Slika 9. S lijeva na desno. Izgrađena duplica, rub puta i potporna gomila (grohot)
Slika 9. S lijeva na desno. Izgrađena duplica, rub puta i potporna gomila (grohot)

Kao i na radionicama u prezidima vinograda Takala, dočekali su nas i s nama radili barba Vjeko – Zrinko Mičetić (lokalni nositelj nematerijalnog kulturnog dobra – vještine zidanja u suho) te vrijedne voditeljice Ivona i Josipa Miloš. Skroman odaziv drugih sudionika nije spriječio izvršenje predviđenog obima posla. Preostalo je još uloviti se u koštac sa nekoliko metara dugom porušenom gromačom koja drži prezidu iznad puta, pothvat koji se nadamo dovršiti na idućoj radionici!

Radionice su dio programa Pomalo i po kraju, u organizaciji Udruge Praputnjak – kulturni krajolik, a koje financijski podržavaju Ministarstvo kulture i medija RH, Primorsko-goranska županija i Grad Bakar.

Slika 10. Zid finale
Slika 10. Zid finale

Slika 11. Posao za iduću radionicu - uređenje potpornog zida iznad puta
Slika 11. Posao za iduću radionicu – uređenje potpornog zida iznad puta

Suhozidna radionica uređenja puta, Praputnjak, Program „Pomalo i po kraju“ Subota i nedjelja, 7. – 8. svibnja, 2022. Udruga Praputnjak – kulturni krajolik i 4 Grada Dragodid Tekst: Tanja Kremenić, Ivona Miloš Fotografije: Andrea Čeko, Ivona Miloš, Oleg Miklić, Tanja Kremenić Članovi Udruge Praputnjak – kulturni krajolik i 4 Grada Dragodid su za vikend 7. […]

Read More »

 atts
0

Najava: Velika akcija obnove mrgara u Baški

Pridruži se akciji obnove mrgara u Baški, Krk! Akciju organiziraju udruga Sinjali i TZ Općine Baška, a mi vodimo.

Mrgari su najljepši primjer stare suhozidne tehnike slaganja kamena na kamen, bez ikakvog vezivnog materijala. Imaju oblik velikih kamenih cvjetova, a služe za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika na zajedničkim terenima, kamenitim visoravnima iznad bašćanske doline.

Na području općine Baška ostalo je 15 mrgara, a u neke od njih može se okupiti i  do 1500 ovaca. Danas se, nažalost, sve manje koriste, pa i ubrzano propadaju. Sunce, vjetar, kiša i sol urušavaju krhke kamene strukture, pastira je sve manje te ih nema tko obnavljati. Mrgari su jedinstveni i rijetki, osim na otoku Krku, poznati su još samo u Velikoj Britaniji u Walesu, na Islandu te u Švicarskoj, u Alpama, kanton Wallis.

unnamed

Uoči festivala Crna ovca, 18. i 19. svibnja, organizirane su besplatne edukacijske radionice suhozidne gradnje na lokaciji Ljubimer, a sudjelovanje je moguće jedan ili oba dana. Polazak je u 8 sati, iz Zaroka (na kraju Vele plaže). Sudionici, volonteri moraju imati čvrstu obuću i radnu odjeću, pokrivalo za glavu i vodu, dok će im se na terenu osigurati rukavice i marenda.
Prijave na radionice primaju se najkasnije do utorka, 17. svibnja 2022. na: +385 91 185 6533 ili branka@polo.hr (Branka Polonijo, Društvo Sinjali).

unnamed (1)

Velika akcija obnove mrgara na lokaciji Ljubimer, kao dio festivala Crna ovca, bit će održana 21. svibnja, a prijave se primaju najkasnije do četvrtka, 19. svibnja 2022., na: +385 91 185 6533 ili branka@polo.hr (Branka Polonijo, Društvo Sinjali).

Facebook događaj 18.-19.5.  /  Facebook događaj 21.5.

Pridruži se akciji obnove mrgara u Baški, Krk! Akciju organiziraju udruga Sinjali i TZ Općine Baška, a mi vodimo. Mrgari su najljepši primjer stare suhozidne tehnike slaganja kamena na kamen, bez ikakvog vezivnog materijala. Imaju oblik velikih kamenih cvjetova, a služe za razvrstavanje ovaca različitih vlasnika na zajedničkim terenima, kamenitim visoravnima iznad bašćanske doline. Na području […]

Read More »

 atts
0

Još nekoliko slobodnih mjesta za razmjenu mladih u Francuskoj!

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na istoku Francuske od 18.6. do 1.7.2022. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije!

REMPART1-min-1-1024x576

Lokacija i tema
Razmjena uključuje obnovu dvorca Gombervaux u istoimenom mjestu blizu Nancyja, kojih 275 kn istočno od Pariza. Dvorac kroz godišnje volonterske kampove obnavlja naša partnerska mreža REMPART (Fra) s kojima je Dragodid partner u ovom Erasmus+ projektu, uz lokalnu organizaciju Gombervaux.

Posao uključuje obnovu više porušenih dijelova od početka pa će volonteri planirati, crtati, oblikovati kamen, izrađivati vezivo od vapna, obnavljati bedeme i sl.

Tko može sudjelovati?
Dragodid će okupiti tim od pet ljudi, a ovim pozivom tražimo njih troje (18-30 godina) koji dijele zajednički interes za tradicijskim tehnikama gradnje i koji se dobro služe engleskim jezikom u govoru i pismu. Na razmjeni će sudjelovati srodne udruge iz Francuske i Grčke.

Gombervaux-1 5ede9353347bb_2_38

Financiranje razmjene
Put do i od lokacije svaki sudionik sam sebi pokriva, a po povratku dobije refundaciju u iznosu od max. 275 eura po sudioniku (otprilike do mjesec dana nakon povratka). Najvjerojatnije je da će se ići avionom, tako da sudionici moraju računati na nešto raniju kupnju aviokarata.
Smještaj je u kampu (šator), a osigurana su tri obroka dnevno.
Svaki sudionik ima obvezu unaprijed platiti 30 EUR-a mreži REMPART za sudjelovanje na razmjeni.

Kako se prijaviti?
Ako smo vas zainteresirali, prijave šaljite čim prije, a najkasnije do 14.4. na adresu info@dragodid.org
Prijava mora sadržavati: ime i prezime, datum i godina rođenja, kontakt mobitel, e-mail adresa, zanimanje. Podatke ćemo koristiti isključivo za konačan odabir i kontaktiranje sudionika u vezi razmjene.
Uz osnovne podatke šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za radionicu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost, sažetost i kreativnost u prijavi. Veselimo se prijavama!

Screenshot_5

 

Imamo još nekoliko slobodnih mjesta za Erasmus+ razmjenu mladih koja će se održati na istoku Francuske od 18.6. do 1.7.2022. Pozivamo sve zainteresirane da pošalju svoju prijavu čim prije! Lokacija i tema Razmjena uključuje obnovu dvorca Gombervaux u istoimenom mjestu blizu Nancyja, kojih 275 kn istočno od Pariza. Dvorac kroz godišnje volonterske kampove obnavlja naša partnerska […]

Read More »

 atts
0

Obnova suhozida na Kamenjaku

Tekst: Dora Raič
Foto: Dora Raič, Tanja Kremenić, Javna ustanova Kamenjak

20220319_164557

Na krajnjem jugu istarskog poluotoka, u sklopu značajnog krajobraza Donji Kamenjak i Medulinski arhipelag, a u suradnji s Javnom ustanovom Kamenjak, održana je petodnevna suhozidna radionica (16.03. – 20.03.2022.).

Ono što je trebala biti radionica obnove, već prvoga dana se praktički pretvorila u radionicu izgradnje suhozida. Zatečeno stanje bilo je dosta loše, a ostaci nekadašnjeg zida bili su urušeni te u potpunosti obrasli vegetacijom.

20220316_085426 20220316_085025
S obzirom da je riječ o vrlo dugoj trasi suhozida – duplice (cca 100 m u njegovom najdužem dijelu te po cca 30 m s bočnih strana), nakon pregleda i početnih pokušaja ručnog raščišćavanja, vrlo brzo je zaključeno kako se radovi neće moći nastaviti bez pomoći bagera. U njegovom isčekivanju, detektirali smo jedan mali dio zida koji je imao zdrav temelj te od njega počeli s akcijom.

Prvi radni dan – srijedu, obilježio je nešto sporiji tempo, što zbog pripreme terena i rada bagera, što zbog uvođenja naših partnera i sudionika u sam proces gradnje suhozida. Kako je stražnji dio suhozida pozicioniran uz denivelaciju terena, mjestimično je bilo potrebno i podići manje podzide kako bi se stabilizirala podloga za daljnju gradnju.

20220317_113221 20220316_162620 20220316_115856 20220317_113237
No, već sljedećeg dana dočekao nas je pripremljen teren i već pomalo uigrana ekipa pa smo mogli ozbiljnije prionuti poslu. U naredna dva dana odradio se iznimno velik dio radova i do kraja radnog dijela petka podiglo se ukupno oko 55 m suhozida, a razmjerno tome rasla je i volja i motivacija sudionika.

20220317_113658 20220317_161258 20220318_145703
Četvrti radni dan – subota, bila je najposjećeniji dan radionice te se zajedničkim snagama došlo do uspješnih rezultata i dugačkih oko 70 m suhozida sa četiri planski pozicionirana prolaza.

20220319_104657 20220319_104754 20220319_164842 20220319_165114
Zadnjeg dana radionice radilo se još kroz jutarnje sate i podiglo oko 10 m suhozida. Iako je predviđeni opseg posla bio velik, imali smo pomoć sa svih strana – najviše od organizatora i kroz rad i kroz podršku, a zatim i od lokalaca, vrtićke djece, školaraca, penzionerki, lovaca, vatrogasaca…

20220320_115031 IMG-20220320-WA0003 276136251_4403201406448703_954011383040202348_n
Uz zadovoljstvo postignutim i u pozitivnom okruženju priveli smo ovu radionicu kraju te zaključili kako je ovo samo prva u nizu. S obzirom na postojeće planove i želje, ne sumnjamo u daljnju uspješnu suradnju i još mnogo obnovljenih suhozidnih struktura na području ovog predivnog lokaliteta.

Tekst: Dora Raič Foto: Dora Raič, Tanja Kremenić, Javna ustanova Kamenjak Na krajnjem jugu istarskog poluotoka, u sklopu značajnog krajobraza Donji Kamenjak i Medulinski arhipelag, a u suradnji s Javnom ustanovom Kamenjak, održana je petodnevna suhozidna radionica (16.03. – 20.03.2022.). Ono što je trebala biti radionica obnove, već prvoga dana se praktički pretvorila u radionicu […]

Read More »