Od Dalmacije do Provanse, sve je isto, dijele nas tek velike nijanse – 2.dio

“Suhozidnu” reportažu iz Francuske objavili smo u dva dijela. Uvodni dio odiseja naših predanih dragodidaša i prijatelja možete pročitati ovdje, a sada vas prepuštamo drugom dijelu i zaključku. Uživajte!

Tekst: M. Križanić i F. Bubalo / Foto: Dragodid & Argonauta

34

Krajem ožujka (22.-27.03.2015) naša mala delegacija bila je dio grupe na studijskom putovanju u Provansi u sklopu aktivnosti IPA projekta “Oživljavanje lokalnih tradicijskih praksi održivog korištenja prirodnih resursa otoka Murtera i njegove prirodne regije“. Kao što mu i sam naziv kaže, ovaj projekt bavi se cijelom murterskom prirodnom regijom, a upravo model ekomuzeja je taj koji obuhvaća cijeli kraj, vrijednosti lokalne zajednice i njeno ispreplitanje s prirodom kao cjelinu koja se štiti, vrednuje, interpretira. Na taj način pojam muzeja “izlazi” iz klasičnog okvira zgrade i vitrina i širi se na cijelo područje i stvarni život.

Jug Francuske u ovom kontekstu odabran je iz razloga što ima mediteranske karakteristike, pa kao što je naš dragi vodič Jacques Decuignieres – Žak rekao na samom početku našeg petodnevnog putovanja, ponekad se Francuzi s juga osjećaju bliži nama ili pak Talijanima, Slovencima, Španjolcima, koji s njima dijelimo klimu i kulturni krug, nego svojim sunarodnjacima sa sjevera Francuske.

20

25.03.2015.

Trećeg dana putovanja, već smo se lagano navikli na krajolik, na svaki obrađen pedalj zemlje-uglavnom vinograda i naravno levande (ne terasiranih), na ujednačenost arhitekture (poglavito fasada), na cijene i na činjenicu da u ultra turističkim mjestima kao što je  Les Saintes Maries de la Mer, malo tko zapravo govori engleski. Jezične barijere su u hodu preskočene, jer se ubrzo pozdravljalo, dozivalo pa i naručivalo na fetivom francuskom. No, za razliku od jezika, mentalitet  koje smo susretali u svim posjećenim institucijama/muzejima, a riječ je demokratičnosti u upravljanju onim prirodnim i kulturnim, te jasno istaknutom zajedničkom dobru (interesu), zasad su nepremostive nijanse za koje će trebati još ovakvih i sličnih projekta, te još i više godina.

Od kada je proglašen 1977. godine, Parc naturel regional de Luberon nekoliko je puta proširivao granice prilagođavajući se potrebama lokalnog stanovništva i u njegovu korist. Na tom području ističu se četiri „glavna“ grada (od 12 do 20 tisuća stanovnika), od kojih se Apt smjestio nekako u središtu, između masiva Luberon i Vaucluse. U ovom tipičnom gradu Provance, nalazi se i uprava Parka Luberon, čiji su nas zaposlenici vrlo spremno dočekali, uključujući i čelnog čovjeka, ujedno i vrlo ležernog Jean-Louisa Josepha, te su nas proveli od info prostorija, do stalne izložbe o geološkoj povijesti Parka smještene u podrumu upravne zgrade, te s vrlo intuitivnim postavom imajući u vidu najmlađe posjetitelje.

22

Već nakon uvodnog dijela o strukturi samog parka, bilo je jasno kako imamo posla s francuskom nepodnošljivom lakoćom upravljanja zaštićenim područjima. Naime, sustav upravljanja raspodijeljen između tzv. direkcije koju predvode predsjednik i direktor, ali sa odborom u kojem je po 1 delegat iz svake od 77 komuna, po devet delegata iz regije i departmenta – ukupno 95 ljudi koji surađuju s još Bureau-om od 29 predstavnika iz regije i okruga. Tu nije kraj, jer njih savjetuje jedno tijelo sastavljeno od znanstvenika, predstavnika raznih asocijacija, urbanista. Naravno tu je i grupa delegata raznih udruženja, nevladinih organizacija, konzultanata, kao i financijeri te ljudi zaduženi za mobiliziranje javnosti. Sada na trenutak pokušajte zamisliti oko dvjesto ljudi u Hrvatskoj da upravlja nečim sličnim – neprocjenjivo! I još malo soli na ranu, jer ovo je samo jedan od ukupno 48 regionalnih parkova koji imaju oko 3.5 milijuna stanovnika na 7 milijuna hektara.

Dakle jedno šareno, ali stručno društvo čija je osnovna zadaća zaštita identiteta ovog krajolika, i naravno promocija kroz razne vidove turizma, od kojih je i naše studijsko putovanje, naravno jedan od tih. Vodeći se pojmom integralne zaštite regionalnog identiteta, moglo bi se reći da ne samo oni, nego svih 177 000 stanovnika zapravo upravlja prostorom od 185 145 ha, koje godišnje posjeti oko 2 milijuna ljudi. Ta brojka jednom hrvatskom park prirode zasigurno bi probudila apetit, jer promocija najbolje ide kroz želudac, a Francuzi su tu ipak majstori. Posljedica je to preko 30 godina promišljanja kojem su osnovni ciljevi zaštita prirodnog i kulturnog nasljeđa, razvoj i planiranje, sinergija između kvalitetnog okruženja te mobiliziranje javnosti, informiranje i edukacija. Tako osim nekoliko proizvoda sa sistemom AOC-zaštićeno geografsko porijeklo (tri vrste vina, dvije vrste ulja, lavandino ulje, sir, janjci, pa čak i cate ili lubenice, 2014. g. ovaj Park ima i posebni brand, koji garantira „autentični proizvod ukorijenjen u lokalnom području i koji pridonosi održivom i balansiranom razvoju“. Dva su to skromna i osnovna sastojka uspješne priče lokalnog brendiranja, a nekad i samog života – brašno/kruh (dobiven na mlinici) i vino. Kada je riječ o zaštiti prirode, agrokultura i  turizam glavne su aktivnosti unutar Parka, no s razvijenom strategijom održivog turizma, uključeno je naravno i zbrinjavanje otpada, gospodarenje vodom, pitanja transporta, energije, itd. Velika važnost pridana je edukaciji , poglavito mladih, za što imaju posebno nekretninu zapravo ni manje ni više nego dvorac (!). Riječ je zapravo o svojevrsnom edukacijskom centru, kojeg je općina prodala Parku, ali ujedno i sufinancirala kupnju (?!) na kojem se provode razni programi. Najzanimljivija je dakako činjenica da tim prostorom upravlja privatna kompanija. Za usporedbu, dovoljno se sjetiti javno-privatnog partnerstva na hrvatski način u gradnji arena za rukometno prvenstvo. Fascinantna je i struktura financiranja, te naravno transparentnost poslovanja, pa su i pred nama bez zadrške prostrli cijelu financijsku strukturu tešku oko 5 milijuna eura. Dvije su linije financiranja Parka, jedna je od strane članova-komuna (oko 2 eura po svakom stanovniku) i od naknada za posebne projekt (3,7 milijuna eura), te investicijski programi, ali uprava regije daje više od 40 % ukupnog budžeta.
25

Patrick Cohen (audio), arhitekt je odgovoran za pitanje urbanizma i krajolika, te je i osoba zadužena za pitanja zaštite arhitektonske baštine unutar parka, a godišnje se obradi oko 3000 građevinskih projekata. Iako je njegova uloga savjetodavna, pitanja zaštite su riješena na nacionalnom nivou. Sve je počelo prije 40 godina kada je lokalno stanovništvo shvatilo da prilivom novog stanovništva srednjeg i višeg staleža iz industrijskih središta Francuske, velik broj novogradnji nije poštivao lokalnu tradiciju. Stoga je od samog osnivanja Parka, jedna od glavnih aktivnosti bila davanje smjernica za buduće novogradnje. Dio smjernica je jasno formaliziran, pa postoji svojevrstan katalog gdje su vrlo jednostavno i jasno prikazani od modela objekata do boja fasadi. Na samom početku rada Parka bilo je očito da je velik dio tradicijskog znanja zapravo izgubljen (situacija vrlo slična našoj), te su tada pokrenuli svojevrsnu inventarizaciju, slično kao i mi (http://suhozid.geof.unizg.hr/), ali ne samo tradicijske arhitekture na cijelom području Parka, nego i znanja čime su udarili temelje obnovi tradicijskog obrtništva. Iako je arhitektonska baština Parka bila zahvaćena državnom inventarizacijom i  financiranjem, kasniji popisi financirani su od strane LEADER programa (90-ih godina), nešto što nama tek slijedi. Od 1974.g. odnosno tri godine prije osnivanja parka, formiran je tim arhitekata koji savjetuje investitore pri gradnji objekata unutar parka i to besplatno(!). Zapravo najvažnije je napomenuti da ovo tijelo ne obavezuje vlasnike da oponašaju tradicijske građevine, već da se usmjere prema lokalnim principima. I najbolje za kraj: Samo u oko 5% slučajeva imaju problema sa investitorima, jer stanovnicima ovog kraja, uredna kuća na principa tradicijske gradnje stvar je to prestiža i ponosa. I naravno izvor zarade.

28

Još jednu lekciju iz brige za zajednicu, baštinu i samoodrživost, dobili smo i to konačno na engleskom jeziku sa voditeljicom u Muzeju Okhra (zapravo bivšoj tvornici pigmenata Mathieu). Ovaj muzej na otvorenom postoji već 20 godina, i memento je ovdašnjim ljudima i povijesti regije koju je obilježila proizvodnja i trgovina prirodnim pigmentom dobivenim iz okolice gradića Roussillon. Ono što je započela kao manufakturna proizvodnja za lokalne potrebe, početkom prošlog stoljeća izrasla je u glavnu industrijsku granu ove regije.

29

Danas je to eko-muzej i otvoreno mjesto za reinterpretaciju, pa iako se više ne proizvodi pigment, ochra se izvozi u obliku umjetničkih djela, jer radionice su način ne samo da se tradicija održi nego i način i da se djelomično samo financira ovaj muzej, koji je zapravo organizirani kao udruga građana. Tako se dio prihoda ostvaruje i kroz muzejsku trgovinu koja sadrži bogat izbor najrazličitije literature s naglaskom na zanatske priručnike (nešto što nama očajnički nedostaje), ali je i mjesto gdje obrtnici mogu plasirati svoje proizvode. Osim s ochrom, na radionicama koje organiziraju radi se i sa vapnom, a o njegovoj raznolikoj upotrebi uvjerili smo se na zidovima muzejskih zgrada.

26.03.2015.

Posljednjeg dana, konačno smo zašli malo u šumu, i pod vodstvom starog nam znanca Jean- Michelea Andrea iz „francuskog pokreta otpora za obranu suhozida“ – APARE-a, propješačili stazom ruralne baštine u Isle sur la Sorgue area, a u jednom trenutku (koji se rastegnuo na par minuta) i zasukli rukave, kako bi ostavili traga u francuskom suhozidu, naravno na hrvatski način. Bilo je to više fotografije radi, no cijeli ovaj park funkcionira kao otvoreno učilište za suhozidnu i ostale vještine, pa su ljetni volonterski kampovi fokus APARE-ovih aktivnosti na ovom području na kojima su sudjelovali i naši članovi.

31

Ono što se od početka dalo skicirati, tijekom dvosatne šetnje bila je završena slika. Kultivirani krajolik koji je također napušten sredinom prošlog stoljeća u mnogočemu podsjeća na naš, pa iako imamo povijesno gledajući bremenitiju suhozidnu ostavštinu, francuzi su nenadmašni u interpretaciji, pa tako i u valorizaciji iz čega zapravo proizlazi i cijeli sustav zaštite baštine. Tako cijelim putem (audio tour), od startne točke puta odnosno potpornog zida terase koji su obnovili, preko pastirskih obora i skloništa – bunja ili kako ih zovu cabanes,bories, uz razne točke kao što su vidikovci, iole značajniji suhozidni sklop popraćen je edukativnom tablom (samo na francuskom), čime se šalje jasna poruka, koja je uzgred budi rečeno i definirana kao „12 zapovijed Parka“- Pomognite da suhozidi stoje uspravno!

Iako je nekim našim parkovima, suhozidna baština interpretirana, daleko je to od onoga što zaslužuje. Na svu sreću i ne kaskamo zapravo toliko koliko se na prvi pogled čini, jer ova suhozidna staza kreirana je prije nekih šest godina. Kako tema certificiranja suhozidara u Hrvatskoj postaje sve češća tema, od Jean-Michelea smo doznali kako je u Francuskoj uređeno to pitanje. I tu ne kasnimo koliko se na prvi pogled da naslutiti, jer i sam voditelj APARE-ovih suhozidnih kampova je certifikat stekao prije nekih šest godina. Certificiranje se zapravo sastoji od praktičnog ispita koji traje tri dana. Naime, za skupinu od osam ljudi pripremi se oko 14 tona kamena, i to onako poprilično lijepog deblje uslojenog, koje timovi od po dvoje ljudi trebaju ugraditi u dvostruki zid dužine cca šest metara. Za to je potrebno oko 20 radnih sati, a nakon toga od službenog papira kojim se dokazuje vaša sposobnost zidanju u suho dijeli vas tek uplata od 1000 eura u državni proračun, jer ovaj program provodi njihova nacionalan obrtnička komora.  Premda tek u pregovorima,izvjesno je da bi se ovaj (ili sličan) model uskoro mogao primijeniti kod nas, pod čijim patronatom i pod kojim uvjetima još se ne zna, al računajte na nas! Tim više što su bi uskoro krenule agro-okolišne mjere za ruralni razvoj Lijepe naše iz izdašne kase Europske Unije, a za očekivati je da će proporcionalno porasti interes za suhozide.

38

Da vještina građenja suhozida uz ono fizičko, ima socijalno i ekonomsko naličje, najbolje svjedoči rad i predanost Jean- Baptiste Peltiera iz zanimljive asocijacije kojeg sam već imao priliku upoznati. Ovaj bivši profesor i istinski meštar u kamenu, vrlo uspješno (i to na engleskom) se snašao u ulozi vodiča za naš zadnji obilazak i to na posjedu u Bonnieuxu, koji po svemu sudeći bio i možda najdojmljiviji obilazak – barem za nas Dragodiđane (audio). Prije svega to je spoznaja kako se tradicionalne tehnike mogu koristiti u mnogo većim sferama nego je to klasična materijalizacija ili eventualno land art. Naime, ovaj posjed koji je tipičan ruralni kompleks (17 st.), voljom privatnog investitora služi i kao poligon za projekt resocijalizacije pojedinaca koji su se silom prilika našli na rubovima društva, naravno kroz rad. Dakle, puno jeftiniju i bržu verziju, vlasnik je odlučio zamijeniti skupljom, dužom ali društveno korisnom opcijom.

40

Kroz pomno razrađen sustav, koji dijelom kontrolira i financira država, prolazi trenutno 35 polaznika, koji kroz praktičan rad sa kamenom, kako kaže Jean Baptiste upoznaju suhozid kao“ divan alat izgradnje samog sebe!“. Da to nije samo eksperiment, govori i podatak od 51% polaznika koji se po završetku resocijalizira. Iako samo mali postotak njih nastavi kao suhozidari (oko 5%), u programu koji traju 4 do 8 mjeseci, polaznike se nastoji podučiti i u drugim vještinama, kako bi bili što kompetentniji na tržištu rada. Ukoliko se netko pokaže vičan u radu s kamenom, ova asocijacija proslijeđuje ga profesionalnim asocijacijama kakvih je u Francuskoj dosta, nakon čega ih prate i obučavaju kroz dvije godine. Zanimljiv je podatak da u cijeloj Francuskoj, po podacima njihove obrtničke komore ima samo 124 certificirana suhozidara. Kada tome dodamo računicu od 400 eura za kubni metar suhozida, odnosno 700 eura u slučaju građevina kao što su bunje, očito je kako prečesto u Hrvatskoj pogrešno korišteni/tumačeni termini zelenog i socijalnog poduzetništva i održivog razvoja, a tamo negdje su zapravo uspješno posađeni i razvijaju se uz povremeno «obrađivanje i zalijevanje», dakako ponajviše od strane samih stanovnika. Zašto? To je više nego očito, jer iako se tradicijska baština sada više nalazi u turističkim prospektima, a puno manje u svojoj izvornoj funkciji, činiti sve da bi na bilo koji način opstala zadatak je svih onih koji su je naslijedili. Uvjerili smo se u to u svega pet dana, ili smo samo bili u pravom trenutku, al skladan spoj prirode i kulture, gastronomije i obrtništva, ljubaznosti i diskretnog šarma, odveo nas je na neku makadamsku stranputicu – da je to sve moguće i kod nas. Je li je? Jer kako je naš Damir, ribar i meštar od Modrava, rezimirao: „Došli smo ovde vidit, šta zapravo imamo doma!“

Onda…, oćemooo li?

37

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Prijave/applications: XVII. međunarodni suhozidni kongres / International Congress on dry stone

ENGLISH here: INFO SHEET + APPLICATION
FRANÇAIS ici : INFO SHEET + FORMULAIRE INSCRIPTION

Already registered participants do not need to register again. Već prijavljeni sudionici se ne moraju ponovno prijaviti.

140088977_3966835260001331_5583169900965011118_o
Foto: Kućerica izgrađena krajem 2020., pokraj lokve koja će se obnoviti tijekom Kongresa (Pločice) – foto: Suhozidna baština Konavala

Dragi kolege, prijatelji, suhozidni entuzijasti,

Udruga DRAGODID i međunarodna mreža S.P.S. za interdisciplinarno istraživanje suhozidne baštine najavljuju XVII. međunarodni suhozidni kongres s radionicom koji će se održati od 27. rujna do 3. listopada 2021. u Hrvatskoj. Domaćin je naša najjužnija općina – Općina Konavle.

Svi zainteresirani mogu sudjelovati kao sudionici radionice, slušatelji, izlagači i/ili izlagači plakata. Rok za registriranje kao izlagač i/ili izlagač plakata je do 28. veljače 2021. Rok za registriranje kao slušatelj ili sudionik radionice je do 30. lipnja 2021.

*** Prijavnica, informacije o kotizaciji i ostali detalji nalaze se ovdje: INFO SHEET + PRIJAVNICA ***

Organizatori prate stanje s pandemijom koronavirusa u Europi i u provedbi Kongresa će djelovati prema preporukama stručnjaka.

Zahvaljujući učenicima i studentima, mladim profesionalcima, uključenom lokalnom stanovništvu te lokalnoj i državnoj podršci, konavosko suhozidno naslijeđe se detaljno istražuje, dokumentira i promovira. Radionice, aktivnosti s djecom, festivali, istraživanje suhozidnih tehnika s majstorima, umjetnicima i građanima održavaju naslijeđe živim i dinamičnim.

Vidimo se u Konavlima!

ENGLISH here: INFO SHEET + APPLICATION FRANÇAIS ici : INFO SHEET + FORMULAIRE INSCRIPTION Already registered participants do not need to register again. Već prijavljeni sudionici se ne moraju ponovno prijaviti. Foto: Kućerica izgrađena krajem 2020., pokraj lokve koja će se obnoviti tijekom Kongresa (Pločice) – foto: Suhozidna baština Konavala Dragi kolege, prijatelji, suhozidni entuzijasti, […]

Read More »

 atts
0

Godišnji izvještaj udruge 4 grada Dragodid za 2020.

Autorica: Marta Krištofić

Ova godina nam je svima bila izazovna. Drago nam je da smo uz sve prepreke i manje izmjene ipak uspjeli provesti bogatu suhozidarsku sezonu. Interes ljudi za očuvanjem kulturne baštine raste, a to što se naše aktivnosti provode na otvorenom i u prirodi dodatno je privuklo zanimanje javnosti.

1

Sezonu smo otvorili majstorskom radionicom suhozidne gradnje na riječkom kampusu. U sklopu EPK 2020 izveo se suhozidan natpis “I’m not a robot” po zamisli umjetnika Darka Fritza. Radionica je okupila stotinjak volontera iz čitave države, a posjetila su ju i 2 razreda riječkih osnovnih škola.

2

Mnoge radionice (riječki kampus, Waldorfska škola, HORA…) uključile su one najmlađe, djecu i mlade školskog uzrasta, podižući svijest o tradiciji od najranije dobi. U parku skulptura Dubrova pridružila su nam se i djeca s intelektualnim teškoćama i svojim entuzijazmom pokazala kako je sve moguće.

Igrom prilika, godinu smo iskoristili za proširivanje znanja između članova udruge. Na Petrebišćima XI. bavili smo se malo zahtjevnijim zahvatima čime smo osigurali i pripremili teren za buduće javne radionice. Tijekom radionice snimljen je film o Dragodidu koji će biti dio trajnog postava u centru za posjetitelje Poklon u parku prirode Učka. Dok smo kroz dvije radionice na Kotoru izveli smo rekonstrukciju stubišta gromače i prezidali zahtjevan podzid na ulazu u naselje.

3

4

 

Suhozidarske tehnike obogatili smo i drugim zanatima. U Godinju smo sudjelovali na žetvi raži i izradi snopova za slamnati krov. Kada su se snopovi posušili, vratili smo se i na mlaćenje slame, završnu obradu prije ugradnje. Sudjelovali smo i na međunarodnoj razmjeni obnove dvorca Calmont d’Olt gdje nas je osim zidanja bedema vapnenom žbukom dočekala i radionica finog klesanja kamenih blokova. Erasmus+ projekti nisu ni ove godine razočarali pa smo se, osim spomenute razmjene, vratili i na trening za voditelje volonterskih kampova. Seminar na istu temu održan je preko internet konferencije nekoliko tjedana kasnije.

56

 

Događaj koji je trebao obilježiti ovu godinu definitivno je Međunarodni kongres suhozidne gradnje u Konavlima. Organizacijski odbor ga je ipak odlučio odgoditi radi ograničenja putovanja i okupljanja pa ćemo se ovom temom baviti na jesen 2021. godine.

Slijedi kalendar provedenih radionica i edukacija, kroz koje smo i ove godine uspješno približili umijeće suhozidanja i njene vrijednosti lokalnoj zajednici, ali i šire.

 

VELJAČA

24.02.-01.03. U Rijeci smo u sklopu projekta Europska prijestolnica kulture vodili majstorsku radionicu kroz koju se realizirao suhozidan natpis “I’m not a robot”. Izvještaj

28.02.-29.02.2020. Voditelji suhozidnih mentora zadarske županije gdje smo obnovili suhozidnu terasu u blizini planinarskog doma u NP Paklenica. Izvještaj

 

LIPANJ

16.06.-19.06. Na Kotoru smo, na poziv Muzeja grada Crikvenice, rekonstruirali gromaču s prolazom i stubištem. Popravili smo i dijelove suhozida na okolnim gomilama pa i zid u blizini lokve koji je od prošlogodišnje radionice dijelom devastiran. Izvještaj

19.06.-21.06. U suradnji s udrugom Mediteranski kiparski simpozij smo u parku kamenih skulptura Dubrova kroz 3-dnevnu radionicu obnovili duge poteze suhozida. Osim prijavljenih volontera pridružili su nam se i članovi društva za istraživanje i potporu te članovi udruge osoba s intelektualnim teškoćama “Srce Rijeka”. Izvještaj

23.06.-26.06. Amaterska kulturna udruga Žirje kroz projekt (Za)zeleni otok uz sudjelovanje udruga Dragodid i Hyla vodila je akciju obnove lokve. Zajedno s volonterima smo sanirali tri veće izvale na vanjskom prstenu podzida koji okružuju lokvu, a ukupno smo rekonstruirali oko 26 m2 lica suhozida. Izvještaj

27.06.-28.06. Oko lokve u Gaćelezima vodili smo obnovu suhozida neposredno uz rub lokve koji je bio posebno zahtjevan zbog veoma uskog prostora za rad. Obnovu su organizirali LAG More 249 i udruga Lokva – Gaćelezi. Izvještaj

 

SRPANJ

17.07.  U Veliki godin smo se zaputili na dojavu Centra za kulturu i baštinu grada Vrgorca. Pod mentorstvom obitelji Pavlinović i Rajka Lendića učili smo žeti raž i izrađivati snopove za slamnati krov. Izvještaj

24.07. Udruga Pjover nas je već tradicionalno pozvala na 12. festival lavande na kojem smo vodili radionicu obnove gomila na terasama lavande na hvarskom Velom grablju.

27.07.-29.07. U sklopu projekta Natura Drniš (Grad Drniš i Motonautika-Luke d.o.o.) vodili smo radionicu gradnje suhozida s lokalnim volonterima. Izvještaj

 

KOLOVOZ

01.08.-09.08. Zahvaljujući JU Park Prirode Učka, Ministarstvu kulture i Općini Mošćenička Draga i ove smo godine organizirali radionicu na Petrebišćima. Bila je zatvorenog tipa te su naši članovi obavili pripremne radove za buduće volonterske kampove. Također je održana edukacija u sklopu Interreg projekta “Kaštelir” i snimljen film o Dragodidu koji će se prikazivati u centru za posjetitelje Poklon u parku prirode Učka.

15.08.-16.08. Kroz projekt SOS Silba Off Season organiziranom od strane ekološke platforme S.E.A. Silba Enviroment Art, zaputili smo se na Silbu. Tamo smo vodili radionicu izrade duplice za uzgoj kapara, a Natashino imanje smo obogatili i za još jednu kaparetu. Izvještaj

18.08.-30.08. U organizaciji baštinske mreže Union Rempart sudjelovali smo na Erasmus+ projektu u Espalionu. Radionica je obuhvaćala obnovu srednjovjekovnog dvorca Calmon’t d’Olt gdje smo učili zidati vapnenom žbukom i fino klesati kamene blokove. Izvještaj

28.08.-31.08. Na poziv waldorfske škole u Rijeci smo uz pomoć profesora, roditelja i pokojeg polaznika škole presložili granične zidove između terena radi njihove dotrajalosti i zapuštenosti. Dvostruki zid na ulaznoj strani u teren također je presložen i podignut na svoju originalnu visinu. Izvještaj

29.08. Vratili smo se u Veliki Godinj radi druge etape edukacije o obradi slame za krov. Izvještaj

 

RUJAN

12.09.-14.09. Ponovno u Kotoru, ovoga puta u sklopu projekta Rijeka 2020. sudjelovali smo u programu “Kotor zove!”. U sklopu programa obnovili smo podzid na prilaznom putu naselja i presložili kamenje u zidu na izlasku iz naselja. Izvještaj

19.09. LAG More 349 i grad Šibenik organizirali su 4. prvenstvu u izgradnji suhozida na poluotoku Srima kod Šibenika. Ove godine je cilj bio u 2.5 sata izgraditi što kvalitetniju klupu od suhozida. Sudjelovalo je 10 ekipa, a naslov prvaka obranila je ekipa Golinjevo iz Trilja. Izvještaj

 

LISTOPAD

01.10.-03.10. Održali smo trodnevnu edukativnu radionicu u Starogradskom polju za učenike Agroturističke srednje škole iz Jelse na Hvaru i njihove profesore u organizaciji J.U. Agencije za upravljanje Starogradskim poljem.

05.10.-11.10. Uputili smo se natrag u Calmont d’Olt, ovoga puta na Erasmus+ trening za voditelje volonterskih kampova koji organizira Rempart. Izvještaj

26.10.-01.11. Na poziv neformalne ekipe Suhozidna baština Konavala i općine Konavle smo sudjelovali u izgradnji kućerice, od temelja do krova. Press

29.10. Sudjelovali smo na online seminaru za voditelje volonterskih kampova u organizaciji Remparta.

 

STUDENI

06.11. Na poziv udruge Permakultura Dalmacija održali smo online predavanje “Suhozidna baština istočne obale Jadrana -tradicija na putu održivosti”. Kroz predavanje otvoreno za sve predstavili smo bogatstvo suhozidne baštine istočnog Jadrana, kulturno-povijesni aspekt gradnje suhozida i problematiku zaštite ove vještine.

07.11. U suradnji s poljoprivrednom zadrugom Dolčina održana je sada već tradicionalna radionica obnove Praputnjanskih podzida. Izvještaj

12.-13.11. Projektu “Revitalizacija kulturno-povijesne baštine zaseoka Kotišina” doprinijeli smo predavanjem o suhozidima i malom radionicom obnove zida terase. Radionica je održana za ustanove i tvrtke s područja Makarske.

25.11. Održali smo predavanje “O suhozidnoj baštini i vještini gradnje”  u sklopu programa “Kulturna i prirodna baština Hrvatske” u Knjižnici S. S. Kranjčevića.

26.-28.11. U osnovnoj školi Vladimira Nazora u Crikvenici smo u suradnji s MGC održali radionicu obnove suhozida u školskom dvorištu i masliniku. Izvještaj

 

Autorica: Marta Krištofić Ova godina nam je svima bila izazovna. Drago nam je da smo uz sve prepreke i manje izmjene ipak uspjeli provesti bogatu suhozidarsku sezonu. Interes ljudi za očuvanjem kulturne baštine raste, a to što se naše aktivnosti provode na otvorenom i u prirodi dodatno je privuklo zanimanje javnosti. Sezonu smo otvorili majstorskom […]

Read More »

 atts
0

Izvještaj: “Kotor u dvorištu“, OŠ Vladimira Nazora, Crikvenica

Tekst: Oleg Miklić
Foto: Romina Tominić, Oleg Miklić

U suradnji s Muzejom Grada Crikvenice i Osnovnom školom Vladimira Nazora, a pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije, održana je druga radionica „Kotor u dvorištu“. Kotor je staro naselje na brdu u zaleđu Crikvenice, na kojem kao udruga aktivno sudjelujemo dugi niz godina u obnovi suhozidnje gradnje. Ova radionica teži približiti to iskustvo u dvorište osnovne škole i podijeliti ga s učenicima, a pritom funkcionalno urediti dvorište škole. Srdačno smo dočekani od Tee iz Muzeja, Olge i Martine iz škole, kojima i ovom prilikom zahvaljujemo na poklonima ručno izrađenih od osnovnoškolaca. Zahvaljujemo i tvrtki Izgradnja d.o.o. koja je donirala kamen od kojeg smo se odlučili nastaviti na prošlogodišnju radionicu i nadodati jednu prekinutu koncentričnu polukružnu suhozidnu klupicu na jednu već postojeću.

0102

Prvi dan je brzo protekao u sortiranju gomile kamenja, čišćenjem radnog prostora i iskopu temelja.

0304050607

Drugi dan smo krenuli sa ziđanjem klupica. Na dva školska sata su nam se priključili i učenici 7.b razreda kojima smo na većoj poluizgrađenoj klupici pokazali osnove slaganja kamena u lice zida i važnost skupljanja i polaganja čkalje. Učenici su brzo savladali osnovno gradivo, pa su započeli graditi i malu klupicu. Moramo pohvaliti 7.b za trud i zalaganje i čestitati im za njihov prvi suhozid – klupicu. Kad se male ruke slože!

0809

U nastavku dana završili smo i ziđanje velike klupice.

1011

Treći dan smo završili sa ziđanjem male klupice i uredili smo okolni teren čišćenjem viška kamena.

12131415

Rezultat ove radionice je višenamjenski prostor u školskome dvorištu, npr. za održavanje škole na otvorenom, ali i klupica na kojoj djeca mogu odmoriti i pojesti marendu.

Nastavak dugogodišnje suradnje sa Muzejom Grada Crikvenice se nastavlja, a sa Osnovnom Školom Zvonka Cara nadajmo se tek počinje.

Tekst: Oleg Miklić Foto: Romina Tominić, Oleg Miklić U suradnji s Muzejom Grada Crikvenice i Osnovnom školom Vladimira Nazora, a pod pokroviteljstvom Primorsko-goranske županije, održana je druga radionica „Kotor u dvorištu“. Kotor je staro naselje na brdu u zaleđu Crikvenice, na kojem kao udruga aktivno sudjelujemo dugi niz godina u obnovi suhozidnje gradnje. Ova radionica […]

Read More »

 atts
0

Najava predavanja: O suhozidnoj baštini i vještini gradnje

U zagrebačkoj knjižnici Silvija Strahimira Kranjčevića u srijedu, 25. 11. 2020. u 18 sati dr. sc. Filip Šrajer održat će predavanje “O suhozidnoj baštini i vještini gradnje”.

Knjižnica S. S. Kranjčevića, podržana od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, pokrenula je 2008. godine program “Kulturna i prirodna baština Hrvatske” kojim predstavlja i promiče hrvatsku kulturnu i prirodnu baštinu (ovogodišnji program). Realizacijom raznovrsnih programskih akcija (predavanja, radionice, izložbe, glazbena i druga događanja), nastoji se upotpuniti kulturna ponuda područja na kojemu knjižnica djeluje. Događanja su, tijekom nekoliko godina koliko se program kontinuirano odvija, podijeljena u dva ciklusa, a obuhvaćaju niz različitih tema i sadržaja: hrvatski narodni običaji, stari tradicijski obrti, narodna i etno glazba, hrvatski nacionalni parkovi, urbana sociologija, ekologija itd.
 pozivnica jesen 20-page-001
U programu su, između ostalih, sudjelovali: Dunja Knebl, Nebojša Stijačić, Dario Marušić, Srećko Božičević, Dražen Perica, Ognjen Čaldarović, Daniel Miščin, Rene Bakalović, a ostvarena je i višestruka suradnja s većim brojem ustanova: Etnografskim muzejom u Zagrebu, Domom za starije i nemoćne osobe Park, Voskarskim i medičarskim obrtom Blažeković iz Osijeka, Hrvatskom turističkom zajednicom te vrtićima i školama s područja Peščenice.

U zagrebačkoj knjižnici Silvija Strahimira Kranjčevića u srijedu, 25. 11. 2020. u 18 sati dr. sc. Filip Šrajer održat će predavanje “O suhozidnoj baštini i vještini gradnje”. Knjižnica S. S. Kranjčevića, podržana od Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, pokrenula je 2008. godine program “Kulturna i prirodna baština Hrvatske” kojim predstavlja i […]

Read More »

 atts
0

Praputnjarska takala 9

Autor: Mario Zaccaria

Fotografije: Mario Zaccaria

Ove smo godine u suradnji sa Poljoprivrdnom zadrugom Dolčina održali radionicu najkasnije ikad ali nas je poslužilo lijepo toplo sunčano vrijeme. Odaziv volontera je bio više nego velik, a i mnogi su znatiželjnici došli poviriti situaciju kako bi ovjekovječili današnju akciju.

20201107_084847Kava i čakula pred sam početak, upoznavanje sa sudionicima i voditeljima o povijesti takala i o Dragodidu. Podijeljeni smo u 2 grupe, jedna pod palicom Dragodida, a druga pod mentorstvom iskusnog barba Vjeke.

 

20201107_091008 20201107_090958

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Takala su izgrađena na živoj stijeni u kosini što je razlog zašto su se desila dva identična urušenja. Temeljni kamen je s vremenom počeo klizati po živcu i poveo sa sobom blokove koji su bili na njemu uzročivši tipičnu crvenu “ranu” u obliku slova V.

20201107_093036

 

 

Prije svega bilo je nužno razgrnuti, probrati o odvojiti škalju od velikih blokova koji su poslužili za ponovu obnovu lica zida.

 

20201107_105443   20201107_120025

 

Tek nakon toga krenuli smo slaganjem lica. Najveći blokovi iskorišteni su na dnu kao temelji, a s vremenom kako nam je falivalo materijala nastupali su sve manji kameni do vrha. Nismo se štedjeli na skupljanju škalje.

20201107_125137

 

Točno u podne domaćini su nas uslužili sa uvijek dobrom maneštrom od fažola i kolačima iz bakarskog kraja kao baškot.

20201107_151740         20201107_142403

 

20201107_151740 20201107_151747

 

Relativno smo brzo bili gotovi s obzirom da je površina urušenja bila mala, a nas puno tako da smo imali više vremena za nastavak druženja uz kolače i dobru kapljicu. Josipa Miloš je rekla da će za 10.jubilarnu radionicu spraviti tortu, a to joj nećemo zaboraviti :)

 

Autor: Mario Zaccaria Fotografije: Mario Zaccaria Ove smo godine u suradnji sa Poljoprivrdnom zadrugom Dolčina održali radionicu najkasnije ikad ali nas je poslužilo lijepo toplo sunčano vrijeme. Odaziv volontera je bio više nego velik, a i mnogi su znatiželjnici došli poviriti situaciju kako bi ovjekovječili današnju akciju. Kava i čakula pred sam početak, upoznavanje sa […]

Read More »