tekst: Miran Križanić
foto: Filip Bubalo i Vilma Stopfer
Projekt Oživi održi otok, koji traje od 2014, već smo više puta spominjali. Podsjetimo, projekt oživljavanja održivih znanja obuhvaća otok Murter i mrežu njegove prirodne i ekonomsko – tradicijske regije: Vransko jezero te Kornate. Budući smo na murterskoj Gradini – nekadašnjem Colentumu i Vranskom jezeru već uspostavili stabilan niz radionica, red je došao na Kornate.
Naša službeno posljednja suhozidna radionica u sklopu ovog projekta održala se na Kornatima u jesen prošle godine, 2 i 3. listopada 2015., pa sa zakašnjenjem donosimo osvrt u nadi da će ipak poslužiti kao dobar uvod u novu sezonu suhozidanja.
Kornati
Kornatski arhipelag je najpoznatiji po izletničkoj i jedriličarskoj atraktivnosti te po statusu nacionalnog parka. Ipak, Kornati su dugo služili ljudima prvenstveno za poljoprivredu – uzgoj maslina, ovčarstvo i naravno ribolov. Isto kao što bi se primjerice u Primorju ljeti na nekoliko mjeseci odlazilo u planine radi poljoprivrede, tako bi se sa otoka Murtera otiskivalo u Kornate – u pravilu drvenim plovilima koje je imala svaka obitelj.
Drvene gajete na “latinsko idro”
Naša šarena i mnogobrojna ekipa je za ovu prigodu također imala priliku ploviti gajetama i leutima na “latinsko idro”. Isplovili smo iz Murtera opskrbljeni alatima i hranom za vikend, dok su ljudi u prošlosti morali ponijeti sve što bi im trebalo za nekoliko mjeseci izolacije. Više o takvom načinu života možete pročitati iz priča lokalnih ljudi u nedavno objavljenoj projektnoj publikaciji.
Iskrcavanje na Kameni Žakan
Destinacija nam je bio mali otočić Kameni Žakan, sa svega nekoliko suhozida. Zanimljivo je da otok ima samo jednog vlasnika, tako da poprečni suhozidi koji sežu s jedne strane otoka na drugu nisu pašnjačke međe, nego imaju funkciju regulacije i odvajanja janjaca od ovaca koje bi se muzle u određenom periodu.
Suhozid u vizuri otoka
U sklopu glavnog linijskog suhozida – sakatura – a u neposrednoj blizini (jedine) kuće na otoku, nalazi se urušeni stan za ovce, “uvala” u suhozidu. Naš cilj bio je popraviti urušeni stan, te što više mjestimičnih oštećenja na zidu, a sve u svrhu obnove stočarske infrastrukture, nužne za opstanak ovčarstva na Kornatima.
Urušeni suhozid
Prvi dan rada je prošao vrlo produktivno, pa smo pod vodstvom meštra Ive i iskusnih Kurnatara, a uz pomoć volontera i sudionika projekta dovršili dobar dio zadanog posla. Zidovi stana su dignuti, dok će natkrivanje pričekati neku drugu zgodu. Zid je bio mjestimično urušen – negdje ga je razvalila mlada smokva, negdje su ovce probile put, ali i to je popravljeno.
Radovi na popravku zida
Dovršen zid stana za ovce
Marenda je bila vrlo lokalna – gulaš od kurnatske bravetine. Brav je lokalni izraz za odraslu ovcu, tako da je to u prehrambenom smislu svojevrstan kontrast janjetini. Osim degustacije, pamtimo priču domaćina vezanu za jednog žakanskog “brava”. Naime, zbog spiralnog oblika roga kakvog već ovnovi imaju, povremeno postoji opasnost da rog svojim oštrim vrhom krivo uraste natrag prema glavi i time usmrti ovna / brava. Upravo takvom slučaju imao je prilike svjedočiti naš domaćin, kad je prilikom obilaska otoka uz obalu zatekao živog ali neobično mirnog brava, iznenadivši se kako već nije odavno pobjegao na znak čovjeka. Kako se brav nije micao, uspio je razaznati da se radi o rogu koji mu je došao do ruba oka. Rog sporo raste pa taj proces traje, tako da pastir ima vremena intervenirati i odrezati problematični komad roga. Naš domaćin je to i učinio, spasivši životinju.
Marenda
Mnoge smo još priče čuli te večeri, o nasljeđivanju otočke zemlje, emigraciji, pa i ponešto o lokalnoj mafiji – ali o tome drugi put. Spavanje je te noći bilo pod vedrim nebom, u šatorima, pa čak i pod palubom drvene gajete, dok su stariji ipak ostali u kući naslućujući promjenu vremena koja će naići tokom noći.
Sljedeće jutro je zaista osvanulo oblačno uz jugo u porastu. Ipak, odradili smo “jutarnju smjenu” popravivši još nekoliko provala u zidu, a našli smo čak i gusarsko blago koje su geocache izletnici ili djeca propisno sakrili ispod zida, tko zna kad.
Gusarsko blago
To je bila i simbolička potvrda da se u zajedničkom radu na inovativnim, održivim oblicima turizma i obnovi poljoprivrede zaista krije vrijednost koju treba ponovo graditi okupljanjem oko ovakvih akcija i kontinuiranim prijenosom znanja.
Povratak
Sudionici radionice kraj obnovljenog zida (foto: T. Dugandžić)
Za kraj, pogledajte kako nam je bilo u ovom kratkom videu Tomisalva Dugandžića, a ovo je filmić sa protekle radionice na Colentumu.
Planet Brusnik
Piše: Ana Burić
Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić
Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, tehničku kulturu i sport.
Cilj projekta bio je promocija I očuvanje, te upoznavanje ljudi s geološkom, prirodnom, kulturnom I povijesnom baštinom crnog bisera Viškog arhipelaga, malenog otočića Brusnika smještenog 13 nautičkih milja (oko 23,5 km) jugozapadno od Komiže. Brusnik je otok veličine svega 0,049 m2, no prepun specifičnih karakteristika koji ga čine jedinstvenim. Naime, Brusnik (kao i Jabuka) građen je od subvulkanskog dijabaza (od kojeg se izrađuju brusevi za oštrenje noževa, odakle potiče i samo ime) nastalog kristalizacijom magme pred više od 150 milijuna godina na putu iz dubokog magmatskog centra prema površini Zemlje. Ono što ga dodatno čini zanimljivim je činjenica da je Brusnik otok koji konstantno „raste“ tj. izdiže se čemu svjedoče konglomerati od oblutaka s paleo-žala smješteni na samom vrhu otoka.
Unatoč izrazito nepristupačnom položaju uzrokovanim izloženosti snažnim južim i zapadnim vjetrovima i surovim vremenskim uvjetima, no zahvaljujući bogatom morskom dnu, kroz povijest Brusnik je odigrao bitnu ulogu u razvoju ribarstava i maritimne kulture te predstavlja jedinstveni spomenik ribarske arhitekture. Na otoku se, uz ribarske nastambe na samom žalu koje su služile za soljenje riba i zaklon ribarima, nalaze i prirodni bazeni ograđeni također suhozidnom tehnikom magmatskim stijenama, koji su služili za čuvanje ulovljenih jastoga, tzv jastožere. Jastožere su smještene u samom centru otoka, u klancu s depresijom ispunjenom morskom vodom.
Program je bio osmišljen kao dvodnevna radionica obnove suhozidnih struktura ribarskih nastambi građenih od valutica dijabaze raznih veličina koje čine Brusničko žalo. Upravo zbog morfološke specifičnosti i izloženosti vremenskim prilikama i neprilikama, zbog jake tramontane prvi dan radionice bili smo primorani promijeniti raspored te je planirani program održan u prostorijama Geoparka u Komiži. Geolog Geoparka Filip Prelec održao je uvodno predavanje prijavljenim sudionicima o geološkoj povijesti samog otoka začinjeno brojnim zanimljivostima i činjenicama. Alen Čikada predstavnik Kallokve i član Dragodida održao je predavanje o krškim lokvama i njihovim obnovama, dok je Ana Burić, također iz Dragodida, održala predavanje o suhozidnoj baštini i samoj Udruzi.
Drugi dan radionice vrijeme nas je poslužilo pa smo rano ujutro isplovili s komiške rive, te se uputili put Brusnika.
Broj prijavljenih sudionika premašio je prvotna očekivanja pa je put do lokacije bio organiziran s dva jako različita plovila, kako izgledom, brzinom, tako i doživljajem, tradicionalnom gajetom falkušom, te gliserom.
Kao organizatori bili smo dio brzog tima koji je do Brusnika stigao gliserom za nepunih 45 min. Čekajući ostatak obišili smo i istražili otok, te definirali točnu lokaciju planirane obnove.
Nakon što je ostatak doplovio falkušom krenulo je upoznavanje s lokalitetom i samo zidanje. Jedno jako zanimljivo suhozidanje, pogotovo za ovaj dio Jadrana koji je većinski građen od vapnenca i dolomita. Naime, magmatsko porijeklo, te stalni utjecaj mora i vjetra oblikovao je stijene u izrazito teške, predivne, masivne oblutke u svim nijansama sive boje.
Lokalitet koji smo obnavljali nalazi se na plaži na sjeverozapadnoj strani otoka okrenutoj prema Svetom Andriji. Na obje strane plaže (SI i JZ) nalazile su se suhozidine strukture koje su ribari gradili kao nastambe za višednevni boravak dok su tu boravili zbog pučinskog ribolova. Nastambe su bile nepravilnih formi, sa zidovima građenim suhozidnom tehnikom od oblutaka dijabaze sa samog žala, pokrivene borovom građom sa susjednog Svetog Andrije. Strukture na sjevroistočnoj strani plaže, zahvaljujući boljoj poziciji u odnosu na snažne vjetrove ostale su bolje sačuvane, a nama su poslužile kao referentni primjer za obnovu nastambi na zapadnoj strani vale gdje su od originalnih struktura ostale samo naznake.
Iako su osnove zdanja ipak jednake, zidanje ovakvim kamenom zbog svog oblika, težine pokazalo se kao vrlo specifično i interesantno iskustvo.
Petnaestak volontera s dva voditelja u cca 3 sata savladalo je navedene tehnike i obnovilo je zamišljeni obim. Zadovoljni obavljenim radom okrijepili smo se, pokupili naš i zatečen otpad, pozdravili se s endemskim crnim guštericama, te napustili otok ostavivši obnovljene ribarske nastambe na milost i nemilost nemilosrdnim vremenskim prilikama na otvorenom moru.
Na povratku za Komižu ekipe su se zamijenile u brodovima kako bi svi imali priliku doživjeti iskustvo plovidbe na jednoj od šest novoizgrađenih replika falkuš e-jedinstvenog modela drvene gajete tradicionalne za Komižu koju su ribari razvili prilagodivši je uvjetima ribolova i navigacije na najudaljenijim rutama (više o falkuši: https://www.gajetafalkusa.com/hr/, http://ars-halieutica.hr/).
I za kraj, jedreći nazad, s Brusnikom i sutonom u pozadini, imali smo priliku saznati mnoge zanimljivost o povijesti i maritimnoj baštini Komiže, povijesti i razvoju falkuše, njenoj veličini i važnosti od strane kapetana Pina Vojković.
Put do lokacije tradicionalnom gajetom s jednog pučinskog otoka na još manji otok vulkanskog porijekla, suhozidanje magmatskim stijenama, gotovo svi volonteri iz različitih zemalja, činjenice su koje su ovu radionicu učinili vrlo egzotičnom i nadamo se sličnim akcijama u budućnosti.
Piše: Ana Burić Foto: Vis Archipelago Unesco Global Geopark, Alternatura, Ana Burić Početkom listopada sudjelovali smo kao partneri na projektu “Planet Brusnik” organiziran od strane Vis Archipelago Unesco Global Geoparka, te financiran preko natječaja za Financiranje projekata/programa/aktivnosti iz područja kulture i društvenih događanja u 2022. godini Splitsko dalmatinske županije – Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, […]
Read More »