Polemike: o načinu zaštite suhozida i suhozidne gradnje u Hrvatskoj

_MG_0841foto: Marja Kuljiš, 2011.

Napomena: dana 9.2.2017. promijenjen je naslov ovog posta, koji je izvorno glasio “Polemike: treba li nam zakonska zaštita suhozida i kakva?” Ispričavamo se docentu Kali i ostalima koje smo možda naslovom naveli na pomisao da Kale nije za zaštitu suhozida.

Već pune četiri godine, otkako su počele prve aktivnosti za zaštitu suhozidne gradnje kao hrvatskog nematerijalnog kulturnog dobra, vodimo o tome žestoku internu polemiku s najaktivnijim znanstvenikom u Hrvatskoj glede etnoloških pitanja suhozidne gradnje. To je doc.dr.sc. Jadran Kale, s kojim inače blisko surađujemo na svim drugim pitanjima i aktivnostima vezanim za suhozide, kao što su Suhozid.hr ili primjerice obnova suhozida na Srimi.

Ta se polemika do sada uglavnom vodila ispod radara: najviše kroz mailove, te indirektno kroz predstavke Ministarstvu, popularizacijske članke (uglavnom naše), te stručne i znanstvene članke (uglavnom njegove). Ovih se dana, objavom vijesti o trajnoj zaštiti suhozida, preselila i u medije, pa je tako na tportalu prekjučer objavljen polemički članak u kojemu prenose Kaline razloge zašto se ne slaže s registracijom, a sutra navečer možda slično bude i u prilogu vezanom za registraciju u Regionalnom dnevniku HRT-a.

O žestini i ozbiljnosti svjedoči to da je nakon obavijesti o trajnoj registraciji umijeća suhozidne gradnje Kale napisao žalbu i adresirao je, uz Ministarstvo, i na sve 53 adrese inicijalnog popisa nositelja!

Na ovome mjestu nećemo interpretirati njegove “kontra”, niti iznositi svoje stavove “za” registraciju suhozida kao nematerijalnog kulturnog dobra. To će se desiti eventualno kroz komentare, ako bude interesa za komentiranje, tu ili na Facebooku. Za početak, objavljujemo poveznice na Kaline tekstove, te dokumente (rješenja i žalbe) vezane uz registraciju od 2013. godine do danas, pa pročitajte i procijenite sami!

FB1_0384foto: Filip Bubalo, 2011.

Polemički članci Jadrana Kale o zaštiti suhozida kao nematerijalnog kulturnog dobra:

Prilog raspravi o zaštiti suhozida, Ethnologica Dalmatica, Vol.23 No.1 August 2016.

Kako dematerijalizirati kamen? Vodnjanski poučak, Histria (1848-1183) (2016)

Facebook objava s tekstom žalbe upućene na adrese Ministarstva i svih nositelja (2017.)

Nematerijalni suhozid, post na vlastitom blogu Vrulje, 3.2.2017.

Članak na Tportalu, autor Josip Antić, 4.2.2017.

Dnevnik 1, autor Hrvoje Gunjača, 9.2.2017.

Hrvatski radio – Iskustvo prostora, autor Hrvoje Gunjača, 16.2.2017.

Članak u Slobodnoj Dalmaciji, autor Branimir Periša, 17.2.2017.

U nastavku (kronološki):

Rješenje o preventivnoj zaštiti umijeća zidanja “u suho” kao nematerijalnog kulturnog dobra, 2013.

Žalba Jadrana Kale na Rješenje o preventivnoj zaštiti, 2013.

Odbijenica žalbe Jadrana Kale od strane Ministarstva, 2013.

Rješenje o registraciji umijeća suhozidne gradnje, 2016.

Žalba Jadrana Kale na Rješenje o registraciji, 2017.

SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_1 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_2 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_3 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_4 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_5 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_6

nkd-s-zalba1 nkd-s-zalba2

 

nkd-s-odbijenica1 nkd-s-odbijenica2 nkd-s-odbijenica3

 

Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_01 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_02 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_03 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_04 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_05 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_06 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_07 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_08 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_09 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_10

SKM_C30817012710140_Page_1 SKM_C30817012710140_Page_2

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

One Comment

  1. Posted February 14, 2017 at 09:42 | Permalink

    Slijedi dulji osvrt, u manjku vremena tviterska verzija od četiri retka je na gorespomenutom blogu (“Kronika zaštite suhozida”.

    Dobar dan, ja sam taj “najžešći” – no realnije je skoro jedini – osporavatelj ovakvog načina “zaštite” suhozida i u prošloj godini istjecanja krajnjeg preventivnog roka upisa u Registar kulturnih dobara se u isti mah navršilo i tri desetljeća otkako sam s prijateljima studentima dokumentirao bunju s pet prostorija a na to se nadovezalo ostalo. Čak i s prvoklasnom arhitektonskom dokumentacijom trebalo joj je 12 godina da se zaštiti preventivno, a još 10 godina da u Registar uđe trajno (skupa s drugim prijavama trebala je ući odmah jer nije bilo razloga za preventivnu ogradu, ni zbog opasnosti ni zbog manjka dokumentacije). Od kolanjske peticije za zakonsku zaštitu suhozida i odvagivanja kako je pravi put onaj u smjeru očuvanja nematerijalne kulturne baštine sad je već 9 godina, za kojih sam na pitanja iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara odgovarao kad god me se zvalo – usmeno, pisano na pet kartica teksta, u opširnijoj žalbi na preventivno Rješenje i na koncu ovim pismom. Zato sam si dozvolio u njoj riječi napisati na kraći i jasniji način, poslavši ih svima iz Rješenja da se ne može ponoviti povijest ranijih beskorisnih argumentiranja bez odgovora.

    Suhozidi su poučni jer u zaštiti kulture imaju unikatni smještaj na križištu materijalnog, nematerijalnog i krajobraznog. Što se u načinu njihova stvaranja i postupanja s njima prepozna na najzabačenijem školju, oštro oko će prepoznati i u virtualno osnaženim urbanim scenama iz središta naših gradova. Glas za suhozide je uvijek i glas za onog društveno najnemoćnijeg među nama, jer tako nastaju. Zato ih se mora respektirati u njihovim vlastitim terminima a ne po mjeri države. Državni suhozidi su ceste poput “Napoleonovih”, pa opet u Južnoj Americi današnju kulturu carske ceste Inka kroz nematerijalnu kulturnu baštinu respektiraju kao lokalna znanja (primjeri obnavljajućih visećih mostova, u davnini za vladara i kastu a danas za turiste).

    Po takvoj široj primjenljivosti ova epizoda može zorno posvjedočiti što Uprava za zaštitu kulturne baštine može učiniti, a što ne može – a tako je i drugdje. Konzervatorska struka je na raspravi u Ministarstvu kulture naznačila opciju ulančanih registracija kao rješenje ali to nije pripremljeno za odlučivanje stručnog povjerenstva sastavljenog od znalaca van Uprave. O ovoj žalbi treba rješavati interno tijelo ustanovljeno kao i podzakonski propisi o Registru – za stanje u kakvom ovakve upise nije ni predviđeno imati. Zbog toga pravilnički za popravke suhozidnih građevina koje sam uveo u Registar treba imati “licencirane seljake”. Pored čitave povike nikad nisam čuo odgovor na pitanje tko će popravljati Bašićeve križeve uđu li kao građevine u Registar (a trebali bi), jer su ih gradili ljudi bez licenci a održavaju ih namjernici i ovčari. Motivacija tih uspjelih gradnji je tržišna, jer su okretni voditelji grupa vješti s kamenom bili stoga zato što im se na Pagu to s današnjim siranama i otkupnom cijenom mlijeka isplati. Po inicijativi ministarske Uprave za zaštitu kulturne baštine rješenje takve međusektorske situacije nećemo vidjeti nikada. Popravak bunje iz Registra po pravilničkoj proceduri završio je zarušavanjem čak i dijela građevine koji prije nije bio ugrožen – ugrozio ju je popravak po pravilu struke ciljane za palače i katedrale. Uspjeli popravak preostale suhozidne građevine iz Registra lokalnu je zajednicu kao znalce očuvanja uveo kriomice. Kad sam u prepisci oko otkupa bunje iz Registra spomenuo održavane radionice i uvlačenje lokalne sredine, pismo koje sam s pečatom dobio je bila najava izdavanja pravilničke zabrane radova. Odgovore na prijave drugih kulturnih dobara nisam dobio nikada, Pravilnik na to ne obvezuje.

    Iz trenutnih rasprava djelatnost Uprave za zaštitu kulturne baštine može se usporediti s vriskom oko HAVC-a. U ovako čvrstom zagrljaju države, sa svim aferama upravljanja zaštićenim prostorima i smijenjenim pročelnicima, konzervatori si ne mogu priuštiti nepokoravanje nalogodavcu – to se sa suhozidima vidjelo kad je krajobrazna atrakcija bila dovoljno privlačna za plakat i ulaznicu izložbe o Dalmatinskoj Zagori, ali ne i za Registar kulturnih dobara (na početku izložbenog postava kočila se tabla s prvoimenovanim inicijatorom – ministrom; izložbeni katalog kao standard galerijskog posla nije nikada izašao). U isto vrijeme buja sivo tržište elaborata kakve traži procedura, takve sam vidio vezane i za suhozide iz Registra – doslovno na grbači ljudi koji rade s tim kamenom. Konzervatorski posao se treba izdvojiti iz Ministarstva kulture. Nijemi svjedoci su svi oni suhozidi koji su ovakvim Rješenjem zapravo osuđeni na propast, sva ona lokalna znanja kojima je ovakvim postupkom otežan put k brendu proizvoda iz lokalno uređivanog ambijenta, ili makar u takvom životnom poslu konzervatorsku ekspertizu učinivši tek baštinskim uresom a ne razvojnim alatom. Zrele i inovativne konzervatorske prakse trebaju biti ocjenjivane od struke i javnosti, a ne od politike kakvoj je Ministarstvo kulture važno zbog demostracije moći.

    Samorazumljiva duševna dobra poput krajobrazne afektacije suhozidima kao da bi trebala biti jednostavna, ali nisu. Hora je izvorni spomenik etničkog čišćenja, Bucavac je originalno zadružni vinograd za kolhoz državne vinarije sastavljene od strojeva pokradenih (“nacionaliziranih”) od naprednijih vinara – danas će suza krenuti stoga jer su lijepi apstraktno, ali pamet služi i danas prepoznati muku onih koji kažu da su taoci hore ili drugih kojima je cijena grožđa pala jer je “zaštićen” samo bucavački perivoj a ne i njegov krajolik. I tako dalje, i tako bliže.

    Civilni sektor, udruge i inicijative građana, pa i sam glas javnosti (glasača, potrošača), u tome imaju vrlo važnu ulogu i u tome je “Dragodid” umnogočemu zaslužan. Ljude u udruzi ne mora obvezivati etički kodeks kakav mi nalaže stvaratelje fenomena držati na prvom mjestu, čak i prije od poslodavca – takav je promjenljiv. Ti stvaratelji ne žive u selu ili kraju čije se tradicije protežu od jedne do druge državne granice, pa i preko nje. Svi smo imali debelog razloga podupirati “Dragodid”, no zapasuje li se sve u jedno selo ostaje prilično jasnim kakva udruga ostaje po mjeri takvog sela. Žao mi je što mi je u takvoj namjeri bilo predviđeno mjesto pukog popunjavatelja rubrika zadanih takvim gabaritom, pa kad to nije išlo više nije išlo ni išta drugo.

    Hvala na uvrštavanju ove notice, za koju držim da je trebala biti među zadnjim pasusima vijesti o Rješenju registracije.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Ubrzanje od 0 do 28 metara u 4 dana – 3. volonterski program na Vranskom jezeru

Tekst: Miran Križanić
Foto: M.K. i PP Vransko jezero

U proljeće 2018. održali smo 3. po redu volonterski program u suradnji s Parkom prirode Vransko jezero. Naziv programa bio je „Suhozidar/ka“ a prigodno geslo svih volonterskih programa je „volonter po prirodi“. Kao i dosadašnjih godina, cilj ovog cjelotjednog druženja (16. – 21.4.2018.) bio je da okupljeni volonteri nešto nauče o suhozidima na konkretnoj lokaciji, provedu kvalitetno vrijeme u druženju na otvorenom, te istovremeno svojim rukama sagrade nešto korisno.

foto 01 volonteri-suhozidarike-izgradili-28-metara-novog-suhozida-05
foto 01: ozbiljan start

foto 02 IMG_6056
foto 02: teoretski dio: stručno vođenje po Parku

Lokacija suhozidanja, kao i prethodnih godina, predviđena je u Modravama, najvećem dalmatinskom masliniku. Visok proljetni vodostaj jezera nije omogućavao prilaz obali, pa je odluka za finalnu mikrolokaciju na kraju ipak pala na atraktivnu lučicu Prosika, ujedno i jedan od glavnih ulaza u park.

foto 03 IMG_6091
foto 03: polaganje kamena temeljca

foto 04 IMG_6109
foto 04: solidno izgrađen kantun – prolaz u maslinik

Zid koji smo odlučili obnoviti srušen je pri uređivanju prilaznog parkinga, kada je bilo potrebno strojevima zaravnati površinu uz put. Glavni zadatak za volontere bio je od raspoloživog kamena rekonstruirati zid – suhozidnu duplicu na novoj lokaciji. Ipak, nije to bila obična duplica nego kombinacija podzida i duplice, budući da je parking na višoj razini od okolnog terena.

foto 05 IMG_6114
foto 05: zid brzo napreduje

foto 06 volonteri-suhozidarike-izgradili-28-metara-novog-suhozida-04
foto 06 (izvor: PP Vransko jezero): volonter-ke

Bilo je i dosta krčenja terena i pripreme temelja podzida. Na samom početku zida bilo je potrebno sagraditi ugao, budući da smo počeli graditi kod jednog prolaza u polje. Iako je gradnja kuta napredna tehnika, volonteri su i to brzo svladali.

sdr
foto 08 IMG_6459
foto 07, foto 08: trenuci odmora

Nismo unaprijed zadali duljinu koju je potrebno obnoviti, kako ne bi bilo presinga. Fokus je uvijek na edukaciji, tj bitno je da polaznici nauče vještinu i dobro se zabave unutar svog volonterskog radnog vremena. Bez obzira na to, u samo 4 radna dana uspjeli smo rekonstruirati čak 28 dužnih metara zida, što je izniman uspjeh za ekipu koja prvi put zajedno zida, a neki čak bez prethodnog iskustva. Ekipa je bila šarena, kao i svake godine, a svatko je uspio naći svoj tempo kod gradnje, te je prijenos znanja ostvaren i unutar same grupe.

foto 09 IMG_6389
foto 09: poziranje na vlastitom netom dovršenom zidu

Ovim putem zahvaljujemo volonterima na super akciji, kao i osoblju parka – koordinatorima i tehničkoj službi, bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće. Izvještaj iz Parka, u kojem možete saznati što su još volonteri osim zidanja radili, kao i vidjeti još lijepih fotki, pročitajte ovdje. Vidimo se dogodine, (čitaj: ove godine:) !

foto 10
foto 10 (izvor: PP vransko jezero): zid u svojoj punoj duljini

Tekst: Miran Križanić Foto: M.K. i PP Vransko jezero U proljeće 2018. održali smo 3. po redu volonterski program u suradnji s Parkom prirode Vransko jezero. Naziv programa bio je „Suhozidar/ka“ a prigodno geslo svih volonterskih programa je „volonter po prirodi“. Kao i dosadašnjih godina, cilj ovog cjelotjednog druženja (16. – 21.4.2018.) bio je da […]

Read More »

 atts
0

Povratak u Kun

Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman

Tekst, foto: Miran Križanić

Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je u jesen 2013., a naredne 2014. godine održane su dvije – ljetna i jesenska. Dvije su glavne kunske suhozidne teme: bunje tj. kućice, i glagoljaški planinarski put prema samostanu na Čokovcu.

Foto 00
Foto 00: Obnova vrha bunje, davne 2014.

Prvih godina smo se bavili bunjama, i počeli obnavljati put prema Čokovcu, a mnogi od nas po prvi puta su se na tim radionicama susreli sa obnovom nepravog svoda, kao i sa zidanjem „unjulo“. Kako nam je bilo tada, detaljnije se prisjetimo u ovoj reportaži. Isto tako smo napravili i istraživački đir u potrazi za bunjama, a više o toj akciji pročitajte ovdje.

Nakon godinu-dvije pauze, vratili smo se završiti obnovu glagoljaške staze.
Radi se o zaista lijepoj planinarskog stazi kroz ugodnu hladovinu. Duž cijele staze proteže se suhozid, koji je s godinama na više mjesta urušen i zarašten. Kako smo prvih godina krenuli s obnovom od početka staze prema gore, tako nam je ostao gornji, možda najljepši dio staze, bliže samostanu. Obnova nije toliko tehnički zahtjevna, koliko je zid dug. U dvije akcije obnovljeno je nekoliko desetaka metara duplice. Prva akcija održana je u studenom 2017, a druga na pragu sezone i vrućina – početkom lipnja 2018.

Glavni organizator ove druge „runde“ radionca bio je dječji vrtić Ćok, sa Anom Maris Kušterom na čelu. Vrtić Ćok je dobio eko – certifikat i postao jedini eko – vrtić na jadranskom otocima, pa je to bila dodatna motivacija za organizaciju suhozidne radionice (u dva dijela). Sa vrtićkom grupom održali smo i radionicu izrade mini – suhozida od manjeg kamenja u vrtiću. Kroz takav pristup djeca ponovo od malih nogu uče praktične vještine zidanja u suho.

U nastavku pogledajte fotke i nadamo se ponovnom druženju u Tkonu s nekim novim suhozidnim izazovima!

Foto 01
Foto 01: Ana Maris Kuštera i njezina suhozidna ekipa u akciji u studenom 2017.

Foto 02
Foto 02: Zadarska sekcija Dragodida

Foto 03
Foto 03: Glavni dio radova u studenom 2017. odvijao se na ovom potezu zida

dav
Foto 04: Druga akcija u lipnju 2018. – uhh, upeklo je!

dav
Foto 05: Najmlađi suhozidar star je tek 8 mjeseci.

Foto 06
Foto 06: Klasična prije/poslije situacija s nešto većim kamenjem

Foto 07
Foto 07: Zadnja obnovljena etapa zida u ljeto 2018.

Završna akcija obnove suhozida na putu do Čokovca u Tkonu (Kunu), Pašman Tekst, foto: Miran Križanić Škraping je definitivno prva stvar koje se sjetimo na spomen Pašmana i Tkona, barem što se kamena tiče. Međutim u Tkonu se već niz godina održavaju i suhozidne radionice, doduše nešto manje posjećene od Škrapinga. Prva radionica održana je […]

Read More »

 atts
0

Dragodid u 2018.

U 2018. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine.

pablo(5)
Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju Cipra, Francuske, Grčke, Hrvatske, Italije, Slovenije, Španjolske i Švicarske pod nazivom ”Art of dry stone walling, knowledge and techniques”. Tako je odlučio UNESCO-ov Međuvladin odbor za nematerijalnu kulturnu baštinu na sjednici u Port Louisu, Mauricijusu. Uz Ministarstvo kulture, bili smo glavni koordinator RH za izradu nominacije. Ovdje su i službena stranica upisa, te obavijest Ministarstva u kojoj je opisan proces koji je vodio do današnje velike vijesti. Priznanje je zbilja značajno i daje elana za stare i nove istraživačke, edukativne i promotivne suhozidne aktivnosti.

U Hrvatskoj smo nastavili istraživati, animirati i dokumentirati nove potencijalne nositelje, ponovljenim pozivom na webu, jednim nacionalnim istraživanjem te jednim na razini Primorsko-goranske županije. Prikupili smo interese i ostvarili kontakte s onima do kojih do sada nismo došli, a nadamo se da će nakon upisa na UNESCO, popis nositelja biti i službeno ažuriran novim osobama i organizacijama čije smo kontakte prikupili prošle i ove godine.

pablo(7)
Nakon tri rasprodana izdanja i više tisuća čitatelja, u 2018. smo s izdavačem Slobodnom Dalmacijom realizirali i četvrto izdanje Priručnika o suhozidnoj baštini i vještini gradnje Gradimo u kamenu. Poglavlja “Gradnja jednostavne kamene kućice” i ”Od prvog zida do majstora” su slobodno dostupna u elektroničkoj verziji.

pablo(2)
S partnerskim organizacijama smo 18. listopada na Mallorci službeno osnovali mrežu čiji je glavni zadatak uspostava i vođenje buduće europske suhozidne kulturne rute. Više
Najavljujemo i 17. međunarodni suhozidni kongres S.P.S.-a (Société scientifique internationale pour l’étude pluridisciplinaire de la Pierre Sèche) koji će Dragodid 2020. godine organizirati u Konavlima. Više

pablo(4)
13. listopada udruge Dragodid i Argonauta su uz pomoć lokalnih partnera organizirale drugo Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida na poluotoku Gradina u Murteru. Na Prvenstvu je sudjelovalo sedam ekipa iz Hrvatske, koje su se prijavile na javni poziv, te jedna ekipa međunarodnih volontera Erasmus+ projekta udruge Argonauta. Pehar su zasluženo odnijeli domaćini, Hripari s Murtera, s izgrađenih 4.66 m dvostrukog suhozida u 15 minuta. Izvještaj

pablo(3)

(1) Voditelji radionice obnove bunje i suhozida ,,Vrijeme u kamenu” iznad Sutivana na Braču u organizaciji udruge Zemlja za nas, 8.-20. ožujka Foto i video

(2,3) Voditelji i volonteri radionice obnove podzida u vinogradu Takala nad Bakarskim zaljevom u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom Dolčina Praputnjak i udrugom Praputnjak-kulturni krajolik, 7.-8. travnja; 10. studenog Press

(4) Organizatori i voditelji radionice sanacije krova suhozidne kuće i obnove suhozida u selu Dragodid, 28. travnja – 1. svibnja Izvještaj

(5) Voditelji i volonteri radionice suhozidne gradnje ,,Biseri otoka” u Milni na Braču u organizaciji udruge Gea Viva, 26. travnja – 1. svibnja

(6,7) Voditelji dvije radionice izgradnje bunje u školskom dvorištu na Šolti u organizaciji O.Š. Grohote, 14.-17.svibnja; 26.-28. rujna Izvještaj

(8) Supervizori volontera volonterskog programa ”Suhozidar Parka prirode Vransko jezero, 16. – 22. travnja Press

(9) Organizatori i voditelji radionice suhozidne gradnje ,,Kamik i gromači” u Lovranu, 21.-22. travnja Izvještaj

(10) Voditelji radionice obnove suhozida na Kotoru u Crikvenici u organizaciji Muzeja Grada Crikvenice, 11.-13. svibnja Izvještaj

(11) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, NP Krka, 25.-26. svibnja Press

(12) Voditelji kreativne suhozidne radionice za djecu i radionice obnove suhozida u Tkonu na Pašmanu, 2.-3. lipnja Izvještaj

(13,14,15,16) Voditelji četiri radionice gradnje izmještene kućerice, Konavle 22.-25. lipnja; 5.-11. studenoga; 8.-10. i 27.-29. prosinca Press

(17) Voditelji radionice suhozida u sklopu 9. Festivala levande u Velom Grablju na Hvaru u organizaciji udruge Pjover, 29. lipnja

(18) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Poljanama u domaćinstvu Josipa Perišića, 20.-22. srpnja

(19) Organizatori i voditelji arheološkog rekognosciranja zone kanjona Drage i Peruna na Učki, 25. srpnja – 1. kolovoza

(20) Organizatori, voditelji i volonteri 9. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća 2018. u Petrebišćima na Učki, 28. srpnja – 5. kolovoza

(21) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida na Olibu u organizaciji udruge Sol, 3.-5. kolovoza

(22) Voditelji radionice obnove suhozida u Bašćanskoj Dragi na Krku u organizaciji Klub astudenata geografije Zagreb, 21. rujna

(23) Voditelji radionice izgradnje ”kapareta” – suhozidnog doma za kapare, u organizaciji platforme SEA Silba Environment Art, 3.-4. listopada Izvještaj

(24) Voditelji i volonteri suhozidne radionice u sklopu 6. Kreativnih dana Fausta Vrančića na Prviću u organizaciji udruge Otok, 6.-7. listopada Foto

(25) Voditelji radionice obnove trima u organizaciji PP Biokovo 9.-11. listopada

(26) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Mundanijama u domaćinstvu PD Kamenjak – Rab, 20.-23. listopada Izvještaj  Film

(27) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Malom Lošinju u domaćinstvu Gorana Jambrešića, 19.-21. listopada Izvještaj

(28) Voditelji i volonteri radionice obnove suhozida u organizaciji NP Paklenica, 19.-21. listopada Izvještaj

(29) Voditelji radionice suhozidne gradnje za srednjoškolce ”VOLontIraj za PRIRODU, VOLontIraj za SEBE u organizaciji udruge Sunce, PP Biokovo, 5. studenoga Press

(30) Organizatori radionice ,,Suhozidni mentori” u Komiži na Visu u domaćinstvu Tončija Darlića, 15.-18. studenoga

pablo(6)
Otvoreni javni popis hrvatskih suhozida, interaktivna GIS baza Suhozid.hr je u 2018. obogaćena novim suhozidnim lokalitetima koja su na terenu evidentirali i unosili baštinski entuzijasti. Pozivamo sve da pametnim telefonom učitaju fotografiju sa točnom lokacijom neke suhozidne građevine, strukture ili ambijenta. Uz fotografiju su dobrodošli i razni podaci, a pogotovo lokalni nazivi, dimenzije ili skice, podaci o graditeljima i nastanku, te nekadašnjim i današnjim korisnicima.

pablo
Naše članice i članovi su izlagali o raznim suhozidnim temama kod nas i u inozemstvu.

Predavanjem o valorizaciji i obnovi suhozidne baštine smo gostovali smo na skupu o profesionalizaciji vještine, u gradu Zovencedo u talijanskoj provinciji Vicenza, u organizaciji Muzeja kamena Vicenza. Održali smo još pet predavanja na ovu temu u Hrvatskoj (Praputnjak, Primošten Burnji, Zagreb). U listopadu smo organizirali okrugli stol o suhozidnoj gradnji u Murteru, a u rujnu sudjelovali na okruglim stolovima „Suhozidna baština“ u Mostaru, BiH (lipanj) i „Tradicionalna gradnja u kamenu bez vezivnog materijala“ u Kotoru, Crnoj Gori (rujan).

pablo(1)
Dragodid je 2018. ispratio s 59 članica i članova (popis). Julia Bakota je predsjednica, a osim nje u upravnom odboru 2018. su bili Filip Bubalo, Filip Šrajer, Grga Frangeš i Miran Križanić.

Ponosni smo dobitnici nagrade Vicko Andrić za doprinos kulturnoj baštini!

Zahvaljujući institucionalnoj podršci Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva (2016.-2018.), udruga zapošljava voditelja ureda i financija, i koordinatoricu programa na pola radnog vremena. Udruga i dalje veliki dio svojih aktivnosti obavlja zahvaljujući dugotrajnom volontiranju svojih članova.

Kontakt: info@dragodid.org

U 2018. udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Umijeće suhozidne gradnje upisano je 28. studenoga 2018. na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne baštine čovječanstva, kao odgovor na zajedničku međunarodnu nominaciju […]

Read More »

 atts
0

Jesen na Paklenici

Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica

Tekst: Miran Križanić
Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović

Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, prepoznavši dobru ideju, preuzela ulogu glavnog organizatora. S naše strane interes je bio velik, pa se odazvalo desetak naših voditelja, članova, i onih koji će to uskoro postati.

Prvi dan radionice bio je više teoretski – okupili smo se u petak navečer u novoj predavaoni u sklopu zgrade uprave i pričali o suhozidima iz perspektive krajolika, tipologije i funkcije. Drago nam je da smo imali priliku ugostiti i Meri Krnić iz LAG More 249 koja je rekla nešto više o temi kroz poticaje u poljoprivredi, što je bilo zanimljivo okupljenim ljubiteljima suhozida. Predavaona je bila ugodno popunjena, a razvila se i diskusija sa zanimljivim pitanjima.

foto01 m 20181020_111442_Pano
foto 01: panorama radionice – lijevo prilaz i manje gradilište, centralno mlinice, desno u kanalu glavno gradilište

Subota je bila rezervirana za praktični dio radionice. Tko je bar jednom pohodio kanjon Velike Paklenice, zna da je pristup iz Starigrada kroz zaseok Marasoviće. Etno kuća u sklopu zaseoka sadrži malu zbirku tradicijskih predmeta i priča o životu i povijesti Podgoraca, koji je uvelike bio obilježen gospodarenjem oskudnim i kroz godinu diskontinuiranim izvorima vode.

dav
foto 02: kombinirana tehnika kroz razdoblja u izgradnji mlinica – beton i kamen. Zaobljeni krov „na kubu“

Mlinice na predjelu Marasovića upravo su jedan takav tradicijski vodnogospodarski sklop, kojeg čine mali objekti – mlinice i pripadajući sustav kanala i zapornica koje reguliraju tok i nadovezuju se na korito potoka. Na kućicama treba primjetiti specifične bačvaste krovove/svodove „na kubu“ građene od ne-armiranog betona. Ova jedinstvena tipologija spada u baštinu s početka 20. stoljeća kad se raširila uporaba cementa.

sdr
foto 03: pogled na zapornice poviše mlinica

Ipak naša tema su suhozidi, a oni se ovdje pojavljuju kao potporni zidovi korita potoka i lateralnih kanala, prvenstveno kao zaštita od erozije. Potok kroz Paklenicu preko ljeta presušuje ali zimi je bujica jaka i svaki pokušaj reguliranja toka oko mlinica zahtijeva održavane potporne zidove.

foto04 20181020_2667
foto 04: radovi na glavnom gradilištu – u kanalu

Cijelu subotu proveli smo kod mlinica. Odaziv je bio vrlo dobar – osim domaćina ekipe iz Parka, KUD-a, te članova naše udruge, bili su tu i brojni prolaznici, planinari, djeca, koji su došli iskoristiti jedan od zadnjih toplih jesenskih vikenda za boravak na otvorenom. Ulaz u Park je bio slobodan zbog dana otvorenih vrata, pa je i to pomoglo u stvaranju živahne atmosfere.

foto05 20181020_2662
foto 05: bitno je dati sve od sebe

Fokusirali smo se na obnovu zapuštenog i urušenog podzida kanala dugog 20-tak metara, visine oko 1,5m, te krune drugog podzida, koji omeđuje korito potoka na prilazu kompleksu milinca. Kako je zid građen od kamenja iz potoka, dobar dio su krupni obluci, ali ipak dovoljno grubi pa nismo imali previše „kotrljanja“ pri gradnji. Obluci se slažu po istom principu kao i drugo kamenje, jedino što treba voditi računa da se ne nađe previše zaobljenih ploha „na istom mjestu“ jer bi to umanjilo trenje i stabilnost konstrukcije.

foto06 20181020_2661
foto 06: zidanje oblucima

Prvu fazu čišćenja kanala od raslinja odradila je tehnička služba iz Parka pa smo odmah mogli pristupiti razgradnji oštećenih dijelova zida. Glavni problem u ovoj fazi nije bio urušeni kamen nego zemlja koja je kroz godine zapuštenosti prodrla u zid i obrušavala se pri rekonstukciji. Bilo je potrebno prvo otkopati dobar dio zemlje da bismo mogli zidati.

foto07 20181020_2674
foto 07: zemljanih radova je bilo u izobllju

foto08 IMG_8875
foto 08: nezaobilazna škalja

foto09 IMG_8860
foto 09: svatko je uhvatio svoj dio zida

Posla uvijek bude nešto više nego se na prvi pogled čini, ali je i zadovoljstvo učinjenim na kraju veće. Uz puno ruku i nešto vještine ništa nije teško pa je posao završen i prije ručka. Pravi planinarski grah, kako i priliči ovom lokalitetu, osigurala je uigrana ekipa iz KUD-a. Druženje na otvorenom je potrajalo do ranih popodnevnih sati, kada smo se razišli – neki na planinarenje, neki natrag u kamp i kućama.

Organizatorima i volonterima ovim putem zahvaljujemo na dobroj atmosferi i nadamo se budućoj suradnji u novoj godini!

Za kraj, pregled prije/poslije fotografija:

foto10
foto 10: gore finiširanje, dolje urušeno zatečeno stanje

foto11
foto 11: gore: urušeni podzid, dolje radovi tijeku

foto12
foto 12: gore: odlučan početak radova – izraz na licu jednog od organizatora Zlatka Marasovića govori sve; dolje gotov podzid

foto13
foto 13: dolje zatečeno urušeno stanje, gore gotov podzid

foto14 IMG_8924
foto 14: zajednička za kraj

Obnova suhozida kod mlinica u Marasovićima na ulazu u Nacionalni park Paklenica Tekst: Miran Križanić Foto: Zrinka Vrkić, Miran Križanić, Norma Fressel, Ante Senjanović Krajem listopada imali smo priliku po prvi put održati radionicu obnove suhozida u Nacionalnom Parku Paklenica! Inicijativa za akciju došla je od ekipe KUD Podgorac iz Starigrada, a uprava Parka je, […]

Read More »

 atts
0

Film: O rapskoj Premužićevoj stazi i mocirama

Planinarsko društvo Kamenjak Rab aktivno je od 2002., a jedan od važnijih projekata im je „Jedan otok – jedna staza“, u okviru kojeg obnavljaju suhozidnu Premužićevu stazu na Rabu. O ovome i drugim suhozidnim temama porazgovarali smo ujesen 2018. s članom društva, Marinkom Krstašem.

Screenshot_1

Film su napravili Vigor Vukotić i Maja Flajsig (udruga Vizantrop), a nastao je kao rezultat projekta udruge Dragodid ”Evidentiranje i dokumentiranje majstora umijeća gradnje suhozida na području Primorsko-goranske županije” koji financira PGŽ.

 

Planinarsko društvo Kamenjak Rab aktivno je od 2002., a jedan od važnijih projekata im je „Jedan otok – jedna staza“, u okviru kojeg obnavljaju suhozidnu Premužićevu stazu na Rabu. O ovome i drugim suhozidnim temama porazgovarali smo ujesen 2018. s članom društva, Marinkom Krstašem. Film su napravili Vigor Vukotić i Maja Flajsig (udruga Vizantrop), a […]

Read More »