Polemike: o načinu zaštite suhozida i suhozidne gradnje u Hrvatskoj

_MG_0841foto: Marja Kuljiš, 2011.

Napomena: dana 9.2.2017. promijenjen je naslov ovog posta, koji je izvorno glasio “Polemike: treba li nam zakonska zaštita suhozida i kakva?” Ispričavamo se docentu Kali i ostalima koje smo možda naslovom naveli na pomisao da Kale nije za zaštitu suhozida.

Već pune četiri godine, otkako su počele prve aktivnosti za zaštitu suhozidne gradnje kao hrvatskog nematerijalnog kulturnog dobra, vodimo o tome žestoku internu polemiku s najaktivnijim znanstvenikom u Hrvatskoj glede etnoloških pitanja suhozidne gradnje. To je doc.dr.sc. Jadran Kale, s kojim inače blisko surađujemo na svim drugim pitanjima i aktivnostima vezanim za suhozide, kao što su Suhozid.hr ili primjerice obnova suhozida na Srimi.

Ta se polemika do sada uglavnom vodila ispod radara: najviše kroz mailove, te indirektno kroz predstavke Ministarstvu, popularizacijske članke (uglavnom naše), te stručne i znanstvene članke (uglavnom njegove). Ovih se dana, objavom vijesti o trajnoj zaštiti suhozida, preselila i u medije, pa je tako na tportalu prekjučer objavljen polemički članak u kojemu prenose Kaline razloge zašto se ne slaže s registracijom, a sutra navečer možda slično bude i u prilogu vezanom za registraciju u Regionalnom dnevniku HRT-a.

O žestini i ozbiljnosti svjedoči to da je nakon obavijesti o trajnoj registraciji umijeća suhozidne gradnje Kale napisao žalbu i adresirao je, uz Ministarstvo, i na sve 53 adrese inicijalnog popisa nositelja!

Na ovome mjestu nećemo interpretirati njegove “kontra”, niti iznositi svoje stavove “za” registraciju suhozida kao nematerijalnog kulturnog dobra. To će se desiti eventualno kroz komentare, ako bude interesa za komentiranje, tu ili na Facebooku. Za početak, objavljujemo poveznice na Kaline tekstove, te dokumente (rješenja i žalbe) vezane uz registraciju od 2013. godine do danas, pa pročitajte i procijenite sami!

FB1_0384foto: Filip Bubalo, 2011.

Polemički članci Jadrana Kale o zaštiti suhozida kao nematerijalnog kulturnog dobra:

Prilog raspravi o zaštiti suhozida, Ethnologica Dalmatica, Vol.23 No.1 August 2016.

Kako dematerijalizirati kamen? Vodnjanski poučak, Histria (1848-1183) (2016)

Facebook objava s tekstom žalbe upućene na adrese Ministarstva i svih nositelja (2017.)

Nematerijalni suhozid, post na vlastitom blogu Vrulje, 3.2.2017.

Članak na Tportalu, autor Josip Antić, 4.2.2017.

Dnevnik 1, autor Hrvoje Gunjača, 9.2.2017.

Hrvatski radio – Iskustvo prostora, autor Hrvoje Gunjača, 16.2.2017.

Članak u Slobodnoj Dalmaciji, autor Branimir Periša, 17.2.2017.

U nastavku (kronološki):

Rješenje o preventivnoj zaštiti umijeća zidanja “u suho” kao nematerijalnog kulturnog dobra, 2013.

Žalba Jadrana Kale na Rješenje o preventivnoj zaštiti, 2013.

Odbijenica žalbe Jadrana Kale od strane Ministarstva, 2013.

Rješenje o registraciji umijeća suhozidne gradnje, 2016.

Žalba Jadrana Kale na Rješenje o registraciji, 2017.

SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_1 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_2 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_3 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_4 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_5 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_6

nkd-s-zalba1 nkd-s-zalba2

 

nkd-s-odbijenica1 nkd-s-odbijenica2 nkd-s-odbijenica3

 

Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_01 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_02 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_03 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_04 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_05 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_06 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_07 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_08 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_09 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_10

SKM_C30817012710140_Page_1 SKM_C30817012710140_Page_2

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

One Comment

  1. Posted February 14, 2017 at 09:42 | Permalink

    Slijedi dulji osvrt, u manjku vremena tviterska verzija od četiri retka je na gorespomenutom blogu (“Kronika zaštite suhozida”.

    Dobar dan, ja sam taj “najžešći” – no realnije je skoro jedini – osporavatelj ovakvog načina “zaštite” suhozida i u prošloj godini istjecanja krajnjeg preventivnog roka upisa u Registar kulturnih dobara se u isti mah navršilo i tri desetljeća otkako sam s prijateljima studentima dokumentirao bunju s pet prostorija a na to se nadovezalo ostalo. Čak i s prvoklasnom arhitektonskom dokumentacijom trebalo joj je 12 godina da se zaštiti preventivno, a još 10 godina da u Registar uđe trajno (skupa s drugim prijavama trebala je ući odmah jer nije bilo razloga za preventivnu ogradu, ni zbog opasnosti ni zbog manjka dokumentacije). Od kolanjske peticije za zakonsku zaštitu suhozida i odvagivanja kako je pravi put onaj u smjeru očuvanja nematerijalne kulturne baštine sad je već 9 godina, za kojih sam na pitanja iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara odgovarao kad god me se zvalo – usmeno, pisano na pet kartica teksta, u opširnijoj žalbi na preventivno Rješenje i na koncu ovim pismom. Zato sam si dozvolio u njoj riječi napisati na kraći i jasniji način, poslavši ih svima iz Rješenja da se ne može ponoviti povijest ranijih beskorisnih argumentiranja bez odgovora.

    Suhozidi su poučni jer u zaštiti kulture imaju unikatni smještaj na križištu materijalnog, nematerijalnog i krajobraznog. Što se u načinu njihova stvaranja i postupanja s njima prepozna na najzabačenijem školju, oštro oko će prepoznati i u virtualno osnaženim urbanim scenama iz središta naših gradova. Glas za suhozide je uvijek i glas za onog društveno najnemoćnijeg među nama, jer tako nastaju. Zato ih se mora respektirati u njihovim vlastitim terminima a ne po mjeri države. Državni suhozidi su ceste poput “Napoleonovih”, pa opet u Južnoj Americi današnju kulturu carske ceste Inka kroz nematerijalnu kulturnu baštinu respektiraju kao lokalna znanja (primjeri obnavljajućih visećih mostova, u davnini za vladara i kastu a danas za turiste).

    Po takvoj široj primjenljivosti ova epizoda može zorno posvjedočiti što Uprava za zaštitu kulturne baštine može učiniti, a što ne može – a tako je i drugdje. Konzervatorska struka je na raspravi u Ministarstvu kulture naznačila opciju ulančanih registracija kao rješenje ali to nije pripremljeno za odlučivanje stručnog povjerenstva sastavljenog od znalaca van Uprave. O ovoj žalbi treba rješavati interno tijelo ustanovljeno kao i podzakonski propisi o Registru – za stanje u kakvom ovakve upise nije ni predviđeno imati. Zbog toga pravilnički za popravke suhozidnih građevina koje sam uveo u Registar treba imati “licencirane seljake”. Pored čitave povike nikad nisam čuo odgovor na pitanje tko će popravljati Bašićeve križeve uđu li kao građevine u Registar (a trebali bi), jer su ih gradili ljudi bez licenci a održavaju ih namjernici i ovčari. Motivacija tih uspjelih gradnji je tržišna, jer su okretni voditelji grupa vješti s kamenom bili stoga zato što im se na Pagu to s današnjim siranama i otkupnom cijenom mlijeka isplati. Po inicijativi ministarske Uprave za zaštitu kulturne baštine rješenje takve međusektorske situacije nećemo vidjeti nikada. Popravak bunje iz Registra po pravilničkoj proceduri završio je zarušavanjem čak i dijela građevine koji prije nije bio ugrožen – ugrozio ju je popravak po pravilu struke ciljane za palače i katedrale. Uspjeli popravak preostale suhozidne građevine iz Registra lokalnu je zajednicu kao znalce očuvanja uveo kriomice. Kad sam u prepisci oko otkupa bunje iz Registra spomenuo održavane radionice i uvlačenje lokalne sredine, pismo koje sam s pečatom dobio je bila najava izdavanja pravilničke zabrane radova. Odgovore na prijave drugih kulturnih dobara nisam dobio nikada, Pravilnik na to ne obvezuje.

    Iz trenutnih rasprava djelatnost Uprave za zaštitu kulturne baštine može se usporediti s vriskom oko HAVC-a. U ovako čvrstom zagrljaju države, sa svim aferama upravljanja zaštićenim prostorima i smijenjenim pročelnicima, konzervatori si ne mogu priuštiti nepokoravanje nalogodavcu – to se sa suhozidima vidjelo kad je krajobrazna atrakcija bila dovoljno privlačna za plakat i ulaznicu izložbe o Dalmatinskoj Zagori, ali ne i za Registar kulturnih dobara (na početku izložbenog postava kočila se tabla s prvoimenovanim inicijatorom – ministrom; izložbeni katalog kao standard galerijskog posla nije nikada izašao). U isto vrijeme buja sivo tržište elaborata kakve traži procedura, takve sam vidio vezane i za suhozide iz Registra – doslovno na grbači ljudi koji rade s tim kamenom. Konzervatorski posao se treba izdvojiti iz Ministarstva kulture. Nijemi svjedoci su svi oni suhozidi koji su ovakvim Rješenjem zapravo osuđeni na propast, sva ona lokalna znanja kojima je ovakvim postupkom otežan put k brendu proizvoda iz lokalno uređivanog ambijenta, ili makar u takvom životnom poslu konzervatorsku ekspertizu učinivši tek baštinskim uresom a ne razvojnim alatom. Zrele i inovativne konzervatorske prakse trebaju biti ocjenjivane od struke i javnosti, a ne od politike kakvoj je Ministarstvo kulture važno zbog demostracije moći.

    Samorazumljiva duševna dobra poput krajobrazne afektacije suhozidima kao da bi trebala biti jednostavna, ali nisu. Hora je izvorni spomenik etničkog čišćenja, Bucavac je originalno zadružni vinograd za kolhoz državne vinarije sastavljene od strojeva pokradenih (“nacionaliziranih”) od naprednijih vinara – danas će suza krenuti stoga jer su lijepi apstraktno, ali pamet služi i danas prepoznati muku onih koji kažu da su taoci hore ili drugih kojima je cijena grožđa pala jer je “zaštićen” samo bucavački perivoj a ne i njegov krajolik. I tako dalje, i tako bliže.

    Civilni sektor, udruge i inicijative građana, pa i sam glas javnosti (glasača, potrošača), u tome imaju vrlo važnu ulogu i u tome je “Dragodid” umnogočemu zaslužan. Ljude u udruzi ne mora obvezivati etički kodeks kakav mi nalaže stvaratelje fenomena držati na prvom mjestu, čak i prije od poslodavca – takav je promjenljiv. Ti stvaratelji ne žive u selu ili kraju čije se tradicije protežu od jedne do druge državne granice, pa i preko nje. Svi smo imali debelog razloga podupirati “Dragodid”, no zapasuje li se sve u jedno selo ostaje prilično jasnim kakva udruga ostaje po mjeri takvog sela. Žao mi je što mi je u takvoj namjeri bilo predviđeno mjesto pukog popunjavatelja rubrika zadanih takvim gabaritom, pa kad to nije išlo više nije išlo ni išta drugo.

    Hvala na uvrštavanju ove notice, za koju držim da je trebala biti među zadnjim pasusima vijesti o Rješenju registracije.

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Najava: Obuka o tradicionalnim tehnikama gradnje

Prince’s Foundation, zaklada sa sjedištem u Londonu, i ove je godine otvorila prijave za program ”Building Craft Programme”  kojime će obučiti sudionike o tradicionalnim tehnikama gradnje.

header-young-heritage-apprenticeship
Svrha programa je očuvati tradicionalna znanja i vještine poput rada s kamenom, drvom, slamom, vapnom, a osim toga i mlade naučiti kako projektirati, svladati tehničko crtanje i komunicirati s javnošću. Program će se održati u Londonu i ruralnoj Škotskoj, a trajat će 8 mjeseci, s početkom 9. srpnja 2018. Sudionici će za vrijeme trajanja programa primati mjesečnu naknadu od 1.000 britanskih funti.

Prijavu za sudjelovanje može ispuniti osoba s iskustvom s jednom od tradicionalnih tehnika gradnje, što uključuje njenu široku primjenu u različitim složenim kontekstima i s visokim stupnjem samostalnosti u radu.

Neke od kvalifikacija koje će sudionici dobiti po završetku programa uključuju:
– Vještine pokretanja i vođenja vlastitog posla
– Nove vještine tradicionalnih tehnika gradnje
– Radno iskustvo stečeno treninzima
– Prilika za rad s majstorima
– Podrška u nadolazećim programima obuke, zapošljavanju i sl.

Prijave su otvorene do 23. veljače 2018.: http://bit.ly/2jGL0Gc

Prince’s Foundation, zaklada sa sjedištem u Londonu, i ove je godine otvorila prijave za program ”Building Craft Programme”  kojime će obučiti sudionike o tradicionalnim tehnikama gradnje. Svrha programa je očuvati tradicionalna znanja i vještine poput rada s kamenom, drvom, slamom, vapnom, a osim toga i mlade naučiti kako projektirati, svladati tehničko crtanje i komunicirati s javnošću. Program […]

Read More »

 atts
0

Najava: Kreativna radionica suhozida, Tkon

Dječji vrtić Ćok u petak i subotu, 24.-25.11. organizira kreativnu radionicu suhozida za djecu u Tkonu, na Pašmanu.

IMG_0109
Tkonski vrtić Ćok jedini je eko-vrtić na dalmatinskim otocima. Dugoročni ekološki projekt koji provode sastoji se od promoviranja zdravog života, kulturne baštine i razvrstavanja otpada, te tako kod djece razvijaju vrijedne navike i poglede na svijet (Članak).

Stoga smo se rado odazvali na poziv za vođenje kreativne suhozidne radionice, na koju su pozvani svi zainteresirani roditelji, djeca i oni koji se tako osjećaju :)

Petak, 24.11.
9-11 Kratka prezentacija nakon koje slijedi kreativna radionica crtanja i modeliranja na temu suhozida (Prostorije dječjeg vrtića Ćok)
Od 11 Radionica obnove suhozida, dvostruki i unjulo (Glagoljaška staza prema Ćokovcu)

Subota, 25.11.
Od 9 Radionica obnove suhozida, dvostruki i unjulo (Glagoljaška staza prema Ćokovcu)

Organizatori će svim sudionicima osigurati okrjepu i ponešto rukavica za sigurno zidanje. No, ako imate svoj najdraži par rukavica ili komad alata, ponesite ih. Vidimo se!

23519020_894439547372195_10593276884808755_n

Dječji vrtić Ćok u petak i subotu, 24.-25.11. organizira kreativnu radionicu suhozida za djecu u Tkonu, na Pašmanu. Tkonski vrtić Ćok jedini je eko-vrtić na dalmatinskim otocima. Dugoročni ekološki projekt koji provode sastoji se od promoviranja zdravog života, kulturne baštine i razvrstavanja otpada, te tako kod djece razvijaju vrijedne navike i poglede na svijet (Članak). Stoga […]

Read More »

 atts
0

Najava: Otvorene prijave za GIS radionicu za početnike

Pozivamo sve zainteresirane na besplatnu radionicu GIS-a za početnike koja će se održati u petak, 24. studenoga 2017. s početkom u 15 sati na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu.

Screenshot_2
Foto: suhozid.hr, GIS baza podataka hrvatske suhozidne baštine

Radionica je orijentirana ka arhitektima, urbanistima, krajobraznim arhitektima te svim ostalim projektantskim strukama koje se u svom radu bave prostorom. Namijenjena je studentima i mladim profesionalcima koji žele naučiti osnove korištenja geografskih informacijskih sustava te se upoznati sa širinom njihove moguće primjene.

Sudionici radionice će svladati sljedeće teme:
– Što je to GIS?
– Temeljne razlike između GIS i CAD alata
– Moj prvi QGIS projekt
– Izvori informacija i podloga
– Terensko prikupljanje podataka
– Osnovne prostorno-analitičke operacije
– Kartografska produkcija
– Interoperabilnost sa CAD alatima
– Pregled naprednih primjena

Voditelj radionice je Grga Frangeš, dipl. etnolog i muzeolog s dugogodišnjim iskustvom u razvoju i upravljanju baštinskih GIS baza.

** Prijave su zatvorene zbog velikog interesa! Hvala svima **

Broj mjesta na radionici je ograničen. Sudjelovanje je potrebno najaviti na info@dragodid.org do četvrtka 23.11.2017. Prijava mora sadržavati: ime i prezime, fakultet (ili druga organizacija), godina rođenja, kontakt mobitel, mail adresa.

Vidimo se!

Pozivamo sve zainteresirane na besplatnu radionicu GIS-a za početnike koja će se održati u petak, 24. studenoga 2017. s početkom u 15 sati na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Foto: suhozid.hr, GIS baza podataka hrvatske suhozidne baštine Radionica je orijentirana ka arhitektima, urbanistima, krajobraznim arhitektima te svim ostalim projektantskim strukama koje se u svom radu bave […]

Read More »

 atts
0

Najava: Obnova suhozida Waldorfske škole

18. i 19. studenoga 2017. vodimo radionicu obnove potpornih suhozida u dvorištu Osnovne Waldorfske škole u Rijeci.

23434920_1651776451539661_4587409295370796230_n
Radionica je namijenjena svim zainteresiranima, a prijaviti se možete do popunjenja mjesta na: info@waldorf-rijeka.hr. Škola će sudionicima osigurati radne rukavice, alat i ručak.

Subota, 18.11. početak radionice u 11.30
Nedjelja, 19.11. početak radionice u  9.30

Ciljevi radionice su:
– edukacija sudionika o općim tehnikama i pravilima suhozidne gradnje
– educiranje o važnosti očuvanja gromača (suhozida) i načinu gradnje i obnove
– popravak dijela urušene gromače i prezida u vrtu Osnovne waldorfske škole

Pridružite nam se!

18. i 19. studenoga 2017. vodimo radionicu obnove potpornih suhozida u dvorištu Osnovne Waldorfske škole u Rijeci. Radionica je namijenjena svim zainteresiranima, a prijaviti se možete do popunjenja mjesta na: info@waldorf-rijeka.hr. Škola će sudionicima osigurati radne rukavice, alat i ručak. Subota, 18.11. početak radionice u 11.30 Nedjelja, 19.11. početak radionice u  9.30 Ciljevi radionice su: – edukacija sudionika […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: Olipski suhozidi

Tekst i foto: Mario Zaccaria

Od 9. do 11. kolovoza 2017. udruga Sol u suradnji s Dragodidom održala je trodnevnu radionicu ”Olipski suhozidi”. Tijekom tri dana, sudionici su naučili osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku su dobili potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodila kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa ”Naš doprinos zajednici”.
1
Šarolika ekipa svih uzrasta skupila se već za prvoga dana. Među sudionicima su bili bivših i sadašnjih učenika i profesora Waldorfske škole iz Zagreba i inozemstva, gostiju iz Slovenije, Austrije te domaćeg stanovništva.

2
Zbog ljetne žege i otočne fjake, polaznici su spontano dolazili i odlazili, ali bi svi prionuli s guštom, jednom kad bi usvojili osnovne principe suhozidne tehnike.

Na tri dana „periferija“ olipske lučice postala je jedno frenetično i veselo „gradilište“.

3 4 5 6
U slobodno vrijeme, po dogovoru uz superljubaznog domaćina Denisa Kleve iz udruge Sol, sudionici su obilazili lokalne starine i primjere tehnike lokalne suhozidne gradnje. Najviše su nas dojmili široki suhozidi lokalnog maslinara.

Olib je čudesan otok. Nezasluženo zasjenjen razvikanom Silbom preko puta, pokazao se kao savršen poligon za istraživanje i obnovu. Površine 22 kilometara kvadratnih (upola Rijeke), nastanjen je od prapovijesti čemu u prilog svjedoči toponim u unutrašnjosti otoka, Gradina. Za zaljubljenike u arheologiju, olipska Gradina, elipsoidnog je tlocrta, opasana suhozidnim bedemom. Premrežen labirintom puteljaka i kvadratnih parcela omeđenih masivnim suhozidima. Izračunato je da otok ima oko 400 kilometara puteva, a to znači 800 kilometara suhozida. Savršeno za istraživanje pješke ili biciklom.

Simpatična činjenica je da se lokalno stnaovništvo vozi u malim autima za golf tako da se po makadamu može doći do prekrasnih piješćanih plaža poput Slatinice.

7
Nakon što smo usvojili gradnju duplice prionuli smo u obnovu graničnog unjulo zida koji je bio zahtjevniji, ali time i zabavniji.

10I mladi su fanatično prionuli obnovi. Kada se mlađim uzrastima spomene analogija sa lego kockama ili tetrisom, zanimljivo je promatrati kako instinktivno znaju što raditi nakon nekoliko minuta promatranja.

8Definitivno jedna od onih radionica na koje se valja vratiti dogodine.

Tekst i foto: Mario Zaccaria Od 9. do 11. kolovoza 2017. udruga Sol u suradnji s Dragodidom održala je trodnevnu radionicu ”Olipski suhozidi”. Tijekom tri dana, sudionici su naučili osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku su dobili potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodila kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa […]

Read More »