Kale na Lunu: Suhozidi su najveći hrvatski povijesni infrastrukturni projekt

Prošli vikend na Lunu je održana prva manifestacija “Masline od Luna – početak berbe”, a događaj je imao pozornost medija zbog gostovanja predsjednika Josipovića. Želja organizatora bila je ukazati na problem zaštite čuvenog lunskog maslinika od devastacija, a neposredni povod bio je nedavni nestanak nekoliko višestoljetnih stabala koja su, pretpostavlja se, završila u nekom privatnom vrtu ili shopping centru.

Na rubu maslinarske teme ovoga puta našli su se i suhozidi koji na Lunu imaju jednog reprezentativca (višeprostornu ovčarsku građevinu Dudićev osik). Upravo povodom akcija oko Osika, na Lun je pozvan u Jadran Kale koji je predsjedniku i medijima plasirao jednu vrlo zanimljivu kalkulaciju: hipotetsku financijsku težinu hrvatskih suhozida. Prenosimo Kalino izlaganje, kao i dva izlaganja o lunskim maslinicima.

Lunjski suhozidi

Lunjski poluotok je zbog “osobite gustoće suhozidnih formacija koje tlocrtno pokrivaju prostor čitavog područja” zaštićen kao kulturno dobro 17. XII. 1975. godine. Građevina koja svojim oblikom vjerno odražava unikatan način korištenja jedne od “konfina”, Dudićev osik, je ujedno i prva hrvatska zaštićena suhozidna građevina.

Zašto su suhozidi vrijedni? Oni sprječavaju eroziju tla, obogaćuju biološka staništa i u krajolik utiskuju kulturni pečat svojih graditelja.

Suhozidi su najveći hrvatski povijesni infrastrukturni projekt. Kad bi vlada danas naručila izgradnju jadranskih suhozida, izgradnja ukupnih pašnjačkih suhozida poput kornatskih ne bi koštala manje od 45 milijardi kuna a za guste ovčarsko-maslinarske ili vinogradarske terasaste suhozide otprilike pedeset puta više. (Izračun po obavljenom mjerenju kornatskih suhozida od Svena Kulušića i Vladislava Mihelčića, i po usporedbi volumena s mjerenjima u talijanskom terasastom NP Cinque Terre jer kod nas ovakve procjene nema.)

Lunjski poluotok predstavlja simbiozu ovčarskog i maslinarskog gospodarstva. Ovo je jedan od najupečatljivijih hrvatskih kulturnih krajolika. Njegova budućnost ovisi o dva glavna pitanja:

1. Ovaj krajolik nije zrcalo društvene harmonije, već društvenih tenzija. U naše su vrijeme njegovi nasljednici, stvaratelji i obrađivači u stvari kažnjeni, jer im je zbog naslijeđa feudalne anomalije pravno zapriječen put do njihovog vlasništva. Uz suhozidnu građevinu koja nam svojim razlistalim oblikom pokazuje zašto je čitav krajolik postojećeg izgleda, Dudićev osik, mještani ni dan-danas nisu vlasnici niti zemljišta na kojima su im kuće.

Stvaratelji ovakvog krajolika umjesto kazne zaslužuju pravno razrješenje gospodarenja biološkim blagom kakvog su odnjegovali.

2. Sudbina krajolika vezana je za uspjeh njegovih proizvoda. Primjer propalih vinogradarskih terasa Takala vezan je za pad Bakarske vodice, dok je posve drugačiji primjer vinogradarskih terasa na pelješačkoj padini Dingač. Pag ima izvrsni proizvod svojeg krajolika – to je paški sir.

Za čuvanje ovčarsko-maslinarskog krajolika od snažne će pomoći biti provedba europske direktive 2078/92 s Planom održive poljoprivrede i zaštite okoliša, za što treba ostvariti Nacionalni program za poljoprivredu i seoska područja, pogl. IV.2.3, iz 2003. godine.

Po preporuci ekspertnog povjerenstva za UNESCO iz rujna 2007., “sredozemni agro-pastoralni krajolici u današnjem kontekstu ostaju vrlo krhkima, posebno zbog klimatskih promjena i ekonomske globalizacije. Stoga trebaju potpore državnih politika kakve bi odrazile njihovu kulturnu i prirodnu vrijednost, kako onu materijalnu tako i onu nematerijalnu, i vrijednost koju im pridaje društvo kao cjelina”.

Mišljenja sam da vlasnicima svojeg krajolika i njihovim proizvodima treba olakšati pravne i tržišne perspektive, a njihovo kulturno i biološko blago nastaviti popisivati i uključiti u nominaciju za Popis svjetske baštine UNESCO pod kategorijom kulturnog krajolika.

dr. sc. Jadran Kale, dipl. etnolog

Lunske masline

Kompleks “Lunske masline” površine cca 400 ha nalazi se na krajnjem sjevernom dijelu otoka Paga, protežući se sjeverno od mjesta Novalje (gdje započinje) pa do krajnjeg sjevernog dijela otoka oko mjesta Lun (gdje završava ) po čemu je i ovaj kompleks dobio ime “Lunske masline”. U odnosu na druge maslinike u našoj domovini ovaj se bitno razlikuje na osnovi sljedećih čimbenika.

Fenomen “maslina se ne može razmnožavati sjemenom” odnosno od tisuće i tisuće plodova (sjemenki ) koje padnu na zemlju na bilo kojoj plantaži kod nas ili u Španjolskoj, Italiji…, neće proklijati. Taj fenomen na području Luna ne vrijedi. Tu plodovi koji padnu na zemlju prokliju, a iz njih se razvijaju nove masline genetski i morfološki jedinstvene. Taj je fenomen tu prisutan više tisuća godine te je kroz tisuće godina na području kompleksa “Lunske masline” svake godine isklijavalo na stotine i stotine novih maslina, a opstala su samo ona stabla koja su po svojoj genetici bila adaptibilna na teške uvjete ukorjenjivanja, rasta i razvoja u ekstremno kamenitom  (siromašnom) tlu. Nadalje, opstala su samo ona stabla koja su mogla izdržati jake udare bure i visoku koncentraciju morske soli na listu, koju je bura putem posolice donosila s morske površine od strana Senja.

Dakle kompleks “Lunske masline” najvećim je djelom “djelo prirode”, dok se zasluga čovjeka očitovala u održavanju, čuvanju i navrtanju pitome masline najčešće sorte Oblice na stara stabla lunskih maslina. Zasluge za to u zadnjih 150 godina imaju obitelji lunjskih maslinara.

Iz ovog kratkog prikaza možemo zaključiti – lunske su masline jedinstvene:

1) Po starosti – ima više stotina stabala starijih od tisuću godina.

-jedno je stablo ekspertizom obrađeno na procjenu starosti – rezultati govore o starosti više     od 1500 godina. (Poštenjak 2000.)

2) Po genetskoj i morfološkoj različitosti . Naime stabla lunskih maslina se međusobno:

-morfološki razlikuju (po veličini i obliku:  ploda, koštice, cvata , grana i krošnji).

-Isto tako razlikuju se genetski što je potvrđeno rezultatima istraživanja metodom DNK             identifikacije (Diplomski rad, A. Cantore 2010.)

3) Po sposobnosti prilagodbe na krajnje loše ekološke uvijete:

-kamenito i siromašno tlo.

-Jaki udari bure – tolerantnost na posolicu koju donosi senjska bura.

4) Po krajobrazu kojeg predstavljaju jeko stara i mlada stabla masline:

-nepravilno raspoređena na kamenitom tlu uz specifično oblikovane krošnje uslijed       djelovanja jakog vjetra i posolice.

-zbog netoksificiranosti terena ovaj je maslinik idealan za ekološko maslinarstvo.

Na kraju još da napomenemo da se iz ove populacije mogu izdvojiti i genotipovi gospodarski veoma interesantni i kao buduće hrvatske sorte masline i kao podloge na koje se mogu cijepiti kultivirane već poznate sorte maslina za uzgoj na ekstremno kamenitim tlima na samo kod nas nego i u svijetu (Talijani već pokazuju interes).

Devastacijom Lunskih maslina devastiramo nešto što je jedinstveno na krajobraznoj , botaničkoj i gospodarskoj razini, a to nešto smo naslijedili od svojih predaka (veći broj stabala lunskih maslina je dočekao Hrvate.u 7.i 8. stoljeću) i posudili od svojih sinova i unuka.

Prof. dr. sc. Đani Benčić

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

PROBLEMATIKA LUNSKIH MASLINIKA

Posljednjih nekoliko mjeseci obilježeni su događajem koji se je dogodio u Lunjskom masliniku, najstarijem u Hrvatskoj i raritet u svjetskim razmjerima. To je bio već svima poznat događaj

–          iskopana su i prodana četiri višestoljetna stabla maslina.

Reakcija javnosti i samih maslinara u prvi plan je izbacilo želju za zaštitom Lunjske maslinade od moguće veće devastacije koja je sasvim izgledna u ovom našem vremenu i prostoru, gdje je sve podređeno gradnji novih smještajnih jedinica koje se mora smjestiti u što atraktivniji prostor kako bi lakše postigli željenu cijenu i došli do kupca.

Međutim, u toj opravdanoj brizi za očuvanjem baštine od neodgovornog ponašanja pojedinaca, kao da se zapostavlja  jedan drugi jako bitan aspekt, a to je gospodarenje tim prostorom, koje ima svoju prošlost i sadašnjost, a u ovim vremenima joj moramo osigurati i primjerenu budućnost.

Kronologija gospodarenje prostorom:

–          Lunjani su pravo kultiviranja ove maslinade dobili 1834 godine, kada traže od rabske općine čiji je to posjed, dozvolu za nacjepljivanje maslina na predjelima zvanim Vadikandija i Budunalva  (HR DARI 0476 (JU 21), Opći spisi, br. 564 od 8. travnja 1834. s prilozima, kut. 29), što su kako je i danas vidljivo dobili, i od tada do danas kontinuirano obrađuju masline.

–          Po ukidanju kmetstva od strane Austrijskog dvora 1848. godine, Lunjani dobivaju od Rabljana njihove posjede od sv. Martina do Blatnice, u dužini od 2 i širini ¾ talijanske milje (fra Odorik Badurina: Kronike Luna).

–          Na žalost nikada kroz povijest Lunjani nisu riješili imovinsko-pravne odnose zbog raznih nesretnih okolnosti kao što su siromaštvo, neukost, ratovi,odljev stanovništva, socijalističko negiranje vlasništva, tako da smo dočekali Hrvatsku državu sa svojim maslinicima kao općenarodnom imovinom, a koje je preko noći postalo vlasništvo RH.

U tim novonastalim okolnostima kada je naša država  odlučila sve poljoprivredne površine u svom vlasništvu staviti u funkciju tako da ih iznajmi ili proda, mi lunjski  maslinari smo se našli u, usudio bih se reći, apsurdnoj situaciji da moramo tražiti način kako na natječaju dobiti svoje maslinike u dugogodišnji najam, dakle plaćati najam za nešto što nam pripada.

Država je zadužila jedinice lokalne samouprave da donesu Programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem, jer one kao najbolje poznaju situaciju na terenu. Međutim grad Novalja na čijem se području nalazi i Lunjska maslinada,  pristupa izradi programa više od mjesec dana nakon isteka zakonskog roka za donošenje programa. Kod maslinara se je pojavila bojazan da će ovim prostorom kojim gospodarimo već skoro 200 godina gospodariti netko drugi. Bojazan se je pojavila zbog značaja i atraktivnosti lunjske maslinade, kojom bi možda i netko drugi želio gospodariti.

Bez obzira na sve, spremni smo prihvatiti novonastale okolnosti i prijaviti se na natječaj za dodjelu dugogodišnjeg najma.

Zbog toga smo pristupili osnivanju Maslinarske zadruge Lun koja ima ambiciju:

–          odgovorno i održivo gospodariti prostorom,

–          osmisliti model održivog razvoja i sveukupne valorizacije Lunjske maslinade kao nacionalnog bogatstva,

–          privesti maslinike u funkciju,

–          pokrenuti ekološko maslinarenje koje je jedino primjereno prostoru i

–          na temelju takvog pristupa pristupiti izradi prepoznatljivog proizvoda (tzv. brenda) koji će se temeljiti na specifičnostima lunjske maslinade.

Mi lunjski maslinari smo i do sada pokretali aktivnosti koje su dovele do novih spoznaja kada je u pitanju Lunjska maslinada. Navesti ću samo ispitivanje starosti lunjskih maslina koje smo proveli u suradnji s ing. Ivom Jelićem, ing. šumarstva Karmelom Poštenjakom, Viktorom Lockhartom i Bodom Ziegertom, gdje je utvrđen prosječan godišnji prirast maslina na Lunu, i gdje je utvrđeno da su pojedina stabla starija od 1500 godina. Pokrenuli smo i projekt ispitivanja genetske raznolikosti samoniklih lunjskih maslina, koji se provodi u suradnji s prof. Đanijem Benčićem s Agronomskog fakulteta u Zagrebu i sa mr. sc Andreom Cantoreom koji je ispitivanja proveo na terenu i opisao ga u svom diplomskom radu.

Sada je pred nama novi izazov. Još jedan važan cilj.

Moramo sve napraviti da područje Lunjske maslinade uđe u ARKOD sustav, jer ne smijemo dopustiti da najstariji hrvatski maslinik u trenutku ulaska Hrvatske u EU bude izvan sustava poljoprivredne proizvodnje. Vrijeme je da pokažemo koliko smo odgovorni prema nasljeđu kao i prema budućim naraštajima.

Želimir Badurina

Predsjednik Udruge lunjskih maslinara

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

2 Trackbacks

  1. By Jadranski suhozidi: Maslinici Luna on April 6, 2011 at 22:12

    […] Okolica Luna na otoku Pagu je područje najvećeg genetskog diverziteta maslina kod nas, gdje je njihov rast iz koštica u zahtjevnom okolišu iznjedrio možda i dvjestotinjak genetski zasebnih sorti (kod nas ih je ukupno osamdesetak). Briga za ove dugovječne masline razlog je i prilagođenim oblicima suhozidnih ograđivanja. Zato je čitav kraj  prepoznatljiv kako u DNK-naslijeđu, tako i po svojem krajobrazu. Kulturni krajolik je zaštićen od 1975., dio divljeg maslinika kao biološki rezervat i otprije, no zbog prodaje i odvoženja pojedinih višestoljetnih maslina 2010. godine mještani ustrajavaju na djelotvornijoj zaštiti. Share and Enjoy: « Jadranski suhozidi: Rašina bunja Jadranski suhozidi: Kažuni kod sv. Foške » […]

  2. By Razglednice s konzervatorske šetnje Lunom on November 15, 2011 at 12:36

    […] Guriel, Dudići, Gager i Stanišće, pristaništa Tovernele i Jakišnica, lokalitet sv. Martin, te mozaični, prirodno – gospodarski krajolik izvan naselja koji odlikuju suhozidima ograđene poljoprivredne površine, prije svega maslenika i […]

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Otvorene su prijave za 5. prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida – Cres 2022

5. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 8. listopada u Cresu. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske.

Prvenstvo je dio programa Suhozidnog susreta koji će započeti dan ranije, u petak, 7. listopada, a program će biti objavljen uskoro.

prvenstvo 2022 clanak

Okupljanje sudionika će biti u 10 sati u gradu nakon čega slijedi 15-minutna šetnja kroz stoljetne creske maslinike (malo o povijesti creskog maslinarstva) do lokacije Prvenstva. Lokacija je odabrana nakon što je pri širenju javnog puta srušen dvostruki suhozid s jedne strane puta koji će se tijekom Prvenstva ponovno podignuti.

Cilj je u zadanom vremenu (2h) od raspoloživog kamena izgraditi što kvalitetniji dvostruki suhozid/duplicu, unaprijed zadanih dimenzija (duljine, visine, dubine). Sve ekipe grade istovremeno, jedna do druge, svaka svoj segment zida. Vrednovat će se završenost segmenta, te kvaliteta zida.

Nakon gradnje slijedi zajednički ručak, žiriranje i proglašenje pobjednika.

Obnova urušenih podzida maslinika će uslijediti poslijepodne, nakon natjecateljskog dijela, ručka i kraćeg predaha, a mogu se priključiti svi zainteresirani sudionici.

Ekipu čini do 4 člana / članice starija od 16 godina.

Kotizacija po ekipi iznosi 200 kn i plaća se prilikom registracije na licu mjesta. Svi natjecatelji dobivaju majice te im je osigurano osvježenje i ručak, a pobjednička ekipa osim pehara dobiva i novčanu nagradu koja se pokriva iz kotizacija.

Prijave se šalju e-mailom na adresu info@dragodid.org do 18.9.2022. a trebaju sadržavati imena i adrese svih članova ekipe, te kontakt telefon i mail adresu najmanje jednog člana/članice ekipe. Broj ekipa je ograničen!

Projekt podupiru Ministarstvo kulture i medija, Grad Cres i Turistička zajednica Grada Cresa.

5. Prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida, u organizaciji udruge 4 Grada Dragodid, održat će se u subotu 8. listopada u Cresu. Pozivamo sve zainteresirane: one koji su se okušali u gradnji suhozida, ali i one koji to još nisu, a htjeli bi, da sastave ekipe i prijave se. Dobrodošle su ekipe iz cijele Hrvatske. Prvenstvo je dio programa […]

Read More »

 atts
0

Krapanj 2022.

Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić

Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.

Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.

1_20220705_071759
Slika 1. Plovidba preko je kratka

2_20220704_202412
Slika 2. Večer u mjestu

3_20220706_181252
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu

U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
4_20220706_182946
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.

Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
5_20220705_082914
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.

Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
6_20220705_082947
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj

7_20220705_202514
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom

8_20220705_202912
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice

9_20220706_185513
Slika 9. Rimovani rad

10_20220706_185532
Slika 10. Mala doštimavanja

Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
11_20220705_091154
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?

12_20220705_191640
Slika 12. Škalje nikad dosta

13_20220706_074039
Slika 13. … a ni drugih ispuna

14_20220706_194756
Slika 14. Riješeno!

Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
15_20220705_102426
Slika 15. Obična marenda

16_20220706_112015
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?

Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
17_20220706_182610
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?

18_20220704_193901
Slika 18. Po mačkama znate za sve

19_20220704_202511
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca

Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]

Read More »

 atts
0

Petrebišća XIII. – raspored predavanja

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki.

YLC_5032

30.7., subota
dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back

Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa do podzida, od bunja do kažuna, od bunara do mostova, od pojedinog kamena do čitavih krajolika, i naposlijetku, od neživog kamena do živih graditelja. O čemu se zapravo radi kad kažemo suhozid, što znamo o njegovoj prošlosti te što nam on znači danas?
No other phenomenon of architectural heritage manages to encompass so many different phenomena in a single term. From boundaries to retaining walls, from animal to human shelters, from wells to bridges, from individual stones to entire landscapes, and finally, from inanimate stone to living builders. What is it really about when we say dry-stone, what do we know about its past and what does it mean to us today?

31.7., nedjelja
Julia Bakota Švencbir: Dragodid – rolling the stones of engagement

O promociji, dokumentiranju, istraživanju i edukaciji o suhozidnoj baštini kroz građanski angažman.
About dry stone promotion, documentation, research and education through civil society engagement.

1.8., ponedjeljak
Branko Orbanić: Skloništa u suhozidnoj gradnji
Shelters in dry-stone construction

Pregled suhozidnih struktura I konstrukcija čija je primarna namjena ona skloništa.
An overview of dry-stone structures and construction whose primary purpose is shelters.

2.8., utorak
Siniša Bodrožić: Kućenje
To Build A Home

Predavanje će obuhvatiti kratku kronologiju sebičnog rješavanja stambenih potreba u okviru objektivnih mogućnosti.
A brief chronology of selfish housing needs solving within the framework of objective possibilities.

4.8., četvrtak
dr.sc. Dalia Matijević, stručna voditeljica, Javna ustanova „Park prirode Učka“ : Park prirode Učka – Zaštita, očuvanje i održivo upravljanje prostorom i dobrima

Učka Nature Park – Protection, Conservation, and Sustainable Management of the Protected Area and its Resources

Predavačica će predstaviti specifične karakteristike zaštićenog prostora te pojasniti kontekst i važnost očuvanja prirodnih i kulturnih dobara lokalnog kraja. Otvorit će odabrana pitanja održivog upravljanja te ponuditi neka od mogućih rješenja, posebice u kontekstu provedbe EU Strategije očuvanja bioraznolikosti do 2030.
The lecturere will present the distinctive characteristics of the protected area, explain the context and importance of preserving its natural and cultural assets. She will also open some of the relevant sustainable management issues and propose possible solutions, particularly in the context of the EU Biodiversity Strategy for 2030 implementation.

5.8., petak
Alen Čikada: Lokve i njihova kulturna, povijesna, biološka i krajobrazna vrijednost
Ponds and their cultural, historical, biological and landscape value

Predavanje će pružiti osvrt na krške lokve kroz njihovu kulturnu, povijesnu, biološku i krajobraznu vrijednost.

Najavljujemo raspored predavanja 13. suhozidnog međunarodnog volonterskog kampa Petrebišća XIII., koji će se održati 30. srpnja – 7. kolovoza 2022. u napuštenom ljetnom selištu Petrebišća na Učki. 30.7., subota dr. sc. Filip Šrajer: Dry-stone heritage: from tangible to intangible, and back Nijedan drugi fenomen graditeljske baštine jednim pojmom ne uspijeva obuhvatiti toliko različite pojave. Od međa […]

Read More »

 atts
0

DRAGODID traži volontera programsko-administrativnog suradnika ili suradnicu!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire.

Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput pomoći pri:

– organizaciji suhozidnih programa i aktivnosti
– programskom i/ili financijskom izvještavanju donatorima
– prijavama na natječaje
– drugim sličnim zadacima po želji volontera/volonterke

20220403_135710

Volonter/volonterka može raditi od kuće na vlastitom računalu. Usko će surađivati s koordinatoricom udruge, a volonterski program i raspored će biti skrojen prema njegovim/njenim željama za učenje i mogućnostima. Za svaki će zadatak imati dovoljno pripreme i vremena za izvršenje. Volonterski program trajat će od 1.8. do 1.12.2022., s angažmanom od 8 sati tjedno.

Volonter/volonterka treba:
– imati vlastito računalo s internetom i nekim od programa za video pozive
– dobro poznavati hrvatski jezik u govoru i pismu

Radovalo bi nas ako volonter/volonterka:
– želi saznati više o radu u udruzi
– ponekad s nama ode na suhozidnu akciju o našem trošku
– voli papire i tablice u razumnoj mjeri
– služi se drugim jezicima osim hrvatskog

Ako smo vas zainteresirali, javite se na info@dragodid.org do 17. srpnja 2022.
Prijava treba sadržavati kratki životopis, kontakt podatke (e-mail, broj mobitela) i kratki tekst o tome zašto biste htjeli volontirati u Dragodidu. Ako želite, šaljite nam i nešto kroz što ćemo vas najbolje ukratko upoznati. Prikaz onoga čime se inače bavite, koji su vam interesi i što vas je motiviralo za prijavu, na način koji vam najbolje leži – tekst, fotografije, crtež, ili bilo koju drugu formu. Cijenit ćemo duhovitost i kreativnost u prijavi. Kandidati izabrani u drugi krug bit će pozvani na (opušteni) online razgovor.

Radujemo se pročitati vaše prijave i odgovoriti na pitanja!

Udruga DRAGODID okuplja poznavatelje, simpatizere, doktore i majstore suhozida i zajedno provodimo baštinske programe i projekte. Sjedište nam je u Splitu, ured u Zagrebu, a aktivnosti u cijeloj zemlji i šire. Kako bismo ovu aktivnostima bogatu godinu uspješno odradili, treba nam pomoć jednog volontera ili volonterke, osobe koja bi se rado prihvatila programsko-administrativnih zadataka, poput […]

Read More »

 atts
1

Suhozidna radionica i akcija čišćenja “Vele lokvi” u blizini Lubenica

Tekst i foto: Tanja Kremenić

Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa

_ _ _ _ _ _ _ _

Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja od 7.30 do 12 sati. Razveselio nas je razmjerno velik broj sudionika: osim pet članova udruge Dragodid, koji su doputovali iz Istre, Primoštena, Crikvenice i Zagreba, te osim dva člana zavičajnog društva Gerbin, u pomoć su došli i mještani iz Pernata i Valuna te nekolicina ljudi iz Cresa i iz Zagreba.

Vele lokvi čine dvije lokve. Nalaze se na 15-ak minuta hoda na putu koji vodi iz Lubenica prema Zbićini (i dalje prema Valunu), u području koji se lokalno zove Gerbin. Kompleksniji su vodni i suhozidni lokalitet nego što se naizgled čini. Osim glavnog muleca (umanjenica od mul, u ovom slučaju suhozidni stepenasti prilaz lokvi), čišćenje vegetacije je otkrilo još dva takva, a meštri s Gerbina su ispričali sjećanja na izgled lokve i njenu uporabu u prošlosti. Glavna i veća lokva je opasana s dva obruča suhozida. Vanjskim i višim suhozidom se priječio pristup blagu, a pristup ljudima je omogućen spomenutim mulecima. Onaj koji je najupečatljiviji i najduži se koristio u situacijama nižeg vodostaja, kakav je danas, a drugi, kraći i viši, za vrijeme višega. Viši mul je danas obrastao u vegetaciju te nije isprve zamjetan. Vanjski suhozidni obruč se spaja na početku dužeg mula, gdje je nekada bila lesa (drvena vrata), što je također indikator da je ova lokva služila samo za ljudsku uporabu (ali ne i za piće). Manja lokva je uvijek služila samo za blago, koje se tu spuštalo s obližnje komunade (zajedničkog pašnjaka).

DCIM101MEDIADJI_0291.JPG
Slika 1. Vele lokvi u jesen 2021. Lijevo, neobzidana lokva za blago, desno, lokva za ljudsku uporabu opasana s dva mjestimično razrušena suhozida. Vidljiv je suhozidni mul, koji omogućava pristup vodi i za vrijeme nižeg vodostaja

Iako je najavljena kao primarno suhozidna radionica, kojom se ciljalo obnoviti vanjski viši suhozidni obruč, velik dio posla obuhvatio je i čišćenje vegetacije. Veća lokva ne samo da (prema kazivanju lokalnog stanovništva) nikada ne presuši, kao što je to slučaj kod susjedne, već je pred nekoliko desetljeća znala biti toliko preplavljena vodom da bi nadvisila suhozide koji ju opasavaju, a voda bi se prelijevala u susjednu ograjicu (pašnjak). Lokva je zadnjih godina sve nižeg vodostaja, što nije samo do viših temperatura, već i do okolne vegetacije koja crpi njenu vodu. Tako se dio ekipe u subotu ujutro ulovio motorne pile, dok su drugi obnavljali 20 metara dugačku duplicu između dvije lokve.

Počistila se vegetacija u neposrednoj blizini lokve, a vrba iznad muleca je pedalana (posječene su grane), a regeneracija njene krošnje se očekuje kroz nekoliko mjeseci.

DCIM101MEDIADJI_0886.JPG
Slika 2. Glavna lokva prije obnove. Vanjski suhozidni obruč je većim dijelom prekriven vegetacijom i/ili rasut. Prvi dan se radilo na obnovi duplice (desna donja strana slike), a predvečer se započelo s obnovom zida s druge (sjeverne strane) muleca

Slika 3
Slika 3_1
Slika 3., Slika 3_1. Uvodna zabrinutost i razvijanje strategije

Dupli zid koja dijeli dvije lokve izdaleka djeluje kao da ne zahtijeva puno posla, međutim izbliza se uočava da je cijeli gornji sloj raznesen. Tri segmenta su se trebala porušiti i izgraditi iz temelja. Obnova suhozida gotovo uvijek zahtijeva njegovo rušenje do dijela gdje se nađe stabilan dio, onaj koji može “trpiti” novi teret. Već su prvo jutro meštri s Gerbina pokazali ne samo kako se zida u suho, već i kako se podižu i u suhozid ugrađuju teži megaliti. Takvi se orkestrirano moraju podići uz pomoć više ruku, poluga i ostalih pomagala koji su se snalažljivo dobili na licu mjesta – izrađeni od drvnog materijala i kamena.

Slika 4 Slika 4_1
Slika 4., 4_1. Podizanje težih kamenja uz pomoć poluge i “kotačića” izrađenih od drvnog materijala i kamenja

Ujutro je već bila dovršena spomenuta duplica koja odvaja dvije lokve, a predvečer i iduće jutro su se krenuli popravljati drugi segmenti zida. Sav rastreseni kamen na području druge lokve je vraćen u zid.

DCIM101MEDIADJI_0939.JPG
Slika 5. Nakon radionice – obnovljen 20 metara dugačak dupli zid između dvije lokve, kao i segment desno (na slici) od mula

Slika 6
Slika 6. Obnovljena duplica između dvije lokve i vraćen rasut materijal

Dosta vremena otišlo je na sakupljanje ispiljene vegetacije i njeno odnošenje. U nedjelju se nastavilo sa čišćenjem prilaza lokvi. Sakupljao se i ispiljeni višak vegetacije. Obnovljen je i odronjen podzid sa sjeveroistočne strane lokve.

Poluga i ekipni rad se ispostavio bitnim za nastavak posla oko obnove suhozida. Stari Gerbinjani su tim pločastim megalitima gradili i mul i pokrivali dio segmenta duplog zida u blizini muleca. Dok ne staviš ruke i sam ne osjetiš težinu tog kamena, nisi u potpunosti svjestan truda, napora i zapravo opasnog posla kojima su se bavili naši stari, a teško se oteti dojmu i da to slaganje kamenja nije imalo samo pragmatičnu, već i estetsku narav. Vele lokvi su i bitna i divna suhozidna struktura, i čini važan element u krajobraznoj slici koja, uslijed sukcesije vegetacije, u velikoj mjeri uniformira. Bioraznolikost oko lokve buja – motorne pile su svom silom pokušavale nadglasati žabe, a šarenilu su doprinijela različita vrsta vretenaca. Život se čuva i u samom suhozidu – prilikom obnove smo mir narušili nekoliko mladim bjelouškama.

Radovi oko njene obnove su ovim vikendom u lipnju započeti, a nadamo ih se nastaviti na jesen. U planu je kompletno sanirati zid, počistiti vegetaciju uokolo lokve, ali i onu u lokvi, kako bi se spriječila pretjerana eutrofikacija.

Slika 7
Slika 7. Obnova segmenta suhozida kod mula, koji je izgrađen i “popločan” teškim škrilama

Slika 8
Slika 8_1
Slika 8., Slika 8_1. Prije i poslije – segment odvaljenog podzida

Slika 9
Slika 9_1
Slika 9., Slika 9_1. Prije i poslije – segment kod središnje duplice

Slika 10
Slika 10. Nakon radionice – od vegetacije očišćen prilaz lokvi s glavnog puta

DCIM101MEDIADJI_0968.JPG
Slika 11. Vele lokvi nakon radionice

DCIM101MEDIADJI_0884.JPG
DCIM101MEDIADJI_0928.JPG
Slika 12., Slika 12_1. Usporedba glavne lokve – prije i poslije radionice.

DCIM101MEDIADJI_0966.JPG
Slika 13_1 Pauza
Slika 13. Dio radne ekipe

DCIM101MEDIADJI_0920.JPG
Slika 14. Dio radne ekipe #2

Slika 15
Slika 15. Pauza

Slika 16
Slika 16. Uklesavanje godine obnove

Tekst i foto: Tanja Kremenić Radionica je održana u organizaciji Zavičajnog društva Gerbin, u suradnji s udrugom Dragodid; financirano od strane Grada Cresa _ _ _ _ _ _ _ _ Radilo se u subotu 11. lipnja u jutarnjim satima (od 7.30 do podne), u večernjim (od 18 do 20.30), i u nedjelju 12. lipnja […]

Read More »