U spomen: Sven Kulušić

facebook_1495405577660
foto: iz obiteljskog albuma

Dana 17.5.2017. u New Yorku je umro hrvatski geograf Sven Kulušić (r.1933.), autor nekoliko zapaženih regionalnih studija, među kojima i temeljne znanstvene studije o suhozidnoj gradnji u Hrvatskoj.

Kulušićev životni put gotovo je filmska priča, s afričkim i južnoameričkim poglavljima, najrazličitijim profesionalnim angažmanima – od administrature na zagrebačkoj Geografiji i stručnog usavršavanja na poljskim sveučilištima, do profesionalne plovidbe po Atlantiku, te konačno dobrovoljnog egzila u SAD, Brooklyn NY, gdje je živio zadnjih 50 godina. Za razliku od nemirnog profesionalnog i životnog puta, u svojem je znanstvenom, geografskom radu bio vjeran regiji svoga porijekla – Kornatima, Murteru i sjevernoj Dalmaciji. Po fizičkoj konstituciji vrhunski sportaš, Kulušić je bio punokrvni terenac koji se nije libio pješice i kajakom uputiti duboko u prostor svoga interesa, te na taj način provjeriti ono što je kao rođeni Murterin čuo i saznao, odnosno ono što je doznao iz arhivskih dokumenata, kojima se služio vještinom povjesničara. Na taj je način razvio jedan karakterističan i prepoznatljiv transdisciplinarni stil, a njegovi radovi o Murterskom kraju i Kornatima citiraju se u svoj relevantnoj geografskoj i povijesnoj literaturi o tim temama, ponekad polemički, ali nikad bez respekta.

U današnjem vremenu od Kulušićevog rada nekako najjačii odjek ima – i za nas ovdje je najvažnija – njegova studija „Tipska obilježja gradnje u suho na kršu hrvatskog primorja (na primjeru kornatskih otoka)“ iz 1999., poslije objavljivana s doradama, 2004. u časopisu Hrvatska revija u dva nastavka: „Bunje i stanovi“ te „Suhozidi i ograde“, te 2006. kao poglavlje u Kulušićevu kapitalnom djelu „Knjiga o Kornatima“. U studiji Kulušić detaljno opisuje 19 tipova suhozida, tipova proizašlih iz više strukturno-morfoloških ključeva istodobno (dvostruki, jednostruki, pažljivo građen, nemarno građen, nadograđivan na ovaj ili onaj način…), principom „as is“ odnosno „po viđenju“ (znači da su kao posebni tipovi uključeni i neki stadiji zapuštenosti izvornih suhozida), i, što je najintrigantnije, stavljajući sve te tipove iz različitih porodica u istu spoznajnu ravan; gotovo kao 19 hashtagova, bez hijerarhije ili tipološke matrice!

02-kulusic

Na ilustraciji su svi su tipovi prikazani zajedno, kao na plakatu, pažljivo nacrtani tušem, a specifičnosti na koje treba obratiti pažnju akcentirane su žutom bojom. Ilustraciju prate fotografije s terena i opisi, o svakom tipu najmanje po jedan/na, s intrigantnim, detaljnim, čak virtuoznim, ali i uvjerljivim interpretacijama nastanka pojedinih oblika, veza funkcije i strukture i transformacija jednih oblika u druge kroz vrijeme (prestanci i ponovni počeci gospodarskih aktivnosti, prijelaz s ovce na kozu i slične okolnosti koje su ostavile traga u krajoliku). Kroz tu prizmu se prepoznaje sustav, ili bolje rečeno intencija, ne prema tipološkoj klasifikaciji izgrađenih struktura, već prema (pre)poznavanju povijesti okoliša. Suhozidi nisu sami sebi svrha, nego su svjedoci rada uloženog u osiguranje života, potvrda su ili indikator gospodarskih okolnosti koje su formirale okoliš, i Kulušićev nam rad sugerira da nam kroz takvu obradu suhozidna gradnja može najviše ponuditi i najlakše ju je tumačiti i cijeniti. U tom smislu u Kulušićevom djelu imamo inspiraciju i ključ za daljnja istraživanja ovog fenomena, kakve (i kakvoga) ćemo teško naći i u svjetskim razmjerima.

Opterećen dugotrajnom bolešću koja mu je oduzela tjelesnu superiornost i glavnu konstantu njegovog života i rada – kretanje – Sven je, riječima njegove supruge Nede, sam poželio otići. Kamo sreće da proživimo pola toga što je proživio on i da na kraju oko nas budu voljeni! Iz te ljudske perspektive, važno je što je Kulušić svojoj kćeri Ivoni i njenoj američkoj obitelji uspio prenijeti fascinaciju Murterom i Kurnatima i osigurati za budućnost spomen i prisutnost Kulušića u Kulušićevom stanu, uvali Pinezel na otoku Žutu. Cijeloj obitelji sućut zbog gubitka jednog takvog zanimljivog i karizmatičnog čovjeka kakav je bio vaš Sven. (FŠ)

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

One Trackback

  1. By U spomen: Sven Kulušić | Rudina Press on July 6, 2017 at 21:03

    […] Znanstveni interes je fokusirao na zavičaj, koji će mu ostati trajna znanstvenoistraživačka inspiracija, kažu o Svenu Kulušiću u In memoriamu kolege sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (POVEZNICA).  Objavio je 20-ak znanstvenih članaka i dvije knjige, a rad Kornatska otočna skupina koji je objavljen u časopisu Geografski glasnik 27 (1965), bio je temelj odluke Sabora iz 1967. o proglašenju Kornata rezervatom prirodnih predjela, kasnije nacionalnim parkom (POVEZNICA).  U nastavku donosimo tekst autora Filipa Šrajera ‘U spomen – Sven Kulušić’ s portala Dragodid, glasila istoimene udruge koja čuva suhozidnu baštinu i vještinu gradnje (POVEZNICA). […]

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Obnova mrgara Na Ljubimeru 2022. – izvještaj

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Sanjin Ilić & Društvo Sinjali Baška

Usprkos jakoj – pravoj senjskoj – buri, na Ljubimeru povrh Baške u subotu i nedjelju 5. i 6.11. s uspjehom je održana druga ovogodišnja radionica obnove mrgara, u organizaciji Društva Sinjali Baška i Turističke zajednice Općine Baška te s voditeljima udruge Dragodid.


Mrgari Na Ljubimeru prije obnove, s Baškom u pozadini.

Najfotogeničnije građevine hrvatske suhozidne baštine, višeprostorni torovi za razvrstavanje ovaca: mrgari, koji iz zraka izgledaju poput cvjetova, rasuti su po kamenitim komunadama (zajedničkim pašnjacima) Baške, Jurandvora i Batomlja na južnom dijelu otoka Krka i obližnjem Prviću. Na njihovu čaroliju upozorio je još krajem 1980-ih akademik Branko Fučić koji ih je vidio na zračnim fotografijama Petra Trinajstića, a krajem 1990-ih je dr. Berislav Horvatić detaljno istražio i opisao.

Trknsm2Jurandvorski pastiri trkaju ovce Na Starih mrgari u listopadu 1997. foto: Berislav Horvatić

Nažalost, nekadašnja ekonomija komunada, na kojima su domaći ovčari ljeti držali svoja stada te ih po potrebi utjeravali i razvrstavali (trkali) u mrgarima, nije više vitalna, pa su fotografije koje je Horvatić snimio 1997. godine vjerojatno zadnje na kojima ih vidimo u punoj funkciji. U kolovozu 2004. godine su on i Denis Lešić snimili svih deset mrgara otoka Krka iz zraka (ima ih još pet na Prviću), a cijela galerija još postoji na netu. U proljeće 2007. Udruga Sinjali Baška predvođena neumornom Brankom Polonijo organizirala je obnovu mrgara na Lipici, što je ujedno i posljednja akcija koja je u većem broju okupila profesionalne ovčare.

I od te zadnje akcije proteklo je dosta vremena i mrgari, građeni pretežito od krhkog jednostrukog suhozida unjulice, počeli su ozbiljno podlijegati zubu vremena. Prilikom manifestacije Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, uža okolica mrgara Na Ljubimeru bile je mjesto umjetničke instalacije, pa je pozornost opet skrenuta i na njih, a fotograf Sanjin Ilić, inače član Društva Sinjali, dronom je i s tla snimio novu seriju fotografija i održao zapaženu izložbu, prvo u Baški u ljeto 2021. a početkom proljeća ove godine i u Zagrebu u Galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu. Tom je prilikom formirana jezgra inicijative za obnovu mrgara koju uz Branku i Sanjina čini i Ivana Topić, direktorica Turističke zajednica Baška, a vanjski su članovi i simpatizeri Sanjin Mihelić, ravnatelj AMZ, Boris Lešić, organizator festivala Crna ovca, dr. Jadran Kale, etnolog i ekspert za suhozidnu baštinu, i potpisnik ovog teksta.

Kroz tu inicijativu, a kao dio programa festivala Crna ovca, u svibnju ove godine održana je prva volonterska radionica obnove mrgara Na Ljubimeru, odabranih zbog blizine Baški (četredesetak minuta prilično strmog uspona na kamenjarsku visoravan) i ljepote ambijenta (spektakularan pogled na otok Prvić i Kvarnerić). O radionici smo pisali ovdje.

Nakon svibanjske radionice pao je dogovor da se tijekom jeseni održi još jedna. Održavanje akciju na unaprijed odabran datum prijetila je pokvariti olujna bura, ali dosta velik odaziv i neizvjesnost boljeg vremena u rezervnom terminu prisilila nas je stisnuti zube i krenuti uzbrdo.

315112962_514452197391550_5900168112990480919_nNekoliko dana nakon što je, za vikend prije Svih svetih, bašćanska plaža bila puna, jedan sasvim drugačiji, zimsko-surferski ugođaj. Naše odredište nalazi se neposredno iza kamenitog sedla na slici gore desno.

315061577_514452557391514_494712035919099557_nUobičajeno kratko predavanje o krajobrazno-ekonomskom kontekstu lokaliteta te o osnovnim tipovima i principu gradnje suhozida nije održano gore na mrgarima već putem u relativnoj zavjetrini borove šumice koja je izrasla na terasama nekadašnjih vinograda.

315142196_514452750724828_3832940158769820324_nStrmi uspon ustvari je dobro došao – za zagrijavanje.

315173367_514453097391460_7648026980034948836_nZa razliku od subote, nedjelja je bila sunčana pa su i fotografije ljepše. Mrgari Na Ljubimeru nalaze se neposredno iza hrpta, u malom uleknuću padine koje pruža koliko-toliku zaštitu od bure (vidi prvu sliku). Njihova sala kapaciteta je 800 ovaca (za opis termina i principa korištenja vidi spomenuti Horvatićev tekst). Mrgarima se pristupa preko, odnosno pokraj omanje lokve, a oko njih natiskalo se par privatnih, suhozidom omeđenih i djelomično terasiranih dolaca, u kojima su se uzgajale neke kulture – u konjunkturi vjerojatno loza, a nakon što je lozu “odnijelo”, bilo što, što su vlasnici procijenili korisnim: žitarice, grahorice i slično.

Suhozidne pregrade mrgara građene su uglavnom tehnikom jednostrukog suhozida (unjulice), ali ima i dvostrukih (duplice). Zapravo najčešći je oblik zid, kojemu je u podložju duplica, a prema vrhu se stanjuje u unjulicu. Na radionici se, kao i u svibnju, uklanjala ostruga i kupina, popravljali izvaljeni dijelovi zida, uključujući i škulje, odnosno laze. Radionicu su vodili Filip Šrajer i Filip Bubalo iz Dragodida, a volontera je bilo 15-ak, svih dobi i sa svih strana, od domaćih do gostiju s kontinenta, Primorja, Istre i Dalmacije – sve do Konavala!

315004871_514453054058131_6394520031760163646_n

315005195_514453414058095_3800461032480434055_n

315100865_514453284058108_1219458278424705283_n

315048376_514452940724809_6213837961721958739_n315083396_514452697391500_14613063243228262_nU subotu navečer, usprkos umoru od vjetra i kamena, bilo je živo na predavanjima Branke Polonijo o mrgarima i akcijama njihove obnove, i Filipa Šrajera o tehnikama gradnje i obnove suhozida, a Filip Bubalo pokazao je i nedavno montiran filmić o hrvatskoj suhozidnoj ruti. U prvom planu su majice s logom koji je izradio Denis Lešić.

315053310_514451714058265_3269475012786378380_nZadovoljna ekipa u fantastičnom ambijentu nakon radionice. Čak je i bura tijekom radionice malo pala. Još fotografija pogledajte na Facebook objavi Društva Sinjali. Vidimo se opet!

Tekst: Filip Šrajer Foto: Sanjin Ilić & Društvo Sinjali Baška Usprkos jakoj – pravoj senjskoj – buri, na Ljubimeru povrh Baške u subotu i nedjelju 5. i 6.11. s uspjehom je održana druga ovogodišnja radionica obnove mrgara, u organizaciji Društva Sinjali Baška i Turističke zajednice Općine Baška te s voditeljima udruge Dragodid. Mrgari Na Ljubimeru prije […]

Read More »

 atts
0

Najava: Obnova suhozida u selu Lisac

Najavljujemo vikend radionicu obnove suhozida u selu Lisac koja će se održati 5. i 6. studenoga 2022.
Prijave i informacije: Tamara Sremec 098/464-755

10469867_10205003636756482_2547235502782130075_n

Kratko o Liscu i njegovim suhozidima

Lisac je malo, staro naselje smješteno sjeverozapadno od Klane, na samoj granici sa Slovenijom. Lisac se smjestio na nadmorskoj visini od oko 700 m, podno Liščića i Grmade.
Najstariji za sada dostupan pisani dokument u kojem se mjesto spominje je darovnica kojom je imanje (selište) Lisac Augustinskom samostanu iz Rijeke darovao kapetan Metteo Rayan, a potječe iz 1435. godine.
Mjesto je okruženo pašnjacima, brdima i šumom i oduvijek je život u mjestu povezan sa prirodom. U blizini mjesta nalaze se nebrojeni suhozidi koji su povijesti služili ograđivanju vrtova namijenjenih uzgoju hrane i ispaši domaćih životinja.

Radionicu obnove suhozida organiziramo kako bismo se podsjetili na pomalo zaboravljenu vještinu gradnje suhozida i kako bismo osvijestili bogatstvo tradicije kraja u kojem živimo.

Što je predmet obnove?

Tijekom radionice obnovit će se suhozid koji je vidljiv s glavne ceste koja prolazi kroz mjesto a po obnovi uz njega će se postaviti info-ploča s informacijama o povijesti suhozida ovog kraja i dekorativna rasvjeta. Na taj način jedan zid koji dijeli dvije parcele postat će mjesto povezivanja – tradicije i budućnosti; stanovnika i gostiju koju danas dolaze u posjet Liscu. Obnovljeni suhozid postat će turistička zanimljivost i podsjetnik svima na bogatu (često nezapisanu) povijest ovog kraja.

Program:

Subota 5.11.2022.

12:30-13:00 okupljanje sudionika ispred Društvenog doma u Liscu https://goo.gl/maps/ekhgJ6gaUgn4fMF79

13:00-16:00 Edukativna šetnja – upoznavanje s tradicijom suhozidne gradnje na području Lisca i demonstracija obnove suhozida

Nedjelja 6.11.2022.

9:30-10:00 okupljanje sudionika – raskršće na ulazu u mjesto Lisac https://goo.gl/maps/yrDNkyefh2qK33Fy9

10:00-15:00 Radna akcija obnove suhozida u Liscu

 

Najavljujemo vikend radionicu obnove suhozida u selu Lisac koja će se održati 5. i 6. studenoga 2022. Prijave i informacije: Tamara Sremec 098/464-755 Kratko o Liscu i njegovim suhozidima Lisac je malo, staro naselje smješteno sjeverozapadno od Klane, na samoj granici sa Slovenijom. Lisac se smjestio na nadmorskoj visini od oko 700 m, podno Liščića […]

Read More »

 atts
0

Najava: Program Suhozidnog susreta 2022.

Udruga Dragodid s domaćinom Gradom Cresom i zahvaljujući podršci lokalnih partnera, organizira Suhozidni susret u Cresu 7.-8. listopada 2022. s ciljem promocije kulturnog dobra umijeća suhozidne gradnje.

Program počinje u petak popodne u Palači Moise kratkim filmom “iz zraka” i okruglim stolom o kvaliteti i pouzdanosti gradnje u suho. U petak posjetitelji mogu čuti i izlaganje o valorizaciji cresko-lošinjskih suhozida i razgledati izložbu fotografija na istu temu.

U subotu vas pozivamo da navijate za svoju ekipu na 5. Prvenstvu Hrvatske u gradnji suhozida!

>PLAKAT

Udruga Dragodid s domaćinom Gradom Cresom i zahvaljujući podršci lokalnih partnera, organizira Suhozidni susret u Cresu 7.-8. listopada 2022. s ciljem promocije kulturnog dobra umijeća suhozidne gradnje. Program počinje u petak popodne u Palači Moise kratkim filmom “iz zraka” i okruglim stolom o kvaliteti i pouzdanosti gradnje u suho. U petak posjetitelji mogu čuti i izlaganje o […]

Read More »

 atts
0

Back to Vrdovo – Dinara Back to Life

Tekst i Foto : Oleg Miklić

U sklopu projekta Dinara Back to Life, u organizaciji BIOM-a i LAG-a Cetinska Krajina, u suradnji sa Planinarskim Društvom Sveti Jakov i nama, udrugom Dragodid, 23. i 24. rujna održana je druga radionica obnove suhozida na Vrdovu na Dinari. Planinarska Kuća Sveti Jakov na 1001 mnv je bila baza radionice, gdje smo se okupili u petak u popodnevnim satima. U najvećem broju došli su učenice i učenici iz Gimnazije Dinka Šimunovića u Sinju. U neposrednoj blizini Planinarske Kuće nalazi se suhozid koji je bio cilj naše akcije.

01
Slika 1 – Uvod

02
Slika 2 – Zid i Kuća

Zid je bio u jako lošem stanju, jer nije korišten preko pola stoljeća, na dijelovima je zarastao u vegetaciju, puno kamena je popadalo, neko je već i prekrila zemlja, a škalja se je isprala. Ali zid je i zanimljiv, jer se sastoji i od jednostrukog zida – unjula i od dvostrukog – duplice, na dijelovima čak i podzida. Krenuli smo sa čišćenjem nestabilnog dijela unjula i njegovom obnovom. Unjulo je „lakši“ i brži za gradnju, pa smo u kratkom vremenu podigli zid na prosječnu visinu od pola metra u dužini od 10ak metara. Nakon toga vratili smo se unatrag po izgrađenom unjulu, da vidimo princip gradnje duplice, dok je manji dio ekipe nastavio slagati unjulo.

03
Slika 3 – Samo Jako

04
Slika 4 – Poskok

Jedna i druga ekipa su napredovale brzo, zid je bio nizak i materijala nije bilo previše. Ali do sumraka uspjeli smo složiti 40ak metar zida! Dvije okomito orijentirane ploče su postavljene kao ulaz/izlaz.

05
Slika 5 – Intro

06
Slika 6 – Outro

Drugi dan je počeo relativno rano, ali kako se sunce dizalo i jače grijalo, dizala se i radna temperatura i iz minute u minutu obnovljeni zid je rastao u dužini. Podijelili smo se u grupice od par ljudi od kojih je prva čistila vegetaciju i rasuti zid, druga temeljila, treća slagala red-dva, te četvrta slagala zadnje redove. Suhozid na traci!

07
Slika 7 – Radno

08
Slika 8 – Udarno

09
Slika 9 – 180 od 360

Nakon dobrog posla, dobra marenda! Sinjski arambaši! Pratite nas za više recepata!

10
Slika 10 – Dobar Tek!

Motivirani odličnom hranom nastavljamo u istom tempu. Sve smo brži i sve bolje radimo, već imamo skoro 100tinjak metar zida iza nas! Nailazimo i na podzid od red, dva, tri, bez puno zastoja rješavamo i par desetaka metara podzida! Dozvoljavamo si i uspješne eksperimente sa klupicom ispod drveta!

11
Slika 11 – Nema pauze

Imamo sve manje vremena za slikanje, ali i manje metara da se spojimo sa ekipom koja je sa druge strane radila unjulicu. Sabili smo redove, ima nas sve više na manjem prostoru i zid još brže napreduje! Traži se kamen viška! Traži se kanta škalje!

12
Slika 12 – Skoro 360

Zadnje zrake sunca su davno prestale grijati, u debelom smo sumraku, ali spojili smo zid! Predobar osjećaj! Ovom prilikom još jednom zahvaljujem i čestitam svim sudionicima radionice, i organizatorima i volonterima, jer je odrađen stvarno dobar posao! Kasnijim mjerenjem preko Google Earth-a izmjereno je 170 metara zida! Umorni i zadovoljni završavamo radionicu na kraćem druženju u Planinarskoj Kući.
Ne pokušavajte ovo kod kuće, samo na Vrdovu!

13
Slika 13 – Biomi

Tekst i Foto : Oleg Miklić U sklopu projekta Dinara Back to Life, u organizaciji BIOM-a i LAG-a Cetinska Krajina, u suradnji sa Planinarskim Društvom Sveti Jakov i nama, udrugom Dragodid, 23. i 24. rujna održana je druga radionica obnove suhozida na Vrdovu na Dinari. Planinarska Kuća Sveti Jakov na 1001 mnv je bila baza […]

Read More »

 atts
0

Najava: Edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022.

Otvorene su prijave za edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022. koji će se održati 12.-16. listopada na Dinari. Pozivamo sve zainteresirane za temu revitalizacije suhozida i vodenih staništa Parka prirode Dinara da prouče program i prijave se! Prednost pri prijavi imat će budući stručnjaci na području zaštite prirodne i kulturne baštine, motivirani za volontiranje na kampu i za korištenje stečenog iskustva i znanja za daljnje studiranje, znanstveni rad ili posao.

Suhozidni_kamp_listopad-A4-1-768x1086

PROGRAM

Program kampa osmislili su i provest će stručnjaci zaštite prirodne i kulturne baštine koji će sudionicima dati uvid u teoriju i praksu obnove suhozidnih objekata u zaštićenim područjima kroz predavanja, radionice i rad na terenu. Radni dio kampa obuhvaća obnovu jedne suhozidne lokve i 40-ak metara suhozida u okolici naselja Ježević u Vrlici. Baza kampa će biti ekološka stanica Vrlika u zaseoku Vučemilovići u kojoj će biti smješteni sudionici i u kojoj će se održati predavanja i radionice. Preliminarni program dostupan je ovdje.

PRIJAVE

Sudjelovanje na kampu je besplatno, sudionicima su pokriveni troškovi hrane, smještaja, i lokalnog prijevoza. Molimo zainteresirane da ispune prijavni obrazac do 4. listopada. Obavijest o odobrenju prijave sudionici će dobiti do 6. listopada. Moguće je i sudjelovanje bez noćenja u stanici Vrlika, molimo da to naglasite u prijavi te navedite koji od dana bi sudjelovali.

Kamp za obnovu suhozida dio je projekta Dinara back to LIFE, koji se provodi s ciljem obnove zaraslih travnjaka područja Dinare. Uz obnovu travnjaka naglasak je na poticanju obnove infrastrukture popust suhozida, lokvi i bunara, koji su s jedne strane značajni kao dio kulturnog naslijeđa, dok su istovremeno važni za razvoj stočarstva, dok su ujedno korisni za prirodu i divlje životinje. Na projektu sudjeluju Hrvatske šume, Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, LAG “Cetinska krajina” i Udruga Biom kao vodeći partner. Edukativno volonterski suhozidni kamp održava se u suradnji s udrugom Dragodid, koja će kao čuvar i promotor ove tradicionalne tehnike gradnje sudionicima kampa prenijeti znanje i vještinu kako bi se ova baština i u budućnosti održala.

KONTAKT

info@dragodid.org; 0921652392, Julia Bakota Švencbir, koordinatorica

52390028131_add12816b6_k-1200x800

Otvorene su prijave za edukativno-volonterski suhozidni kamp Ježević 2022. koji će se održati 12.-16. listopada na Dinari. Pozivamo sve zainteresirane za temu revitalizacije suhozida i vodenih staništa Parka prirode Dinara da prouče program i prijave se! Prednost pri prijavi imat će budući stručnjaci na području zaštite prirodne i kulturne baštine, motivirani za volontiranje na kampu […]

Read More »