U spomen: Sven Kulušić

facebook_1495405577660
foto: iz obiteljskog albuma

Dana 17.5.2017. u New Yorku je umro hrvatski geograf Sven Kulušić (r.1933.), autor nekoliko zapaženih regionalnih studija, među kojima i temeljne znanstvene studije o suhozidnoj gradnji u Hrvatskoj.

Kulušićev životni put gotovo je filmska priča, s afričkim i južnoameričkim poglavljima, najrazličitijim profesionalnim angažmanima – od administrature na zagrebačkoj Geografiji i stručnog usavršavanja na poljskim sveučilištima, do profesionalne plovidbe po Atlantiku, te konačno dobrovoljnog egzila u SAD, Brooklyn NY, gdje je živio zadnjih 50 godina. Za razliku od nemirnog profesionalnog i životnog puta, u svojem je znanstvenom, geografskom radu bio vjeran regiji svoga porijekla – Kornatima, Murteru i sjevernoj Dalmaciji. Po fizičkoj konstituciji vrhunski sportaš, Kulušić je bio punokrvni terenac koji se nije libio pješice i kajakom uputiti duboko u prostor svoga interesa, te na taj način provjeriti ono što je kao rođeni Murterin čuo i saznao, odnosno ono što je doznao iz arhivskih dokumenata, kojima se služio vještinom povjesničara. Na taj je način razvio jedan karakterističan i prepoznatljiv transdisciplinarni stil, a njegovi radovi o Murterskom kraju i Kornatima citiraju se u svoj relevantnoj geografskoj i povijesnoj literaturi o tim temama, ponekad polemički, ali nikad bez respekta.

U današnjem vremenu od Kulušićevog rada nekako najjačii odjek ima – i za nas ovdje je najvažnija – njegova studija „Tipska obilježja gradnje u suho na kršu hrvatskog primorja (na primjeru kornatskih otoka)“ iz 1999., poslije objavljivana s doradama, 2004. u časopisu Hrvatska revija u dva nastavka: „Bunje i stanovi“ te „Suhozidi i ograde“, te 2006. kao poglavlje u Kulušićevu kapitalnom djelu „Knjiga o Kornatima“. U studiji Kulušić detaljno opisuje 19 tipova suhozida, tipova proizašlih iz više strukturno-morfoloških ključeva istodobno (dvostruki, jednostruki, pažljivo građen, nemarno građen, nadograđivan na ovaj ili onaj način…), principom „as is“ odnosno „po viđenju“ (znači da su kao posebni tipovi uključeni i neki stadiji zapuštenosti izvornih suhozida), i, što je najintrigantnije, stavljajući sve te tipove iz različitih porodica u istu spoznajnu ravan; gotovo kao 19 hashtagova, bez hijerarhije ili tipološke matrice!

02-kulusic

Na ilustraciji su svi su tipovi prikazani zajedno, kao na plakatu, pažljivo nacrtani tušem, a specifičnosti na koje treba obratiti pažnju akcentirane su žutom bojom. Ilustraciju prate fotografije s terena i opisi, o svakom tipu najmanje po jedan/na, s intrigantnim, detaljnim, čak virtuoznim, ali i uvjerljivim interpretacijama nastanka pojedinih oblika, veza funkcije i strukture i transformacija jednih oblika u druge kroz vrijeme (prestanci i ponovni počeci gospodarskih aktivnosti, prijelaz s ovce na kozu i slične okolnosti koje su ostavile traga u krajoliku). Kroz tu prizmu se prepoznaje sustav, ili bolje rečeno intencija, ne prema tipološkoj klasifikaciji izgrađenih struktura, već prema (pre)poznavanju povijesti okoliša. Suhozidi nisu sami sebi svrha, nego su svjedoci rada uloženog u osiguranje života, potvrda su ili indikator gospodarskih okolnosti koje su formirale okoliš, i Kulušićev nam rad sugerira da nam kroz takvu obradu suhozidna gradnja može najviše ponuditi i najlakše ju je tumačiti i cijeniti. U tom smislu u Kulušićevom djelu imamo inspiraciju i ključ za daljnja istraživanja ovog fenomena, kakve (i kakvoga) ćemo teško naći i u svjetskim razmjerima.

Opterećen dugotrajnom bolešću koja mu je oduzela tjelesnu superiornost i glavnu konstantu njegovog života i rada – kretanje – Sven je, riječima njegove supruge Nede, sam poželio otići. Kamo sreće da proživimo pola toga što je proživio on i da na kraju oko nas budu voljeni! Iz te ljudske perspektive, važno je što je Kulušić svojoj kćeri Ivoni i njenoj američkoj obitelji uspio prenijeti fascinaciju Murterom i Kurnatima i osigurati za budućnost spomen i prisutnost Kulušića u Kulušićevom stanu, uvali Pinezel na otoku Žutu. Cijeloj obitelji sućut zbog gubitka jednog takvog zanimljivog i karizmatičnog čovjeka kakav je bio vaš Sven. (FŠ)

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

One Trackback

  1. By U spomen: Sven Kulušić | Rudina Press on July 6, 2017 at 21:03

    […] Znanstveni interes je fokusirao na zavičaj, koji će mu ostati trajna znanstvenoistraživačka inspiracija, kažu o Svenu Kulušiću u In memoriamu kolege sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (POVEZNICA).  Objavio je 20-ak znanstvenih članaka i dvije knjige, a rad Kornatska otočna skupina koji je objavljen u časopisu Geografski glasnik 27 (1965), bio je temelj odluke Sabora iz 1967. o proglašenju Kornata rezervatom prirodnih predjela, kasnije nacionalnim parkom (POVEZNICA).  U nastavku donosimo tekst autora Filipa Šrajera ‘U spomen – Sven Kulušić’ s portala Dragodid, glasila istoimene udruge koja čuva suhozidnu baštinu i vještinu gradnje (POVEZNICA). […]

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *

*
*

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

 atts
0

Orjensko sedlo – kameni plašt uokvirio planinarski dom

Naši prijatelji iz Crne Gore se nakon tri godine volonterskih radionica mogu pohvaliti sa vrlo zanimljivim rezultatima vezanim direktno uz dvije nama jako drage stvari – suhozid i balote. Vijest prenosimo u cijelosti:

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Nakon tri godine, koliko već traju povremene volonterske radionice na Orjenskom sedlu (1600 m), pomak u obnovi, pa čak, usudio bih se reći, doradi tradicionalnog antropogenog pejzaža na ovom istaknutom planinskom prevoju u srcu Orjena, postao je jasno prepoznatljiv. Inspirisani upravo radom „Dragodida“, 2015-e pokrenuli smo volontersku radionicu gradnje suhozida, pri čemu smo obnovili urušeni zid nekadašnjeg boćarskog zoga. Već iste godine, kao rezultat prve radionice, vratili smo balotu u igru nakon četvrt vijeka propadanja zoga i uspostavili sad već tradicionalni boćarski turnir. Kako bismo stvorili još bolje uslove na ovom terenu (najvišem u Crnoj Gori), ali i prikrili vrlo neestetsku prvobitnu betonsku gradnju, krenuli smo u dalje radove u gradnji suhozida, tako da od ove godine konačno imamo jednu zaokruženu cjelinu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Opasan suvomeđom, zog je našim radom nedavno dobio i suhozidne tribine. Doduše, ima tu još sitnijeg posla, ali cilj nije završiti, cilj je raditi, dograđivati i popravljati. Kao i svaka suvomeđu i ovu našu doživljavamo kao živi organizam, organizam koji mijenja oblik, raste, pomijera se.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Već uvelike gledamo i sam planinarski dom „Orjen sedlo“: betonsko zdanje nikako ne priliči ovom mjestu i cjelokupnoj priči. U kompjuterskim programima ispitujemo kako bi figurao obložen kamenom. Za sada samo virtuelno, jer to je ipak krupan i skup zalogaj, a oštra planinska klima ne trpi i ne prašta polovičnost. Kako to obično biva, prvobitni objekat je bio daleko manji, ali i daleko ljepši-kameni. U doba socijalizma stiglo je veliko proširenje sa betonom, malterom i šupljom ciglom. Osim vizuelne degradacije, ovi materijali su nažalost u uslovima vlažne i hladne planinske klime ispoljili i upotrebnu degradaciju. Beton i cigla se mrve, vlaga prodire. Valja sve dobro promisliti, odraditi pripremu. Ko zna, možda smognemo snage za kakav prekogranični projekat koji bi uključivao „uljuđenje“ ovog planinarskog doma, sagrađenog na jedinstvenom spoju Mediterana i surove dinarske unutrašnjosti. Sa istočne strane budi nas sunce koje izlazi iza Prokletija, tamo daleko na granici sa Albanijom, dok na zapadnoj strani gledamo uvijek spektakularne zalaske sunca za južno-dalmatinske otoke.

Željko Starčević
Planinarski klub “Subra” Herceg Novi

Naši prijatelji iz Crne Gore se nakon tri godine volonterskih radionica mogu pohvaliti sa vrlo zanimljivim rezultatima vezanim direktno uz dvije nama jako drage stvari – suhozid i balote. Vijest prenosimo u cijelosti

Read More »

 atts
0

Pridružite se radionici u Dragodidu – Komiža

U Petak 21.7. s početkom u 9:15 održati će se kratka trosatna radionica suhozidne gradnje u Dragodidu iznad Komiže.

Prijevoz do Dragodida iz Komiže je organiziran od strane kolega iz Alternature, a okupljanje je u 8:30 sati na autobusnoj stanici Komiža. Molimo sve zainteresirane da svoj dolazak najave na broj mobitela 092 165 2392 te koordiniraju svoj dolazak sa našim članovima na terenu.

DGD oglas 2017_ispunjeno

U Petak 21.7. s početkom u 9:15 održati će se kratka trosatna radionica suhozidne gradnje u Dragodidu iznad Komiže. Prijevoz do Dragodida iz Komiže je organiziran od strane kolega iz Alternature, a okupljanje je u 8:30 sati na autobusnoj stanici Komiža. Molimo sve zainteresirane da svoj dolazak najave na broj mobitela 092 165 2392 te […]

Read More »

 atts
0

Program Petrebišća 2017

Ponosno vam predstavljamo program suhozidne radionice Petrebišća 2017, koja će se održati od 29.7 do 6.8. u Parku prirode Učka.

Program je koncipiran po tematskim cjelinama koje obuhvaćaju osnove i napredne tehnike zidanja u suho, obnovu slamnatog krova i skupljanje kamenih ploča iz malog kamenoloma.

Praktični dio popratit će cijeli niz stručnih predavanja:

Sanja Lončar – Odnos pučkog graditeljstva i moderne arhitekture

Nevena Kereša – reVillage – budućnost ruralne arhitekture na jadranskoj obali

Filip Šrajer – suhozidna gradnja i krajolici

Grga Frangeš – Učka i Petrebišća – pregled tradicijskih oblika

Ljubo de Karina – Osnove kiparstva u kamenu

Anita Trojanović – Suhozidna baština Konavala

Vilma Stopfer – Suhozid kao spomenik

Tanja Kremenić – Revitalizacija otoka Cresa na temelju baštine i demokratskog dijaloga između nositelja

Alen Cikada – Prirodna Jama, zanemareni izvor života na kršu

Magdalena Janeš, Ana Terlević – Suhozidna flora, primjeri Dugog otoka

Iva Šoštarić – Oživljenje zidova, ptičja perspektiva

 

PLAKAT PTB 2017-01

Ponosno vam predstavljamo program suhozidne radionice Petrebišća 2017, koja će se održati od 29.7 do 6.8. u Parku prirode Učka. Program je koncipiran po tematskim cjelinama koje obuhvaćaju osnove i napredne tehnike zidanja u suho, obnovu slamnatog krova i skupljanje kamenih ploča iz malog kamenoloma. Praktični dio popratit će cijeli niz stručnih predavanja: Sanja Lončar […]

Read More »

 atts
0

Radionica ”Olipski suhozidi”

Od 9. od 11. kolovoza 2017. udruga SOL u suradnji s nama održat će radionicu ”Olipski suhozidi”.

Screenshot_1
Tijekom tri dana ove olipske radionice, sudionici će naučiti osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku će dobiti potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodi kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa ”Naš doprinos zajednici”.

Voditelji radionice su članovi udruge Dragodid. Radionica je besplatna, osigurano je osvježenje i zaštitna oprema za sve sudionike. Za dodatne informacije možete kontaktirati Denisa Klevu, predsjednika Udruge SOL na 092/110 7255 i denis@udruga-sol.hr

Plakat

Od 9. od 11. kolovoza 2017. udruga SOL u suradnji s nama održat će radionicu ”Olipski suhozidi”. Tijekom tri dana ove olipske radionice, sudionici će naučiti osnove umijeća suhozidne gradnje, obnoviti porušene suhozide i sagraditi nove. Po završetku će dobiti potvrdu o sudjelovanju. Radionica se provodi kao građanska akcija financirana putem Zaklade Kajo Dadić, programa ”Naš […]

Read More »

 atts
0

Vremeplov: Levando povišću pritrujena

Ususret devetom Festivalu levande koji se ove godine održava 30. lipnja i 1. srpnja, objavljujemo izvještaj s prošlogodišnje fešte od lavande.

Tekst i foto: Mario Švencbir

Festival Levande, osmi put zaredom, u Velom Grablju i ove je godine bio spektakl koji zaslužuje svoj vatromet. Objektivno je teško sabrati dojmove (kao i dosad) tako da slijedi subjektivni tekst.

image1

Velo Grablje, mjesto gdje se održava Festival Levande osmi put zaredom (što Grande voli istaknuti), je ponovno istaklo svoju povijest kroz seriju događaja obgrljenima mirisima predivnog ljubičasto plavog klasičastog cvijeta koji je samom mjestu a i svijetu donio toliko dragoga. Pri povratku u Zg, u trajektu su me neki Britanci, malo zrelije dobi, priupitali koja je to ozbiljna knjiga koju čitam. Bila je to knjiga Otok Hvar – Velo Grablje ljudi i događaji u 20. Stoljeću (knjiga druga). Kad sam im objasnio da je ta knjiga bila predstavljena na Festivalu Levande ostavio sam ih zbunjene sa novim pitanjem; Aha, znači Festival nije samo za turiste?

Da ljudi, Festival nije samo za turiste…

image2

Festival je svojevrsni spomenik kulturi koja nanovo otvori oči i udahne zrak u svoje podmaklo tijelo i otvori svoja vrata novim ljudima i podsjeti one starije generacije na ‘gušte proizašle iz teške rabote‘. Lani je Festival proširio svoj obuhvat a u tom je smjeru išao i ove godine. Medijski popraćeno otvaranje tradicionalnom žetvom i radionicom suhozida koliko god se puta desilo, neće postati klišej. Ako ne zbog aktivnosti, onda zbog lokaliteta, vrućine, miljun pčela i leptira i domaćih ljudi koji jednostavno ne staju u htijenju da upoznaju goste sa svojim običajima i tradicijom. Ala gušta rekli bi, zvuk srpova, kres kamena, blještanje mora u daljini, čežnja za ničim… Jednostavno fantazija. Da se razumijemo, činjenica da otvaranje radovima u poju traje ‘samo’ dva sata ide u prilog ovakvom dojmu. Usputni suhozid nije bio spektakl kao lani ali je svakako plijenio pažnju gostiju otvaranja. Obnovio se koji dužni metar gomile doslovno par la finta.

image3 image4 image5 image6

Nakon otvaranja tradicionalnom žetvom i usputnim suhozidima te već ustaljenim zahtjevima za intervju krenulo se u Grablje.

Novost je ove godine konačno stavljanje stare uljare u pogon, koja je dekorirana etno zbirkom tradicionalnih oruđa, alata i inih pribora za život kakav se nekad živio. Osim etno zbirke, zidove uljare su krasile slike Marina Ribarića. Posebna čar uljare je u tome što je izuzetno hladna tako da preporučam svakome dogodine da svako malo prošeće dolje i zagušta u izložbi i osvježenju.

image7

Ove je godine festivalski program bio prisilno izmijenjen ‘zahvaljujući’ prolasku hrvatske nogometne reprezentacije u 16-inu finala europskog nogometnog prvenstva. Tako da se sve (nažalost) podredilo tome, naime otkazana je projekcija filma a i nastup Sexymotherfuckersa je odgođen za poslije utakmice, koja je nažalost ušla u produžetke i kobno završila za našu reprezentaciju što se naravno odrazilo i na samu posjećenost i doživljaj koncerta.

Evo, kako već treću godinu zaredom pišem izvještaj i nikad ne napišem što se sve zbivalo, ali znam jednog koji sve napiše (vidi link), valjda vam je jasno da se festival levande ne propušta…

Ak zovu Laura il Grande na festival levande,
ima inćuna i bevande
Konoba na dola, kod živke a i z one bande
Naravno da stižem gledat Vis i Paklenjake sa verande

Moraš žeti, moraš žeti, levanda će požutjeti
sunce prži, pakleno je, di si levando volim te!!!

Ususret devetom Festivalu levande koji se ove godine održava 30. lipnja i 1. srpnja, objavljujemo izvještaj s prošlogodišnje fešte od lavande. Tekst i foto: Mario Švencbir Festival Levande, osmi put zaredom, u Velom Grablju i ove je godine bio spektakl koji zaslužuje svoj vatromet. Objektivno je teško sabrati dojmove (kao i dosad) tako da slijedi […]

Read More »