U 2021., udruga DRAGODID je uspješno provodila svoje ciljeve: istraživanje i reaktualizaciju suhozidnog graditeljstva i ostalih tradicijskih graditeljskih tehnika kao temelja za održivi razvoj i očuvanje okoliša te zaštitu materijalne i nematerijalne kulturne baštine.
– Organizatori 17. međunarodnog suhozidnog kongresa i radionice, Konavle, 27.9.-3.10.
- Sudionici Erasmus+ razmjene mladih, La Neuville-sur-Essonne, Francuska, 19.-31.7. izvještaj
- Sudionici Erasmus+ REMPART Heritage leaders treninga, Villandraut, Francuska 5.-12.10.
- Filip Bubalo postao član Upravnog odbora mreže S.P.S. – International scientific society for drystone interdisciplinary study
– Organizatori ljetne škole istraživanja kulturnog krajobraza, Cres, 24.-29.8. u partnerstvu s Gradom Cresom izvještaj
- Organizatori ljetne škole valorizacije graditeljske baštine Petrebišća XII., PP Učka, 31.7.-8.8., u partnerstvu s PP Učka i Općinom Mošćenička Draga
1. Voditelji i volonteri obnove francuske ceste u Brelima, 8.5. izvještaj
2. Voditelji radionice MOCIR KAPAR #6 u organizaciji platforme SEA Silba Environment Art, 8.5. izvještaj
3. Organizatori obnove munskih zidi, 12.-13.6.; 19.-20.6. izvještaj
4. Voditelji radionice suhozida u sklopu 11. Festivala levande u Velom Grablju na Hvaru u organizaciji udruge Pjover, 12.7.
5. Voditelji i volonteri radionice obnove Zlarinske lokvice u organizaciji udruge Tatavaka, 24.-25.4.; 4.-5.6. izvještaj
6. Voditelji i volonteri radionice Suhozidi Vranskog jezera, u organizaciji Parka prirode Vransko jezero, luka Prosika, 5.6. izvještaj
7. Prezenteri vještine suhozidne gradnje u okviru Sinjskog sajma sela u organizaciji Grada Sinja, 6.-7.8.
8. Voditelji ljetne škole obnove suhozida u organizaciji Javne ustanove za upravljanje Starogradskom polju na Hvaru, 1.-9.9.
9. Voditelji suhozidne radionice u okviru edukativno-volonterskog kampa Dinara back to LIFE u organizaciji udruge BIOM, Ježević, Park prirode Dinara, 18.9.
10. Voditelji radionice obnove Marunske bunarine u organizaciji udruge BIOM, Park prirode Dinara, 9.10.
11. Voditelji dviju radionica obnove suhozida u Crikvenici u organizaciji Muzeja Grada Crikvenice, 9.-12.10. Izvještaj
12. Voditelji radionice obnove suhozida u organizaciji Općine Medulin u Vinkuranu, 21.-24.10.; 13.-14.11.
13. Organizatori radionice sanacije suhozidnih objekata u selu Dragodid, 29.10.-1.11. izvještaj
14. Voditelji radionice obnove lokve Draga u organizaciji platforme SEA Silba Environment Art, 11.-12.9. izvještaj
15. Voditelji radionice obnove gromači u Lubenicama na Cresu u suradnji sa Zavičajnim društvom Gerbin, 16.-17.10. izvještaj
16. Voditelji radionice tradicijske gradnje u Godinju u organizaciji Centra za kulturu i baštinu Grada Vrgorca, 16.10. izvještaj
17. Voditelji i volonteri radionice obnove podzida u vinogradu Takala nad Bakarskim zaljevom u suradnji s Poljoprivrednom zadrugom Dolčina Praputnjak i udrugom Praputnjak-kulturni krajolik, 6.-7.11.
1. M. Flajsig i M. Pejić: Gravitacija i trenje: suhozidna priča, u domaćinstvu Tribine Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb 18.5.; i u emisiji “Zvučna etnografija”, 26.11
2. F. Šrajer: Suhozidne građevine i krajolici – online gostujuće predavanje na kolegiju “Urbani dizajn”, Sveučilište u Splitu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije, 18.5.
3. M. Flajsig: O suhozidnoj baštini, u domaćinstvu grey area.siva zona, Korčula, 13.8.
4. A. Senjanović: A camp in the mountain: Low environmental impact as a result of principle and circumstance, Salon du Patrimoine, u domaćinstvu mreže Union REMPART, Pariz, Francuska 30.10.
Ljetna škola Petrebišća XII., Park prirode Učka, 30.7.-8.8.
5. A. Senjanović: Osnovni koncepti tipa i tipologije u arhitekture, s tipološkom analizom Petrebišća
6. J. Zanki: Suhozidi: trag u krajoliku ili zaboravljena kulturna baština
7. M. Pejić: Politička škalja
8. T. Kremenić: Primjeri suhozidnih struktura cresko-lošinjskog otočja
9. M. Flajsig: Izgradnja zajednice odozdo prema gore
10. L. Hrs: Kampiranje za neznalice
Ljetna škola istraživanja kulturnog krajobraza, Cres, 24.-29.8. 2021.
11. F. Šrajer: Tipologija suhozida i suhozidnih krajolika istočnog Jadrana
12. G. Frangeš: Tradicijska arhitektura otoka Cresa
13. M. Zaccaria: Povijest Cresa i arheološki lokaliteti
14. T. Kremenić: Kulturni krajobrazi otoka Cresa; Raznolikost suhozidne baštine – primjer cresko-lošinjskog otočja
15. A. Čikada: Lokve – vodni resursi i staništa
XVII. međunarodni suhozidni kongres, Cavtat, 1.-3.10.
16. F. Šrajer: Model for Inventory, Monitoring and Evaluation of Dry Stone Structures in Croatia; Case Study Stari Grad Plain on Hvar Island (doctoral dissertation summary)
17. T. Kremenić: Mapping the dry stone wall heritage – a case study of the Cres-Lošinj archipelago
Dragodid je 2021. ispratio s 74 članica i članova (popis). Ante Senjanović je predsjednik, a osim njega u upravnom odboru su bili Maja Flajsig, Miran Križanić, Jelena Kulušić i Filip Šrajer. Julia Bakota Švencbir je koordinatorica, a udruga veliki dio svojih aktivnosti obavlja zahvaljujući dugotrajnom volontiranju svojih članova.
Krapanj 2022.
Tekst: Ante Senjanović
Foto: Tanja Kremenić
Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo je njihova želja da se o Krapnju priča kao o nečemu sadašnjem, a ne samo prošlome, nas neizravno dovela tamo.
Otok će ovog ljeta biti domaćin Eco Heritage Task Forcea, dugotrajnog volonterskog programa u kojem mladi hrvatskih korijena iz cijelog svijeta dolaze, kroz društveno koristan rad i razne aktivnosti i radionice, naučiti nešto o zemlji svojih predaka. A malo bi toga na širem šibenskom području bilo tipičnije od zidanja usuho. Krapanj sa svojim posebnim, ravnim reljefom, možda nije Srima s njenom beskrajnom kamenom čipkom, ali otočke prizide su prisutne svugdje gdje bi i inače bile: kao ograde, kao putevi, kao gomile. I u još jednoj posebnoj ulozi: usuho građenih mula. Nešto što je bilo često u mnogim primorskim mjestima, ali s vremenom izgubljeno uređivanjem riva, lungomara i marina. Dakako, dostupnošću novih i trajnijih materijala i konstrukcija, malo su ažurirani, ali svaki čuva barem dio stare konstrukcije.
Slika 1. Plovidba preko je kratka
Slika 2. Večer u mjestu
Slika 3. Mul je u moru, agava je na mulu
U polju, kao i inače, napuštanje poljoprivrednog krajolika znači odsutnost ruku koje bi popravile ono što je palo, i znači prisutnost raslinja koje voli zidove, jer gdje je zid – tu je plodno tlo, tu je zaklon. A biljka ne zna da zid valja čuvati, nego se širi i širi, a zid nije toliko tvrdoglav da se ne bi makao, nego pomalo sklizne i padne. I tako, mjesni je odbor, kao domaćin tog iseljeničkog događaja, uz druge aktivnosti predvidio da mladi nauče nešto o zidanju usuho i daju ruke u početku popravljanja tog dijela otočkog naslijeđa. Mi smo pozvani da poučimo učitelje – da onima koji će u obnovi zidova voditi mlade, pokažemo kako da to ispravno rade, ili da ih podsjetimo na to da su to možda u mladosti radili.
Slika 4. Na putu do mjesta rada. S lijeve strane je mjesna gustirna.
Svaka pouka je najbolja u praksi, pa je odlučeno napraviti nešto na lokaciji koja će biti žarište suhozidne aktivnosti tijekom volonterskog programa, na lokvi Biljulji, na ovim neugodnim vrućinama potpuno suhoj, ali inače aktivnoj, makar uglavnom bočatoj. Što nije nimalo čudno, jer se nalazi na 150 metara od mora, na otoku malome i toliko niskome, da je za pretpostaviti kako je dno lokve otprilike na razini morske površine, a čovjeku nije jasno gdje uopće stane ona vodena leća koja na svim otocima čini spasonosni vodonosnik.
Slika 5. Ulaz u Biljulju, na početku radova.
Želja je to posebno mjesto i posebno pažljivo urediti, nek ne bude više zanemareno. E, kako se u dva dana naša akcije, usred jednog od ovoljetnih toplinskih valova, ne stigne puno napraviti – a kako rekoh, nije ni cilj – našli smo jednu bitnu stvar za odraditi i još jednu pokaznu, a ostalo će se razvijati svojim tokom. Pristup do lokve je kosinom, niz koju su se kroz godine zanemarivanja u istočnu polovicu lokve pomalo nanosile naslage zemlje, kamenja, sasušene vegetacije… Da bi se spriječilo nastavak toga, odlučeno je dio te kosine zatvoriti podzidom, dok će se na drugom dijelu poslije dodatnog čišćenja, s vremenom napraviti malo stubište. Odronjavanje s rubnih zidina lokve, erozija i kotrljanje s kosine, dali su nam dovoljno materijala da to možemo napraviti bez prevelikog problema, ali i materijala po prirodi malo grubljeg i glomaznijeg. Čekamo sad da kamen posivi i dobije eleganciju starog zida.
Slika 6. Čistimo prostor za podzid, da možemo pripremiti temelj
Slika 7. Neke stvari treba pomaknuti polugom
Slika 8. Bilo je vruće, isprike na nenošenju majice
Slika 9. Rimovani rad
Slika 10. Mala doštimavanja
Drugo mjesto je jedna urušena ograda uz malu čistinu nad lokvom, uz put koji vodi dalje u šumu i prema moru. Kamen je manji i, kako je već jednom bio ugrađen, ljepšeg oblika. Ograda se spaja s jednim lijepo zidanim starim zidom, ali je spojno mjesto razrušeno i nestabilno, pa smo, u nedostatku vremena za pažljivu rekonstrukciju, tamo nabacali višak kamena neka služi kao potporanj do trenutka konačnog popravka.
Slika 11. Pa se čovjek zapita: je li tu čega uopće bilo?
Slika 12. Škalje nikad dosta
Slika 13. … a ni drugih ispuna
Slika 14. Riješeno!
Vrućine nam nisu dozvoljavale dug rad, već se samo dalo raditi kroz jutro od 6.30 do 9.30, i predvečer od 18 do 21. Malo manje od poštenog radnog dana, ali nije ovo bilo doba za fizički rad (a sparina i zagušljivost u lokvinoj udubini nisu pomogli) – no, što se moralo, moralo se. Marenda je zato lijepa nagrada kad zvizdan ne da dalje. Drugi dan je bilo girica, i to ne samo friganih! Ako vam je neobično da se pripremaju na brujet (brudet, brodet, kako li vam drago), bilo je i nama, ali ne znači da nije super. Girice, vino i hlad na širini ispod satnog tornja (bez sata, doduše). Mačke koje čekaju hranu, ljudi koji prolaze, oleandar koji se šareni. Lijepo, nije li? Naša dvočlana ekspedicija (fotografkinja i suvoditeljica je, zbog ograničenja tehnologije, nažalost nevidljiva) je uživala.
Slika 15. Obična marenda
Slika 16. Debelo nakon posebne marende, kad su svi već otišli. Pa tko bi prekidao girice za slikanje?
Dva dana lijepog gostoprimstva, ozbiljnog rada i puno viceva. Nadamo se nekom ponovnom susretu, a našim domaćinima želimo uspješan susret s mladima i da s njima što više i ljepše uspiju urediti lokvu Biljulju i okolne puteve.
Slika 17. Po čemu još znate za Krapanj?
Slika 18. Po mačkama znate za sve
Slika 19. Tanja voli zalaske sunca
Tekst: Ante Senjanović Foto: Tanja Kremenić Krapanj je najniži hrvatski otok, Krapanj je u jednome trenutku bio najgušće naseljen dio naše zemlje, Krapanj ima još kurioziteta i u još je ponečem bio naj- ili prvi, ali neću vam sad otkriti sve tajne. Interesirajte se, istražite, posjetite i raspitajte se. Domaćima bi bilo drago – upravo […]
Read More »