Past year has seen the continued growth in the both number and ambition of our activities. It is therefore a pleasure for us to present you with this public report about our achievements in 2013.

Thanks to the implementation of our “franchise model” of working with local partners, this has been a record year in terms of number of workshops realized. As an advisor to our local partners we have helped organize and lead 13 workshops on various dry stone sites along the length of Croatian coast. Additionally, our International dry stone workshop in Petrebišća, of which we are sole organizers, has continued to be an educational success, with highly motivated participants and a program of practical work and lectures that was most ambitious up to now.

Act of registration of Dry-stone construction skills as an intangible cultural asset

Among the most important achievements we have to highlight our successful initiative to the Croatian Ministry of Culture, which has resulted in awarding of “Dry-stone construction skills” with protected status of an “Intangible cultural asset of national importance”. In addition to initiating this process trough the formal application, we took a leading advisory role in drafting of the registration documents and protection measures.  The protected status has been granted for initial period of three years, which will be used for the evaluation of protection measures and the scope of registration so that adjustments can be made for the permanent registration that is to follow.


“Gradimo u kamenu” dry-stone manual, second edition

In 2013 we have continued our cooperation with Slobodna Dalmacija – one of the largest daily newspaper publishers in Croatia, which printed the second edition of our dry-stone construction and heritage field manual “Gradimo u kamenu”. Second edition (like the first) was printed in 4000 copies which is very substantial print run for Croatian standards. It was nationally distributed trough newspaper stands and sold out within two months. As a part of our contract with the publisher we have kept a a part of the print run which we distribute and provide to the participants of our workshops as course literature. Currently we are working to translate this publication into English so with plans to offer an electronic edition as a free resource on our website.


SUHOZID.HR WebGIS interface
Dragodid.org announcement
Announcement published in scientific journal Prostor
Announcement on Connect portal for science and education 

In April, we were proud to announce the operational status of our newest project: Suhozid.hr – an online public inventory of dry-stone structures and landscapes. This project is founded on open source GIS (Geographic Information System) technology and uses the principle of “crowdsourcing” to enlist help of the public in inventorying dry-stone heritage. Internet users can browse existing entries trough the cartographic user interface on the project website and place new ones on the map with pictures and description. An entry form has also been developed for the Android smartphones, which enables users to ad entries from the field, taking pictures with the phone camera with phone GPS used to automatically pinpoint their position on the map. There are already several hundred entries in the inventory and we are looking to attract more enthusiast users with a system of recognitions (eg. “Contributor of the month”, or “Featured entry”).

The inventory is meant to serve as database of localities for our dry-stone research and workshops, and also as an important resource for spatial planning and heritage protection. The project is supported by University of Zagreb, University of Zadar, Conservatory Department in Split. Preliminary research was financed by University of Zagreb Students’ Association and Croatian Academy of Science and Arts Trust.


Among other achievements, we would like to highlight the participation of 4 GRADA DRAGODID in “Mediterranean Consortium for Nature and Culture”, a project funded by MAVA foundation, which aims to integrate natural and cultural heritage protection in the Mediterranean. Our representatives have participated in two consortium meetings in Albania and Spain, helping draft plans for its future activities. Also worth noting is our exhibition at EXPONATEC, the largest European professional fair for conservation, museums and heritage, were we exhibited as a part of The Best in Heritage stand. Our exhibition was visited by several hundred heritage professionals from various parts of Europe, and we established several meaningful contacts which will hopefully lead to collaboration on common projects.


We have achieved a record (but still very modest) yearly budget of 110 754 HRK (around 14 700 €). Considerable part of it was acquired trough paid engagements (e.g. workshops organized for various institutions managing national and nature parks and publishing rights for the publication of our manual).  Our single biggest donor was Croatian Ministry of Culture with total of 22 600 kn  followed by 1000 £ from Sainsbury Family Charitable Trusts. Although this was our biggest annual budget up to now we feel it is inadequate for the full scope of our activities, which were mostly realized trough generous volunteer effort of the association members. With current financial means we are chronically under-capacitated, especially when it comes to the matters of administration. Our goal remains to find funds to hire a capable administrator and run a basic office.

What follows is a short description of most of the workshops we have been a part of last year:

Dry-stone workshop Takala 2013
April 6-7th 2013
Praputnjak, City of Bakar (Suhozid.hr link)
Facebook album 

This was a second year that we were guests of the Dolčina agricultural association from Praputnjak in the amazing locality of Takala, part of “Bakarski prezidi” vineyard terraces, a listed heritage site. We continued te work of repairing the parts of dry-stone terraces which have eroded trough the work of weather or vegetation roots, in an effort to help Dolčina association’s programme of reviving the wine production on the site. In two days of the workshop we were joined by about 40 local participants and enthusiasts and we fixed six eroded stretches of terraces.


Dry-stone workshops on Rab island
May 5 – 7th 2013 and September 6 – 8th 2013
Psychiatric hospital Rab, Kampor, island of Rab
Dragodid.org photoreport
Facebook album
Facebook time-lapse video 

This year we continued the collaboration with landscape architect Luka Jelušića and Rab psychiatric hospital trough two workshops held in May and September.

The workshops were held as a part of the wider project of improvement of hospital environment with a goal of turning it into a park space for the use of patients and staff. We have built more than 50 m of a dry-stone terrace out of particular local yellow shale, with two coves ment for sitting or lying built into the wall.

Besides 5 Dragodid members, 15 hospital employees and medical students from Rijeka University participated in the workshop in May. The workshop in September was part of landscape architecture Design & Build Studio on Washington University, Seattle, led by prof. Daniel Winterbottom and accompanied by several students of landscape architecture of Zagreb University.


Dry-stone workshop Filozići 2013
June 15-16th 2013
Filozići, Cres island (Suhozid.hr link)
Facebook album 

Filozići workshop was organised for a second year in a row together with our local partner LAG Filozići Association, with a goal of improving the environment of the settlement. 6 members of Dragodid participated in the workshop, together with 5 local volunteers.

The goal for the first day of the workshop was clearing of the historical path between Filozići and the Porozina harbour, which should once again serve as the main pedestrian approach to the village. Second day was dedicated to the adaptation of a nearby karstic sinkhole into a space that will serve as an open air venue for concerts and other events.


Lavender Festival 2013
June 28-29th 2013
Velo Grablje, otok Hvar (Suhozid.hr link)
Dragodid.org photoreport

For a third year in a row we have participated in a program of this remarkable event organised in village of Velo Grablje by a local association “Pjover”. As dry-stone walls have always been an irreplaceable part of local lavender cultivation, three of our members have built some demonstration dry-stone walls with the participation of local and international audience.


Dry-stone workshop Kula Jankovića 2013
July 5– 7th 2013
Stojan Janković Castle, Islam Grčki
Dropbox gallery 

As a part of the project of establishing the University of Zagreb Study Centre in the rebuilt Janković Castle, students of landscape architecture were there to help reconstruct the castle’s park. We participated with a lecture on Eastern Adriatic dry-stone heritage and two-day dry-stone workshop.


Dry-stone workshop Marjan
July 10 – 11th 2013
Marjan Park Foresst, Split
Dragodid.org photoreport 

As guests of Marjan Park Forest management institution, we have held a two day workshop with a goal of educating the institutions employees in building and maintenance of drystone structures. Trough the rebuilding work on the several localities in the Park Forest, they have attained the skills that will be useful in constructing and maintaining trails in this protected area.


International dry-stone workshop – volunteer camp Petrebišća 2013
July 27th – August 4th 2013
Petrebišća, Općina Mošćenička Draga, Nature Park Učka (Suhozid.hr link)
Dragodid.org/D-A-Z photoreport
La Voce del Popolo article 

International workshop in Petrebišća is the central event of our workshop calendar. It is situated in the abandoned seasonal mountain settlement in which all structures were built with dry stone. Workshop concept is directed towards students, professionals and activists from various heritage fields and program is composed from both practical work and theoretical lectures. International component is provided by our collaboration with French heritage volunteer network REMPART which has included this workshop in their yearly event calendar. This was the 4th consecutive year that Petrebišća workshop is taking place with 34 participants attending.

This year’s subject was quarrying of stone and procurement of construction wood from the surrounding area. We have reactivated the stone quarry which was traditionally used in construction of the houses in the village and extracted 8 tons of stone slates that will be used as a roof covering in further reconstruction of the Petrebišća site. This work was done with the instruction and supervision of the experienced traditional stone craftsman from the local area. Techniques and tools used in this work have been documented and will be used in our future workshops and publications. We have also cut down 12 pine trees and crafted them into beams that will be used as roof construction.

Workshop had a program of 10 lectures dealing either with general dry-stone subjects or the heritage of the surrounding area:

  • Memories of life in villages of Potoška vala, Vinko Škalamera, Čakavian chair of Mošćenička Draga
  • Ancient human traces on the east side of Učka mountain, Mario Zaccaria, Archeologist
  • Succession of anthropogenic landscapes in Mediteranean Croatia, Vedran Lucić, Biologist, BIOM Association
  • Tramuntana – remains of a past life, Grga Frangeš, Ethnologist, 4 GRADA DRAGODID
  • Center for sustainable development Gerbin, Domagoj Buljan, Center for sustainable development Gerbin
  • Third life of wood, Luka Jelušić, Landscape Architect
  • Traditional furniture manufacture around Rječina river, Vana Gović, Ethnologist
  • Dry-stone landscapes and buildings of Eastern Adriatic, Filip Šrajer, Architect, 4 GRADA DRAGODID
  • SUHOZID.HR – GIS based dry-stone heritage inventory project: new developments, Filip Šrajer, Architect, 4 GRADA DRAGODID
  • From the first wall: what do we know about prehistory of building on Adriatic, Stašo Forenbaher, Archeologist, Institute for Anthropology

Dry-stone workshop Northern Velebit 2013
August 19 – 24th 2013
Veliki Alan, Northern Velebit National Park (Suhozid.hr link)
Dropbox gallery

This workshop taking place in the localities in Northern Velebit National Park was partialy funded trough Natura 2000 interpretation project. Trough our work we helped the National Park authority in the maintenance of its famous Premužić path which is supported by dry stone walls and, participated in the renovation of old shepherd shelters into a new visitor attraction. The opportunity was used to train National Park personnel in dry stone construction skills. We have also used the opportunity to document the traditional process of making wooden shingles which was demonstrated by local craftsmen hired by the National Park to build the roof of the shelter. Techniques and tools used in this work have been documented and will be used in our future workshops and publications.


Dry-stone workshop Tkon
September 7 – 8th 2013
Tkon, island of Pašman (Suhozid.hr link)
Zadarski list article and Dragodid.org photogallery
Facebook album – workshop
Facebook album – research 

In the dry-stone landscape around Tkon there are some valuable dry-stone shelters and other objects. Workshop in Tkon was organised by Tourist Board of Tkon and LAG Laura comprising GIS field research and rebuilding of the walls and we helped to lead it.


Radionica suhozida na Velom Ižu
September 14–15th 2013
Barbinj, Veli Iž, island of Iž (Suhozid.hr link)
Dragodid.org photoreport 

As guests of a local youth group Mali Zelenachi and Maslinova gora Association we led a drystone workshop in the olive groves in Barbinj.


Construction of a fireplace for Ornithology camp in Nature Park
September 15– 16th 2013
Rovozna, Mošćenička Draga Municipality, Nature park Učka
Dragodid.org report and Youtube time-lapse video 

We helped our friends in BIOM association by constructing a massive drystone fireplace for their annual ornithology camp beside Rovozna pond inUčka Nature Park. The fireplace is a major improvement to daily life and fire safety of this important research project.


“Dry-stone walls of Vransko lake” & Modrave worskhop 2013
October 12– 13th 2013.
Modrave, Vransko Jezero Nature Park (Suhozid.hr link)
RTL Danas TV report
Dropbox galler

Collaboration with Vransko Jezero Nature Park and Modrave Murter Betina association has continued into this year with a reconstruction and inventorying workshop held in agricultural landscape of Modrave. Five of our members and 15 local participants have rebuilt around 50 m of drystone wall and some of the dry-stone structures have been entered in suhozid.hr GIS database.


Dry-stone renovation workshop Kotor (Crikvenica) 2013
October 19– 20th 2013
Kotor, City of Crikvenica
MGC photoreport
Novi list article 

In our first collaboration with the City Museum in Crikvenica, we have organised a renovation workshop in the historical settlement of kotor. This year, together with around 30 enthusiastic local participants we have repaired the eroded walls on the main path approaching the settlement. The workshop was deemed a success and will be continued next year.


Renovation workshop on Krušovica pond
October 19– 20th 2013
Krušovica, island of Vis (Suhozid.hr link)
Article on Krušovica pond by Sanja Buble, Klesarstvo i graditeljstvo 2013.

On the same weekend but on a completely different part of the coast, we have held a renovation workshop on a Krušovica pond – an important fixture in the agricultural and pastoral landscape of the Vis island. The eroded walls supporting the hole have been rebuilt.


GIS workshop Hora 2013
November 8– 10th 2013
Stari Grad Plain, island of Hvar (Suhozid.hr link)
Dragodid.org photoreport

Fourteen students of landscape architecture on University of Zagreb were researching the landscape heritage of the UNESCO World Heritage site Stari Grad Plain. Under our supervision a smaller group of them took the record of about thirty dry-stone shelters trimi for the Suhozid.hr and Conservcatory Department in Split databases.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *


You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>


Izvještaj: Sv. Barbara, Konavle

U Konavlima, domaćinu međunarodnog suhozidnog kongresa 2020. godine, se održala edukativna radionica obnove suhozida koji omeđuje crkvu sv. Barbare i groblje sa srednjovjekovnim stećcima. Program je financiralo Ministarstvo kulture RH, a partneri u projektu su bili Muzeji i galerije Konavala, udruga Dragodid te Osnovna škola Gruda. Obnovu suhozida je  predvodio lokalni suhozidni meštar, Ivo Antunović – Mina, iskusni nositelj umijeća suhozidne gradnje, uz članove udruge Dragodid.



Srednjovjekovno groblje sa stećcima i crkvom sv. Barbare smješteno je sjeverno od sela Dubravka u Konavlima na lokalitetu Varino brdo, izloženo suncu i vjetru, ali ujedno i s prekrasnim pogledom na gotovo cijelo Konavle s tipičnim krškim poljem. Crkvena parcela ograđena je suhozidom dugim oko 150 metara i s dva ulaza. Groblje je sačuvano gotovo in situ s grobovima smještenim na terasastima padinama orijentacije većinom sjeveroistok – jugozapad. Groblje sa stećcima i crkvom sv. Barbare jedno je od najvrijednijih izvorno sačuvanih srednjovjekovnih sakralnih cjelina na širem dubrovačkom području. 2016. godine postaje dijelom UNESCO-ve svjetske baštine.



Program obnove je započeo edukativnom radionicom za sve zainteresirane volontere u periodu od 22. do 25. lipnja, 2019. Uz naše članove, obnovu suhozida i prezentaciju tehnike gradnje predvodio je lokalni suhozidni meštar, Ivo Antunović – Mina. Mina se od početka godine nalazi na popisu nositelja umijeća suhozidne gradnje Ministarstva kulture. Svojim umijećem vrlo aktivno djeluje na području Konavala, te valja spomenuti da je Mina 2000. godine izgradio i zapalio posljednju klačinu (japjenicu) u Konavlima.


Kroz četverodnevnu radionicu, uz prisutnost volontera iz Konavala i Dubrovnika, se obnovilo oko 50 metara zida na sjeveroistočnom dijelu parcele gdje je zid bio najviše oštećen i zatrpan kamenjem koje se tu godinama odlagalo. Najprije je trebalo otkopati isto kako bi se došlo do lica zida, zatim ga presložiti do same krune zida koji je na tom dijelu visok do 120 cm s unutarnjeg dijela parcele. Polaznici radionice su imali priliku saznati više informacija o samom lokalitetu i načinu upravljanja od strane Jelene Beželj, mlade arheologinje i predstavnice partnera u projektu – Muzeja i galerija Konavala. Ovu fazu programa je uspješno dokumentirala ekipa Vizantropa čiji je film moguće pogledati na njihovom Youtube kanalu. Mina je sa svojim pomagačem – Vlahom Pržićem, do kraja lipnja obnovio preostali dio zida gdje je na najvećem dijelu bilo potrebno izravnati krunu zida.



Završni dio programa se odvio 2. listopada kada je održana pokazna radionica gradnje suhozida za 70 učenika 3. i 4. razreda Osnovne škole Gruda, te učenike područnih škola Dubravka, Pridvorje, Popovići i Radovčići. Radionicu je također predvodio Ivo Antunović – Mina, s članicom naše udruge i uz pomoć učiteljica Osnove škole Gruda, kao partnera programa. Djeci su na početku radionice podijeljene zaštitne rukavice, te su bili podijeljeni u tri grupe. Uz pomoć voditelja, vješto su postavljali kamenje na zid i zapunjali sredinu sa sitnim kamenjem. Ovime je službeno završen projekt čiji je program prvenstveno uključivao edukaciju građana o važnosti kulturne baštine – stećaka kao nepokretne arheološke baštine, te nematerijalne baštine umijeća suhozidne gradnje. Program je financiralo Ministarstvo kulture, a partneri su bili udruga Dragodid, Muzeji i galerije Konavala, te Osnovna škola Gruda.



U Konavlima, domaćinu međunarodnog suhozidnog kongresa 2020. godine, se održala edukativna radionica obnove suhozida koji omeđuje crkvu sv. Barbare i groblje sa srednjovjekovnim stećcima. Program je financiralo Ministarstvo kulture RH, a partneri u projektu su bili Muzeji i galerije Konavala, udruga Dragodid te Osnovna škola Gruda. Obnovu suhozida je  predvodio lokalni suhozidni meštar, Ivo Antunović – Mina, iskusni nositelj […]

Read More »


Izvještaj: Petrebišća X.

tekst: Ante Senjanović
slike: Adélaïde Bouf, Ana Kolarević, Ivan Milanovski, Ante Senjanović, Andreja Španović / Goran Ovanin


Pišem ovo u danima kad je toplana već uključila grijanje, a hladni zrak mi kroz prozor curi prema bosim nogama. Ma, svejedno se nadam da će nam jesen dati nešto lijepih dana za kojih bismo mogli negdje staviti kamen na kamen. No, hajdemo se u međuvremenu malo prisjećati. Na prijelazu sedmog i osmog mjeseca, svake godine organiziramo radionicu na učkarskoj visoravni Petrebišća, a ovaj put nam je bio jubilarni, deseti po redu.


Za one kojima je to nekako dosad promaklo, objasnit ću: visoko nad Mošćenicama, uz duboki kanjon Mošćenićke drage i pod brdom Perun, nalazi se zaštićena i plodna ravan na kojoj su stanovnici sela Trebišća imali svoja polja i svoja stada. Kako bi se imali gdje skloniti i oni i njihovo blago, a da se ne moraju svako malo spuštati u sat hoda udaljeno selo, sagradili su potleušice i staje. A da bi omeđili i zaštitili polja, podigli su  zidove i podzide. Sve su to napravili usuho – suhozidnom tehnikom (osim krovišta, jer vam ipak treba drvo da nosi!) i svojim rukama, kako se to tradicionalno radilo svugdje gdje je više kamena nego li je drva i gdje su se ljudi morali brinuti sami za sebe.


Kao i većina rubnih poljoprivrednih područja, Petrebišća su napuštena šezdesetih godina, kad se lokalno stanovništvo spustilo na more ili otišlo u velike gradove. S tim, da je odumiranje područja počelo još i ranije, 1944. godine kada su okupatori u kaznenoj ekspediciji opustošili cijeli kraj. Pomalo, šuma se počela širiti, polja zarastati, kuće propadati i zidovi urušavati.








Zamislimo desetljeća listanja, rasta, šumova životinja u šipražju, ptičjeg pjeva bez ljudskog uha, mrave koji u svojem vječnom trenutku idu utabanim stazicama od ticala do ticala i pomalo dograđuju svoje ogromne mravinjake (ozbiljno – jeste li ih vidjeli ako ste bili gore? ima ih nekoliko; te stvari su metar široke i pola visoke, a pod zemljom su valjda velegradi), sunce, kišu, snijeg i šum vjetra. I sad, evo nas da tome smetamo. Od 2010. godine, pomalo čistimo i obnavljamo. Sedam dana logorovanja svako ljeto, volonterske ruke naše i mladih polaznika pomalo vraćaju kamen na mjesto i čiste grmlje i mlada stabalca s mjestâ gdje ne bi trebala biti. Pa kad se zbroji, to je deset tjedana posla.


I što smo napravili u tih dva i pol mjeseca? Selo je opet vidljivo i pristupačno, četiri kuće su opet dobile krovove, vrata i klupe, zidova smo dosta popravili, šipražja očistili. Posla još dosta ima, a nemojmo zaboraviti ni glavnu nevolju – kuću treba njegovati, jer usamljena kuća umire. Nekoliko dana godišnje samo imamo da se pobrinemo za njih, pa ono što je bilo popravljeno, pomalo opet treba popravljati. Teško je zamisliti povratak nekadašnjeg života tamo, ali evo, pokušavamo sačuvati barem spomen na ljudsku ruku koja je taj krajolik oblikovala i gradnjom i zemljoradnjom.





Kako bilo, nastavili smo i ove godine. Sedam dana volonterskog kampa nije sve što se događa gore. Treba, naime, taj logor i pripremiti prije nego li polaznici dođu. Imamo tako svaki put nešto što zovemo „predradionicom“, nekoliko dana pripremnih radova, čišćenja, kopanja, popravljanja, montiranja, dopremanja, prezidavanja kuhinjskog zida (radna površina za pranje i sušenje suđa). A da se tome nakon radionice makne svaki trag, dovoljno nam bude jedno jutro. No eto, lakše niz entropiju nego li protiv nje. U svemu tome imamo i jednu neprocjenjivu pomoć: Park prirode Učka i njihove renđere. Posuđuju nam opremu (ove godine smo dobili na korištenje i novi veliki šator koji nam je kuhinja, blagovaonica, spremište i sklonište u jednom), donose namirnice, prenose stvari.


Petrebišća jesu relativno teško dostupna, ali ne i nedostupna, jer do njih vodi protupožarni put, nezgodan za obična vozila, ali nimalo problematičan za terence Parka. Treba gore hraniti tih 25 ljudi, dati im da piju (vatrogasci nam donesu spremnike s nekoliko kubika pitke vode, i stave ih tamo gdje je kolima dostupno, što nama znači kojih par stotina metara hoda s kanistrima da ne umremo od žeđi), osigurati im WC, i tako to. Uspije se svaki put. Ove i prošle godine smo uz to ugostili i nekoliko arheologa u sklopu radionice rekognosciranja i sondiranja koju su pokrenuli naši članovi kako bi se istražilo arheološku zonu koja obuhvaća i Petrebišća. Bilo je nalaza iz brončanog i željeznog doba, nešto i novog vijeka, ali ne i onih kojima smo se svi nadali, iz ranog srednjeg vijeka koji bi nam možda nešto rekli nešto o ranoj prisutnosti Slavena tu. Naime, još jedna posebnost trebiškog i petrebiškog prostora su toponimi vezani uz staroslavensku vjeru: Perun, Voloski kuk, pa možda čak i Trebišća (starosl. treba = žrtva). Sad, jesu li to stvarno tragovi poganskog kultnog krajolika, ili su nazivi vezani uz tradicionalne običaje i vjerovanja kasnijeg i tada već pokrštenog stanovništva, još se ne zna.


Zadnje subote u srpnju, u 12 su se sati u Mošćenićkoj Dragi okupili naši polaznici i krenuli na trosatni uspon prema Petrebišćima. Uspon je strm, betonskim putem koji vodi do zaselka Potoki, kod kojeg istovremeno počinju i šuma i mitsko-povijesna staza koja objašnjava osnove staroslavenske religije i mitologije. Nakon ravnog dijela staze, stiže se u Trebišća, nekada živog zaselka s mlinom, ali danas pretežno praznog (koliko se sjećam, jednu kuću još posjećuju vlasnici i obrađuju vrtić sa salatom). No, u tijeku su radovi na gradnji interpretacijskog centra (nazovimo ga muzejem, ako je tako lakše), koji će, smješten u obnovljenoj staroj kući, pričati o povijesti kraja. Trebišća su dobrodošao odmor usred vrućeg ljetnog dana, čistina i zaravan usred strmih šumskih strana, izvorska voda, potočić, vodopad (tih i neprimjetan u suha doba godine – više vodospust ili vodoplaz) i jezerce. Nakon njih, zadnji strm uspon kroz šumu, i dolazak na Petrebišća.










Ove godine smo planirali nekoliko aktivnosti, neke hitne, a neke korisne. Za ljude treba naći posla, istina je da ga ima itekako puno za napraviti, no također je i istina da ne može ni bilo tko. Polaznici su nam uglavnom studentske dobi i ljubitelji prirode i zainteresirani za tradicionalnu gradnju. Ali, makar bit tradicionalne gradnje bila uradi-sam etika i jednostavnost koja proizlazi iz nužde, svaki od tih zahvata traži neku vještinu, pa zadatak koji se nekome može dati ovisi i o njihovom iskustvu i o svrsi građevine. Obnova sela traži više predznanja, jer nitko ne bi da mu na glavu padne krov, je li tako? Stoga smo pomiješali razne zadatke. 


Najteži zadatak je bilo prepokrivanje krova od kamenih ploča kojeg smo bili popravili prošle godine. Kako smo bili shvatili po završetku te obnove, izvorni graditelj je napravio preblagi nagib, pa smo tako i mi, prateći to, izgradili krov koji je curio (kamene ploče su po prirodi neravne, i zbog toga trebaju imati veći nagib koji nadoknađuje lokalne nepravilnosti – ako je preblag, kakav je bio ovaj, voda se može akumulirati u neravninama i poteći unazad, u kuću). Zasad je dobro, i nadajmo se da će iduće godine i nakon slijeganja (suhozidna građevina nije čvrst, nepomičan sustav kao mokro zidana, već se kamenje uvijek lagano pomiče i prilagođava opterećenju) ostati sve kako treba. 










Drugi bitni zadatak je bilo pregrađivanje dva zida jedne od kuća. Ta je situacija udžbenički primjer što se događa u napuštenim naseljima. Izvorna kuća je bila jako lijepo zidana, s pažljivo posloženim i ukomponiranim kamenjem, kako bi zid imao što ravnije lice i što manje rupa među kamenjem. Prvo oštećenje, doduše, nema veze s procesom propadanja – te godine krajem rata, njemački vojnici su joj bili odvalili kut kako bi otvorili katancem zatvorena vrata. No, kasnije, kada više nije bilo nikog da uklanja drveće, počelo je rasti blizu kuće, pa je s vremenom njegovo korijenje pomaklo zidove i unutrašnji zid se ispupčio, a ulazni nagnuo. To da se krov urušio, ne moram posebno ni spominjati, jer s vremenom grede istrunu ako se u kući ne loži (dim suši drvo i tjera nametnike). Plan nam je obnoviti kuću, a da bismo mogli krov ponovo postaviti, zidovi trebaju biti čvrsti. Ovakvi nisu bili, pa ih je prvo trebalo razgraditi, a onda ponovo i sazidati. Dvije trećine toga smo uspjeli, a da smo imali dan više možda bi i bili gotovi. A gdje nam je nestao taj dan? Nismo valjda krivo planirali? 











Nismo, nego je nedjelja, prvi radni dan, bila jedan od onih dana koji su na Učki česti, iako se uvijek nadamo kako ih neće biti. Padala je kiša, jedna baš jubilarna, najjača i najupornija koju smo ikad gore doživjeli, a i renđeri i pastiri su nam rekli da se tako nešto ne događa često. Počela je ujutro, pa smo se počeli pripremati, kopati kanale, spremati stvari, dokle je kiša pojačavala. Kanali su procurili i počelo se stvarati blato na podu šatora, pa smo brzo proširili kanale. Onda je kiša pojačala. Proširili smo kanale. Kiša je pojačala, procurili su. Proširili smo ih, kiša je pojačala, i tako do večeri bez kraja i konca. Jedno posebno krštenje za sve polaznike koji dosad nisu bili gore, uključujući i petero francuza i dvoje australaca (jedan po majci šoltanskog porijekla – i da ne bi bilo da krivo pričam, bio je na Petrebišćima i 2014. godine, jedne od najkišnijih radionica uopće). Pod u šatoru se do kraja radionice nije potpuno osušio, što se nije ni pokazalo kao loše, jer barem nije bilo prašine koja je uvijek gnjavaža u kuhinjskom šatoru.







Uz rečena dva velika zadatka, bilo je i manjih, dobrih za početnike. Čistila se zarasla livada uz kamp, čupalo grmlje i sjekli mladi javorići, pa onda popravljali zidovi oko nje. Čistili su se zidovi u selu, nekad očišćeni, ali kroz protekle godine opet zarasli, uredila se platforma pod hrastom (podzid joj je bio rastresen, mjestimično samo pokrpan, pa je sada fino prezidan, a estetski raspoloženi polaznici su izravnali platformu, pa sad gore stane i klupa u hlad). Napravila su se i postavila vrata na kućicu kojoj se popravljao krov. Preokrenula vrata na staji sa slamnatim krovom, kako bi se mogle iskoristiti stare kamene stube. I tako, lijepo se napravilo. Bila je i jedna jubilarna aktivnost. Naime, u ranim danima, s kiparom Ljubom de Karinom, podiglo se na jednoj glavici nad poljem jednu suhozidnu zmiju – boga Velesa pod okom Peruna (najviši vrh neposredno nad visoravni je zvan Perun). Izložen vremenu, suhozid se rastresao, a zmijska glava je pustila kosu. Jedna jutarnja akcija je uredila zid i pošišala grmlje. Kao poseban događaj smo bili planirali i land art radionicu koju je trebao voditi jedan meksički umjetnik, ali kako već ide s interkontinentalnim putovanjima, njegov poseban način putovanja (ja pilotu umjetničko djelo, on meni prevoz ako ima mjesta u avionu) nije upalio usred ljetnih gužvi… Vidimo se drugi put, Manolo.






















Naravno, nije sve rad. Treba se i odmoriti i zabaviti, malo obrazovati, a prije svega i nahraniti. Možda smo stari, ali izgleda da balote više nisu popularne među mlađim polaznicima, pa čak ni francuzima koji su nekad, vješti u petanqueu često pobjeđivali na našoj ledini. Interesantna stvar: bulin, kuglica koja se baca prvo i kojoj treba doći što bliže, je na francuskome le cochonnet iliti – praščić (a ako ćemo rimovati s ‘bulin’, neka bude ‘gudin’). Nego, naletio sam negdje bio na spomen stare sjevernjačke dječje igre, koja se zvala ‘prasičkanje’, gdje se lopticu guralo štapovima. E, ta loptica je bila ‘prasica’. Interesantno. 



Imali smo malu poi predstavu (kišna večer nam je dozvolila da bude vatreni poi, pa eto – spektakl). Češka gošća je donijela gitaru, pa se i zasviralo. Na slobodan dan je bio izlet na Vojak, vrh Učke, nekih 3-4 sata hoda udaljen. Oni nezasitni su odšetali i nazad do Trebišća, pa se malo tamo kupali. Penjalo se na Golo brdo nad Senožeticama, gledati zalazak sunca nad Istrom. Sredinom dana, kada je pauza i skrivanje pred suncem, posjetio bi nas pastir Ibro i njegovi psi, dva mala hrvatska ovčara Tuna i Đoni, i veliki tornjak Murđa. Ovce su imale svog posla, dok je uprava čilala kod nas u hladu. 



























Doručci su naglasak prebacili s griza na mlijeku prema zobenim pahuljicama (ipak je kuharica veganka). Kuhati tri obroka dnevno je vrlo teško u planini, pa je sredinom dana samo marenda s narescima i salatom. Navečer je zato topli obrok, i začuđujuće je što se sve dade napraviti u par velikih lonaca za 30 ljudi, da nas pripremi za večernje predavanje. Kuhari nas svake godine iznenade. Pekao se i kruh (sa pravim uskislim tijestom, beskvasni). A gurmanska kulminacija je tradicionalni – janjac. Od pastirâ iz Male Učke svake godine naručimo jednog, kojeg nam, zajedno s domaćim sirevima, donesu renđeri u subotu ujutro kada kreće priprema. Dok se radovi završavaju i prostor dovodi u red, skupljaju alati, čisti preostalo kamenje i miče očišćeno raslinje, ražanj se počinje vrtiti dok se pod tendom kuhinjska ekipa sklanja od vrelog sunca.


Inače, subotom ujutro je prethodnih godina bilo i vrijeme za malo natjecanje u zidanju – uvijek zabavna stvar. No, ove godine nije bilo polazničkog entuzijazma, pa možda iduće? Kako bilo, predvečer se janko zadnji put zavrtio, i krenuo na put od sela do logora. Prolazak janjčev se kroz godine počeo pretvarati u procesiju, koju je ovaj put pratilo pjevanje, mandolina, flauta, udaraljke i ples sa zastavicama. Blažena je ta janjetina u planini. Jedna od francuskih polaznica je pripremila i iznutrice po obiteljskom receptu, za prste polizat je bilo. Žalim što sam zaboravio da je bilo gljiva u prilog, ali je krumpir barem bio izvrstan. I uz sviranje, pjesmu i ples i balote završilo je i to.

























Do iduće godine.




tekst: Ante Senjanović slike: Adélaïde Bouf, Ana Kolarević, Ivan Milanovski, Ante Senjanović, Andreja Španović / Goran Ovanin   Pišem ovo u danima kad je toplana već uključila grijanje, a hladni zrak mi kroz prozor curi prema bosim nogama. Ma, svejedno se nadam da će nam jesen dati nešto lijepih dana za kojih bismo mogli negdje staviti […]

Read More »


Izvještaj s radionice u Veprincu

Tekst: Oleg Miklić
Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić


Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok je naša suhozidna ekipa krenula na završavanje radova započetih na prvoj radionici. Kako je lokacija već bila očišćena od vegetacije i kamen je bio odvojen, odmah smo krenuli sa radovima. Nastavili smo ziđati visoki podzid, te zapunjavati stražnju stranu zida sa čkaljom.








Radovi su tekli brzo, pa smo do marende u 13:00 skoro završili sa podizanjem zida na visinu od oko 2,5m, te smo skoro potrošili sav kamen i čkalju iz originalnog podzida. Marenda je bila odlična, ali vrijeme se je pogoršalo, počela je padati kiša.





To razočarenje je trajalo koliko i siesta poslije marende, kiša je stala, te smo odmah krenuli sa nastavkom radova, da nas kiša opet ne prekine. Na našu sreću i nije, te smo po suhome i čak sa nekoliko tračaka sunca nastavili radove. Visoki podzid je završen, ostavljena je pola metra široka berma, te je do staroga puta sagrađen do pola metra visok i par metara dug podzid.





Za to smo materijal morali potražiti u okolici, ali je i taj dio posla protekao brzo. Bermu koja je bila napravljena od čkalje smo kamuflirali sa zemljom, te je po ideji domaćina u nju presađena veprina. Ukoliko se ulovi, mogla bi napraviti prirodnu ogradu između puta i 3 metra duboke provalije. Na kraju radova smo rezimirali odrađeno, te načeli temu novih ideja za nastavak radova na lokaciji. Veprinačka priča se nastavlja..





Tekst: Oleg Miklić Slike: Mario Zaccaria, Oleg Miklić   Nastavljena je suradnja sa Rajkom Ukićem i društvom iz Veprinca. Jednodnevna radionica je počela u subotu u 9:00. Vremenska prognoza nije bila obećavajuća, te je odaziv polaznika radionice bio dosta skroman. Kao i na prvoj radionici, lokalno stanovništvo je uređivalo sam ulaz na Stazu Veprine, dok […]

Read More »


Izvještaj s III. prvenstva Hrvatske u gradnji suhozida

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Filip Šrajer i Jelena Kulušić

U subotu 5.10. u mjestu Gardun kod Trilja održano je 3. prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida. Organizatori su bili domaća udruga „Gaius Laberius“ iz Garduna i udruga „Dragodid“, a na njemu je sudjelovalo osam ekipa. Cilj natjecanja bio je u 15 minuta izgraditi što dulji dvostruki suhozid (duplicu) širine u podnožju 70 cm i visine 1 m.

davEkipe „Dragodid“ (lijevo) i „Gaius Laberius“ (desno) otvorile su događaj.

2Vidik s Garduna na Trilj, donji dio Sinjskog polja, rijeku Cetinu i planinu Kamešnicu na granici s BiH.

Gardun je ujedno i jedan od poznatijih antičkih arheoloških lokaliteta u Hrvatskoj, mjesto gdje se nalaze ostaci građevina rimskog legijskog logora, koji je s povišenog položaja kontrolirao jedan od povijesno najvažnijih prijelaza preko rijeke Cetine, na raskrižju putova koji vode iz Splita prema Bosni i prema Hercegovini. Ovaj povijesno vrlo zanimljiv i ambijentalno upečatljiv lokalitet, međutim, nije bio presudan za odabir domaćinstva ove manifestacije, već je to bila odlična ekipa iz Udruge „Gaius Laberius“ iz Garduna, koja se prošle godine pojavila na volonterskom kampu na Vranskom jezeru i na 2. prvenstvu Hrvatske na Murteru i sve osvojila svojom neposrednošću i energijom.

Predviđanja da će Gardunjani dati sve od sebe na organizaciji ovog događaja obistinila su se: na otvorenju se pojavila i srdačnu podršku dala cijela politička hijerarhija, od predsjednika mjesnog odbora, preko gradonačelnika, do župana, a logistički ničega nije manjkalo. Svi su bili vrlo veseli i opušteni i entuzijastični oko nastavka ove i sličnih manifestacija u budućnosti.

Večer uoči natjecanja u Muzeju triljskog kraja održan je mali teorijski uvod gdje je poviješću i nalazima bogat lokalitet predstavila ravnateljica, mlada arheologinja Sanja Budić Leto, a autor ovoga teksta pričao o fenomenu hrvatske suhozidne baštine.

Samo natjecanje otvorile su ekipe organizatora, nakon čega su se zaredale različite, uglavnom domaće ekipe – od srednoškolaca do veterana. Kamen je došao iz obližnjega kamenoloma pod Mosorom i bio je svojim oblikom zahtjevniji za gradnju od prošlogodišnjega na Murteru, pa se nije očekivalo da će biti prebačena prošlogodišnja pobjednička duljina od 4,66 m. Međutim, superiornim nastupom, ekipa Golinjevo (kapetan Dujo Šipić, Ante Čalo, Silvio Odrljin, Milan Skejić i izbornik Martin Roguljić) odnijela je pobjedu s punih 5,01 m, a stekao se dojam da su mogli i dulje da je poligon bio dulji.

3Ekipa „Golinjevo“ slavi pobjedu

Mlada ekipa „ONK Gardun“


Ekipa Arduba prije starta: omladina i legendarni seoski učitelj u mirovini Ante Kutleša

Druga je bila makarsko-zadarska ekipa „Pomalo“, a treće mjesto osvojila je sinjska ekipa „Vlaji“, i to u pripetavanju – u bacanju kamena s ramena. Naime, ekipe „Dragodid“ i „Vlaji“ imale su u centimetar istu duljinu zida, te su iskoristile popratno natjecanje u bacanju kamena s ramena da se međusobno razračunaju. Najdalje je dobacio i „prvak Hrvatske u bacanju kamena s ramena za suhozidare“ postao Tomislav Tokić.

Na koncu su sve ekipe uz pomoć publike, pa i one najmlađe, natjecateljski kamen ugradile u međašnji zid koji će ostati na lokalitetu kao funkcionalni element i trajna uspomena na – svi su se složili – fenomenalno uspio događaj.

6Gradnja zajedničkog zida na kraju

Prvenstvo je popratilo još nekoliko medija, a galerije fotografija ćemo nastavljati objavljivati ovdje kako budu stizale.


Hrvatski radio

Portal Ferata

Portal Dalmacija danas

Tekst: Filip Šrajer Foto: Filip Šrajer i Jelena Kulušić U subotu 5.10. u mjestu Gardun kod Trilja održano je 3. prvenstvo Hrvatske u gradnji suhozida. Organizatori su bili domaća udruga „Gaius Laberius“ iz Garduna i udruga „Dragodid“, a na njemu je sudjelovalo osam ekipa. Cilj natjecanja bio je u 15 minuta izgraditi što dulji dvostruki […]

Read More »


Prijave/applications: XVII. međunarodni suhozidni kongres / International Congress on dry stone




Dragi kolege, prijatelji, suhozidni entuzijasti,

Udruga DRAGODID i međunarodna mreža S.P.S. za interdisciplinarno istraživanje suhozidne baštine najavljuju XVII. međunarodni suhozidni kongres koji će se održati od 2. do 4. listopada 2020. u Hrvatskoj. Domaćin je naša najjužnija općina – Općina Konavle.

Foto: Konavoski osnovnoškolci nakon edukativne suhozidne radionice, listopad 2019.
Konavle elementary school children after an educational dry stone workshop, October 2019

Svi zainteresirani mogu sudjelovati kao sudionici radionice, slušatelji, izlagači i/ili izlagači plakata. Rok za registriranje kao izlagač i/ili izlagač plakata je do 29. veljače 2020. Rok za registriranje kao slušatelj ili sudionik radionice je do 30. lipnja 2020.

*** Prijavnica, informacije o kotizaciji i ostali detalji nalaze se ovdje: INFO SHEET + PRIJAVNICA ***

Organizatori potiču na što ranije registracije. Ukoliko se predviđeni kapacitet registacija popuni prije navedenog roka, registracije će biti zatvorene.

Zahvaljujući učenicima i studentima, mladim profesionalcima, uključenom lokalnom stanovništvu te lokalnoj i državnoj podršci, konavosko suhozidno naslijeđe se detaljno istražuje, dokumentira i promovira. Radionice, aktivnosti s djecom, festivali, istraživanje suhozidnih tehnika s majstorima, umjetnicima i građanima održavaju naslijeđe živim i dinamičnim.

Dođite, iskusite i uvjerite se!

ENGLISH here: INFO SHEET + APPLICATION FRENCH here: INFO SHEET + FORMULAIRE INSCRIPTION Dragi kolege, prijatelji, suhozidni entuzijasti, Udruga DRAGODID i međunarodna mreža S.P.S. za interdisciplinarno istraživanje suhozidne baštine najavljuju XVII. međunarodni suhozidni kongres koji će se održati od 2. do 4. listopada 2020. u Hrvatskoj. Domaćin je naša najjužnija općina – Općina Konavle. Foto: […]

Read More »