Past year has seen the continued growth in the both number and ambition of our activities. It is therefore a pleasure for us to present you with this public report about our achievements in 2013.

Thanks to the implementation of our “franchise model” of working with local partners, this has been a record year in terms of number of workshops realized. As an advisor to our local partners we have helped organize and lead 13 workshops on various dry stone sites along the length of Croatian coast. Additionally, our International dry stone workshop in Petrebišća, of which we are sole organizers, has continued to be an educational success, with highly motivated participants and a program of practical work and lectures that was most ambitious up to now.

Act of registration of Dry-stone construction skills as an intangible cultural asset

Among the most important achievements we have to highlight our successful initiative to the Croatian Ministry of Culture, which has resulted in awarding of “Dry-stone construction skills” with protected status of an “Intangible cultural asset of national importance”. In addition to initiating this process trough the formal application, we took a leading advisory role in drafting of the registration documents and protection measures.  The protected status has been granted for initial period of three years, which will be used for the evaluation of protection measures and the scope of registration so that adjustments can be made for the permanent registration that is to follow.


“Gradimo u kamenu” dry-stone manual, second edition

In 2013 we have continued our cooperation with Slobodna Dalmacija – one of the largest daily newspaper publishers in Croatia, which printed the second edition of our dry-stone construction and heritage field manual “Gradimo u kamenu”. Second edition (like the first) was printed in 4000 copies which is very substantial print run for Croatian standards. It was nationally distributed trough newspaper stands and sold out within two months. As a part of our contract with the publisher we have kept a a part of the print run which we distribute and provide to the participants of our workshops as course literature. Currently we are working to translate this publication into English so with plans to offer an electronic edition as a free resource on our website.


SUHOZID.HR WebGIS interface
Dragodid.org announcement
Announcement published in scientific journal Prostor
Announcement on Connect portal for science and education 

In April, we were proud to announce the operational status of our newest project: Suhozid.hr – an online public inventory of dry-stone structures and landscapes. This project is founded on open source GIS (Geographic Information System) technology and uses the principle of “crowdsourcing” to enlist help of the public in inventorying dry-stone heritage. Internet users can browse existing entries trough the cartographic user interface on the project website and place new ones on the map with pictures and description. An entry form has also been developed for the Android smartphones, which enables users to ad entries from the field, taking pictures with the phone camera with phone GPS used to automatically pinpoint their position on the map. There are already several hundred entries in the inventory and we are looking to attract more enthusiast users with a system of recognitions (eg. “Contributor of the month”, or “Featured entry”).

The inventory is meant to serve as database of localities for our dry-stone research and workshops, and also as an important resource for spatial planning and heritage protection. The project is supported by University of Zagreb, University of Zadar, Conservatory Department in Split. Preliminary research was financed by University of Zagreb Students’ Association and Croatian Academy of Science and Arts Trust.


Among other achievements, we would like to highlight the participation of 4 GRADA DRAGODID in “Mediterranean Consortium for Nature and Culture”, a project funded by MAVA foundation, which aims to integrate natural and cultural heritage protection in the Mediterranean. Our representatives have participated in two consortium meetings in Albania and Spain, helping draft plans for its future activities. Also worth noting is our exhibition at EXPONATEC, the largest European professional fair for conservation, museums and heritage, were we exhibited as a part of The Best in Heritage stand. Our exhibition was visited by several hundred heritage professionals from various parts of Europe, and we established several meaningful contacts which will hopefully lead to collaboration on common projects.


We have achieved a record (but still very modest) yearly budget of 110 754 HRK (around 14 700 €). Considerable part of it was acquired trough paid engagements (e.g. workshops organized for various institutions managing national and nature parks and publishing rights for the publication of our manual).  Our single biggest donor was Croatian Ministry of Culture with total of 22 600 kn  followed by 1000 £ from Sainsbury Family Charitable Trusts. Although this was our biggest annual budget up to now we feel it is inadequate for the full scope of our activities, which were mostly realized trough generous volunteer effort of the association members. With current financial means we are chronically under-capacitated, especially when it comes to the matters of administration. Our goal remains to find funds to hire a capable administrator and run a basic office.

What follows is a short description of most of the workshops we have been a part of last year:

Dry-stone workshop Takala 2013
April 6-7th 2013
Praputnjak, City of Bakar (Suhozid.hr link)
Facebook album 

This was a second year that we were guests of the Dolčina agricultural association from Praputnjak in the amazing locality of Takala, part of “Bakarski prezidi” vineyard terraces, a listed heritage site. We continued te work of repairing the parts of dry-stone terraces which have eroded trough the work of weather or vegetation roots, in an effort to help Dolčina association’s programme of reviving the wine production on the site. In two days of the workshop we were joined by about 40 local participants and enthusiasts and we fixed six eroded stretches of terraces.


Dry-stone workshops on Rab island
May 5 – 7th 2013 and September 6 – 8th 2013
Psychiatric hospital Rab, Kampor, island of Rab
Dragodid.org photoreport
Facebook album
Facebook time-lapse video 

This year we continued the collaboration with landscape architect Luka Jelušića and Rab psychiatric hospital trough two workshops held in May and September.

The workshops were held as a part of the wider project of improvement of hospital environment with a goal of turning it into a park space for the use of patients and staff. We have built more than 50 m of a dry-stone terrace out of particular local yellow shale, with two coves ment for sitting or lying built into the wall.

Besides 5 Dragodid members, 15 hospital employees and medical students from Rijeka University participated in the workshop in May. The workshop in September was part of landscape architecture Design & Build Studio on Washington University, Seattle, led by prof. Daniel Winterbottom and accompanied by several students of landscape architecture of Zagreb University.


Dry-stone workshop Filozići 2013
June 15-16th 2013
Filozići, Cres island (Suhozid.hr link)
Facebook album 

Filozići workshop was organised for a second year in a row together with our local partner LAG Filozići Association, with a goal of improving the environment of the settlement. 6 members of Dragodid participated in the workshop, together with 5 local volunteers.

The goal for the first day of the workshop was clearing of the historical path between Filozići and the Porozina harbour, which should once again serve as the main pedestrian approach to the village. Second day was dedicated to the adaptation of a nearby karstic sinkhole into a space that will serve as an open air venue for concerts and other events.


Lavender Festival 2013
June 28-29th 2013
Velo Grablje, otok Hvar (Suhozid.hr link)
Dragodid.org photoreport

For a third year in a row we have participated in a program of this remarkable event organised in village of Velo Grablje by a local association “Pjover”. As dry-stone walls have always been an irreplaceable part of local lavender cultivation, three of our members have built some demonstration dry-stone walls with the participation of local and international audience.


Dry-stone workshop Kula Jankovića 2013
July 5– 7th 2013
Stojan Janković Castle, Islam Grčki
Dropbox gallery 

As a part of the project of establishing the University of Zagreb Study Centre in the rebuilt Janković Castle, students of landscape architecture were there to help reconstruct the castle’s park. We participated with a lecture on Eastern Adriatic dry-stone heritage and two-day dry-stone workshop.


Dry-stone workshop Marjan
July 10 – 11th 2013
Marjan Park Foresst, Split
Dragodid.org photoreport 

As guests of Marjan Park Forest management institution, we have held a two day workshop with a goal of educating the institutions employees in building and maintenance of drystone structures. Trough the rebuilding work on the several localities in the Park Forest, they have attained the skills that will be useful in constructing and maintaining trails in this protected area.


International dry-stone workshop – volunteer camp Petrebišća 2013
July 27th – August 4th 2013
Petrebišća, Općina Mošćenička Draga, Nature Park Učka (Suhozid.hr link)
Dragodid.org/D-A-Z photoreport
La Voce del Popolo article 

International workshop in Petrebišća is the central event of our workshop calendar. It is situated in the abandoned seasonal mountain settlement in which all structures were built with dry stone. Workshop concept is directed towards students, professionals and activists from various heritage fields and program is composed from both practical work and theoretical lectures. International component is provided by our collaboration with French heritage volunteer network REMPART which has included this workshop in their yearly event calendar. This was the 4th consecutive year that Petrebišća workshop is taking place with 34 participants attending.

This year’s subject was quarrying of stone and procurement of construction wood from the surrounding area. We have reactivated the stone quarry which was traditionally used in construction of the houses in the village and extracted 8 tons of stone slates that will be used as a roof covering in further reconstruction of the Petrebišća site. This work was done with the instruction and supervision of the experienced traditional stone craftsman from the local area. Techniques and tools used in this work have been documented and will be used in our future workshops and publications. We have also cut down 12 pine trees and crafted them into beams that will be used as roof construction.

Workshop had a program of 10 lectures dealing either with general dry-stone subjects or the heritage of the surrounding area:

  • Memories of life in villages of Potoška vala, Vinko Škalamera, Čakavian chair of Mošćenička Draga
  • Ancient human traces on the east side of Učka mountain, Mario Zaccaria, Archeologist
  • Succession of anthropogenic landscapes in Mediteranean Croatia, Vedran Lucić, Biologist, BIOM Association
  • Tramuntana – remains of a past life, Grga Frangeš, Ethnologist, 4 GRADA DRAGODID
  • Center for sustainable development Gerbin, Domagoj Buljan, Center for sustainable development Gerbin
  • Third life of wood, Luka Jelušić, Landscape Architect
  • Traditional furniture manufacture around Rječina river, Vana Gović, Ethnologist
  • Dry-stone landscapes and buildings of Eastern Adriatic, Filip Šrajer, Architect, 4 GRADA DRAGODID
  • SUHOZID.HR – GIS based dry-stone heritage inventory project: new developments, Filip Šrajer, Architect, 4 GRADA DRAGODID
  • From the first wall: what do we know about prehistory of building on Adriatic, Stašo Forenbaher, Archeologist, Institute for Anthropology

Dry-stone workshop Northern Velebit 2013
August 19 – 24th 2013
Veliki Alan, Northern Velebit National Park (Suhozid.hr link)
Dropbox gallery

This workshop taking place in the localities in Northern Velebit National Park was partialy funded trough Natura 2000 interpretation project. Trough our work we helped the National Park authority in the maintenance of its famous Premužić path which is supported by dry stone walls and, participated in the renovation of old shepherd shelters into a new visitor attraction. The opportunity was used to train National Park personnel in dry stone construction skills. We have also used the opportunity to document the traditional process of making wooden shingles which was demonstrated by local craftsmen hired by the National Park to build the roof of the shelter. Techniques and tools used in this work have been documented and will be used in our future workshops and publications.


Dry-stone workshop Tkon
September 7 – 8th 2013
Tkon, island of Pašman (Suhozid.hr link)
Zadarski list article and Dragodid.org photogallery
Facebook album – workshop
Facebook album – research 

In the dry-stone landscape around Tkon there are some valuable dry-stone shelters and other objects. Workshop in Tkon was organised by Tourist Board of Tkon and LAG Laura comprising GIS field research and rebuilding of the walls and we helped to lead it.


Radionica suhozida na Velom Ižu
September 14–15th 2013
Barbinj, Veli Iž, island of Iž (Suhozid.hr link)
Dragodid.org photoreport 

As guests of a local youth group Mali Zelenachi and Maslinova gora Association we led a drystone workshop in the olive groves in Barbinj.


Construction of a fireplace for Ornithology camp in Nature Park
September 15– 16th 2013
Rovozna, Mošćenička Draga Municipality, Nature park Učka
Dragodid.org report and Youtube time-lapse video 

We helped our friends in BIOM association by constructing a massive drystone fireplace for their annual ornithology camp beside Rovozna pond inUčka Nature Park. The fireplace is a major improvement to daily life and fire safety of this important research project.


“Dry-stone walls of Vransko lake” & Modrave worskhop 2013
October 12– 13th 2013.
Modrave, Vransko Jezero Nature Park (Suhozid.hr link)
RTL Danas TV report
Dropbox galler

Collaboration with Vransko Jezero Nature Park and Modrave Murter Betina association has continued into this year with a reconstruction and inventorying workshop held in agricultural landscape of Modrave. Five of our members and 15 local participants have rebuilt around 50 m of drystone wall and some of the dry-stone structures have been entered in suhozid.hr GIS database.


Dry-stone renovation workshop Kotor (Crikvenica) 2013
October 19– 20th 2013
Kotor, City of Crikvenica
MGC photoreport
Novi list article 

In our first collaboration with the City Museum in Crikvenica, we have organised a renovation workshop in the historical settlement of kotor. This year, together with around 30 enthusiastic local participants we have repaired the eroded walls on the main path approaching the settlement. The workshop was deemed a success and will be continued next year.


Renovation workshop on Krušovica pond
October 19– 20th 2013
Krušovica, island of Vis (Suhozid.hr link)
Article on Krušovica pond by Sanja Buble, Klesarstvo i graditeljstvo 2013.

On the same weekend but on a completely different part of the coast, we have held a renovation workshop on a Krušovica pond – an important fixture in the agricultural and pastoral landscape of the Vis island. The eroded walls supporting the hole have been rebuilt.


GIS workshop Hora 2013
November 8– 10th 2013
Stari Grad Plain, island of Hvar (Suhozid.hr link)
Dragodid.org photoreport

Fourteen students of landscape architecture on University of Zagreb were researching the landscape heritage of the UNESCO World Heritage site Stari Grad Plain. Under our supervision a smaller group of them took the record of about thirty dry-stone shelters trimi for the Suhozid.hr and Conservcatory Department in Split databases.

Share and Enjoy:
  • Facebook
  • Twitter
  • del.icio.us
  • Print
  • Tumblr

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *


You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>


Najava: Majstorska radionica suhozidne gradnje

Rijeka 2020 – Luka različitosti u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci i umjetnikom Darkom Fritzom organizira majstorsku radionicu suhozidne gradnje. Radionicu vodimo mi, a poziv prenosimo u cijelosti:


“Izgradnja suhozida vrlo je slična izgradnji odnosa u društvenoj zajednici. Kao što je svaki čovjek u zajednici jednako važan i vrijedan, tako je i svaki kamen pri izgradnji suhozida jednako važan i vrijedan, nebi li ta građevina opstala. Onaj mali jednako je važan kao onaj veliki, onaj u sredini jednako je važan kao onaj na vrhu, ali i onaj na dnu. Svaka je jedinka važna za cijeloviti opstanak, bila ona kamen u suhozidu ili osoba u društvu.”  Andro Nigoević, udruga “4 grada Dragodid”

Pozivamo sve zainteresirane na majstorsku radionicu izrade suhozida pod vodstvom mentora iz udruge “4 grada Dragodid”, koja će se održati od 24. veljače do 1. ožujka 2020., svakodnevno od 10 do 17 sati na lokaciji: Sveučilišni Kampus Rijeka, Radmile Matejčić 3 (teren pored Građevinskog fakulteta). Tehnika gradnje suhozida predstavlja nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, 2018. godine uvrštena na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine čovječanstva. Radionica se provodi u sklopu programskog pravca 27 susjedstava Rijeka 2020 i projekta “I am not a robot” umjetnika Darka Fritza. Cilj radionice je osposobljavanje polaznika radionice o suhozidnoj gradnji na primjeru izvedbe umjetničkog rada.
Radionica je besplatna. Za sve sudionike radionice osiguran je alat, zaštitne rukavice i topli obrok. Za sudjelovanje je potrebna čvrsta obuća, radna odjeća i obavezna prijava po danima. Radionice svakodnevno započinju kratkim uvodnim predavanjem i uputama.

Prijave: Za prijavu na radionicu molimo obratiti se na e-mail: maja.pratengrazer@rijeka2020.eu ili na broj telefona: 091 61 26 319
Prijaviti se možete za svih sedam dana radionice, ili za pojedinačne dane, sukladno vlastitim mogućnostima. U sklopu prijave potrebno je istaknuti jedan ili više dana za koje se prijavljujete.

Susjedstvo Sveučilišni Kampus – jedno je od 27 susjedstava projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

Darko Fritz – Umjetnik, istraživač, kustos suvremene i medijske umjetnosti, grafički dizajner i oblikovatelj izložbi. Studirao je arhitekturu na Sveučilištu u Zagrebu [1986 – 1989] i vizualnu umjetnost na Rijksakademie van Beeldende Kunsten u Amsterdamu [1990. – 1992.]. U svom umjetničkom radu koristi razne medije – kritički prateći razvoj tehnologije (od 1988. koristi video) koja mijenja društvo, no ostvaruje i niz projekata u netipičnim medijima i u javnom prostoru, kao što su regulacija tramvajskog prometa i hortikulturalne instalacije. Preuzima gotove medijske sadržaje, primjerice obavijesti o serverskoj grešci na internetu (Internet koristi kao umjetnički medij od 1994.), koje transponira u druge medije, organske ili nisko i visokotehnološke.

Izvor: Sveučilište u Rijeci – Tehnički fakultet, https://www.facebook.com/events/174656417305522/

Rijeka 2020 – Luka različitosti u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci i umjetnikom Darkom Fritzom organizira majstorsku radionicu suhozidne gradnje. Radionicu vodimo mi, a poziv prenosimo u cijelosti: “Izgradnja suhozida vrlo je slična izgradnji odnosa u društvenoj zajednici. Kao što je svaki čovjek u zajednici jednako važan i vrijedan, tako je i svaki kamen pri izgradnji […]

Read More »


Najnovije zračne snimke mrgara!

Foto: Sanjin Ilić
Tekst: Filip Šrajer

Sa zadovoljstvom vam pretpremijerno predstavljamo zračne snimke krčkih mrgara koje je od kraja 2018. do početka 2020. dronom snimio riječki fotograf Sanjin Ilić, inače rodom domaći, iz Jurandvora!

DJI_0610_Na Rebici-web

Osim što su fotografije vrlo zanimljive i detaljne, dobro kadrirane i snimljene po lijepom vremenu nakon bure, na njima se može primijetiti kako su u zadnjih 15 godina (otkada su Denis Lešić i Berislav Horvatić iz aviona prvi puta snimili kompletnu galeriju) mrgari dobrano zarasli i zarušeni, očito ostavši bez svoje funkcije okupljanja i razvrstavanja (trkanja) ovaca. Pojedini mrgarići su očito ostali u funkciji, služeći preostalim pastirima kao individualni torovi, dok je druge napunila ostruga odnosno divlja kupina… Inače o mrgarima smo već pisali ovdje (odnosno to je učinio njihov najbolji poznavatelj Berislav Horvatić) i ovdje (prilikom akcije obnove koju je organiziralo Društvo Sinjali iz Baške). Ovo je dakle još jedna prilika da se podsjetimo (ili upoznamo) s ovom endemičnom i zacijelo najfotogeničnijom pojavom bogate hrvatske suhozidne baštine.

A zašto pretpremijerno? U razgovoru s fotografom, kojemu zahvaljujemo na dozvoli za objavu, doznajemo da se sprema i web stranica posvećena upravo mrgarima, na kojoj će izgleda biti bogata galerija ovakvih prizora. Veselimo se!

DJI_0160_Na Jakoši-web DJI_0188_Na Lipici-web DJI_0368_Na Kovacinu-web DJI_0465_Na starih mrgari-Novi-web DJI_0524_Na starih mrgari-Stari-web DJI_0572_Va_Pothlamcu-web DJI_0638_Na Vratudih-web DJI_0645_Na Ljubimeru-web DJI_0800_Na_Starošćini-web

Foto: Sanjin Ilić Tekst: Filip Šrajer Sa zadovoljstvom vam pretpremijerno predstavljamo zračne snimke krčkih mrgara koje je od kraja 2018. do početka 2020. dronom snimio riječki fotograf Sanjin Ilić, inače rodom domaći, iz Jurandvora! Osim što su fotografije vrlo zanimljive i detaljne, dobro kadrirane i snimljene po lijepom vremenu nakon bure, na njima se može […]

Read More »


Vremeplov: Izvještaj o projektu „Suhozid – neprocjenjiva ostavština naših težaka

Izvještaj o projektu „Suhozid – neprocjenjiva ostavština naših težaka“

Tekst: Stipe Božinović

Slike: Dubravka Tkalčec

Svaki projekt kreće od ideje i inspiracije koju pronalazimo u našoj okolini. Tako se dogodilo i s osmišljanjem razrednog projekta Suhozid – neprocjenjiva ostavština naših težaka. Mjesto radnje je Split ili preciznije OŠ Mejaši, a sudionici su bili učenici 4.c razreda, njihova učiteljica Dubravka Tkalčec te članovi Udruge.

Što Mejaše čini posebnima? OŠ Mejaši pod svoje upisno područje ubraja rubne dijelove grada: Mejaše, Dragovode i Kilu. Specifičnost toga dijela grada je što je do nedavno bio rijetko naseljen, no to se ubrzano mijenja pa je OŠ Mejaši jedina škola u Splitu koju već godinama karakterizira porast broja učenika. Nažalost, s većim brojem stanovnika sve je veća i betonizacija prostora. U dijelu grada koji je bio sačinjen gotovo isključivo od obiteljskih kuća polako niču betonski gorostasi, a ljudi svoje vrtove i njive koje su imali na rubu grada prodaju kao građevinsko zemljište. Premda se struktura stanovništva također polagano mijenja to je dio grada kojega su uglavnom naselili ljudi iz Dalmatinske zagore, ljudi kojima krš nije stran pojam. Važno je napomenuti i da OŠ Mejaši ima status eko-škole te ulaže napore u promicanju održivog razvoja i očuvanja prirode.

Kada uz sve navedeno u mix ubacimo i učiteljicu Dubravku koja svakodnevnu školsku monotoniju voli razbiti zanimljivim projektima koji se baziraju na praktičnom radu, onda više-manje imamo sve sastojke koji nam trebaju za zanimljiv projekt u školi. Preostalo je samo angažirati ured školskog pedagoga, slučajno člana Dragodida i priča je mogla početi.

Sam projekt proizlazi iz načela zavičajnosti u nastavi Prirode i društva te potrebe razvoja pozitivnog odnosa prema kulturnoj baštini i okolišu te osvještavanju o važnosti volontiranja te sudjelovanja u aktivnostima u zajednici.

O suhozidu su djeca tijekom cijele godine učila kroz interdisciplinarni pristup, koristeći sve dostupne im medije, a najveći dio projekta odrađen je u drugom polugodištu. Sve se ozbiljno zakuhalo u siječnju na nastavi Likovne kulture izradom primorskih kamenih kućica od glinamola. Djeca su pojedinačno radila svaki „kamen“ od glinamola, a potom su u grupama svaki taj „kamen“ ugrađivali u svoje kuće. Tu su se javile prve teškoće, zbog nepoznavanja tehnike gradnje kućice su bile klimave, a neke su se i srušile.

Slika 1 Kamene kućice od glinamola
Slika 1 Kamene kućice od glinamola

Hladno vrijeme u siječnju iskorišteno je i za prvo upoznavanje djece s Udrugom. Gošća na satu razrednika bila im je Jelena Kulušić koja im je održala predavanje o samoj tehnici gradnje, ali i općenito o važnosti volontiranja. Jedan školski sat koliko je bilo predviđeno za predavanje brzo je prošao, a 45 minuta bilo je premalo vremena kako bi se s djecom odradilo sve planirano i odgovorilo na sva njihova pitanja.

Zato su zimski mjeseci iskorišteni za još jednu vježbu gradnje u razredu, ovoga puta ne s glinamolom već s lego kockicama. Vježba je služila prije svega kako bi se osvijestili zašto je u gradnji posebnu pozornost obratiti na fuge. Rad je opet bio grupni. Djeci je bilo zabavno, jer srećom kod gradnje s legićima ne treba škaljati.

Slika 2 Gradnja lego suhozida

Uslijedila je kraća pauza koja je protekla u nabavci kamena i čekanju povoljnih vremenskih uvjeta za rad. Vrhunac projekta bio je 7. lipnja 2019. godine kada su se napokon svi elementi poklopili. Ništa nije prepušteno slučaju pa je toga dana prvo opet s djecom odrađeno predavanje o „zaštiti na radu“, podijeljene su rukavice, a potom smo se bacili na praktični rad, a ovoga puta djeca su trebala pokazati kako će sve odraditi s pravim kamenom.

Slika 3 Priprema temelja

Slika 4 Priprema kamena

Slika 5 Gradnja

Kako bi svi bili uključeni svaka grupa je dobila svoje zadatke u različitim fazama izrade kamene klupice. Plan je bio da osim našeg dua u radionici sudjeluje i gospodin Josip Ćapin, roditelj jedne od učenica 4.c razreda, koji je kao član ekipe Gaj Laberije iz Garduna sudjelovao na 2. i 3. prvenstvu u gradnji suhozida, ali nažalost zbog spriječenosti drugim obavezama došao nas je samo na kraju radionice pozdraviti i obavijestiti nas o novostima iz Triljskog kraja i novog nastavka dobrih suhozidnih vijesti i SD županije.

Slika 6 Kamena klupa 4.c razrada

Slika 7 4.c razred i njihova kamena klupica

Izvještaj o projektu „Suhozid – neprocjenjiva ostavština naših težaka“ Tekst: Stipe Božinović Slike: Dubravka Tkalčec Svaki projekt kreće od ideje i inspiracije koju pronalazimo u našoj okolini. Tako se dogodilo i s osmišljanjem razrednog projekta Suhozid – neprocjenjiva ostavština naših težaka. Mjesto radnje je Split ili preciznije OŠ Mejaši, a sudionici su bili učenici 4.c […]

Read More »


Vremeplov: Grčka kaldrma među planinama

Tekst: Maja Flajsig
Fotografije: Athena Apostolou, Maja Flajsig, Pietro Radin

Krajem srpnja 2019. godine udruga 4 grada Dragodid dobila je poziv od grčke udruge Boulouki na sudjelovanje u dvotjednoj, odnosno dvomjesečnoj radionici gradnje kaldrme Kalderimi X2 u Plaki, mjestu smještenom među Tzoumerka planinama u regiji Epira. Boulouki, što na grčkom znači „hrpa“, jest upravo to, šarena hrpa arhitekata, restauratora i inženjera koji su svoja nastojanja usmjerili ka izučavanju i očuvanju tradicionalnih tehnika gradnje. Primjerice, u nacionalnom parku Tzoumerka su u svibnju održali radionicu izgradnje drvene kućice na drvetu, a druga godina programa u Plaki sastojao se od dvomjesečne radionice izgradnje kaldrme za sadašnje i buduće majstore. Dvotjedna radionica od 15. do 26. listopada, orijentirana je ka ljudima s manje praktičnog iskustva. Organizirana je u sklop teorijskog i praktičnog dijela koji se dotiče i tehnika koje izlaze iz konteksta suhozidne gradnje, iako je kaldrma bio fokus, alfa i omega cijelog doživljaja. Vođena čvrstom nakanom da svoju apsolventsku godinu napunim raznorodnošću iskustava, lokacija i poznanstava, prijavih se za dvotjednu radionicu.

I malo po malo, vrijeme je prolazilo, ljeto je u Zagrebu polagano odlazilo i doskora je došao i listopad. Putovanju se pridružila i Ana Burić, splitska arhitektica i dugogodišnja članica Dragodida, iskusna i avanturistički raspoložena suputnica s kojom sam branila naše boje i osvojila mnoge vrhove. U dolasku na samu lokaciju bijasmo razdvojene, međutim zato sam u vožnjama imala prilike upoznati razne likove, poput sudca na ping pong turnirima koji se zakleo u svoju knjigu „Filozofija stolnog tenisa“ uvrstiti i poznanstvo sa suhozidarkom u usponu te fotografa elitnih svadbi što se održavaju na Santoriniju, koji me uputio u grčki rječnik s kojim sam s vremenom baratala sve bolje i bolje. Prvo sam sletila u Ioanninu, glavni grad Epira kojom dominira jezero Pamvotida. Jezero je specifično po tome što je jedno od rijetkih primjera jezera s otokom koji je naseljen. Dapače, obale su ponegdje toliko blizu, oko 50 metara, da stanovnici čamcem otplove do dućana.  Nažalost, ništa od toga nisam uspjela vidjeti obzirom da sam sletila u mrklom mraku. S aerodroma smo s ostalim učesnicima iz Rumunjske i Cipra autom pošli do našeg smještaja u Plaki. Sve što nas je okruživalo bile su tamne planinske mase i magla koja je vrebala iz udolina. Svjetla kuća bi tek sporadično zasvjetlucala u ovom nenaseljenom kraju. Doskora smo dostigli i u smještaj, planinski hotel nasred ničega.
Iduće jutro prvi sam put doživjela gdje sam to uistinu stigla. Kad je sunce obasjalo horizonte, a pijetlovi počeli kukurikati, planinski svodovi su se ukazali u svoj svojoj veličanstvenosti. Temperatura je bila znatno viša negoli u Zagrebu i sunce je krenulo pržiti. Kao da se jesen nikad nije niti dogodila, vratila sam se u ljeto. Obzirom da sam pristigla dan ranije negoli radionica počinje, pošla sam do kamenog mosta Plake, markacije u krajoliku koja je njen simbol i najviši jednolučni most na ovom području Europe.



Naime, diljem Epira nalaze se brojni kameni mostovi vrlo visokog luka kakav je i onaj u Plaki. Djela su to brojnih epirskih kamenoklesara i graditelja po kojima je regija poznata. Sudbina mosta nad rijekom Arachthos od početka je bila neizvjesna. Sagrađen je 1863. te se na sam dan njegove inauguracije razrušio. Stoga je uposlen Kostas Bekas, zidar iz obližnjeg mjesta Pramante, koji je pomoću svojih radnika 1866. ponovno sagradio most. Neke legende kažu da je Kostas među kamenje mosta stavio tijelo svoje žene, ne bi li on konačno stajao. Prema riječima lokalaca takve prakse su poznate na Balkanu, poput običaja klanja pijetla tijekom izgradnje temelja kuće, pri čemu se pijetlova krv pušta na sva četiri kuta kuće, dok je u Bosni poznat običaj tijekom koje se u temelje kuće ostavlja prsten ili štogod drugo od osobnog značaja. Most u Plaki je tako stajao i postao simbolom, ponosom regije, sve dok 2015. godine nije ponovno razrušen. Obzirom da je na rijeci Arachthos izgrađena hidroelektrana, njena su kretanja i silina istih postala nepredvidljiva, što nije bilo u skladu s njenim kretanjima poznata graditeljima 19. stoljeća. Tako je prvog dana veljače 2015. godine rijeka Arachthos, poznata i pod imenom „Ona koja nosi kuće i pomiče brda“, preplavila i srušila most. Pothvat restauracije mosta uskoro je započeo i u trenutku mog boravka u Plaki bio je u zadnjim fazama. Iako je projekt regiju mnogo košta, a sam most nije u učestaloj funkciji kakvom je bio nekada, valoriziran je njen spomenički karakter kojim je postao simbolom Plake i identitetskim označiteljem mještana.Tijekom istog dana polagano su pristizali ostali sudionici radionice. Ukupno nas je bilo 36 sudionika i sudionica iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Grčke, Albanije, Bugarske, Rumunjske, Cipra i Grčke uz pet voditelja. Radilo se o mladim arhitektima, restauratorima, graditeljima i inženjerima, među kojima sam bila jedina humanističkog usmjerenja. Osim Dragodidu, poziv za sudjelovanje bio je upućen i bugarskoj udruzi Meštra, organizaciji Cultural Heritage without Borders koja ponajviše djeluje u Albaniji (na kojim se većina polaznika i organizatora radiomice uopće upoznala i umrežila) te grčkim udrugama M.I.R.C. i Marmaros.
Prvi blok radionice bio je usmjeren na teoriju, no prije negoli su započela predavanja, pošli smo u razgledavanje okolice. Obzirom da se dvomjesečna radionica svojim zadnjim tjednima preklapala s dvotjednom radionicom, prilikom izleta imali smo prilike upoznati se međusobno i od majstora koji su već bili ondje steći dojam o njihovom dosadašnjem iskustvu. Također, razgledavanje okolice je imalo iznimnu ulogu u našem razumijevanju tehnika gradnji u području Epira, budući da nam je time pružen kulturni i baštinski kontekst regije. Posjetili smo mjesta Agnada, Pramanta, Kalarites i samostan Kipina.Agnada je mjesto isprepleteno potocima, iskorišteni gradnjom mlinova i mašinerije za pranje tepiha na pogon vode. Naime Epir je poznat po tradicijski tkanim tepisima, pa je tako i danas sistem čija silina vode tuče i centrifugira tepihe u uporabi.


Nakon toga pođosmo u Pramantu. To je mjesto odakle historijski potječe najveći broj suhozidara i kamenoklesara. Na glavnom trgu dominiraju tri elementa: višestoljetna platana koja tvori hlad nad svitom ljudi, pravoslavna crkva Agia Paraskevi i i fontana Arapis. Potonje dvije datiraju u 19. stoljeće i na njima se naziru konstruktivni elementi sasvim tipični za regiju, po kojima su suhozidari, graditelji i arhitekti Pramante postali poznati i vrlo traženi.


Kalarites je iduće mjesto koje smo posjetili. Ono se ponekad naziva i grčki Macchu Picchu, budući da je čitavo izgrađeno iz kamena. Ondje beton i cigla ne postoje, a kaldrmom su prekrivene sve ceste.


Još jedna specifičnost Kalaritesa jest ta što se radi o vlaškom selu te smo ondje imali priliku upoznati Napoleona Zaklisa, kultnu ličnost Kalaritesa koji nas je ugostio u svojoj konobi. Ondje nam je pripovijedao o Tzoumerka planinama kojima smo okruženi i mitologiji vezanoj uz ovo pordučje. Napoleon je i pjevač, pa nam je ispjevao dirljivu vlašku svadbenu pjesmu o djevojci koja će prijeći sve rijeke i planine ne bi li došla do svog ljubljenog.


Samostan Kipina bio je posljednja točka naše male ekskurzije. Izgrađen 1212., samostan je savršeno uklopljen u stijenu planina. Stijene tako čine arhitektonske elemente čitavog zdanja do kojega se prilazi drvenim mostom.


Iako je sam po sebi pojam samostana uklesanog u stijenu impresivan (iako je to pojava nerijetka za Grčku), još je impresivnije ono što se u njemu nalazi. Lijevo od oltara, nalazi se prolaz koji vodi u špilju kojom smo hodali gotovo dva sata i nismo dostigli njen kraj. Po čitavoj špilji nalaze se grafiti koji datiraju još iz 1904. godine, i vlažni zidovi su ih prepuni. Tišina i tama tako su odredile kraj našem izletu, i idući dan je radionički dio započeo.


U Mouchosti kulturnom centru, u neposrednoj blizini Plake, predavanja o grčkoj kamenoj vernakularnoj arhitekturi održali su nam arhitekti Aeneas Oikonomou i Athanasios Koumantos, dok nam je geolog Vasilis Melfos pružio znanja o korištenju, ekstrakciji i tipovima kamena na području Epira. Ovo je predavanja tim više bilo dragocjenije što je njen praktični dio bio izmješten na obalu rijeke Arachthos, gdje je profesor Melfos sabrao različite tipove kamenja i na licu mjesta nam opisivao njihovu kakvoću i uporabu.


Grčki majstori klesari pridružili su nam se ovom prilikom i demonstrirali nam proces ekstrakcije kamena iz obližnjeg kamenoloma, kao i tehniku razdvajanja stijena na manje dijelove.


Ovakav tip predavanja i praktičnog dijela nastavio se i idućih dana, pa nam je tako David Baxter, Irac koji već godinama živi u Rumunjskoj, održao radionicu o konzervaciji i restauraciji vernakularne arhitekture. Baxter je direktor instituta za konzervaciju povijesnih građevina te je iza njega dugogodišnji rad u zajednici i oko dvjestotinjak organiziranih radionica. Baxter je svoja izlaganja ponajviše posvetio onome čime se u Dragodidu nisam imala prilike susresti, a to je proizvodnja i korištenje veziva od vapna. Nakon predavanja, pošli smo do stare seoske kuće gdje nam je David demonstrirao na koji se način izrađuju različita veziva, te mogućnosti njegove primjene.


Svakako je najrazigraniji moment radionice bio u momentu kad je trebalo pomiješati vapno, zemlju, slamu i kravlju balegu u homogenu masu za što je najpraktičnije koristiti stopala i skakutati po miomirisnoj masi.


Na isti smo način slušali predavanja o izazovima i mogućnostima obnove mosta u Plaki te smo potom i posjetili sami most u društvu arhitekata i restauratora koji su vodili cijeli proces izgradnje. Bila je to neobična mogućnost hodanja po gradilištu i upoznavanja svih dionika kompleksnog zahvata – od graditelja do teoretičara.



Našlo se vremena i za posjet Nacionalnom parku Tzoumerka i posjetu planinarskom domu Melissourgoi. Pri planinarenju smo naišli na najdulji grčki vodopad, a po putu smo naišli na pregršt različitih gljiva. Štoviše, u planinarskom domu je održan i mali festival gljiva koje su se ondje mogle i pojesti. Upravo u tom planinarskom domu Boulouki je nešto ranije ove godine organizirao i radionicu izgradnje peći. Na planinskim lancima išaranima željezovim oksidom promatrali smo tragove zalaska sunca i ubrzo je pala noć, zapalili smo veliku vatru, a naši su domaćini izvadili svoje instrumente i svirali nam tradicijske pjesme do dugo u noć.


Sviralo se i pjevalo i idućeg dana, kad je organizirana suhozidarska gozba locirana na gradilištu koje je istovremeno bilo gradilište kaldrme (na kojemu su polaznici dvomjesečne radionice već radili) i gradilište mosta u Plaki. Naime, Boulouki je u samoj koncepciji programa zaključio da je najbolje obnoviti i nadograditi kaldrmu koja se nalazi što bliže mostu koji je u krajnjim fazama restauracije. To su učinili ne bi li povezali dvije tradicije gradnje i naglasili njihovu važnost stavivši ih u uzajamni odnos, ali i kako bi tijekom samog procesa gradnje povezali sve graditelje. Suhozidarska gozba je služila tome da se takva komunikacija razvije i međugeneracijski, budući da je Boulouki na gozbu pozvao i stare majstore i njihove žene koji nisu aktivno uključeni u gradnju, no doprinijeli su razgovorom o svojem dugogodišnjem iskustvu. Tijekom te gozbe klesari su nam pokazivali tehnike ukrašavanja kamena klesanjem i načine razbijanja kamena čekićima.


Spektakl se ukazao kad je jedan od iskusnijih majstora na licu mjesta ogroman monolit čekićem razbio na dva potpuno pravilna dijela udarivši kamen svega tri puta. Čitava manifestacija bila je popraćena živom tradicionalnom glazbom čiji su taktovi odzvanjali u ritmu s udarcima kamena koji su se čuli posvuda. Grci doista vole svoje tradicionalne plesove, pa smo u pauzama između objedovanja cijelog niza pita specifičnih za Epir zaplesali i par različitih kola.


Pošto smo se pobliže upoznali s gradilištem kaldrme, došlo je i vrijeme gradnje i našeg praktičnog sudjelovanja. Podijeljeni smo u pet različitih grupa koje su se rotirale duž kaldrme ne bismo li svi sudjelovali u svakom segmentu. Svakoj je grupi ovisno o lokaciji bio dodijeljen i grčki suhozidni majstor i jedan od sudionika dvomjesečne radionice – takozvani pripravnik.


Prva lokacija na kojoj sam se našla bila je sjecište novoizgrađene kaldrme, stare kaldrme i one koju je Boulouki obnavljao prošle godine. Naš prvi posao je bio popraviti staru kaldrmu, što se pokazao kao popriličan zahvat. Naime, za razliku od nove kaldrme koju smo gradili, stara kaldrma je bila izrazito nepravilna. Nova kaldrma sastojala se od tankih obrađenih ploča koje su postavljene tako da se svojim najtanjim i najdužim dijelom uglavile u zemlju komadom drveta, dok je stara kaldrma svojim izgledom više podsjećala na mozaik. Ovdje je kamen bio poprilično nepravilan i nije slijedio pravilan raster.


Popravljajući dijelove stare kaldrme morali smo koristiti logiku prethodnih graditelja, umjesto da uspostavimo nove pravilnosti, što se pokazalo težim za one koji su prethodno imali nekog graditeljskog iskustva. Proces je išao ovako: nakon mozaičnog postavljanja kamena u gabarite određene monolitnim pločama za svako stepenište (budući da smo gradili na nepravilnom terenu, stepeništa je bilo mnogo), kamen se udara drvetom i nasipa zemljom ne bi li se uglavio što bolje. Potaknuti smo da kamen obrađujemo što više ne bi li kamen što tjesnije prianjao jedan uz drugi. Naposljetku se cijela površina nasipa pijeskom i mete.


Sličan proces uslijedio je i pri izgradnji kaldrme kojeg smo se prihvatili dva dana kasnije. Prije svega je potrebno udariti rubne temelje i postaviti cezure monolitnim pločama, nakon čega slijedi slaganje kamenih ploča. Međutim, pri izgradnji nove kaldrme, još se i više potiče obrada kamena. Pri tome pak treba biti oprezan, jer riječni kamen s više gline u sebi zna pucati nepredvidivo, što nas je koštalo mnogih živaca.


Osim kamena koji je bio prethodno obrađen (a potjecao je iz rijeke ili je bio donešen), u kaldrmu smo uklapali i isklesano dekorativno kamenje. Motive križa, biljaka, zmija, škorpiona, lica i ptica isklesao je Theodoros Papayannis, poznati akademski kipar ovog područja koji je inspiraciju pronašao u motivima popločenja ondašnjih samostana.


Svakog dana nakon rada osvježenje smo tražili u rijeci Arachthos, budući da nas je svakog dana sunce obasjavalo kao da smo u kolovozu, a ne u listopadu.


Tijekom pauza od gradnje prošetali bismo po okolici kako bismo pronašli bogate jesenske plodove koji su nas okruživali sa svih strana, poput nara, jabuka, grožđa i oraha. Tijekom ovih dana, priroda nam je pružala sve i mi smo to zahvalno prihvaćali.



Nakon što je zadnji kamen postavljen u kaldrmu, uslijedila su još dva dana teorijskih predavanja. Jedna od predavačica bila je Panagiota Andrianopolou, etnologinja i jedna od predstavnica UNESCO odbora za nematerijalnu kulturnu baštinu, koja nam je putem prezentacije i radionica pokušala dočarati što nematerijalna kulturna baština znači u kontekstu zajednice i njenog identiteta.


Osim ovog, istaknula bih i predavanje doktorandice i arhitektice Marie Mpalodimou koja je svoje izlaganje posvetila analizi kaldrme i njene uporabe kroz vrijeme. Međutim, ono što je posebice zanimljivo bilo jest njena vlastita inicijativa kojom se borila za očuvanje kaldrme u planinskim dijelovima. Postalo je uobičajeno da ljudi kaldrmu prestaju popravljati, već ju samo zaliju betonom. Osim što je Mpalodimou isticala baštinski značaj kaldrme, ukazala je na veliki problem koji se pojavljuje kad se područja poplave zbog nedostatka irigacijskog sustava, odnosno kaldrme. Njena su nastojanja urodila plodom, te je u nekim epirskim selima uspjela spriječiti devastaciju kaldrme ili čak potaknuti njenu ponovnu izgradnju.


Nakon predavanja grčkih stručnjaka iz niza disciplina, uslijedila su izlaganja članova međunarodnih udruženja, poput već spomenutih Meštre, Cultural Heritage without Borders, Marmarosa i Dragodida, što je urodilo vrlo korisnim networkingom i planiranjem budućih suradnji sudjelovanja na brojnim drugim radionicama koje se održavaju diljem Balkana.


Također, neki od suučesnika radionica koji pak nisu dijelom neke organizacije naznačili su i volonterske radionice koje rade na svojoj zemlji, na Krfu i Cipru. Godina 2020. će biti plodonosna za sve nas, čini se.
Radionica je završila, kako drugačije, nego zabavom uz obilatu hranu i piće te kratku prezentaciju svega postignutog. Sve je pratila dakako živa tradicionalna glazba i kola koja su se plesala do zore.


Time je grčkom iskustvu došao kraj. Prepuni novih doživljaja, znanja i iskustava, taknuti novim prijateljstvima i motiviranima za daljnju gradnju svi smo se vratili svojim domovima. U tišini hladnoće koja nas je ondje dočekala, nastavili smo njegovati uspomene, ugrađivati ih u sebe, ne bi li posađeno sjeme na proljeće počelo nicati.


Tekst: Maja Flajsig Fotografije: Athena Apostolou, Maja Flajsig, Pietro Radin Krajem srpnja 2019. godine udruga 4 grada Dragodid dobila je poziv od grčke udruge Boulouki na sudjelovanje u dvotjednoj, odnosno dvomjesečnoj radionici gradnje kaldrme Kalderimi X2 u Plaki, mjestu smještenom među Tzoumerka planinama u regiji Epira. Boulouki, što na grčkom znači „hrpa“, jest upravo to, […]

Read More »


Prvi bilten organizacije udruga europske suhozidne mreže (REPS)

Prelistajte i pročitajte 1. bilten organizacije udruga europske suhozidne mreže (REPS) i informirajte se o projektu stvaranja kulturalne suhozidne rute! U ovome izdanju također možete saznati nešto više o udrugama partnerima, ciljevima i napretku projekta, ali i počastiti svoje gladno oko reprezentativnim fotografijama suhozida i suhozidnih akcija svih 7 organizacija iz 7 različitih europskih zemalja. Tekst, na engleskom jeziku, je dostupan na priloženoj poveznici, a, u nastavku, možete pronaći i poveznice na mrežnu i facebook stranice organizacije.


Dokument je dostupan za preuzimanje ovdje: REPS-Newsletter-1

Mrežna poveznica organizacije: http://www.drystoneroute.eu/index.php

Facebook stranica organizacije: https://www.facebook.com/repsdrystone/

Fotografija je preuzeta iz biltena.

Prelistajte i pročitajte 1. bilten organizacije udruga europske suhozidne mreže (REPS) i informirajte se o projektu stvaranja kulturalne suhozidne rute! U ovome izdanju također možete saznati nešto više o udrugama partnerima, ciljevima i napretku projekta, ali i počastiti svoje gladno oko reprezentativnim fotografijama suhozida i suhozidnih akcija svih 7 organizacija iz 7 različitih europskih zemalja. Tekst, na […]

Read More »