Tag Archives: suhozid

Još pet dana za prijavu na travanjski znanstveni skup o suhozidima koji će se održati – u bunji

Podsjećamo istraživače krajolika digitalnim alatima da je 31. siječnja 2023. zadnji rok za prijavu izlaganja za znanstveni skup “CROWDSOURCING LANDSCAPES” — DIGITALNO BILJEŽENJE KRAJOLIKA koji će se održati 13.-15.4.2023. u Domaćinovoj bunji na Srimi!

Najava: Kamik i gromači

Kamik_i_gromaci

Općina Lovran i 4 GRADA DRAGODID organiziraju prvu radionicu obnove suhozida u Lovranu, 21. i 22. travnja 2018.  

20526269_1922807794436175_606913907071361365_n

Pozivamo sve ljubitelje kulturne baštine, sve koji vole aktivni odmor i sve zainteresirane ljude dobre volje da nam se priključe u obnovi suhozida i pritom nauče više o vještini zidanja u suho.

Obnova suhozida voditi će se pod budnim očima lokalnog majstora i dva voditelja iz udruge Dragodid na šumskoj stazi koja povezuje Liganj i Zaheje.

Ukoliko do odredišta idete autom krenite uzbrdo iznad OŠ Viktora Cara Emina, vozite 3min i parkirajte na prostoru neposredno ispred tzv. “Mrtvačke steni” koja se nalazi uz lijevi rub ceste. Zatim, pet minuta pratite šumski puteljak koji započinje cca 10m ispod mjesta za vozila.

Molimo Vas da ponesete radnu odjeću i obuću, bocu vode i rukavice, a „pun pijat“ osigurajte najavom do dana održavanja radionice na br. mob: 091 7888 087.

Radionica će se održati u vremenu od 09.00 do 16.00 sati.

Za sve koji dolaze na radionicu, a žive izvan Lovrana, PP Učka velikodušno je ustupio “Dom za mlade volontere“ u Lovranskoj Dragi gdje volonteri mogu prespavati.

Cilj ove radionice je prijenos znanja i tehnike suhozidanja te uključivanje stanovnika lokalnog područja u proces obnove dijela šumskog puta u vidu trajno raspoloživog pješačenja ruralnim područjem Lovrana.

Radionica je financirana sredstvima Općine Lovran i mjesnih odbora Lovranšćina i Medveja.

Event možete pratiti na fb

S Marinkom Orlićem na draškoj komunadi

Tekst: Filip Šrajer
Foto: Filip Šrajer, Berislav Horvatić, Denis Lešić
Video: Filip Šrajer, Marko Pejić

IMG_0589

Prošloga tjedna posjetili smo Marinka Orlića, stočara iz mjesta Baška Draga (odnosno Bašćanska Draga) na otoku Krku. Marinkov otac je bio porijeklom iz obližnjeg Punta, pa ga po njemu neki još zovu Puntarić. On i žena mu Mirjana najveći su krčki uzgajivači ovaca, imaju oko 700 ovaca koje drže na ….. e pa, o tome je ovdje i riječ.

Krk

Slika: kamenjarski pašnjaci otoka Krka “svijetle” na satelitskoj snimci (izvor: Google)

Južni dio otoka Krka, odnosno dvije kamenite visoravni lijevo i desno od kanjona (drage) Baške, najzanimljiviji su su hrvatski stočarski krajolici. Nepregledne površine kamenjara ispresijecane su dugačkim suhozidnim ogradama, a posebnu slikovitost cijelome prostoru daje “leopardov” uzorak brojnih dolaca i dolčića, malih vrtača pojedinačno ograđenih suhozidima. Po pašnjacima se na desetak mjesta nalaze mrgari, možda najslikovitije građevine hrvatskog suhozidnog graditeljstva – višeprostorni torovi odozgo nalik na cvjetove, a među znalcima ništa manje poznati nisu niti draški bunari – mali suhozidni zdenci nadsvođeni kamenim svodovima.

Ljubimer_109_RED

Slika: Pogled na Bašku preko mrgara i napuštenih poljodjelskih parcela na Ljubimeru (Foto: Denis Lešić)

Ove visoravni i brda (ovdje se nalazi i najviši vrh otoka Obzova, 568 m) povijesno su podijeljene na nekoliko komunada – općinskih pašnjaka: zapadno, prema Kvarneriću, odnosno Cresu, nalaze se komunade Punta, Stare Baške i Batomlja, a istočno, prema Velebitskom kanalu i kopnu, komunade Baške, Jurandvora i Drage Bašćanske. Ova zadnja, draška komunada, je i najveća jer su Dražani povijesno bili i ostali najznačajniji stočari na otoku. Uz komunade, ili unutar njih, nalaze se drmuni, privatni pašnjaci jednoga ili više vlasnika, često podijeljeni u pojedine graje, te brojne veće i manje poljodjelske površine. Dinamika tamošnjega pregonskoga stočarstva nalaže da se za vrijeme zimske polovice godine (otprilike od 1.12. do 1.5.) ovce nalaze na privatnome posjedu (sele se po pojedinim grajama, kako koju popasu), dok se u ljetno doba puštaju na komunade. Krajem ljetnog razdoblja ovce se skupljaju s komunade i sele natrag u graje i tako započinje novi ciklus.

Kal_WIDE_BH

Slika: detalj draške komunade. Komunada u užem smislu općinskog pašnjaka je pojas goleti po sredini slike. Rasute po komunadi, poljodjelske i stočarske površine omeđene gromačom ovome krajoliku daju posebnu mozaičnu slikovitost. U prvom planu je područje zvano Kal, gdje se uzgajalo, nekada davno žito, kasnije krumpir, vinova loza …. dok su po komunadi raštrkani pojedinačni, katkad bizarno maleni dolci i dolčići građeni u istu svrhu. Povrh njih je pojas drmuna, privatnih pašnjaka podijeljenih u pojedinačne graje. Dalje se zeleni kanjon Baške drage i bijeli nasuprotna pašnjačka visoravan. Jasno se vidi razlika u boji između gologa kamenjara komunade i privatnih parcela u kojima je visoka trava. Nekada su vrijedila stroga pravila koliko ovaca smije biti na komunadi (40 po vlasniku), danas to nije tako, pa je i vegetacija degradirala – tragedy of the commons na djelu. (Foto: Berislav Horvatić)

horv00-08

Slika: prilikom svakoga seljenja, te prilikom striga u ljeto, ovce je trebalo okupiti – za skupljanje ovaca s komunade služe ovi suhozidni “alati” – mrgari. Ovce se utjeraju u središnji prostor – salu, a iz nje razvrstavaju u pojedine mrgariće. (Foto: Berislav Horvatić)

05 na starih mrg-novi

Slika: Na starih mrgari – novi. Da, tako se naziva ovaj lokalitet. U tragovima na tlu vidi se kako su mrgari nekada bili veći – smanjena stada rezultirala su i promjenom u veličini mrgara, kako bi se zadržale performanse, odnosno optimalan kapacitet “alata”. (Foto: Denis Lešić)

Fotogalerija snimaka mrgara iz zraka može se naći ovdje, njihove lokacije na karti ovdje, a tekst Berislava Horvatića na engleskom i hrvatskom jeziku ovdje.

DSCN5296

Slika: osamljeni dolčić daleko na komunadi u kojemu su se uzgajali krumpir i pomidori. Slični dolčićima su umejki ili drmunići, prostori ograđeni kako bi se u njih privremeno stavio magarac ili dio stada. Danas se ta distinkcija izgubila, jer su i jedni i drugi uglavnom napušteni ili se koriste za stočarstvo. (Foto: Berislav Horvatić)

IMG_0559

Slika: još jedna karakteristična suhozidna građevina: bunar nadsvođen nepravim svodom. Na draškoj komunadi ima ih 16, a još ima i nekoliko privatnih. Kroz uzak ulaz ne može se provući ovca – voda u bunarima bila je dostupna samo ljudima, za piće i pripremu jela, za pripremu insekticida protiv krpelja, za napojiti magarca i druge namjene. Za razliku od sličnih bunja ili obližnjih puntarskih komarda gdje su kamenovi nepravoga svoda nagnuti prema van kako se kiša ne bi procjeđivala u unutrašnjost, ovdje su nagnuti prema unutra – iz jasnog razloga.

Svi bunari (lokacije, opisi i fotografije) mogu se vidjeti na interaktivnoj karti Suhozid.hr, a tekst Berislava Horvatića na hrvatskom i engleskom s crtežima Boruta Juvanca može se naći ovdje

IMG_0564

Nakon ovoga opširnog uvoda, nešto i o našim domaćinima i druženju s njima. Marinko svoje ovce drži na svojim pašnjacima, zatim na pašnjacima koje je uzeo u zakup i na komunadi (ljeti na visoravni, a s jeseni na „jesenskoj komunadi“, zapravo gaju bliže selu). Ukupno gospodari s oko 500 ha zemljišta, a u ARKODu ima upisano 22 km suhozida. Po tome je prvi među svim hrvatskom poljoprivrednicima, pretekao je čak i takve „gigante“ kakvi su Paška sirana d.d. i Poljoprivredna zadruga Cres. Temeljem toga osvojio je prošlogodišnju titulu „Prijatelj suhozida“, međutim poticaje od države za održavanje suhozida još nije dobio… Na slici gore su suhozidi između pojedinih graja unutar posjeda – za njih nisu predviđeni novci, nego samo za vanjske ograde.

Pogledajte kratki filmić snimljen prilikom našega druženja na komunadi.

 

IMG_0558-1

Slika: Svakodnevno trošeći đonove po kamenitom tlu komunade  Mirjana i Marinko godišnje unište desetke pari obuće. Hodaju prema graji u kojoj drže ovce. Lokacija je Za Vodinami, lijevo na slici je bunar, a u pozadini su zarasli dolci. Drvo je maklen ili kako ga tu zovu žestila

Razgovarajući o krajoliku i o stočarstvu koja ga je stvorilo, a Marinku i Mirjani je svakodnevica, dotakli smo se mnogih tema, ali normalno je da je priča skretala na aktualne probleme. Već godinama je na komunadi (koja je postala vlasništvo države, za razliku od nekih drugih komunada koje su zadržale općine i gradovi ili su razdijeljene među privatnim korisnicima) najveća tema to kako Hrvatske šume oru, odnosno ripaju kamenjar komunade i na njoj sade borove. Uznapredovali izrast smriča (kojega se ne smije uklanjati!) i novoposađene borove šumice istiskuju ovčare s komunada, a umjesto ovaca, šire se čaglji i veprovi, koji razvaljuju gromače, provaljujuju u graje i ubijaju ovce, pogotovo tek izležene janjce.

Drugi problem vezan je uz spomenute poticaje, a trn je u oku svima koji se razumiju u hrvatsku suhozidnu baštinu:  Pravilnik koji regulira poticaje ne priznaje suhozide unutar ARKOD parcela, već samo po njihovom obodu. Kako ARKOD parcela obuhvaća cijeli jedan poljoprivredni posjed, tako obuhvaća i više graja unutar njega, a za poticaje su predviđeni samo vanjski zidovi. Tako će se u konačnom obračunu Marinkova “metraža” vjerojatno značajno smanjiti, a gromače među grajama, tamo gdje funkcionalno nisu nužne, pomalo nestajati. To nije samo Marinkov problem, tako će bez poticaja za održavanje ostati i terase, gomile i zidovi unutar parcela u Dalmaciji, bez obzira što je i u jednom i u drugom slučaju riječ o temeljnim krajobraznim obilježjima, mogli bismo reći i glavnim razlikovnim obilježjima hrvatskog u odnosu na druge svjetske suhozidne krajolike i razlogu zašto su uopće poticaji i uvedeni. Marinko ukazuje na još jedan problem Pravilnika, a to je uvjet da se mora ukloniti vegetacija uz suhozide, a upravo se recimo kupina uz suhozid pokazala kao određena vrsta osiguranja da ga vepar na tome mjestu ne može probiti, odnosno daleko mu je teže to učiniti… Sigurno teme za Pravilnik za 2018. koji je trenutno na javnoj raspravi.

I tako je uz divljenje jedinstvenom krajoliku i građevinama južnog dijela otoka Krka, i razgovore o problemima koji muče tamošnje stočare, brzo proletilo kratko zimsko poslijepodne…

Autor teksta zahvaljuje se na podacima i korekcijama Berislavu Horvatiću, koji je prije petnaestak godina prvi istražio i publicirao zanimljivosti ovoga krajolika, vođen domaćim autoritetima od kojih sada neki više nisu na životu.

 

Povratak u Dragodid: 2017.

tekst: Filip Šrajer
f
oto: arhiva Dragodid, Filip Šrajer, Vilma Stopfer, Julia Bakota, Ante Senjanović, Vjeko Gašparović, Nina Zanki, Darko Musić

Priča o udruzi Dragodid obično počinje pričom o tome kako su osnivači udruge kao studenti tijekom nekoliko ljeta od 2002.-2006. godine u zaseoku Dragodid na otoku Visu pomagali pokojnome Andriji Suiću i njegovoj sestri Nedjeljki Burić u uređenju sela i objekata u njemu, i tako se zauvijek zarazili suhozidnom gradnjom…


Slika: daleke 2002. studenti arhitekture iz Švedske i Danske gule koru s borova za krov kućice u Dragodidu

Prošle je, 2017. godine, dakle na petnaestu obljetnicu prve međunarodne suhozidne radionice i dvanaest godina nakon zadnjih organiziranih volonterskih graditeljskih aktivnosti u selu Dragodid, odrađen, moglo bi se reći i najopsežniji i najraznolikiji volonterski program do sada. Povod je bio Nedjeljkin proljetošnji telefonski poziv, da joj je krov na kući na dva mjesta u kritičnom stanju.

IMG_0093 (1)
Slika: unutrašnjost kamenoga krova otkriva tamno naličje tradicijskoga života – goleme količine čađi s otvorenog ognjišta koje su naši preci svakodnevno udisali živeći na tobože čistom predindustrijskom zraku

Srećom, Nedjeljkin se telefonski poziv poklopio s javnim pozivom Grada Komiže za prijavu programa od interesa za opće dobro, pa smo odlučili reagirati i prijaviti projekt kompliciranog naziva “Obnova tradicijske kulturne baštine, razvoj volonterstva i građanskog aktivizma putem interventne sanacije stanja u selu Dragodid”. Ulaganje javnih sredstava u obnovu privatne kuće pritom smo smatrali opravdanim, budući da je krov o kojemu pričamo istodobno i prvi (najstariji) i zadnji pod kojim se u Dragodidu živi, a taj, Nedjeljkin dragodidski život, koji se sastoji od brige za koze, tovare i lozu, pravljenja vina, ribolova udicom s obale, branja ružmarina i levande, kapara i motara, zapravo je u komiškim okvirima (a vjerojatno i šire) zadnji ili jedan od zadnjih opipljivih ostataka onoga života kojega svi zazivamo i evociramo kada pričamo o našem sredozemnom identitetu i povijesti. Ekomuzej na djelu, rekli bismo. Grad Komiža se složio i za program odobrio 8.000 kn, s čime smo mogli početi raditi.

IMG_0305
Slika: Nedjeljka i tovar Gricko na usponu iz Komiže u Dragodid. Sanacija krova s prethodne slike glavni je preduvjet očuvanja ovakvih prizora i načina života. 

Sama obnova bila je zamišljena kao angažman domaćeg majstora iz Komiže tijekom dva tjedna ljeta, s pomoćnom radnom snagom – našim volonterima. Naravno da nije baš sasvim tako ispalo, jer je majstor s kojime smo sve dogovarali radi osobnih razloga i prezaposlenosti na kraju odustao, ali volonteri su ipak odradili svoje (u nekoliko višednevnih boravaka u selu odrađeno je branje i obrada borove građe i letvi od joprine, skidanje i sortiranje ploča s krova drugog objekta koji je također počeo popuštati, rastavljanje ranije sklapane drvene konstrukcije s trećeg objekta).

radovi razni
Slika: volonteri u akciji – razni radovi na uređenju i sanaciji stanja u selu: rušenje velikog sklepanog daščanog krova, skidanje ploča s trule konstrukcije jednog manjeg objekta, inventura alata, zaštita borovih greda i letvi joprine protiv crva

Pregledom konstrukcije samog krova ustanovljeno je da je ona u dosta lošem stanju. Nasreću Nedjeljka je imala nešto svojih novaca, te se mogao poduzeti jači zahvat od zamišljenoga – zamjena dijela rogova, svih letava i dvije poprečne grede. Pred sam kraj godine napokon su pronađeni i majstori koji su se htjeli toga prihvatiti (obrt Joso Pućo iz Solina, ekipa predvođena komiškim zetom Mariom, a kamen je stavljao Darko Musić).

popravak krova
Slika: Natezanja s majstorima naravno je bilo (na gornjoj slici su postavljena prva tri reda ploča, a konstrukcija još nije bila sanirana kako treba), ali najteže je bilo natezanje s kišom koja je padala u 12. mjesecu i dovodila u pitanje finiš akcije. Na donjoj slici majstor slika obavljeni posao. 

U trenutku pisanja ovoga teksta krov je tek bio gotov, nismo još bili gore, a prava kiša još nije pala, tako da ćemo se suzdržati od davanja konačnih komentara, ali zadovoljni smo što je konstrukcija sanirana, a kuća ponovno pod krovom.

Što se tiče “volonterstva i građanskog aktivizma”, tu je ispalo sjajno i iznad očekivanja. Ad-hoc objavljena poludnevna turistička tura gradnje suhozida koju smo 21. srpnja s polaskom iz Komiže organizirali uz podršku Alternature okupila je šaroliko društvo iz Danske, Srbije, Hrvatske, Švedske, Slovenije i Malezije. O toj akciji smo nešto više napisali ovdje.

akcija turisti
Slika: turističko-volonterska akcija kao korisna pomoć u uređenju sela, zanimljiva dopuna komiškoj ljetnoj turističkoj ponudi i prilika za osmjeh na licu gostiju i domaćice

A pravi hit i vrhunac cijeloga godišnjeg programa je bio posjet vrtićanaca iz Dječjeg vrtića Komiža 17. listopada uz podršku (prijevoz) DVD Komiža. Dvadesetak djece i njihove tete Ninu Zanki i Tinu Vučemilo prvo smo odveli do beštija: tovara Galita i Gricka, koze Larise i jaruha Antoninkota. Kad su nahranili beštije, išli smo do gustirne napiti se vode, a predškolci su i izvukli po mali sić.

Zatim smo pogledali konobu, pa se osvježili uz dragodidski čaj (vris, menta, kadulja, ružmarin, origano…) i kekse uz komin. Marenda je bila na zugu, malo balota i drugih igara. I za kraj su svi ugradili po koji kamenčić u jedan kolnjik (suhozid). Još jedna stvar koja nam je razgalila srca je ta što je u vidu donacije od 2.000 kn taj aktivističko-edukacijski dio akcije samoinicijativno potpomogla Malezijka s komiškom adresom Marie Yap.

vrticanci
Slika: komin, beštije, gustirna, balote, kolnjici – komiški vrtićanci u posjetu Dragodidu

Sve u svemu, osim što je napravljeno dosta posla na uređenju starih kamenih objekata (a tome poslu nikad kraja), imamo dojam da smo prošlogodišnjom dragodidskom akcijom možda zavrtili i neke nove priče i nove ljude oko ovoga jedinstvenoga ambijenta na sjevernoj padini otoka Visa, trikvarat ure tovarećim hodom od Komiže. Doviđenja u Dragodidu!

IMG_0306

Rekapitulacija:
– obnovljena konstrukcija i kameni pokrov površine cca 60 m2 na najstarijoj kući u Dragodidu izvornim materijalima i tehnikama (originalnim pločama, te drvenom građom iz lokalnog izvora)
– izvršena sanacija i uređenje još nekoliko objekata (rastavljen sklepani daščani krov, skinute ploče sa trule konstrukcije dva manja objekta, uređen zug za balote)
– održana javna poludnevna turističko-volonterska akcija izgradnje suhozida (10 gostiju)
– održan poludnevni posjet djece starijih vrtićkih uzrasta DV Komiža selu (19 djece)
– financiranje: Grad Komiža, Marie Yap, Nedjeljka Burić
– pomoć u prijevozu: DVD Komiža, turistička agencija Alternatura, turistička agencija VIS IT,
– radove izveli: građevinski obrt Joso Pućo (Solin), postavljanje kamenih ploča Darko Musić, volonteri udruge Dragodid (Mario Švencbir, Julia Bakota, Filip Bubalo, Filip Šrajer, Ante Senjanović, Vilma Stopfer, Nikica Dini Renić, Mislav Tovarac, Marijana Varašanec, Zrinka Vrkić, Nikola Jovović-Vis walking tours)

 

 

 

 

 

Jedan primjer s Visa

17016985_10208934065124149_5754871269765670735_o

Primjer kako može izgledati jadranski suhozidni okoliš kad se očisti bušak (makija), poprave kolnjici (suhozidi) i urede pristave (terase)!!!

Zahvaljujući vrlo aktivnim članovima nekoliko Facebook grupa o otoku Visu (uz “Klub obožavatelja otoka Visa i viškiga jazika“, odakle je ova fotografija, tu su i Bavul-baština i povijest otoka Visa i još jedna-dvije), otkrivamo detalje o uređenju ovog fascinantnog lokaliteta kojega smo već objavili u jednoj reportaži. Hvala Vicku Tomiću na fotografiji, a posebno Srećku Marinkoviću na podacima.

Riječima šjor Srećka:

Raspoložive informacije govore slijedeće: vlasnik imanja je Josip Gospodinović – Pikara (povratnik iz Zagreba, 75 godina) – stoga se taj predio zove Pikarin Dolac. Dolac se nalazi na trećem zavoju-udolini ceste od Križa do Visa. Pristup imanju moguć je s gornje strane, makadamskom cestom koja vodi od Križa prema Svetom Andriji.
Pristave i suhozide (kolnjike) gradili su vlasnik imanja, Josip Gospodinović, koji je sam gradio donje pristave, a gornje, ljepše, je gradio Ivica Marinković iz Duboke (Podšpilje). Kroz vrijeme, u čišćenju i gradnji suhozidi i pristavi, kao i čišćenju terena, bili su uključeni Miro Golemac (furešt koji ima brata na Visu) i Igor Družijanić iz Metkovića (tada je radio na Visu), a pomagao je, u par navrata i Slobodan Vladimir (furešt).
Teren su bagerima raskrčili, očistili i upristojili Mićo i Toni Kuljiš – Mamaca.

Pohvale i čestitke svima uključenima, a svima ostalima poziv da podijele s nama što više ovakvih lokaliteta, priča i imena!

Polemike: o načinu zaštite suhozida i suhozidne gradnje u Hrvatskoj

_MG_0841foto: Marja Kuljiš, 2011.

Napomena: dana 9.2.2017. promijenjen je naslov ovog posta, koji je izvorno glasio “Polemike: treba li nam zakonska zaštita suhozida i kakva?” Ispričavamo se docentu Kali i ostalima koje smo možda naslovom naveli na pomisao da Kale nije za zaštitu suhozida.

Već pune četiri godine, otkako su počele prve aktivnosti za zaštitu suhozidne gradnje kao hrvatskog nematerijalnog kulturnog dobra, vodimo o tome žestoku internu polemiku s najaktivnijim znanstvenikom u Hrvatskoj glede etnoloških pitanja suhozidne gradnje. To je doc.dr.sc. Jadran Kale, s kojim inače blisko surađujemo na svim drugim pitanjima i aktivnostima vezanim za suhozide, kao što su Suhozid.hr ili primjerice obnova suhozida na Srimi.

Ta se polemika do sada uglavnom vodila ispod radara: najviše kroz mailove, te indirektno kroz predstavke Ministarstvu, popularizacijske članke (uglavnom naše), te stručne i znanstvene članke (uglavnom njegove). Ovih se dana, objavom vijesti o trajnoj zaštiti suhozida, preselila i u medije, pa je tako na tportalu prekjučer objavljen polemički članak u kojemu prenose Kaline razloge zašto se ne slaže s registracijom, a sutra navečer možda slično bude i u prilogu vezanom za registraciju u Regionalnom dnevniku HRT-a.

O žestini i ozbiljnosti svjedoči to da je nakon obavijesti o trajnoj registraciji umijeća suhozidne gradnje Kale napisao žalbu i adresirao je, uz Ministarstvo, i na sve 53 adrese inicijalnog popisa nositelja!

Na ovome mjestu nećemo interpretirati njegove “kontra”, niti iznositi svoje stavove “za” registraciju suhozida kao nematerijalnog kulturnog dobra. To će se desiti eventualno kroz komentare, ako bude interesa za komentiranje, tu ili na Facebooku. Za početak, objavljujemo poveznice na Kaline tekstove, te dokumente (rješenja i žalbe) vezane uz registraciju od 2013. godine do danas, pa pročitajte i procijenite sami!

FB1_0384foto: Filip Bubalo, 2011.

Polemički članci Jadrana Kale o zaštiti suhozida kao nematerijalnog kulturnog dobra:

Prilog raspravi o zaštiti suhozida, Ethnologica Dalmatica, Vol.23 No.1 August 2016.

Kako dematerijalizirati kamen? Vodnjanski poučak, Histria (1848-1183) (2016)

Facebook objava s tekstom žalbe upućene na adrese Ministarstva i svih nositelja (2017.)

Nematerijalni suhozid, post na vlastitom blogu Vrulje, 3.2.2017.

Članak na Tportalu, autor Josip Antić, 4.2.2017.

Dnevnik 1, autor Hrvoje Gunjača, 9.2.2017.

Hrvatski radio – Iskustvo prostora, autor Hrvoje Gunjača, 16.2.2017.

Članak u Slobodnoj Dalmaciji, autor Branimir Periša, 17.2.2017.

U nastavku (kronološki):

Rješenje o preventivnoj zaštiti umijeća zidanja “u suho” kao nematerijalnog kulturnog dobra, 2013.

Žalba Jadrana Kale na Rješenje o preventivnoj zaštiti, 2013.

Odbijenica žalbe Jadrana Kale od strane Ministarstva, 2013.

Rješenje o registraciji umijeća suhozidne gradnje, 2016.

Žalba Jadrana Kale na Rješenje o registraciji, 2017.

SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_1 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_2 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_3 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_4 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_5 SUHOZID-2013-preventivnazastita_Page_6

nkd-s-zalba1 nkd-s-zalba2

 

nkd-s-odbijenica1 nkd-s-odbijenica2 nkd-s-odbijenica3

 

Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_01 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_02 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_03 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_04 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_05 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_06 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_07 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_08 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_09 Rjesenje o zastiti suhozidne gradnje 2016_Page_10

SKM_C30817012710140_Page_1 SKM_C30817012710140_Page_2

Najava: velebitska baština u Arheološkom muzeju

U sklopu izložbe “Starigrad Paklenica- Baština planine i mora” u Arheološkom muzeju u Zagrebu u četvrtak će 1.12. u 20 h predavanje će (izvan najavljenog programa) održati doajen hrvatske suhozidne priče arheologinja dr.sc.Aleksandra Faber. Tema je vrlo intrigantna – “Pretpovijesna arhitektura na Velikom Rujnu” – a radi se o jednoj dataciji suhozidne nastambe (ili brončanodobnog svetišta?) oko koje se arheolozi još nisu složili. Drugo predavanje je u petak, a prof. Mirjana Trošelj će govoriti o poznatim velebitskim mirilima u religijsko-simboličkom kontekstu.

plakat_znanstverni-skup_prapovijest-uma_amz_web

Iz najave na stranicama Arheološkog muzeja: 

Arheološki muzej u Zagrebu u tjednu 28. 11.- 04. 12. 2016. izložbom „Starigrad Paklenica- Baština planine i mora“ prezentira arheološku i etnološku baštinu, povijesno naslijeđe, prirodne značajke i ljepote Starigrada te kreativnu i umjetničku snagu njegovih stanovnika kroz fotografske i filmske uratke. Ostvarena u sklopu programa Baština Hrvatske u Arheološkom muzeju u Zagrebu, kojim se široj publici integralnim pristupom predstavlja zavičajna baština raznih krajeva Hrvatske, Izložba je dodatno obogaćena likovnim i literarnim radovima učenika OŠ Starigrad te trodnevnom serijom znanstveno- popularnih predavanja.

Suhozid nematerijalno kulturno dobro u Sloveniji

Dana 20.5.2016. Slovenija je upisala suhozidnu gradnju u svoj Registar nematerijalnih kulturnih dobara. Osim što je to logičan nastavak brojnih aktivnosti na očuvanju i promociji suhozida u zadnjih nekoliko godina u Sloveniji, to je i nužni preduvjet za skoru međunarodnu prijavu suhozida na UNESCO listu nematerijalne baštine čovječanstva.

Materijali se mogu naći na adresi http://www.nesnovnadediscina.si/sl/suhozidna-gradnja .

s._palcic_foto_eda_bencic_mohar_2011

Kao epicentar umijeća upisano je naselje Divača, kao areal Kras (općine Divača, Sežana, Komen, Miren-Kostanjevica i Hrpelje-Kozina) i Slovenska Istra (općine Piran, Izola, Ankaran i Koper). Za sada upisani nositelji su:  Boris Čok, Lokev, Rudi Bak, Škoflje (Vremski Britof), Dejan Zadravec, Ljubljana i Sergej Palčič, Karli (Gračišče).

 

 

Zidari javite se – do 15.5.!!!

Vaš nono zna zidati u suho i može to znanje prenijeti na mlađe naraštaje? Vaša udruga organizira suhozidne radne akcije? Vi imate obrt i radite s kamenom? Obnovili ste suhozide u svom masliniku? Ispunite obrazac i javite nam se do 15.5.2016.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dragi ljubitelji baštine i kamena!

Prije mjesec i pol dana objavili smo poziv namijenjen prikupljanju podataka o individualnim majstorima i poznavateljima suhozida, te tvrtkama, obrtima i udrugama čije su aktivnosti vezane uz gradnju suhozida. Već smo prikupili dobar broj ispunjenih obrazaca, hvala svima koji ste se javili!

Sve to radimo iz razloga da se napravi kvalitetna baza za daljnje aktivnosti na zaštiti i popularizaciji suhozidne gradnje, te sudjelovanje Hrvatske u međunarodnoj prijavi umijeća gradnje suhozida na UNESCO-ov Popis nematerijalne baštine čovječanstva.

Poziv se prije svega odnosi na one koji su voljni i sposobni svoje znanje prenijeti dalje, kao voditelji ili demonstratori gradnje na radionicama tj. radnim akcijama. Udruge i lokalne zajednice koje organizirate takve akcije, nominirajte svoje meštre i sebe kao organizatore – ni oni ni vi time ne preuzimate nikakvu formalnu obavezu, a moći ćete konkurirati za sredstva iz nacionalnih fondova za kulturnu baštinu.

Profesionalci graditelji, savjetujemo vam da se također javite, ispunite obrasce i pošaljete reference, pogotovo ako namjeravate konkurirati kod javnih naručitelja i na zahtjevnijim građevinama. Ponukani  sve češćim upitima za profesionalne zidarske angažmane koje kao udruga ne možemo prihvatiti, nudimo vam besplatnu reklamu na web stranici www.dragodid.org u periodu godinu dana.

Poljoprivrednici koji aktivno održavate svoje suhozidne međe i građevine, potaknuli bismo i vas na prijavu. Vi ste u konačnici direktni nasljednici onih koji su stvarali jadranske krajolike, i bez vas slika o umijeću gradnje suhozida u Hrvatskoj neće biti niti blizu potpuna. Uz to, mislimo da bi vam upis u ovu evidenciju bio koristan argument u predstojećoj raspravi o tome kome se i na koji način trebaju dodjeljivati najavljeni poljoprivredni poticaji za obnovu suhozida.

iz-ruke-u-ruku-300x200

U prilogu su dva jednostavna obrasca, od kojih se jedan odnosi na individualne majstore, a drugi na tvrtke, udruge i obrte čija je djelatnost vezana uz umijeće zidanja u suho. Možete ih ispuniti na računalu i poslati mailom, ili ispuniti rukom i poslati poštom ili skenirano. Sve upute i adrese nalaze se na obrascima, a akcija traje do 15.5., nakon čega ćemo (za sada) podvući crtu. Prijavite se, dokažimo da suhozidna vještina u Hrvatskoj još živi!

Obrazac nositelja.pdf

Obrazac djelatnosti.pdf

Izgradnja japnenice u Pučišćima

13047883_1675024596095250_8303194889339345117_o

Jedinstvena akcije održat će se 21.4.-5.5. povrh Pučišća na Braču! Iskusni majstori uz pomoć volontera izgradit će vapnenicu koja se neće paliti, nego će ostati kao spomen suhozidnoj vještini i tehnici, te vapneničarskom zanatu. Proces gradnje bilježit će se, između ostalog i kroz etnografski projekt osnovnoškolaca iz Pučišća.

Organizatori pozivaju sve Bračane i ostale zainteresirane da se pridruže ovom vrijednom projektu! Hrana je osigurana za sve volontere, a smještaj je u kampu, u masliniku, na samoj lokaciji gradnje vapnenice. Za sve ostale informacije, kontaktirajte Lokalni volonterski centar Brač putem mail adrese lvc.brac@gmail.com, ili na Facebooku.

********************

Projekt provodi Udruga Zemlja Za Nas / Community Earth For Us, a partneri i suradnici na projektu su Osnovna škola Pučišća, USSOB, ANTROPOP, Udruga za otočni razvoj “Brač” i Dragodid.

********************
Organizatori se posebno zahvaljuju obitelji Drpić Dide iz Pučišća, koja je osigurala prostor za gradnju vapnenice, kao i meštrima koji će podijeliti svoja vrijedna znanja o samom procesu gradnje.

Zidari javite se!!!

Vaš nono zna zidati u suho i može to znanje prenijeti na mlađe naraštaje? Vaša udruga organizira suhozidne radne akcije? Vi imate obrt i radite s kamenom? Pokrećemo akciju prikupljanja podataka o majstorima i poznavateljima suhozidne gradnje u Hrvatskoj! 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Dragi ljubitelji baštine i kamena!

U tijeku je proces trajne zaštite umijeća zidanja u suho kao nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Kao suradnici Ministarstva kulture RH provodimo istraživanje o stanju prakse koje će služiti kao podloga za izradu rješenja o zaštiti.

Ovo je prilika da zajednički sastavimo popis aktivnih graditelja suhozida, te stvorimo preduvjete da se njihova vještina formalno prepozna i pomogne njezino prakticiranje i prenošenje. Popis će služiti za izradu evidencije nositelja nematerijalnog kulturnog dobra zidanja u suho – mentora koje će se moći angažirati da u svojoj zajednici čuvaju i prenose znanja i tehnike vezane uz ovu vještinu. On će također biti i početna podloga za izradu popisa izvođača koji su kvalificirani za rad na zaštićenim spomenicima suhozidne baštine.

iz ruke u ruku

U tu svrhu, u prilogu ovog poziva nalaze se dva jednostavna obrasca, od kojih se jedan odnosi na individualne majstore, a drugi na tvrtke, udruge i obrte čija je djelatnost vezana uz umijeće zidanja u suho. U slučaju preklapanja, pozivamo vas da ispunite oba obrasca – jedan za tvrtku/obrt/udrugu, a po jedan za svakog pojedinca koji kvalificirano barata ovom vještinom.

Predaja obrasca ne predstavlja preuzimanje bilo kakve obaveze, a za svaki eventualni angažman proizašao iz uvrštenja u ovu evidenciju pretpostavlja se da će biti primjereno plaćen ili kompenziran prema prirodi posla i individualnom dogovoru. Vjerujemo da će ovo biti prilika da se vještina zidanja u suho, osim u baštinskim, definira i u profesionalnim okvirima.

Ispunjene nam obrasce pošaljite poštom ili mailom, a mi ćemo prikupljene podatke upotrijebiti isključivo za zaštitu i promociju kulturnog dobra. Uz to, zainteresiranim profesionalcima nudimo da u periodu od godine dana bez naknade objavimo njihov kontakt na našoj web stranici, budući da dobivamo sve više upita vezanih uz profesionalni angažman na gradnji suhozida.

Nadamo se što boljem odazivu! U proteklih nekoliko godina vidjeli smo i čuli toliko lijepih priča iz Francuske, Španjolske, Velike Britanije i drugih zapadnih zemalja koje uspješno njeguju tradiciju i unapređuju svoj životni prostor. Smatramo da i mi u Hrvatskoj imamo što pokazati, ne samo u smislu ljepote krajolika, nego i vještine i znanja. Dokažimo da suhozidna vještina u Hrvatskoj još živi!

Dragodid

Obrazac nositelja.pdf

Obrazac djelatnosti.pdf

Suhozidna staza na Mallorci – dokumentarac na HTV1

WANDERLUST_ep_03_MALLORCA_Mallorca_-_wanderbar_.jpg.688x388_q85_crop_upscale

Iz Wanderlust! serije Najljepše planinarske staze Europe HTV1 danas 4.1. u 22:45 prikazuje Stazu suhozida na Mallorci. Sa najave na portalu HRT:

U trećoj epizodi – Staza suhozida – Mallorca, Španjolska
Daleko od masovnog turizma postoji nepoznata strana Mallorce, ona planinarska, a Bradley Mayhew će proći njezinom Stazom suhozida. U šest etapa put vodi duž obalnoga gorja kroz šume crnike i maslinike, preko stjenovitih grebena i kroz lijepa sela, otkud se uvijek pruža veličanstven pogled na planine i more. Staza suhozida najčešće slijedi stari poštanski put i jahaću stazu Mallorce, čija povijest seže unatrag sve do 13. stoljeća. (…)

Hvala našem čitatelju Marku Pavkoviću na obavijesti! Onima koje zaintrigira priča o suhozidima Mallorce i uspjesima u njihovom očuvanju i turističkoj interpretaciji preporučamo prošlolipanjsku reportažu Grge Frangeša koja se bavi baš time.

Odlična vijest: objavljeni prvi stalni programi za suhozidno volontiranje u Hrvatskoj

U nizu volonterskih programa koje su objavili hrvatski parkovi prirode i nacionalni parkovi, dva su suhozidna! U Parku prirode Telašćica u rujnu traže volontere za program Njegovatelj maslina i graditelj suhozida, a u Parku prirode Vransko jezero od svibnja do lipnja i od rujna do listopada za program Suhozidar, koji osim uređenja suhozida Modrava, najvećeg maslinika u Dalmaciji, uključuje i njihovo kartiranje.

 

program_PP_Vransko_jezero_2-1024x683

Princip volonterskog angažmana sastoji se u tome da se – u periodu od tjedan do mjesec dana – već kako je specificirano, uz osiguran smještaj i prehranu, zajedno sa osobljem Parka uključite u njegovo uređenje. Postoji određena satnica koju treba odraditi, a osim upoznavanja i usavršavanje vještine, cijela stvar je dobra prilika i da u slobodno vrijeme upoznate neke od najljepših dijelova Hrvatske: iznutra i iz prve ruke.

Volumen u prostoru

izvor: Jadran Kale, blog Vrulje, 2015.

Skup o očuvanju i održivom korištenju hrvatskih kulturnih krajolika kojim se u Zagrebu završavaju ovogodišnji Dani europske baštine me podsjeća blogirati najljepši primjer postavljanja volumena u otvorenom prostoru kojeg sam pronašao u svojem dvadesetpetogodišnjem etnološkom radu. To je jedna bunja s otoka Oruta (Zmajana). Ona je prošle subote izgledala ovako:

Orut2015Zakljoscica0

Građevina se nalazi u jednoj od izohipsnih barijera usporednih s obalom koje su zaprječavale osipanje tla. Nagib padine se može osjetiti po razlici visine niskog zidića s vrha (ovdje zdesna) i dva metra visokog ulaza u dvor pred građevinom, koji izgleda ovako:

Orut-Zakljoscica

Okomica je u toj visini savršena, kao i u ostatku dvora i bunje kao da je bila poravnavana viskom. U ulazu su stepenice od krupnih doklesanih komada uglavljenih u zidovima, tako da se nisu mogle razlabaviti stupanjem ma koliko opterećenih ljudi. Zarušenosti koje postoje su, karakteristično, sa sjevernih strana i vjerojatno duguju povod hidrauličkom djelovanju ledene kiše pod jakom burom (što se vidi na najvećim ovakvim građevinama na Srimi, također napuštenima već puno stoljeće), a otpočela zarušavanja mogli su povećati lovci na kuniće. Mnogi orutski zidovi i bunje su izrovani žicama za okrutno vađenje tih životinja iz pribježišta u pukotinama suhozida.

Dakle, prostor je najprije razdijeljen uredno poslaganim ravnim zidovima paralelnima s obalom, nedaleko žala Zakljošćice gdje je i pri vjetru moguće mirno pristati brodom. Tkivo te barijere je po ranijem planu raščlanjeno prostorom dvora i građevinom, a sam dvor još pravilno zasiječen i kamenom klupom. U drugom zidu dvora je zanimljiva pojedinost:

Orut2015Zakljoscica-sjedalo

Šteta, sve je već u sjeni jer sam mjesto uspio naći tek u poznom popodnevu. U već staroj borovoj šumi sam po naputku 96-godišnjeg Prvićanina Nedjeljka Jurlina po tragu ostataka najurednijih staza i najravnijih zidova tražio bunju (ovdje “kućicu”) za koju je rekao da je najbolja od svih na Orutu. Vidjevši prije toga što su Prvićani izgradili na Srimi (najvišu ovakvu građevinu kod nas, kao i krčevinsku gomilu veću od ukopnih tumula prethistorijskih ilirskih knezova), bilo je jasno kako je letvica dignuta visoko. Kod “Vladićeve kućice” na južnom kraju Oruta, za koju se čini da joj je u ruševini najšira ovakva prostorija kod nas, se našlo isto takvo sjedalo u zidu:

Orut2015Punta-sjedalo

U nekadašnjem intenzivno vinogradarskom krajoliku (po riječima 96-godišnjaka, “Orut je bio izvor prvićkog grožđa”), takvo je sjedalo dorađeni podanak (počivalo) s osloncima za ruke ne bi li opterećeni vinogradar mogao lakše rasprtiti ubrani teret. Takvih podanaka za podizanje tereta, oslonac pri pritezanju i trenutnom počinku ili spuštanju u krškim krajolicima ima mnogo. Evo prilagođenog zida iz takvog uniformnog niza s Pegora na samom Orutu:

Orut2015podanak

Na takav način se, noseći kakav težak teret, može otpočinuti zahvaljujući krajobraznom pomagalu i nad Kravljačicom na Kornatu (staza se nazire slijeva počivala):

pocivalo@kravljacica

Sjedalo za spuštanje tereta grožđa (vjerojatno drvenog korita poput vučije) pred “Vladićevom kućicom” je uvučenije, toga se moglo naslagati više ili je netko još mogao i pripomoći pri skidanju. U našem dvoru za nizanje skinutih tereta je bila praktičnija druga ploha, ona kamene klupe s naslonom zida. Ništa u tom dvoru nije bilo oblikovano ili poravnato bez potrebe, a graditelj kao da si je izlizao kutomjer i visak. Iza sjedala je nasip dijelom popločan krupnim kamenim pločama, sličan onome uz bunju najvećeg vinograda na Kaknju:

Kakanj2015sturic

Kako su tamo rekli potomci, jedanaest metara dug nasip s pločama u vinogradu “Pod brakom” Mate Radovčića-Klike iz Kaprija služio je za sušenje maraštine. U osi tog vinarskog “sturića” iza masline je bunja (ovdje “kujica”, kućica) s ležajem na gredama u zidu, obiteljska spavaća soba vinogradara iz sezone dozrijevanja vinograda. Kamene ploče na podovima kakanjskih bunja, uključivo i s uzglavljima, svjedoče o čestim noćenjima u njima, no ovo je jedina tako dorađena građevina – rječit znak žive potrebe ukućana usred desetak hektara velikog vinograda. Kaprijski vinogradari Kaknja su na ovako izdvojenim posjedima bili u sličnom položaju kao i Prvić-Lučani na Orutu, s tom razlikom da je Kakanj krčen za vinograde još u XV. stoljeću (na ovdje susjednoj Vodotoči) dok se Orut u vinarskoj konjukturi druge polovice XIX. st. krenuo krčiti nakon korištenja otoka za kamenolome i vapnenice a potom kao pasišta ovaca i koza.

O sušenju grožđa na Orutu može posvjedočiti i neobična pojedinost nedalekog nekadašnjeg vinograda:

Orut2015zubi

Jedinstveni suhozidni “zubi” (na pročeljima starih primorskih kuća mogli su ponijeti vratila tkalačkih stanova s tekstilom ovješenim prije rezanja u komade) koji se u zidu nad niskim podankom protežu desetcima metara u vinogradu imaju malo smisla osim za oslanjanje gredica na kakvima bi se za sušenje mogli ovjesiti grozdovi aromatičnijeg grožđa, slično kako se to na suncu izloženim dijelovima kuća radilo i u naselju. S ovakvim graditeljskim domišljajima nije čudno što su Vlahovi sa svojim vlahovcem i kasnijim maraskinom potekli upravo s Prvića.

Uđimo i u samu “kućicu”. Iz njene unutrašnjosti je jasno kako je izgrađena na odgovarajućem mjestu gole stijene:

Orut2015Zakljoscica-unutra-pod

Unutrašnji pogled na ulaz i krovište odaje solidnost gradnje, npr. nad samim ulazom su dovratnici pomno odabrani, doklesani i sljubljeni. Niti nakon čitavog stoljeća nemaju naprslina, što znači da su opterećeni s mjerom:

Orut2015Zakljoscica-unutra-bok

Iz žablje perspektive se krovište vidi u pravilnim koncentričnim krugovima, što je među ovakvim građevinama znak najboljih gradnji. Tako su, uostalom, poredani i klesanci Atrejeve grobnice u Mikeni.

Orut2015Zakljoscica-unutra-vrh

U pačetvorinastoj Šupljoj gromili kod Bilica takvo pučko graditeljstvo “pod špagu” izgleda ovako:

supljagromila-vrh

Ovi koncentrični krugovi, pak, odaju kako je pod špagu napravljen ne samo maslinik Ive Čorkala-Konta već i ostatak zadnje velike krčevine ove vrste s početka 1950-tih godina na poluotoku Binjuš između Tisnog i Tribunja. Nadimak Konto (“grof”) je bio zaslužen zbog pedantnosti:

Binjus-zid

U kažunu Moscarda u Galižani, najurednijoj štali svoje vrste (vidljive grede su nosile sijeno), takva je pomnja dala ovakav rezultat:

Moscarda@Galizana

Čitava je opisana arhitektura nad Zakljošćicom na Orutu podsjetnik na savjesno upravljan krajolik. Graditeljske pojedinosti dostaju za njegovo datiranje. Građevina ima masivno flankiran prilaz, ali bez fortifikacijskih detalja poput puškarnice u starijim Fantovim dvorima kod Ivinja. Stepenice daju znati kako dvor nije bio korišten u kasnijoj ovčarsko-maslinarskoj poljodjelskoj simbiozi, s ravno pristupnim dvorima zaprječivih izlaza za pastirski nadzor stada pred mnogim drugim bunjama. Građevina je vinogradarska, ali u njenoj arhitekturi nema redovitog detalja kasnijih gradnji – škrape za vodnjenje modre galice radi prskanja vinograda. Takve su uvijek izgrađene uz pomoć betona, kojem ovdje nema traga a škrapi ni mjesta. Sorte grožđa koje su se ovdje gojile vjerojatno su prethodile novijim vrstama uvedenima nakon pojave filoksere. Danas je usred borove šume u kakvima namjernici danas podsijecaju granje za tim bolji hlad na izletima, no na takav način nije privlačna jer nije uza samu obalu.

Orut2015suma

S povodom skupa o očuvanju i održivom korištenju kulturnih krajolika, skupa s izlaskom prve hrvatske knjige o kulturnim krajolicima s kakvom bi se u ruci moglo očekivati usustavljivanje stručne pozornosti nad ovakvim najširim otiscima kulture u prostoru, opis valja završiti perspektivom očuvanja i korištenja i ovog povijesno uzornog otiska u krajoliku. Ova krška ljepotica ravnog čela ima vrlo rijetke goste i puno je stoljeće zaboravljena u krajoliku koji je danas ostao korišten samo u borovim hladovinama blizu žala. Uklapa se kao biser u ogrlici generalnog narativa “tradicijskog krajolika”, nasljeđu formativne ideologije nacionalnih država s nepomućenom tradicijom kao antidozom modernih tjeskoba. Takve “izvorne tradicije” nisu nikada postojale. Samo u ovom okolišu, izoliranom i relativno jednostavnom, kulturni krajolik se može stratificirati u nekoliko povijesnih slojeva koji su svi “tradicijski”. Takav je i ovaj aktualni krajolik fikcionalne renaturalizacije u kojem alohtoni bor atribuira “netaknutu prirodu”, kakva mora da leži u skladnom dosluhu i s tradicijom.

Disonantna potka ovog krajobraznog narativa leži u periodizaciji krajolika koja ga čvrsto smješta u okrilje moderniteta. Čitava je prezentna krška artikulacija bila potaknuta kapacitetima industrijskog doba, s novim potražnjama vina i likera kakva su isplativima učinila i krčenja čitavih otoka. Poput mnogih usporedivih ambijenata, Orut kao suhozidima ispresijecan otok s ovakvim pomnim arhitekturama i težačkim urbanizmima nije mogao nastati u predindustrijsko vrijeme. S istočne strane Jadranskog mora parnjak regalnim poticajima krajobraznih kultivacija iz francuskog XVIII. st. (povijesnim roditeljem krajobraznih građevina Provanse) je jedino Takala. Postoje i stariji kulturni krajolici, poput agera i hore, ali oni su u osnovi krajobrazni palimpsesti. Mjera današnjih očuvanja i upravljanja leži u nošenju s takvim krajobraznim dinamizmima, na ovakvom mjestu ponajprije s turizmom a drugdje i s npr. sadašnjim čupanjem vinograda da se sadi utrživije smilje kakvo ne treba tolikih suhozida. Postoji li prostorno-planski i konzervatorski alat za takav zadatak? S druge strane mora on je učinkovito ograničen na obuhvate poput kulturno-povijesnih cjelina u naseljima (Alberobello), ili pak pod povećalom agronoma koji u njemu s pravom prepoznavaju ruralni povijesni krajolik i nalaze mu postmoderno mjesto u industriji doživljaja. Međutim, tamo je put zasebne konzervatorske kategorije počeo pred čitavo stoljeće dok je nama u rukama prošle godine dorađen konzervatorski zakon i dalje bez pojma “kulturni krajolik”. U međuvremenu se krajobrazni dinamizmi odvijaju bez mnogo regulacijskih prepoznatljivosti, čak i u najbiranijim okolišima. Za takav dijalog skidamo s usta povez i ovoj orutskoj ljepotici, doličnoj da se po njenim maketama studenti uče funkcionalnom skladu volumena u prostoru.

Otvorena izložba fotografija „Čovjek i kamen“

plakat kamen

Izvor: BokaNews, PK Subra

Izložba fotografija  „Čovjek i kamen“, čiju pripremu i organizaciju potpisuju članovi Planinarskog kluba „Subra“, otvorena je u subotu u Dvorani Park. Postavku čine fotografije nastale tokom dvije radionice posvećene tradicionalnoj gradnji suvomeđe i suhozida.

Radionice su prethodnih mjeseci održane kod planinarskih domova „Za vratlom“ i „Orjen sedlo“. Izložbu su podržali Sekretarijat za prostorno planiranje Opštine Herceg Novi, Turistička organizacija Herceg Novi, Herceg fest i Nevladina organizacija „Sinergija“.

Nakon otvaranja izložbe prikazan je kratki dokumentarni film o tradicionalnoj gradnji, kamenu, o naselju Žlijebi u zaleđu grada pod Orjenom a potom je vođena panel diskusija o graditeljskom naslijeđu. Domaćin i moderator panel diskusije bio je član PK „Subra“ Željko Starčević koji je rekao da je povod za organizovanje izložbe bio  njihovo višegodišnje zalaganje za očuvanje starih kamenih puteva u zaleđu. Saradnja sa hrvatskim Udruženjem „Dragodid“ vrijedna je hvale, naglasio je Starčević i to nije prvi put da su članovi tog udruženja radili na prostoru Boke. Već su sarađivali sa NVO „Expeditio“ (tereni u Gornjoj Lastvi i na poluostrvu Luštica).
Željko Starčević
Željko Starčević

„Planinarski klub „Subra“ ne želi, niti ima mogućnosti da bude onaj koji sve vrijeme ima glavnu ulogu u očuvanju starih puteva i tradicionalne gradnje u zeleđu Herceg Novog. Šira zajednica, ali i nadležne službe imaju priliku da postanu zamajac turističke valorizacije ruralnog nasljeđa našeg zaleđa, kazao je Starčević. On je naglasio da bez institucinalnog okvira, koji će znati da zaštiti tradicionalnu gradnju i bez njene valorizaciju, sve druge aktivnosti  na tom području mogu biti kontraproduktivne… Jer, tamo gdje ima novca a nema kontrole i planova, nastaje stihija, smatra Starčević.

Tradicionalna gradnja suvomeđe i suhozida svakako je tema koja zaslužuje više okruglih stolova koji bi uputili na razmišljanje ko smo, odakle smo i gdje bi trebalo da idemo, smatra sekretar za prostorno planiranje, izgradnju, komunalne djelatnosti i zaštitu životne sredine Mladen Kadić.

„Graditeljsko naljeđe Herceg Novog je takvo da mi koji se bavimo planiranjem i izgradnjom, nikako ne smijemo da zaboravimo suštinu i smisao ove teme i da s pažnjom inkorporiramo novu gradnju  u ambijent sa starim objektima. Stari objekti moraju ostati vertikala graditeljskog nasljeđa, odnosno graditeljske budućnosti Herceg Novog“, kazao je sekretar Kadić.

On je podsjetio je da je u toku tender za  izbor obrađivača prostorno urbanističkog plana do 2030. godine  a jedna od osnovnih obaveza koje će obrađivač morati da se pridržava je vođenje računa o ruralnim predjelima i planovi za njihovo aktiviranje u cilju turističke valorizacije.

„Kamen simbolizuje vječnost. Imamo specifičnu ruralnu sredinu koju moramo sačuvati i što više promovisati jer je to  ono što moderan čovjek cijeni i što će strani turisti rado posjećivati, kazala je  direktorica Turističke organizacije Herceg Novi Bojana Blagojević. Podršku projektu tradicionalne gradnje kamenom, koju na svojim radionicama promoviše PK „Subra“, pružila je i JUK „Herceg Fest“. Vršilac dužnosti direktora „Herceg festa“ dramski pisac Stevan Koprivica kazao je da je  ta institucija našla zajednički imenitelj sa PK „Subra“ – kulturološki i civilizacijski argumenti života u Herceg Novom, Boki i regionu.

Izložba fotografija „Čovjek i kamen“ se može pogledati u foajeu Dvorane Park  do 10. avgusta.

Izvjestaj sa veceri posvecene tradicionalnoj kamenoj gradnji_Page_1 Izvjestaj sa veceri posvecene tradicionalnoj kamenoj gradnji_Page_2 Izvjestaj sa veceri posvecene tradicionalnoj kamenoj gradnji_Page_3

Radionica gradnje “na suvo” vraća boćanje na Orjensko sedlo

Željko Starčević iz PK Subra iz Herceg Novog javlja nam rezultate “visinske” suhozidne radionice održane 4. i 5. 7. 2015. na Orjenskom sedlu, na 1600 m iznad Boke Kotorske, koju smo najavili ovdje. Osim što je lokacija zaista iznimna, takva je bila i tema: obnavljao se podzid zarušenog zoga – vjerojatno najvišeg u Crnoj Gori, a možda i šire. Demonstratori u gradnji su bili Nikola Brajović i Goran Vuković, dok je teoretski dio izveo Željko Starčević.

A kao epilog svega, mjesec dana kasnije stigla nam je pozivnica za boćarski turnir za nedjelju 18.8.! Što reći nego svaka čast Željku Starčeviću i PK Subra!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Planinarski klub “Subra” organizovao je proteklog vikenda,  (subota i nedjelja) drugu radionicu tradicionalne gradnje “na suvo”. Nakon okruženja planinarskog doma “Za Vratlom”, gdje se radilo na podizanju novih suvomeđa, na red je došla i okolina planinarskog doma “Orjen sedlo”, gdje je 10 volontera radilo na obnovi urušenog suhozidnog podzida boćarskog zoga….

Radionica gradnje na suvo vraca bocanje na Orjensko sedlo_Page_1 Radionica gradnje na suvo vraca bocanje na Orjensko sedlo_Page_2

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA Kupanje nakon rabote DSC_0033 Zeljko Starcevic DSC_0020 Kupanje nakon rabote OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Bocanje i planinarenje na Sedlu, program

Radionica gradnje "na suvo" vraća boćanje na Orjensko sedlo

Željko Starčević iz PK Subra iz Herceg Novog javlja nam rezultate “visinske” suhozidne radionice održane 4. i 5. 7. 2015. na Orjenskom sedlu, na 1600 m iznad Boke Kotorske, koju smo najavili ovdje. Osim što je lokacija zaista iznimna, takva je bila i tema: obnavljao se podzid zarušenog zoga – vjerojatno najvišeg u Crnoj Gori, a možda i šire. Demonstratori u gradnji su bili Nikola Brajović i Goran Vuković, dok je teoretski dio izveo Željko Starčević.

A kao epilog svega, mjesec dana kasnije stigla nam je pozivnica za boćarski turnir za nedjelju 18.8.! Što reći nego svaka čast Željku Starčeviću i PK Subra!

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Planinarski klub “Subra” organizovao je proteklog vikenda,  (subota i nedjelja) drugu radionicu tradicionalne gradnje “na suvo”. Nakon okruženja planinarskog doma “Za Vratlom”, gdje se radilo na podizanju novih suvomeđa, na red je došla i okolina planinarskog doma “Orjen sedlo”, gdje je 10 volontera radilo na obnovi urušenog suhozidnog podzida boćarskog zoga….

Radionica gradnje na suvo vraca bocanje na Orjensko sedlo_Page_1 Radionica gradnje na suvo vraca bocanje na Orjensko sedlo_Page_2

 

OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA Kupanje nakon rabote DSC_0033 Zeljko Starcevic DSC_0020 Kupanje nakon rabote OLYMPUS DIGITAL CAMERA OLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Bocanje i planinarenje na Sedlu, program

Za četiri sata obnovljene tri hiške

DSC_0217

U subotu 8. svibnja kod sela Sveto kod Kamna na slovenskom Krasu održana je radionica simultanog popravka tri urušene hiške. Popravak su vodili Boris Čok, Vojko Ražem i Ivan Pavlin. Čok, najaktivniji slovenski suhozidni entuzijast i znalac, kaže da mu je od mnogih radionica koje su se u posljednje vrijeme održale na Krasu ova bila najveselija. Kako i ne bi, sudjelovalo je preko 40 starih i mladih, a organizacija nije krenula “odozgora” kroz neki EU projekt, nego na direktnu inicijativu lokalnih mladih predvođenih srednjoškolkom Evom Jazbec koja je na radionicu dovela svoj razred, uz podršku mjesnog odbora Sveto.

Galerija fotografija (Eva Jazbec)

Primorske novice, 3.6.2015.

DSC_0220 DSC_0312 DSC_0352 DSC_0368

plakatSVETO 9.5.2015

 

Najava: 7. festival levande

Na otoku Hvaru, u mjestu Velom Grablju, 26. i 27. lipnja 2015.  održava se 7. FESTIVAL LEVANDE! Festival je zamišljen i organiziran kao niz kulturnih, edukativnih, gospodarskih i turističkih događanja. Festival organizira udruga „Pjover“ koja je osnovana radi zaštite kulturno-povjesne baštine područja Velog Grablja koje je smješteno u općini Grada Hvara. Udruga već devetu godinu radi na obnovi tradicije i očuvanju identiteta mjesta, te pridonosi održivom razvoju otoka Hvara. Kvalitetan rad udruge Pjover prepoznala je Splitsko-dalmatinska županija, koja je ovo selo proglasila i uključila u program etno-eko sela županije, te se Velo Grablje nalazi pod preventivnom konzervatorskom zaštitom.

7 fest levande plakat

7 fest levande program

Velo Grablje je pitoreskno malo mjesto smješteno na brežuljku iznad pučine s pogledom na Paklene otoke, te svega par kilometara udaljenosti od atraktivnog grada Hvaru. Iako je selo danas gotovo napušteno, nekoć su se ljudi ovdje bavili levandom, pa je okruženo mirisnim poljima eteričnog bilja, a u samom mjestu se nalazi jedna od najstarijih destilerija na otoku Hvaru, koja i dan danas proizvodi levandino, ružmarinovo i ostala eterična ulja. Baš u vrijeme kada levanda cvjeta i zamiriše na otoku, započinju pripreme za žetvu levande, a evo već sedmu godinu organizira se FESTIVAL LEVANDE.

Ove godine izdavjamo; žetvu levande u poljima oko mjesta, radionice, projekcije dokumentarnih filmova, bogatu gastronomsku ponudu, izložbe hvarskih umjetnika, predavanja, prezentaciju tradicionalne destilacije lavandinog ulja, dah poezije uz pjesnike, koncert grupe The Beatles revival band, te sve izlagače s najboljim autohtonim proizvodima s otoka sunca i lavande.

 

Svoltona kućica- obnovljeni potencijal otoka Brača

080515_6760
Foto: Ante Senjanović

Piše: Filip Bubalo
Foto: Geaviva – vidi cijeli album, A.S., F.B.

U želji da od svog posjeda koje se prostire na 1,4 ha u blizini Milne na Braču,  napravi centar za diseminaciju znanja i uglavnom zaboravljenih i alternativnih vještina, Sabine –osnivačica Udruge Gea Viva napravila je u nekoliko godina malu zelenu revoluciju. Nekadašnji vinograd, danas je mjesto susreta udruga i pojedinaca, kojima otok sa svim svojim resursima, predstavlja znatno više od puke ljetne destinacije za ispucavanje godišnjeg. Naime, ovaj agrokulturni posjed taman je toliko udaljen od Milne da posjeduje tipične građevine za privremeni boravak u polju. Uz poneki kuriozitet kao šta su gomile sa malim uzidanim vidikovcima (vjerojatno za lov ptica), na posjedu je i jedna nekadašnja (zapaljena) vapnenica, ali i bunja ili po bračku svoltona kućica. Stoga i naziv projekta Održivost na otoku-prošlost, sadašnjost, budućnost kojim je obuhvaćen niz besplatnih radionica u trajanju od skoro pola godine, najbolje govori kako život na otoku, ne samo za stranu državljanku rođenu tisućama kilometara koja se odlučila za komadić zemlje na Braču, nego i za otočko stanovništvo pa i za turiste, uz malo volje može biti znatno ispunjenije od turizma apartmanskog tipa. U središtu takvog promišljanja jest prirodna i kulturna baština Brača, koja se ne bez razloga brendira kao Otok kulture i avanture, iako u promo videu nema niti jednog kadra svoltone kućice. Tako je dio radionica, koje financira i Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, bio usmjeren na ekološku/održivu proizvodnju: permakultura, sakupljanje samoniklog bilja, filcanja vune, izrada solarnih panela, dok smo mi Dragodidaši tijekom dvodnevne akcije bili zaduženi za obnavljanje graditeljske baštine.

IMG_7725

IMG_7616

Radionicu suhozida otvorio je cijeli osmi razred osnovne škole iz Milne, svih četvoro uz pratnju učiteljice, koji su nakon kratkog obilaska posjeda i edukacijskog dijela prionuli radu na ogradnom zidu i pokazali da je u genetski zapis u malih bračana uistinu od kamena. Šteta samo što nastavni program u školama nije prilagođen željama i potrebama sredinama i područjima s ovako bogatom baštinom. Ono što su započeli osnovnoškolci, u popodnevnim satima dovršili su Dragodidovi volonteri,pa je prva lokacija i suhozid od kojih 10-ak metara, kao zagrijavanje uzidan u trenu. Prava akcija započela je odmah rano izjutra drugog dana, kad su nam se pridružili šjor Ive Cvitanić, neobično vitalan i vedar 81-godišnjak iz Postira, meštar ol bunje, ali i pasionirani maslinar, te naš čovjek na terenu, klesar Andrija iz Nerežišća.

IMG_7666

S obzirom da je bunja bila razrušena na tri mjesta uglavnom na gornjom prstenu, napalo se sa svih strana. Da je riječ o spašavanju u zadnji čas, bilo je jasno nakon što se prilikom čišćenja sa zapadne strane,sam aod sebe urušila trećina prstena oko svoda. U ritmu odmjerenihpokreta meštra Ive, preslaganje vrha bunje, kao i cijelog prstena bilo je dovršeno prije podnevnog odmora. Nakon toga pridružilisu nam se ostali volonteri, većinom pristigli iz Splita,ali i iz Gdinja, Oliba i Francuske,  poznanici ali i predstavnici udruga (Permakultura Dalmacije i Galerija Povlja), pa je suhozid od nekih 15 metara ubrzo bio i dovršen, iako su se neki po prvi put susreli sa kamenim tetrisom. Zbog pogled na friško uzdignut suhozid, nitko se nije požalio na znojno čelo, ozljede na rukama ili izgubljeno subotnje poslijepodne. Samo je na babuljast kamen bilo je pritužbi (vađen iz zemlje u okolici i spaljen do pucanja), od meštra do najmlađih, jer ipak smo na Braču.

IMG_7688 IMG_7705

Nakon okrepe u vidu pravog suhozidarskog fažola, bilo je potrebno bokun više od sata za odmor, ne toliko od kamena koliko od sunca. No, sa dosad rekordnim brojem volontera (21) na suhozidnim radionicama u Milni, treća lokacija, u kojoj se od urušenog zidića podigao pravi ogradni zid od kojih (cca 15 x 2m) prigodna imena zmajski suhozid, također je bio gotov prije zacrtanog, pa je ostalo taman vremena za grupno fotografiranje, teza većinu pravac trajekt. Tek par sati u nedjelju ostalo je za jedan kratki đir preko Nerežišća, eko sela Dola i najstarijeg naselja na otoku – Škripa. Stvarno malo, ali zapravo sasvim dosta vremena da se zarolaju novi planovi s nekim drugim udrugama i institucijama, jer potencijali zapravo leže u svakom kutku Brača, od prapovijesnih gomila, preko kamenoloma, pučke arhitekture, svoltanih kućica, jedinstvenih Dolskih kamenih košnica, malih poljoprivrednih posjeda i čekaju da ih se poveže u jednu baštinsku turu, kojom bi rado pješačio i domaći svit, škole, eskurzije, a kamoli strani turisti. Financiranje putem domaćih i EU fondova više nije znanstvena fantastika, postoje LAG-ovi i LEADER mreža preko kojih se mogu povući sredstva za razvoju ruralnih područja.

Šta se čeka?

IMG_7745

Brac 2015 5961
Foto: FB

 

4 GRADA DRAGODID je korisnik institucionalne podrške Nacionalne
zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.